|
|
|
|
|
|
Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?
|
|
|
|
|
|
|
|
Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!
|
|
|
|
|
|
|
|
Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!
|
|
|
|
|
|
|
|
Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea” Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Genetika ne laže!
|
|
|
|
|
|
|
|
Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska ludost oko Dubrovnika :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!
|
|
|
|
|
|
|
|
U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!
|
|
|
|
|
|
|
|
”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske te turskog jezika.”
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Totalni poraz četnika na Ljevča polju!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?
|
|
|
|
|
|
|
|
Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :
|
|
|
|
|
|
|
|
Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!
|
|
|
|
|
|
|
|
Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!
|
|
|
|
|
|
|
|
Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!
|
|
|
|
|
|
|
|
"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali ste čuli za “snohačenje”, seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?
|
|
|
|
|
|
|
|
Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
|
|
Jugo-srpski i četnički genocid nad Hrvatima :
|
|
|
|
Anti-hrvatski elementi kao teški "istoričari" (oni nisu povijestničari) kao Markovina, Jakovina, Goldstein, Srboje Klasić te jugo-srpske sluge "hrvatski" filizozofski fakulteta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci ili Splitu koji ponavljaju mitomanske jugo-srpske brojke o srpskim "žrtvama" u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, zaboravljaju baš brojke iz srpsko dominirane Kraljevine Jugoslavije iz 1931 godine i srpsko dominirane SFRJ iz 1948 godine o popisu stanovništva.
Popis stanovnika u Jugoslaviji 1931. godine kaže kako je tada Hrvata bilo 6.085.428, a Srba 6.758.499. Popis stanovništva 1948. godine kaže kako je u to vrijeme Hrvata bilo 5.199.770, a Srba 7.783.046.
Znači 884.712. manje Hrvata, a skoro milijun više Srba.
Tu se mora još napomenuti, da su na tom popisu iz 1931 godine nema Hrvata iz Istre (osim dijela općine Kastav), grada Zadar, otoka Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te iz grada Rijeke. Ta područja je srpski ministar vanjskih poslova Pašić u Kraljevini Jugoslaviji poklonio Talijanima u Rapalskim ugovoru, koji su potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije 12. studenog 1920. godine.
Na tim od Kraljevine Jugoslavije Kraljevini Italiji poklonjenim hrvatskim područjima se procjenuje da je živilo oko 350.000 Hrvata.
Znaći da se tim broju od 884.712 nestali Hrvata mora još dodati tih 350.000 Hrvata.
Konačni broj manjka Hrvata između popisa 1931 i 1948 godine je otprilike 1.230.000 Hrvata manje
a Srba je bilo 1.024.547 više!
Prema njemačkim podatcima u svibanju 1941. godine su na području Nezavisne Države Hrvatske živjeli 150.000 Nijemaca. Nakon II. Svijetskog Rata je preostalo jedva 10.000 Nijemaca.
Pošto su Nijemci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili državljani Nezavisne Države Hrvatske se hrvatskim žrtvama jugo-srpskom teroru i okupaciji mora dodati i broj njemačke nacionalne manjine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
To znaći da za vrijeme partizanskog i četničkog terora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te okupacijom Nezavisne Države Hrvatske od strane Jugo-Srba broj hrvatski i njemački žrtava leži kod 1.370.000!
Gdje ste sad teški "istoričari" Markovina, Jakovina, Goldschwein, Srboje Klasić, ... kad vaše srpske gazde same u svojim brojkama potvrđuju jugo-srpsku laž?
Zašto ne vjerujete OVIM srpskim brojkama? Pa zna se, jer nema 700.000 - 1.700.000 "stradalih" Srba manje nego skoro milijun Srba više.
Kad ćete konačno postati povjestničari i prestati biti "istoričari"?
Službeni statistički podaci Kraljevine Jugoslavije i njezine nasljednice, SFRJ dokazivaju sljedeće:
U razdoblju od 1921. do 1991. godine, broj Srba u „užoj Srbiji“ (odnosno, Srbiji bez pokrajina) povećan je za preko 100% (sa 2.531.321, na 5.081.766).
U isto vrijeme, u ovom za demografiju vrlo kratkom razdoblju od 70 godina, broj Srba u Jugoslaviji, porastao je za fantastičnih 86,17% (u apsolutnom broju, sa 4.580.775 na 8.528.047).
Broj Srba u promatranom razdoblju, u gotovo svim ostalim republikama i pokrajinama također je uglavnom drastično porastao. U od Hrvatske odcijepljene Bosne i Hercegovine za 65%, u Crnoj Gori za čak 963%, u Vojvodini za 122%, u Makedoniji za 251%, u Sloveniji za 715%, na Kosovu za 235%, a smanjen je samo u Hrvatskoj, i to za 1,5% – što u apsolutnom broju iznosi samo 218, (unatoč ratu i masovnom napuštanju pojedinih krajeva Hrvatske u vrijeme kolonizacije u Vojvodinu i sl.)
(Izvor podataka: dr Stanko Žuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.166., tablica 14.).
|
|
|
|
|
|
Gore : Srbi lažu da ih je bilo prije prvog svijetskog rata u Dalmaciji!
Prema popisu stanovništva iz 1851. godine u Austro-Ugarskoj se vidi lijepo da nije bilo u Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku -
niti jednog krivoslavnog nesveto-savskog Turčina (SrBANDU). Oni tvrde da to nije istina.
Ako to nije istina, zašto su onda 1925te godine pozivali na to da se “Dalmacija posmrdi” kad ih je navodno tamo već bilo?
|
|
|
|
|
|
Srbokomunistička promidžba puna četiri i pol desetljeća probijala je neprestance i napadno uši Hrvatima, tiradama o navodnim ustaškim zločinima, koji su najmanje dvadesetorostruko uvećavani, sa smišljenim ciljem da se hrvatskomu narodu nametne kompleks manje vrijednosti, navodne genocidnosti i krivnje. A o brojnim zločinima nad Hrvatima, počinjenima s četničko-komunističke strane tijekom 1941. godine, nije se mogla s jugokomunističke strane čuti ni jedna riječ, kao ni o uzrocima ustaških odmazdi, što su bile plod neprekidnih srpskih zločina nad Hrvatima: od zločina u Odesi u ljeto 1917., pa do srpskih zločina u travanjskome ratu 1941.
I prije početka travanjskog rata Srbi su nesmiljeno ubijali Hrvate. Božo Raič iz Osmanlija, u okolici Kupresa, nalazio se početkom 1941. na odsluženju vojnoga roka. Kada se doznalo da mu je brat ustaški emigrant, bio je ubijen. Mladoga darovitog hrvatskoga književnika Ivu Kozarčanina ubio je srpski stražar na pločniku, ispred vojarne u Ilici, u Zagrebu, kada se noću, 4. veljače 1941., vraćao kući. Od ruku običnih srpskih seljaka i građana izgubili su živote : 13. veljače 1941. Luka Kolak iz Tihaljine (Hercegovina), oružnik u Kosovskoj Mitrovici, te u veljač 1941. Jerko Tolić iz Puteševice, također oružnik na službi u Srbiji.
Sve hrvatske žrtve, koje su stradale u mjesecu travnju 1941., uglavnom su pripadale mirnomu civilnom pučanstvu; vrlo mali broj ih je poginuo prilikom razoružavanja jugoslavenske vojske, a gotovo nezanemariv je broj stradalih u izravnoj oružanoj borbi. Dosta Hrvata je ubijeno prije 10. travnja 1941., dok hrvatska država nije bila proglašena, i dok je dr. Vladko Maček, kao legitimni predstavnik hrvatskog naroda, bio lojalni član jugoslavenske vlade. Rečeno upravo govori da su onodobni srpski zločini počinjeni iz srpske mržnje prema hrvatskom narodu. Sve do konca travnja 1941., hrvatskom krivicom nije pala ni jedna srpska civilna žrtva, a vojnih osoba srpske nacionalnosti je poginulo samo nekoliko, vlastitom krivicom tijekom pobune u Dinarskoj diviziji.
Hrvatski narod, dakle, nije dao nikakva opravdana razloga za srpske zločine koji su počinjeni nad njim u travnju 1941. i koji će se nastaviti nesmanjenom žestinom, počinjati, ne samo do svršetka 1941, već sve do sloma Nezavisne Države Hrvatske, te poglavito bezprizorno u grozomornom poraću Drugoga svjetskog rata.
|
|
|
|
|
Vrlo opširne podatke o hrvatskim civilnim žrtvama u travnju 1941. donosi Ivan Gabelica u svojoj knjizi Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država (Zagreb, 2008.).
Ponovimo ili dodajmo tomu : neutvrđenog nadnevka u travnju 1941. ubijeni su od srpske ruke : na Kosovu Mitar Dubelj iz Kijeva Dola, u okolici Ravna; na Arslanagića mostu, kod Trebinja, Ivan Štironja iz Aladinića kod Stoca, Niko Goluža iz Rotimlje kod Stoca, te Andrija Raguž Gunjinović iz Stoca. Jugoslavenske vlasti ubile su 14. travnja 1941. Ferdinanda Petrilića iz Stoca, koji je kao pričuvni časnik služio vojsku u Jajcu. Smrtni udes pogodio je i Vidu Raguža Marijanovića iz Stoca, koji je kao pričuvni časnik služio jugovojsku u Trebinju. U travnju 1941. pronašli su ga mrtva u rijeci Trebišnjici. Pri pokušaju bijega iz jugoslavenske vojske, 4. travnja, 1941., ubijen je u okolici Skadarskog jezera Ivan Zelić, rodom iz Teskere kod Ljubuškoga. Franjo Dodig iz Zvirića kod Ljubuškoga također je ubijen kao vojnik tijekom travanjskog rata 1941. od srbočetničke zločinačke ruke. Vojnik Ante Mišetić, rodom iz Grabovnika kod Ljubuškoga, 14. travnja 1941., ubijen je kod Skadra. U travnju 1941. četnici su Nikolu Jelčića iz Stubice kod Ljubuškoga, uhitili, mučili i ubili u Goraždu. Također u travnju 1941. četnici su kao jugovojnika mučki umorili u Crnoj Gori Filipa Ereša, rodom iz Radišića kod Ljubuškoga. Na albanskoj granici, prilikom pokušaja bijega iz jugoslavenske vojske, lišen je života 14. travnja 1941. Mijo Gadže, rodom iz Hardomilja kod Ljubuškoga. U Crnoj Gori su ubijeni od četnika dvojica Hrvata iz Hardomilja kod Ljubuškoga: neutvrđenog nadnevka u travnju 1941. ubijen je Jozo Kravić, a 10. travnja 1941. umoren je Pero Boras.
Lijevo : Četnički divljaci se pripremaju klati Hrvata.
|
|
|
|
|
|
Po zapovijedi srpskog zločinca Baje Stanišića, 13. travnja 1941., u blizini željezničke postaje Petrovići, koja se nalazila, u Crnoj Gori,tik uz granicu s Hercegovinom, pobijeni su svi Hrvati - pripadnici tamošnje pješačke pukovnije. Tih dana, talijanski su časnici u blizini Skadra, pronašli tijela dvaju ubijenih Hrvata : Ilije Delića i hrvatskog vojnika neutvrđenog identiteta.
Talijani su kod pokojnika pronašli u džepovima hrvatske trobojnice. Tijekom travnja 1941., u drugim mjestima Kraljevine Jugoslavije, od neutvrđenih srbozločinaca, predhodno nasilno unovačeni u srpsku vojsku, svoje živote su izgubili sljedeći Hrvati: Petar Jukić "Kičić" iz Runovića kod Imotskoga, Jure Prusac "Juka" iz Podrujnice kod Metkovića, Petar Jerković iz Krvavca kod Metkovića i Petar Jerković, također, ali ovaj iz Kule Norinske kod Metkovića. U Mostaru, 13. travnja 1941., stanoviti Crnogorac, poručnik jugoslavenske vojske ispalio je u podnarednika Tikveša tri samokresna naboja. Tikveš je na ulici ostao na mjestu mrtav zbog odbijanja služenja u velikosrpskoj vojsci i osobnih simpatija prema novoproglašenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Benjamina Petrinova, rodom s otoka Ugljana, 14. travnja 1941. u Golubiću kod Knina, kao odbjeglog hrvatskog vojnika, Srbi su ubili iz puške, bajunetom mu izvadili srce, raskomadali ga pa potom zakopali. Na sličan grozomoran način, pri povratku kući iz raspadajuće vojske, Hrvat Nikola Došen, u travnju 1941., rodom iz okolice Gospića, nastradao je u Divoselu, kada su ga lokalni Srbi uhitili te poslije zvjerskog mučenja umorili. U okolici Knina, u travnju 1941., četnici su ubili razvojačenog jugovojnika, Hrvata Milana Lapića, rodom iz okolice Sinja. U vlaku, u blizini Knina, u travnju 1941., razvojačenog hrvatskog vojnika Juru Franića, rodom iz okolice Gračaca, četnici su ubili prilikom napadaja na vlak. Oružnički kaplar Jovo Bulajić, Srbin iz okolice Podravske Slatine, u travnju 1941., nekoliko dana poslije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, ubio je tijekom službe u oružničkoj postaji kuharicu Jozefinu Plavšek i oružničkog podnarednika Matu Majetića. Spomenuti zločin dogodio se u Tiškovcu kod Donjega Lapca.
Čuvajući od četničkih razaranja mostove na Dravi, u sukobu s četnicima u Osijeku te u Tenji i Čepinu kod Osijeka, 10. i 11. travnja 1941., hrabro su na licu mjesta poginuli : Ivan Balaž, Miroslav Exinger i Zvonimir Bunek. Istom prilikom smrtno su ranjeni sljedeći Hrvati : Ivan Angebrandt, Marko Marić i Ivan Ribarić. U Ludbregu, 10. travnja 1941., srpski su vojnici, prilikom rušenja mosta preko rijeke Bednje, ubili Pavla Fotaka. Dan prije toga, 9. travnja 1941.,u obrani Virja kod Đurđevca od napadaja srpskih vojnika i četnika poginuli su Đuro Nožar i Petar Ciganović. Od srpskih vojnika u Bosanskom je Brodu 11. travnja 1941. ubijen Jozo Marić te još troje Hrvata. Istoga nadnevka u Banjoj Luci ubijen je od četnika radnik Salih Gazić.
Srpski pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske, u savezu sa četnicima., tijekom travanjskog rata, 1941., pobili su u Makedoniji i Srbiji sedamdeset Hrvata : časnika, dočasnika i vojnika. U razdoblju od 7. do 14. travnja 1941. desetci i desetci nedužnih Hrvata mučki je ubijeno od zločinačke četničke ruke : u okolici Bjelovara, Doboju, Srijemskoj Mitrovici te navlastito u selima oko Mostara i Čapljine, kada su, uz nesmiljena umorstva, paljene hrvatske kuće. Primjerice, 8. travnja 1941., srpski oružnici u Bjelovaru su ubili Ivana Haniša i još jednog vojnika neutvrđenog imena, te trojicu teško ranili, uhitili, mlatili kundacima i naposljetku ostavili bez liječničke pomoći. Istoga dana, braća Margaretići, u Gudovcu kod Bjelovara, ubili su iz zasjede dva hrvatska vojnika koji 8U se vraćali kućama. Na planini Prologu, 10. travnja 1941., ubijen je dr. Milan Luetić. Dva dana prije toga, 8. travnja 1941., lugar Despinić, s dvadeset četnika, napada hrvatske straže, pri čemu pogiba dosta Hrvata, ali i gotovo svi četnički napadači. Sutradan, 9. travnja 1941., u rubnom dijelu Bjelovara, od srpskih časnika na straži su ubijeni Đuro Matijašić i malodobni gimnazijalac Milan Baćani. Istodobno, četnici i srpski vojnici činili su grozne zločine nad nenaoružanim hrvatskim stanovništvom Bjelovara i okolice.
|
|
|
|
|
U širemu obćinstvu se navlastito spominje masakriranje jedanaest hrvatskih seljaka, 10. travnja 1941., u bjelovarskim selima Kapeli te Donjim, Srednjim i Gornjim Mostima.
Prema podatcima Predstojništva gradskog redarstva u Bjelovaru što ih je ono 30. travnja 1941. dostavilo Ministarstvu vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, na bjelovarskom području od 9. do 29. travnja 1941. od srpske ruke je ubijeno dvadesetosam osoba, koje su, osim dvojice, navedene imenom i prezimenom.
Međutim, taj popis je i nepodpun i u nekojim pojedinostima netočan. Naime, Ivan Haniš i njegov sudrug nisu poginuli 9. travnja, već 8. travnja 1941., a kao žrtve iz rečenog redarstvenog popisa izostavljene su sljedeće žrtve srpskog zločina, vojne osobe : Milan Devčić (ubijen 8. travnja 1941.), Vjenceslav Pohunek (umro teško ranjen 10. travnja u bjelovarskoj bolnici), Ivan Novaček (umro teško ranjen 14. travnja u bjelovarskoj bolnici), Dragutin Farkaš i Dragutin Torkoš (obojica teško ranjeni umrli 23. travnja 1941. u bjelovarskoj bolnici).
Lijevo : Četnički smradovi kolju Hrvata.
|
|
|
|
|
|
Osim toga, ni popis masakriranih seljaka u Kapeli i Mostima nije podpun, jer su iz popisa izostavljene dvije žrtve srpskog zločina: Ivan Blažeković i Stjepan Ružman. Srpski su vojnici, 9. travnja 1941., u Rovišću kod Bjelovara, ubili Milicu Prelec. Sutradan, 9. travnja 1941., četnici su u šumi Bedenik umorili Melkiora Novaka, a 25. travnja 1941., ubijen je u Pavlovcu, također kod Bjelovara, Stjepan Žegarac.
Pak, 9. travnja 1941., u selu Kapeli kod Bjelovara, srbijanski poručnik Hergović počinio je nesmiljeni, grozomoran zločin, rasporio je utrobu hrvatske seljanke Mande Filipović i izvadio iz nje dijete od šest mjeseci. Srpski vojnici i četnici, do svršetka mjeseca travnja 1941., samo na bjelovarskom području, umorili su četrdesetak osoba, a kako se istraživanja nastavljaju, broj žrtava srpskih zločina mogao bi biti još veći.
U sukobu sa srpskim vojnicima, 10. travnja 1941., poginuli su Josip Burazin, Ivan Šamija i Marko Burazin, a istoga nadnevka u Crikvenici, tri časnika jugoslavenske kraljevske vojske ubili su Petra Kvaternika (brata Slavka Kvaternika) i pričuvnog nadporučnika Slavka Pipinića te ranili Josipa Cara.
Istoga dana u Srijemskoj Mitrovici četnici su izvadili srce hrvatskom radniku Ivanu Rajnoviću, pred očima njegove majke. Potom su kanili strijeljati još desetak Hrvata I mjesnoga župnika dr. Franju Račkoga.
Nu, od smrti ih je spasio bijeg četnika uslijed iznenadnog dolaska Nijemaca. Četnici su i u samom Zagrebu, 10. travnja 1941., ubili nekoliko hrvatskih vojnika!
U Mostaru, 11. travnja 1941., uz još nekoliko hrvatskih domoljuba, od srbijanske zločinačke ruke smrtno je stradao Zvonko Primorac. Istoga nadnevka, uz još nekoliko hrvatskih rodoljuba, u sukobu sa četnicima u Doboju je poginuo Alija Salihkadić U Hercegovini su uslijedili još grozomorniji dani, kada su četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15. travnja 1941., napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara (sela Cim i Iliće), pri čemu su neizostavno uništavali hrvatske domove i gospodarske objekte topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno su klali hrvatsko stanovništvo, koje nije uspjelo izbjeći četničkom nožu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova. Uz četničku lozinku: - Kolji sve po redu! - polučak krvavoga četničkog pira bio je dvadeset petoro umorenih Hrvata I Hrvatica, medju kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, uključujući i nemoćnu djecu. Osim njih, izmedju 11. i 15. travnja 1941., četnici i srpski vojnici u Mostaru i okolici ubili su : Juru Zeleniku, Stanka Lasića, Ivana Cvitkovića, Lucu Mustapić, Zejnu Duranović i njezina sina te Ivana Bevandu. Braneći Stolac od četnika, 14. travnja 1941., poginuli su Stanko Šutalo i Petar Štavun. Za vrijeme borbi oko Stoca četnici su ubili Ibru Hasića dok je čuvao stoku. Već početkom travanjskog rata četnici su u okolici Stoca ubili Stjepana Perića. Na putu izmedju Nevesinja i Gacka, Srbi su 24. travnja 1941. iz puške ubili Muju Bauka te ga potom sasjekli noževima na komade.
O onodobnim srbočetničkim zločinima nad hrvatskim civilnim stanovništvom postoje neprijeporne isprave, napose one objelodanjene u "Sivoj knjizi Ministarstva vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske" (Zagreb, 1942.) te u knjizi "Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića" (Beograd, 1946.). Osim rečenoga, u "Glasu Koncila", od 15. lipnja 1983., onodobni mostarsko-duvanjski biskup mons. dr. Petar Čule je izjavio: "Srbi su prvi započeli s jamama u Hercegovini".
Bombama iz zraka, 12. travnja 1941., jugoslavenski zrakoplovi su napali Donje Vinjane kod Imotskoga. Tada su ubijeni : Ivan Bušić, Jakov Bušić (dijete od devet godina), Mate Bušić i Stipan Bušić. Sutradan, 13. travnja 1941., zrakoplovi su zasuli bombama Ljubuški te ubili tri civilne osobe : Nikolu Paradžika, Stanka Šarca i Stanka Vukojevića. U združenom srbočetničkom napadaju sa zemlje i iz zraka, u travnju 1941., u Požegi je ubijeno osam nevinih osoba : Jelka Slavina, Franjo Svoboda, Jozefina Svoboda, Marija Buček, Josip Svoboda, Venceslav Šmit, Mato Prepelac, te malodobni sin Mate Prepelca.
Travanjska stradavanja nisu zaobišla ni Podravinu. Prema svjedočenju tamošnjeg župnika Mije Jurića, u Peterancu kod Koprivnice, 9. travnja 1941. srbočetnici su ubili pet osoba. Istoga nadnevka, u drugim dijelovima Podravine, uslijed srpskih zločina život je izgubio Ivan Hampovčan, sutradan mladić i djevojčica u Virovitici i Julijana Horvat iz Kozica, te tijekom travanjskog rata još Mijo Vujić u okolici Podravske Slatine, Đuro Bušleta u okolici Orahovice, a od posljedica ranjavanja kod Varaždina, u zagrebačkoj bolnici je 17. travnja 1941. umro odvjetnik dr. Aleksandar Belobrk. I Slavonija je ima svoje žrtve u travanjskom ratu. Prilikom granatiranja i oštećivanja katedrale u Đakovu, 11. travnja 1941., srpski vojnici su ubili : Pavla Jurkovića, Milana Laboša, te dva hrvatska vojnika neutvrđenog imena i prezimena. U okolici Srijemske Mitrovice ubili su Lazara Barbasovića jer je kao nesvojevoljno unovačeni jugovojnik odbio pucati u nenaoružane ljude. Srbočetnici su kao taoce likvidirali liječnika dr. Pavla Löbla i općinskog službenika Mirka Vinkovića, uz još nekoliko Đakovčana. Valja istaknuti kako su spomenute zločine i granatiranje đakovačke katedrale izvršili Srbi iz Hrvatske!
Već prije 6. travnja 1941. na željezničkoj postaji u Velikoj Kapeli Srbi su okrutno ubili Stjepana Nikšića. Velika Kopanica kod Slavonskog Broda dala je u prvim danima travanjskog rata četiri žrtve : Stjepan Vukovac je zaklan 9. travnja 1941., 11. travnja su umoreni Stjepan Hradtman i Fabijan Vukovac, te 12. travnja 1941. Franjo Kablarić.
Srbočetnici su 11. travnja 1941. iz Starih Mikanovaca kod Vinkovaca pokupili dvadeset talaca Hrvata, potom ih u blizini Orašja, na obali Save, strijeljali. Ustrijelili su i četiri taoca iz Vođinaca kod Vinkovaca. U selu Posavski Podgajci kod Županje, 12. travnja 1941., strijeljali su : Marka Iskrića, Antuna Lucića – Tadijanova, Marka Klarića, Ivu Petrovića sa suprugom, Stipu Matića te Milana Petrovića. Drugi žitelji sela gole živote su morali spašavati bijegom. Antun Šćuka, s hrvatskom zastavom u ruci, 11. travnja 1941., ubijen je kod Valpova iz srbijanske zasjede. Pero Braun, u okolici Županje, strijeljan je 10. travnja 1941. od četnika. U Srijemskoj Mitrovici, 11. travnja 1941., ubijeni su uz već spomenutog stolara Ivana Rajnovića, trgovački pomoćnik Aleksandar Šimun, seljak Mitar Marušić i radnik Vilim Červenjak.
Na samu najveću katoličku svetkovinu, na Uskrs, 13. travnja 1941., u Subotici su četnici iz zasjede kukavički, mučki ubili gimnazijalca Stjepana Tušu.
|
|
|
|
|
Tijekom travanjskog rata 1941. i Bosanska Posavina je imala svoje žrtve. Poglavito je stradala Derventa i njezina okolica. Srpski su vojnici 12. travnja 1941. umorili : Peju Matijevića, Jozu Krijana, Niku Principa, Jozu Kljajića, Matu Glavaša, Iliju Kozinu te Anđu Sušić i njezinu šestogodišnju kćer Anicu. Sutradan, 13. travnja 1941., četnici su ubili: Blaža Kovačevića, Stipu Zirduma, Luciju Koljan i njezinu majku Mariju, ženu Jakova Miloša iz Dervente, Šimu Markanovića i Anku Orozović. Jelu Ravlić četnici su smrtno ranili: umrla je nakon što je bespomoćna iskrvarila.
Dva dana prije, 11. travnja 1941., srpski kapetan Marušić strpao je u zatvor u Derventi sedam Hrvata, koje su četnici sutradan pobili. Računa se da je u danima nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, u Derventi i njezinoj okolici od srbočetnika stradalo najmanje dvadeset pet Hrvata, uglavnom civila. Već prije toga, u Bosanskom Svilaju blizu Odžaka, 9. travnja 1941: srbočetnici su pobili i smrtno ranili jedanaest osoba. U Doboju, tih travanjskih dana, srpski vojnici su lišili života trojicu Hrvata : jednomu su iskopali oči, drugomu izvadili srce, a trećemu razrezali obraz i odrezali uši. Prema svjedočenju dobojskog župnika dr. Dragutina Kambera, četnici su u Doboju pobili još barem troje Hrvata.
Lijevo : Četnici vade još živom Hrvatu srce iz prsnog koša.
|
|
|
|
|
|
Zločina je bilo i u drugim dijelovima Bosne. Navest ću nekoje. U travnju 1941., u selu Kijevu kod Sanskoga Mosta četnici su ubili četiri seljaka; 14. travnja 1941. Adema Selmana u Kotor Varošu i malodobnog Miju Blaževića u Kiseljaku. Ivanu Bandiću, iz okolice Gornjega Vakufa, tih su dana četnici iskopali oko, potom mu zabili nož u grkljan te mu zadali ukupno trideset tri rane, da bi nesretni čovjek tek sutradan u mukama umro.
Svoje zločinačko lice srbočetnici su pokazali tih dana i u Dalmaciji. Kud god su prolazili, pljačkali su, palili kuće i zatirali ljudske živote. Povlačeći se od Benkovca prema Kninu, srpski vojnici, pripadnici Jadranske divizije, umorili su 12. travnja 1941. u Siveriću kod Drniša, Mariju Bukaricu, dijete od samo šest godina te Maricu Tomić i Boju Šiklić. Istoga dana ubili su Lovru Čavčića, a sutradan, 13. travnja, na Uskrs, srpski vojnici na drniškom mostu ubijaju Josipa Bojčića. Matu Prnjaka, rodom iz okolice Drniša, 30. travnja 1941., iz zasjede su ubili četnici u okolici Knina, dok je nosio gladnoj djeci hranu iz Slavonije.
U mjesecu travnju 1941., u Proviću kod Benkovca, četnici su zaklali Šimu Klarića. U planini Risovac, 14. travnja 1941. ubili su Nikolu Matića, rodom iz Vrpolja kod Knina. Tih dana ubili su već spominjanog Benjamina Petrinova, a u prvim danima travanjskog rata 1941. jugoslavenski su oružnici iz zasjede, kod Imotskoga, ubili Ivana Babića iz Runovića. Takodjer u travnju mjesecu četnici su u Delnicama ubili hrvatskog domoljuba Stanislava Polonija, potom sredinom travnja 1941. u Brodu na Kupi u Gorskom kotaru ustaškog povjerenika za Gorski kotar, Antu Polonija, te podkraj travnja iste godine u Dvoru na Uni Srećka Bogadija.
Kod Blagaja u Hercegovini, 5. svibnja 1941., četnici su ubili pet Hrvata. Na čelo srpske pobune protiv mlade hrvatske države stavili su se četnici i komunisti. Rečene protuhrvatske skupine četnika i komunista nastojale su se organizirati na svim područjima Nezavisne Države Hrvatske na kojima su kompaktnije živjeli Srbi, te se međusobno povezali. Tijekom svibnja i lipnja 1941. četnici i komunisti intenziviraju napadaje na hrvatsku državu i njezina nezaštićena dobra te ubijaju nevino civilno stanovništvo. U hrvatskom širem obćinstvu onodobno je poglavito odjeknulo ubojstvo pet članova obitelji Jose Mravunca, među kojima je bilo dvoje malodobne djece. Spomenuti zločin se dogodio u Hrvatskom Blagaju kod Slunja, u noći izmedju 5. i 6. svibnja 1941. godine. Kao uvertira u pobunu Srba, u selu Rankovici kod Ljubinja, već koncem svibnja 1941., ubijen je ustaša Halil Talsman. U istočnoj Hercegovini, 24. lipnja 1941., izbija tzv. četnički Vidovdanski ustanak, koji će prema srpskim izvorima polučiti sto dvadeset tri poginula i dvjesto ranjenih hrvatskih vojnika. Na samom početku Vidovdanske pobune, od četnika su poubijani svi Hrvati u oružničkim postajama : Jasenik, Stepen i Kozanci - u kotaru Gacko. Sutradan, 25. lipnja 1941., četnici ubijaju devet hrvatskih oružnika u postaji Lukavac kod Nevesinja. Hrvatske oružane snage oslobadjaju Nevesinje od četnika 27. lipnja 1941., a 28. lipnja 1941. četnici zaposjedaju Avtovac u istočnoj Hercegovini. Tamo su, nakon trodnevnog oružanog odpora, poklali četrdeset sedam Hrvata te popalili sve kuće u Avtovcu.
I posljednji dan u lipnju 1941. bio je obilježen četničkim zlodjelima. Pod vodstvom popa Momčila Đujića, 30. lipnja 1941., četnici su poubijali više od stotinu Hrvata u okolici Knina i Zadra, a istoga nadnevka vrše pokolje Hrvata u Blažuju te u kotarima Derventa, Varcar Vakuf i Zvornik. Istog dana na Sjetini na Jahorini, pod vodstvom Save Derikonje, zaklali su šezdesetpet civila. U istočnoj Hercegovini, 17. srpnja 1941., četnici ponovno dižu pobunu protiv Nezavisne Države Hrvatske te vrše pokolje u kotaru Ljubinje, u selima Dječ, Orahovica, Fatnica, Bjelan, Sakotići i Plana. Istoga dana četnici vrše pokolje u kotaru Trebinje, u selima : Begovići, Gornji Turani, Donji Turani i Staro Slano. Potom, 26. srpnja 1941., dvije tisuće četnika, na čelu sa zloglasnim koljačem Momčilom Đujićem, vrše pokolje u okolici Knina, u Donjem Erveniku (trideset poklanih Hrvata!) te u Golubićima, Ugarcima i Komitama. Istoga nadnevka, u kotaru Bosansko Grahovo, četnici vrše pokolje u selima : Sarići, Špiranovići, Čuline i Kardumi te pod vodstvom vojvode Zlovođe kolju dvadeset jednoga Hrvata.
Prvi ubijeni katolički svećenik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je Waldemar Maksimilijan Nestor. Kao svećenik Banjolučke biskupije obnašao je dužnost župnika u Drvaru. Kao drvarski župnik dobio je poziv da u subotu, 26. srpnja 1941., na blagdan Sv. Ane, u Kosovu kod Knina, propovijeda i slavi svetu misu. Stoga je skupa s većom skupinom svojih župljana išao onamo na hodočašće. Poslije svršenih obreda, kninski fratri su mu savjetovali da se ne vraća u Drvar poradi četničke pobune. Nu, župnik župljane nije htio ostaviti nedjeljne svete mise, pa je ranim jutarnjim vlakom krenuo natrag prema Drvaru. Na povratku su četnici presreli vlak, zarobili tristo pedeset hodočasnika i drvarskog župnika, svezali ih te 27. srpnja 1941. pobili kod jame Golubnjače i bacili ih u jamu. Istoga dana od istih bandita stradao je još jedan katolički svećenik: Juraj Gospodnetić, svećenik Banjolučke biskupije i župniku u Bosanskom Grahovu. Nakon što su ga uhitili, četnici su ga svezanog po Grahovu vodili puput medvjeda, grozomorno ga izmasakrirali i u teškim ga mukama umorili nabivši ga i ispekavši na ražnju. Za njegovo posljednje počivalište se ne zna, ali se zna da tzv. antifašisti i danas taj dan slave kao "dan ustanka" koji je započeo masovnim ubojstvima Hrvata i katoličkih svećenika u Drvaru i Bosanskom Grahovu. Tog istog zlosretnog 27. srpnja 1941. novu srpsku pobunu četnici dižu i u okolici Donjeg Lapca. Pobunu su organizirali četnici i komunisti 27. srpnja 1941., a na njegovu čelu su, uz četnike, stajali istaknuti partizanski dužnosnici: Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i drugi komunisti.
|
|
|
|
|
|
Gore : Četnički bezbožni krivoslavni nesveto-savci kolju Hrvata.
|
|
|
|
|
|
Gore : Četnički balkanski nomadi kolji Hrvata.
|
|
|
|
|
|
Gore : Četnički odpad reže živom Hrvatu glavu.
|
|
|
Na područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila područja u kojima su kompaktnije živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo. Poubijano je nekoliko tisuća civilnih osoba, a nakon tih zločina četnici i partizani sklopili su 1. listopada 1941. sporazum prema kojemu osnivaju zajednički četničko-partizanski vojni stožer. Sporazum su potpisali s četničke strane Jezdimir Dangić, Sergije Mihailović i Pero Đukanović. U ime partizana potpisnici su bili : Rodoljub Čolaković, Slobodan Princip i Svetozar Vukmanović.
Ni prije ovoga međusrpskog sporazuma, grozomorni zločini nad Hrvatima nisu jenjavali. Dapače! Četnici su 30. srpnja 1941. u Plani zaklali trinaest zarobljenih domobrana, vrše pokolje u zapadnoj Bosni, pa stradaju mjesta : Oblaj, Veliki Sarići, Mali Sarići, Mandići, Korita i Žulji. U duboke jame ubačen je pedeset jedan Hrvat. Dva dana prije Velike Gospe, 13. kolovoza 1941., četnici ubijaju oko tisuću civila u Vlaseničkom kotaru, paleći sela : Močila, Malu Baklelu, Begoviće, Borojeviće, Tariće i druga sela; potom ubijaju svo stanovništvo sela Milići; zatim u kotaru Trebinje, u Starom Slanom, kolju sto trideset Hrvata i spaljuju sedamdeset tri kuće; u Dieču kod Bileće ubijaju sedamdeset osoba te sto civila u Orahovici. Istoga dana stradavaju teško: Sakotići, Prisoj, Bjelan i Fatnica. U Voletovu četnici ubijaju trideset osam oružnika, a u Plani četrdeset dva seljaka bacaju u jamu. U Krupi, istoga nadnevka, udruženi četničko-partizanski banditi ubijaju trideset Hrvata te u Krnjeuši, Vrtočama, Lastvi i Zelinovcu dvjesto civila te pale više od sto pedeset hrvatskih domova. Tada je župnik u Krnjeuši Krešimir Barišić skalpiran i bačen u goruću crkvu. Istoga dana u Prijedoru su izvršeni masovni pokolji civila te u selima : Tavija, Begović Kula, Nikontovići, Glavinići, Lomača, Gornji Turani, Donji Turani i Sarana. Potom su četnici, 6. studenoga 1941., živa razapeli na stablo Juru Mladinu, župnika u Zastoku i skinuli mu truplo poslije tri dana.
U kotaru Rogatica, 25. studenoga 1941., četnici su do temelja spalili sedamdeset jedno selo te poklali tristo ranjenika i bolesnika u rogatičkoj bolnici. Sve stanovnike Međeđe, u istočnoj Bosni, 30. studenoga 1941., četnici su poubijali; u Koritniku su skalpirali dvadeset osoba; mnoge zaklane civile bacili u hladnu Drinu; u Komaju kod Bijele zapalili su sto pedeset kuća i ubili tristo ljudi; u Tuholju su zaklali dvadeset dva civila. Na sam Božić 1941. četnici su u kotarima Foča i Goražde počeli s grozomornim pokoljima čiji je polučak bio sedam tisuća žrtava.
Neprekinuti srpski zločini, kako već naglasih, tijekom obstojnosti velikosrpske Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije nad hrvatskim narodom nastavljeni su i 1941., odmah nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Sličan zločinački scenarij dogodit će se pola stoljeća kasnije u Domovinskom ratu! Prethodni srpski zločini netom nakon uspostavte Nezavisne Države Hrvatske (više od tristo ubijenih Hrvata!) izazvali su neobuzdanu odmazdu s hrvatske strane
|
|
|
|
|
|
Prva takva odmazda dogodila se u Gudovcu kod Bjelovara 28. travnja 1941., kad su pale prve civilne srpske žrtve. Hrvatsku odmazdu koju stanoviti kvazi-povjesničari uveličavaju i koriste danas u politikantske svrhe, osudio je onodobno zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. Poduzeta hrvatska osveta za srpske zločine, koji su prvi počinjeni u Bjelovaru, pa su, primjerice, izazvali ustaški revanš - nisu bili utemeljeni izravno ni u jednoj zakonskoj odredbi Nezavisne Države Hrvatske. U državnom vrhu Nezavisne Države Hrvatske od početka se nastojala spriječiti svaka samovolja u skladu postupanja sa zakonom. Rečenom u prilog ide Poglavnikova zakonska odredba od 26. 1ipnja 1941., kojom se odredjuje da će "biti stavljen pred prijeki sud svatko, tko bi uopće bilo kada izvršio bilo kakvo nasilje nad životom ili nad imovinom bilo koga državljanina ili pripadnika Nezavisne Države Hrvatske, a svaki član ustaške organizacije ili vojnice, koji bi se sam počinio krivcem takvog kažnjivog djela, bit će smjesta strijeljan po ustaškom sudu."
Spomenuta zakonska odredba nije ostala mrtvo slovo zakona na papiru. Dapače, zbog zločina počinjenih prema Srbima bili su od onodobnih hrvatskih vlasti na temelju osuda prijekog ili pokretnog prijekog suda strijeljani sljedeći Ustaše ili “divlje Ustaše” : 19. ko1ovoza 1941. u Sarajevu Tomo Mileusnić, Janko Ivanković, Ivica Lončarić i Matija Tadić; 3. rujna 1941. u Zagrebu Eugen Guić; 21. rujna 1941. u Zagrebu Smajil Jusić i Ivan Gržanić; 26. rujna 1941. u Mostaru Pero Pažin i Meho Zulić; u jesen 1942. u istočnoj Bosni zastavnik Žižanović; 13. studenog 1942. u Sarajevu Ante Delić i Marko Tomić; u Gospiću su obješeni Ustaše Frković i Pavletić radi grabežnog umorstva dviju srpskih starica, sestara Lemaić; u Zagrebu je strijeljan Zvonko Devčić, djelatnik UNS-a, radi umorstva iz koristoljublja židovskoga bračnog para. A njegovi ujaci, sudionici Velebitskog ustanka; stari Ustaše iz prve emigracije, vitez Kruno Devčić i bojnik Ivan Devčić Pivac - nisu ga zbog njegova sramotnog čina htjeli ni posjetiti u zatvoru, a kamo li se zauzeti da ga se spasi od zasluženog smaknuća.
|
|
|
|
|
|
Knjiga : "Zvjerstva i razaranja pobunjenika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj".
|
|
|
|
|
Jedna od najskupljih i najrijedžih knjiga iz doba Nezavisne Države Hrvatske (lijevo) je njemačka knjiga koja svjedoći o razaranjima i zvjerstvima pobunjenika od 13 travnja 1941 do listopada 1942. godine.
U njoj se razlikuju sljedeće formacije pobunjenika :
- Četnika
- Četnički komunista (Četnika koji su prešli tijekom rata u partizane)
- Komunista / partizana (Komunisti / partizani su bili u Srbiji osnovani od četnika, kao crvena (komunistička) frakcija velikosrpski četnika.)
Knjiga "Greueltaten und Verwüstungen der Aufrührer im Unabhängigen Staate Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates" je izdana po nalogu Ministarstva Vanjskih Poslova u 1942 godini.
Ime knjige prevedeno na hrvatski jezik je :
"Zvjerstva i razaranja pobunjenika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”.
|
|
|
|
|
|
Kronologija četnički, partizanski i srbo-komunistički zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od travnja 1941 godine do listopada 1942 godine :
- 13.,14. i 15. travanj 1941 : ubijanje Hrvata u Čapljini u okolici.
- 15. travanj 1941 : četnička razaranja i ubijanja Hrvata u selima Ilići i Cim kod Mostara.
- travanj 1941 i sljedeći mjeseci : divljanja, razaranja i ubijanja Hrvata u Gornjem Everniku, Obljaj, Ugarci, Luka, Korito, Stikovo i Vrlike.
- travanj 1941 do 31. prosinac 1941 : ubijanje katolički i muslimanski Hrvata u selima Varcar-Vakuf, Draganić, Trnovo, Bistovica.
- 5. svibanj 1941 : četnički komunisti ubijaju hrvatsku obitelj Mravunac u Blagaju.
- 28. lipanj 1941 : četničko divljanje i ubijanje Hrvata u selu Avtovac kod Gackog.
- 9. srpanj 1941 : nevidžena zvjerstva četnički Komunista u selima Kljenak i Vrieka kod Stolca.
- 27. srpanj 1941 : pokolj Hrvata u Bosanskom Grahovu.
- 27. srpanj 1941 : pokolj Hrvata u Drvaru.
- 1. kolovoz 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate u blizini Knina.
- 2. kolovoz 1941 : četnici i Komunisti unistavaju totalno selo Boričevac.
- 7. kolovoz 1941 : paljenje hrvatski sela u okolici Trebinja.
- 9. i 10. kolovoz 1941 : užasno četničko krvoproliće u selima Krnjeuša i Vrtoče.
- 12. kolovoz 1941 : zvjerska ubijanja Hrvata u selima Draganić i Pliva.
- 12. kolovoz 1941 : četnici pale hrvatske kuće kod Bosanske Kostajnice.
- 18. kolovoz 1941 : krvavi dani u Srebrenici i okolici s strane četnički komunista.
- 21. kolovoz 1941 : četnički komunisti pale hrvatska sela Močile, Radić Mali, Borojevići, Tadići i Begovići.
- 28. kolovoz 1941 : četnički komunisti napadau i okupiraju selo Plana i ubijaju sve hrvatske Domobrane.
- 15. rujan 1941 : zvjerstva četnika u blizini Gline.
- 28. rujan 1941 : četnički komunisti ubijaju njemačke obitelji u gradu Krčedin.
- 20. listopad 1941 : četnički komunisti napadaju selo Polje kod Otočca.
- 23. listopad 1941 : masaker četnika u Kulen Vakufu.
- 29. listopad 1941 : masaker četnika nad muslimanskim Hrvatima u selu Bileće.
- 29. listopad 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate kod Trebinja.
- 4. studeni 1941 : četnici ubijaju hrvatske Muslimane u selima Prača, Lunje, Sočice i Modrik.
- 13. studeni 1941 : četnički komunisti divljaju i režu hrvatskim ženama u selu Međeđa grudi.
- 28. studeni 1941 : totalno uništenje hrvatskog muslimanskog sela Koraj od četnika.
- 9. prosinac 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate u Foči.
- 12. prosinac 1941 : ubijanje muslimanski Hrvata kod sela Jezersko.
- 15. prosinac 1941 : pokolj katolički Redovnica u Podrinju.
- 31. prosinac 1941 : krvava srpska divljana nad muslimanskim Hrvatima u Foči.
- 31. prosinac 1941 : četnici ubijaju muslimanske Hrvate u selu Tuholj kod Kladanja.
- kraj 1941. godine in tijekom 1942. godine : četnici i partizani divljaju u Širokoj Kuli.
- 5. sječanj 1942 : razaranje i paljenje kuća hrvatski Katolika i Muslimana u selima Isakovci, Radaslije, Čolije, Odžak, Halapić, Mlinište, Mladašković i Opačić.
- 16. siječanj 1942 : četnički masaker nad hrvatskim Muslimanima u selima Ocrkavlje, Rataje, Mrežica i Jabuka.
- 17. siječanj 1942 : zvjerstva nad hrvatskim Muslimanima u selu Koritnik.
- 22. siječanj 1942 : četnički komunisti razaraju i ubijaju u okolici Glamoča.
- 26. siječanj 1942 : četnički komunisti kolju hrvatske Muslimane na drinskom mostu u Goraždu i pljačkaju njihove kuće.
- 2. veljača 1942 : četnički komunisti ubijaju djecu u selu Plošnik kod Rogatice.
- 8. veljača 1942 : četničko komunistička ruka divlja u okolice Čajniča.
- 15. i 16. svibanj 1942 do 10. lipnja 1942 : stotine ubijeni i mučeni Hrvata od četnika u Priedoru i okolici.
- 25. ožujak 1942 : četnički komunisti izvršili krvoproliće u selima Bukvica i Golubići.
- 29. ožujak 1942 : četnički komunisti ubijaju tisuće Hrvata kod Višegrada.
- 15. lipanj 1942 : zvjerstva četnika nad muslimanskim Hrvatima u okolici Lubinje.
- 22. srpanj 1942 : četnički komunisti ubijaju u Drvaru oko 300 Hrvata.
- 29. kolovoz 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selima Zabiokovlju, Dragljane i Kozica.
- 29. kolovoz 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selu Vrgorac.
- 1. listpad 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selima Gata, Čišli, Zvečanja i Ostrvici.
- listopad 1942 : četnici i Talijani ubijaju katoličke i muslimanske Hrvate u Rami.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Svečenik Jakob Barišić.
Četnici su mu ogulili kožu s glave.
|
Gore : Četnici su napali na cesti prema Prijedoru hrvatskog muslimana Salka Mimešu i odrezali mu glavu.
|
Gore : Četnici su zapalili u selu Ilići sve kuće hrvatski seljaka. Slika pokazuje izgorenu kuću Ilija Kljaja u Ilićima.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Pogled na izgorjeno selo Krnjeuša.
|
Gore : Četnici su zapalili u Bosanskoj Kostajnici kuće hrvatski Katolika i hrvatski Muslimana.
|
Gore : Četnici su zapalili cijelo selo Zelinovac.
Na slici jedna od zapaljeni kuća.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : To je bilo hrvatsko selo Žljebovi.
Četnici su selo totalno uništili.
|
Gore : Selo Koraj nakon sto su četnici uništili cijelo selo.
|
Gore : Četnici su ubili u selu Koraj i ovo petero hrvatske djece muslimanske vjere.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Četnici su unakazivali i ranjavali djecu kao ovog dječaka u Goraždu.
|
Gore : Preživjeli u napadu četnika na selo Koraj u bolnici u Tuzli.
|
Gore : Hrvat Mijo Bauk iz sela Ravni Kotar kod Gacko, ubijen u rujnu 1942 na puto od Nevesinje do Gacko.
Prije nego što su ga četnici ubili su ga strahovitu mučili. S doljnjeg dijela lica su mu četnici ogulili kožu s lica.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : U šumi Borja (izmedžu Teslića i Banja Luke) su četnici ubili 25. kolovoza 1941 Ljudevita Drasklera iz Teslića. Izvadili su mu srce iz prsnog koša i ogulili su mu kožu s glave do polovice prsa.
U tom stanju mu je nadžen leš dva dana kasnije.
|
Gore : Dvoje djece ubijeni od četnika u selu Košutica.
|
Gore : Hrvatska seljakinja iz okolice Gradačaca, ubijena od partizana.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : U selu Međeđa nakon napada četnika i komunistički bandi. Ženu Ibrahima Kosa i Čanku Murtić su mučili strahovito. Prije nego što su ih ubili su ženama odsjekli grudi. To se je dogodilo 2 studenog 1941 godine.
|
Gore : Kad se je vratio natrag u selo Košutica 27. veljače 1942 sa hrvatskim Domobranima je našao pred svojom kućom cijelu svoju obitelj ubijenu od četnika.
|
Gore : Hrvatski Muslimani na pokopu žrtava četnickog napada na vlak kod Priedora.
|
|
|
|
|
|
|
|
Filatelističko izdanje : Čuvaj se Jugoslavena!
|
|
|
|
|
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 1, 2, 3 i 5 Banica i 1, 2, 3 i 5 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.2024. Kupi ovdje :  .
|
|
|
|
|
|
|
|
Knjiga : "Istinito lice partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj".
|
|
|
|
|
Knjigu “Das wahre Gesicht der Partisanen im Unabhängigen Staate Kroatien” (“Istinito lice partizana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”) je napisao Nijemac Ernest Bauer 1943. godine i bavi se zločinima četnika, četnički-komunista i partizana od listopada 1942. godine do 1943 godine a izdana je po nalogu Ministarstva Vanjskih Poslova.
Prva knjiga "Greueltaten und Verwüstungen der Aufrührer im Unabhängigen Staate Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates" ("Zvjerstva i razaranja pobunjenika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”) je optički jako slićna pa se pretpostavlja da je i nju napisao Nijemac Ernest Bauer.
"Greueltaten und Verwüstungen der Aufrührer im Unabhängigen Staate Kroatien in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Nationalstaates" se može sa puno sreće naći u njemačkim antikvarijatima za oko 1.000 - 2.000 €.
“Das wahre Gesicht der Partisanen im Unabhängigen Staate Kroatien” je nesto jeftinija, između 350 - 550 €.
|
|
|
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (Handžar”) : Čuvaj se četnički i partizanski bandita.
|
|
|
|
|
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 10 Banica, 25 Banica, 50 Banica, 75 Banica, 2 Kune, 3 Kune, 5 Kuna, 8 Kuna, 10 Kuna, 12 Kuna, 20 Kuna,
25 Kuna, 30 Kuna, 32 Kuna, 40 Kuna i 50 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1990. [ Pročitaj više ]. Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
|
|
I prva i druga Jugoslavija su bile i ostale tamnica i grobnica za Hrvate – a to samo hrvatski “ljevičari” ne zamjećuju i uporno ignoriraju. Godine 1910. kad je napravljen posljednji popis stanovništva uoči Velikog rata od 1914 – 1918. mnogi krajevi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, istočnom Srijemu i Boki Kotorskoj bili su apsolutno hrvatski , ali su u razdoblju od 1918 – 1991. za doba obje Jugoslavije pretvoreni u srpske ili muslimanske etničke oblasti. To hrvatski “ljevičari” ne žele vidjeti, a srbijanska politička elita, znajući za sve to, uživa u plodovima otimačine hrvatskih zemalja.
Konkretno, Petrovaradin je 1910. godine imao 95% Hrvata, a danas nešto više od stoljeća nakon toga, dva svjetska rata i agresije Srbije na Hrvatsku od 1991 – 1995., Petrovaradin ima samo oko 7% Hrvata, dok je broj Hrvata sa udjelom od 35% u Srijemskim Karlovcima, odnosno 40% u Srijemskoj Kamenici za 105 godina spao na 2%- 3% U Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Inđiji, Šidu i Zemunu je 1910. bio podjednak broj Hrvata i Srba. U svim tim mjestima bio je i razmjerno veliki broj Nijemaca i Mađara. U Zemunu su Mađari činili relativnu većinu s nekih 6600 žitelja od ukupno 17000 ljudi u cijelom Zemunu.
Mađara je bilo 4400, Srba 3300, Hrvata 2200. Danas Zemun ima 95% Srba. Time je sve rečeno. Stara Pazova je imala apsolutnu većinu Slovaka evangelika, a bilo je i Nijemaca, Mađara, a najmanje Srba. Danas je tamo 95% Srba. Protjerali su ne samo Nijemce nakon drugog asvjetskog rata, nego i Mađare i Slovake, koji su sa 75% udjela populacije iz 1910. spali na 3% stanovništva 2015. godine. Nijemci i Mađari su protjerivani i iz Mitrovice, Inđije, Šida, Rume, a devedesetih su desetkovani i Hrvati.
U brojkama, najveći progon su doživjeli Hrvati u Šidu, gdje je do 1991. bilo 7000 Hrvata, a danas je ostalo samo 2000 Hrvata. Šid je još 1939. imao blagu hrvatsku većinu, te je zato sporazumom Cvjetković Maček i pripao Banovini Hrvatskoj. Danas Šid ima preko 90% Srba. Godine 1910. cijeli istočni Srijem je imao 42% Srba pravoslavaca, dok su apsolutnu većinu od 58% činili skupa katolički narodi Hrvati, Nijemci, Mađari i Slovaci. Ovih potonjih je bilo i nešto evangelika u Staroj Pazovi i oko nje.
Pojedinačno, Hrvata je u ukupnoj masi populacije bilo 25%, odnosno 108000, a Srba 180000. Danas je ostalo samo nekoliko desetina tisuća Hrvata, a Nijemaca, Mađara i Slovaka ima samo u kategoriji statističke pogreške.
Još veći pogrom Hrvati su u dvije Jugoslavije pretrpjeli u Boki Kotorskoj, nevjesti Jadrana i zaljevu hrvatskih svetaca. Godine 1910. omjer Hrvata katolika i Srba i Crnogoraca pravoslavaca bio je 35% naprema 65%. Ali, iako su Hrvati bili tek nešto više od trećine pučanstva, svi gradovi na obali s iznimkom Risna bili su etnički katolički i hrvatski, a i južnije od Boke Kotorske bilo je hrvatskih naselja popu Budve, Bara i Spiča (danas Sutomora). Jedino je Ulcinj bio i ostao čisto albanski.
U Tivtu je prije stotinu godina bilo 95% Hrvata, u Herceg Novom 70% Hrvata, u Perastu isto 70% Hrvata, a u Kotoru za postotak manje, točno 69% Hrvata. Budva je imala 82% Hrvata, Sutomore 90% Hrvata, a Bar 40% Hrvata. Oko 55% Barana je bilo pravoslavne vjere koje je u pravoslavlje po pisanju akademika Josipa Pečarića koji potječe iz tih krajeva, a danas živi u Zagrebu, preveo 1905. crnogorski kralj Nikola dekretom da se svi imaju “istoga dana pokrstiti u pravoslavnoj crkvi, da bi postali Srbi pravoslavne vjere i dobili nova imena i prezimena.”
Rečeno – učinjeno i tako je hrvatski grad Bar postao srpsko-crnogorska luka na Jadranu još 1905. kad se kralj Nikola sa svojom vojskom spustio niz planinu Rumiju, poviše grada, kako to detaljno opisuje akademik Josip Pečarić. Danas je Tivat sa 95% hrvatskog pučanstva spao na 19% Hrvata u samom gradu, Kotor je sa udjelom od 69% Hrvata sveden na 7,5% Hrvata. U Herceg Novom je od 2 5 – 3% Hrvata, kao i u Baru. U Budvi od nekadašnjih 82% Hrvata sada je tek 0,5 – 1% Hrvata u toj “srpskoj” turističkoj Meki. Sutomore je sa 90% Hrvata za 105 godina progona, asimilacije i ubijanja, (što je bila sudbina i svih ostalih mjesta na Crnogorskom primorju), spalo na samo 0,5% hrvatskog življa. Kako se sve ovo skupa nazivati drugim imenom osim etnocidom uz primjese memoricida tamošnjih ljudi kojima je zabranjeno i pravo na povjesno sjećanje na svoje pretke, a kamoli isticanje nacionalnih obilježja, bilo kad i bilo gdje?!
Posebno poglavlje su Hrvati u Bosni i Hercegovini, koja je kolijevka hrvatske državnosti i jezgro najstarijih hrvatskih kraljevina. Do turske najezde i provale na Balkan u Bosni i Hercegovini su živjeli samo Hrvati. Danas je slika potpuno drugačija. Daleko je više Srba i sada novokomponiranih Bošnjaka – muslimana koji su zanijekali svoje hrvatsko podrijetlo i zanemarili činjenicu da je još uoči drugog svjetskog rata u Skupštini krajevine SHS od 24 zastupnika muslimanske stranke iz Bosne njih 21 izjavio da se izjašnjava Hrvatom islamske vjere.
Svega dva su bila neoprijedeljena a samo je jedan rekao da je bio Turčin. Bio je to Mehmed Spaho, čiji unuk je 90 – tih u Srbiji bio na tragu svog djeda, pa se učlanio u Šešeljevu radikalnu stranku i bio njihov lokalni zastupnik u Loznici gdje je tada živio. U knjizi dr. Jakova Gela “Stanovništvo Bosne i Hercegovine” tiskanoj u travnju 1995. godine, a pohranjenoj u DZS ( Državnom zavodu za statistiku Hrvatske ) nalazi se prikaz uspona i padova stanovništva sve tri glavne vjerske i nacionalne zajednice u BiH od 1910 – 1991. godine.
Dati su i podaci za gradsko stanovništvo 30 reprezentativnih gradova u BiH u periodu od 1910 – 1991. godine.
Godine 1910. Hrvati su imali apsolutnu većinu u Bosanskom Brodu od 58%, u Fojnici 52% Hrvata, u Jajcu 53% Hrvata, Varešu 80% Hrvata i Zavidovićima od 59% Hrvata. Relativnu hrvatsku većinu imali su Bugojno sa 46% Hrvata, Kotor Varoš sa 49% Hrvata, Livno sa 45% Hrvata. Za Sarajevo, Zenicu i Travnik je interesantan detalj da su imali za samo po jedan postotak više Hrvata nego Bošnjaka – muslimana. U Sarajevu je bilo 34% muslimanskog pučanstva, a 33% Hrvata.
Srba je u Sarajevu bilo samo 16% od ukupnog stanovništva. U Zenici je bilo 40% Hrvata i 41% muslimana, a isti omjer katolika i muslimana je zabilježen i u Travniku, znači 41% naprema 40% u korist muslimana. Značajan upliv Hrvata bio je i u gradovima koji nisu imali niti muslimansku, a niti srpsku većinu. Tako je u Banjaluci s relativnom muslimanskom većinom od 43%, bilo i 28% Hrvata i 26% Srba.U Bihaću je bilo 60% muslimana, ali i 28% Hrvata te svega 9% Srba.
U Doboju su muslimani tvorili apsolutnu većinu od 52% stanovnika, slijedili su Hrvati sa 32%, a Srba je bilo samo 10% stanovništva. U Mostaru muslimana je bilo 44%, Srba 28%, a Hrvata 27% stanovništva. U Drvaru, gdje su 27. srpnja združenom akcijom partizani i četnici ubili 2000 Hrvata, još 1910. godine bilo je 40% Hrvata i oko 58% Srba. U Tuzli je bilo 52% muslimana, Hrvata 29%, a Srba 18%. Trebinje je pored 42% muslimana i 39% Srba imalo i 18% Hrvata. U Goraždu je bilo nastanjeno 10% Hrvata, a u Bijeljini 12 % Hrvata, mada se te tri općine smatraju tradicionalno nehrvatskim područjem, ali stari popisi govore nešto drugo.
Sveukupno, bosanski muslimani su od 30 reprezentativnih gradova, bili relativna ili apsolutna većina u Banjaluci, Bihaću, Bijeljini (59%), Bosanskom Novom (63 %), Petrovcu (73 %), Brčkom, gradu, ali ne i opčini Derventa, u Doboju, Foči, Goraždu, Mostaru, Prijedoru, Srebrenici, Trebinju, Tuzli, Višegradu, Zenici i u Zvorniku.. Zbirno, to je 18 gradova. Hrvati su bili apsolutna ili relativna većina u Zavidovićima, Varešu, Livnu, Kotor Varošu, Jajcu, Fojnici, Bugojnu i Bosanskom Brodu. Ukupno, to je osam gradova. Srbi su imali većinu, relativnu ili apsolutnu u Bileći od 48% i Drvaru od 58%.
Godine 1948. muslimani su bili većina u Bihaću, Bijeljini, Bosanskom Novom, Bosanskom Petrovcu, Brčkom, Derventi, Doboju, Foči, Goraždu, Jajcu, Kotor Varošu, Mostaru, Prijedoru, Srebrenici, Tuzli, Višegradu, Zenici i Zvorniku. Hrvatsku većinu nakon drugog svjetskog rata od ovih 30 gradova imali su Zavidovići, Vareš, Travnik, Livno, Fojnica, Bugojno i Bosanski Brod. Srpsku većinu poslije 1948. imali su Sarajevo, Banja Luka, Bileća, Drvar, Trebinje. Zanimljivo, i pored tzv “genocida” Srbi su nakon tog velikog rata preuzeli vodstvo u Sarajevu i Banja Luci!
Danas, poslije rata od 1992. – 1995. u Bosni i Hercegovini situacija izgleda ovako : Muslimani su većina u Sarajevu, Bihaću, Bugojnu, Fojnici, Goraždu, Travniku, Tuzli, Varešu, Zavidovićima i Zenici. Srbi imaju većinu u Zvorniku, Višegradu, Trebinju, Drvaru, Srebrenici, Prijedoru, Kotor Varošu, Foči, Doboju, Derventi, Brčkom, Petrovcu, Bosanskom Novom, Brodu, Bileći, Bijeljini i u Banja Luci, znači u 17 gradova, a 1910. godine držali su samo Bileću i Drvar!
O tome da su Hrvati najveći i jedini pravi stradalnici u Bosni i Hercegovini govore i činjenice da su Hrvati danas od 30 navedenih gradova većina samo u Mostaru, Jajcu (i to je upitno) i u Livnu, a prije 105 godina bilo je osam većinskih hrvatskih gradova, sa još tri grada sa samo 1 – 2% manje od muslimana u Sarajevu, Travniku i u Zenici. Stoga, svatko tko se bavi politikom u Hrvatskoj ili sebe naziva povjesničarom ili znanstvenikom, mora imati na umu ove podatke i dobro ih poznavati.
|
|
|
|
|
|
|
Slijedi pismo generala viteza Stancera u kojim se govori o pismu Ozrenskog zapovjednika četnika iz 1943 godine, u kojim se hvali sa zločinima prema katoličkim i muslimanskim Hrvatima :
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Nakon zbivanja u Bleiburgu i na Križnim Putevima su preobučeni četnici i Komunisti opet vršili politiku represije nad Hrvatima u AVNOJskoj Hrvatskoj te odcijepljenim i okupiranim teritorijama. Crveni banditi i preobučeni četnici nisu Hrvatima davali posao u svojoj zemlji i tako ih tjerali u inozemstvo na potragu za poslom. U Hrvatskoj i odcijepljenim i okupiranim teritorijama su prvo Srbi i Komunisti dobivali posao i bili glavni u policiji, carini, sudstvu i okupacijskoj vojsci JNA.
Hrvatska katolička crkva je pokušavala očuvati u teškim prilikama nacionalnu svijest Hrvata a preobučeni četnici i komunisti su i vjernicima pravili velike probleme.
Hrvatski jezik su pokušavali uništavati i mješati njega sa srpskim u nekakav nepostojeći srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik koji je ustvari bio samo “srpski” (ukradeni hrvatski dijalekt iz bosne pomješan sa 8.000 turski rijeći).
91% hrvatski Muslimana u Bosni i Hercegovini te Sandžaku su se do 1948 izjašnjavali kao Hrvati (nešto manje od 6 % kao Srbi a 3% kao "ostali"). Preobučeni četnici te komunisti su tu nacionalnu svijest današnji "Bošnjaka" uspješno uništili.
Od odcijepljene Hrvatske su u 1990tih godine četnici opet pokušali odcijepiti dijelove AVNOJske Hrvatske i AVNOJske BiH radi navodne "ugroženosti" pravoslavnog stanovništva kome je Srpska Pravoslavna Crkva tumačila stoljećima da su oni "Srbi".
Njihov "ustanak" nije uspio u AVNOJskoj Hrvatskoj a u AVNOJskoj BiH su uspjeli okupirati skoro 50% teritorije.
U AVNOJskoj Hrvatskoj su Srbi koji su sudjelovali u ustanku protiv hrvatske države nakon poraza njihove vojske u velikoj traktorjadi napustili teritorij AVNOJskoe Hrvatske.
Ti navodno ugroženi pravoslavci kojima još uvijek Srpska Pravoslavna Crkva tvrdi da su "Srbi" (što se genetski može dokazati da to nisu nego pravoslavni Vlasi ili pravoslavni Hrvati) su u crvenoj Kukuriko koaliciji imali 50% ministra i opet su politički faktor.
Kao što se je provodila anti-hrvatska politika u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941, četnicki i komunistički zločini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.,anti-hrvatska politika od 1945-1990 te srpska agresija na Hrvatsku u 1990tim godinama se opet provodi anti-hrvatska politika Kukuriku koalicije po nalogu Beograda u Hrvatskoj.
Opet se Hrvate tjera iz zemlje u potrazi za poslom. To je dio politike anti-hrvatski elemenata u Hrvatskoj. Cilj im je opustošiti Hrvatsku sa mladim stanovništvom (pogotovo sa političkim Hrvatima) da ostanu sve više nacionalni izdajnika SDPa, HNSa, ... . Starije nacionalne generacije će prirodno nestati i brojka onih koji nikad nisu prežalili slom Jugoslavije s time rasti. Nacionalnim Hrvatima u inozemstvu se otežava sudjelovanje u izborima.
Republika Hrvatska ima sreću ali i nesreću biti član EU. Sreća ja da imamo priliku spriječiti ulazak Srbije u EU. Nesreća je da će se Srbi kad udžu u EU moći opet naseljavati po zakonima EU u sve države EU a i u Hrvatsku. Kad se opet dosele u Hrvatsku će po zakonima EU moći odmah dobiti dvojno državljanstvo i s time opet politički djelovati u interesu Beograda u Hrvatskoj sa lokalnim hrvatskim izdajnicima. To se više nikad ne smije dogoditi.
|
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (Handžar”) : Van iz Nezavisne Države Hrvatske.
|
|
|
|
|
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od markica od 1 Kune, 2 Kune, 3 Kune, 4 Kune, 5 Kuna, 6 Kuna, 7 Kuna i 8 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1991. [ Pročitaj više ]. Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
|
|
Josip Broz Tito u Beogradu 12. listopada 1944 godine :
"Daje se opšta amnestija svim licima koja su učestvovala u jedinicama Draže Mihaijlovica".
|
|
|
|
|
|
|
|
Od tada se je broj partizana u Srbiji porastao sa 22.000 na 264.000 partizana koji se krenuli “oslobadanje” Hrvatske od 1.230.000 Hrvata sa potporom domaći crveni izdajnika i u okupaciju Hrvatske.
Za taj četnički odpad je komunistička ideologija bila samo jedna mogućnost djelovanja u duhu veliko-srpske ideologije pod crvenom zvijezdom!
|
|
|
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Komunistički monstrumi.
|
|
|
|
|
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 10 Kuna, 12 Kuna, 13 Kuna, 14 Kuna, 15 Kuna, 16 Kuna, 17 Kuna i 18 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1992. [ Pročitaj više ]. Kupi ovdje : .
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
[ Pročitajte više ] o tome dali desno navedeno piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića (slika gore) koja je tiskana 1977. i 1982. godine u Rijeci.
|
|
|
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 95.
”... Kaži, slaži nešto. Da se nadamo. ... . Znamo da nije istina. Ali ti reci, prevari, izmisli, ako još imas dušu. ... Neka slaže šta bilo. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 118.
" ... Laž. To je prva riječ koju izgovori, i ponovi je, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 135.
" ... Ropstvo, to je : smrtnonosne su istine. Zato se i viču i šapuću laži. Svima i svakome. Laže okupator, lažu izdajice, lažu i borci za slobodu. Lažemo da bismo prevarili sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz suosjećanja, lažemo da nas ne bude strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bijedu. Lažemo iz ljubavi i čovječosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lazemo stvaralacki, mastovito, inventivno. ... Laž je nužda : biološka, psiholoska, nacionalna, politička. ... Beograd u ovim danima - to je apokalipsa laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 168.
" ... Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do nevjerovatnih razmjera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici, na rang-listi vrlina, poslje hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., nas stručnjak za njihovu povijest, priznaje da ne zna nijedan narod koji je u nacionalnim i političkim borbama uspio tako uspješno i sretno da se koriste sredstvima obmane, prijevare i laži svojih protivnika i neprijatelja kao što su to uspjeli Srbi. Oni su pravi umjetnici laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 213.
" ... Zar ne vidite koliko se narod iskvario, lažljiv je, on smatra suzdržanost i neiskrenost za mudrost i vještinu. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 222.
" ... Sramota. Pijete, lažete, neradnici ste, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 226.
" ... Lažete. Svi lažete. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 290.
" ... Lažete. Neumorno lažete sebe. I pored svega što se dogodilo i što se još događa. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 9.
"... Šutio sam puno, uporno razmišljao i brinuo, ispitivao se, prisjećao, traŽio savjete iz knjiga i prijatelja, lagao i lagao sebe, izmišljao, ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 133.
"... Laž. Velika laž vojsku obara. Cijelu državu. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 212.
"... Laž. Tolike laži, sva sječnja. ... "
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941” : "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže :
"Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao :
"Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je : “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije : “Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne cijeline i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa tisuće ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobjeda. Farsa za farsom! Nadrealizam povijesti".
1871. godine je srpski književnik Milan Đakov Milićević napisao :
"Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
Leo Freundlich : "Za Srbe je najveći neprijatelj istina. Ona ugrožava njihov opstanak!
Srpski Vladika Grigorije Durić : "Jer smo u ovom potonjem ratu, gubili bitke. A bili smo brojniji ... I nemojte da govorimo kako nismo izgubili u ovom ratu. ... Jer smo prvi po pušenju, prvi smo po psovanju, prvi smo po laganju, .... Prvi smo po oboljenima fizičkim i psihičkim. To ne služi na čast i na slavu."
Dragoljub Mićunović, profesor filozofije na Sveučilištu u Beogradu i predsjednik Demokratske stranke u Srbiji : "Srpska istorija (povijest) je lažna!"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Crnoj Gori su poznate izreke : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade!” i “U lažima su duge četničke brade!”
Srpski Patrijarh Pavle je rekao kad se je obraćao studentima kod Terazijske Česme na radiju B92 : „Budimo ljudi iako smo Srbi“.
Sve je rečeno!
|
|
|
|
|
|
|
|
Da se malo nasmijemo :
|
Hrvati :
|
Takozvani Srbi :
|
|
|
|
|
|
Prvi roman :
|
Petar Zoranić “Planine”, 1536.
(Objavljen 1569).
|
Atanasije Stojković “Astrid i Natalija”, 1801.
|
|
Prvi dramski tekst :
|
Hanibal Lucić “Robinja”, 1530.
|
Stefan Stefanović “Smrt Uroša V.”, 1825.
|
|
Prva opera :
|
Vatroslav Listinski “Ljubav i zloba”, 1846.
|
Stanislav Binički “Na uranku”, 1903.
|
|
Prvo javno kazalište :
|
Hvar (najstarije u Evropi!), 1612.
|
Srpsko narodno pozorište, 1861.
|
|
Prvo sveučilište :
|
Sveučilište u Zadru, 1396.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvo sveučilište s neprekinutim radom :
|
Sveučilište u Zagrebu, 1669.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvi zakonik / statut :
|
Korčulanski statut, 1214.
|
Dušanov zakonik, 1349.
|
|
Drugi zakonik / statut :
|
Dubrovački statut, 1272.
|
|
|
Treći zakonik / statut :
|
Vinodolski zakonik, 1288.
|
|
|
Četvrti zakonik / statut :
|
Brački statut, 1305.
|
|
|
Peti zakonik / statut :
|
Zadarski statut, 1305.
|
|
|
Šesti zakonik / statut :
|
Lastovski statut, 1310.
|
|
|
Sedmi zakonik / statut :
|
Splitski statut, 1312.
|
|
|
Osmi zakonik / statut :
|
Rapski statut, 1328.
|
|
|
Deveti zakonik / statut :
|
Hvarski statut, 1331.
|
|
|
Deseti zakonik / statut :
|
Mljetski statut, 1345.
|
|
|
Prva gimnazija :
|
Gornjogradska gimnazija, 1607.
|
Prva kragujevačka gimnazija, 1833.
Takozvani Srbi se prave ludi pa tvrde da je prva srpska gimnazija bila u “Sremskim Karlovcima” iz 1791 godine! Ne! Tada su Srijemski Karlovci” bili dio kraljevine Hrvatske i Slavonije unutar Austro-Ugarske u ugarskim dijelu. Srbi su taj dio Srijema tek 1918. godine okupirali a za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske su se Srijemski Karlovci zvali Hrvatski Karlovci i bili od 1941-1945 dio Nezavisne Države Hrvatske!
|
|
Prvi rječnik :
|
Petar Lupis Valentian, 1527.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1818.
|
|
Drugi rječnik :
|
Faust Vrančić, 1595.
|
|
|
Prva gramatika :
|
Bartol Kašić, 1604.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1814.
|
|
Prva tiskana knjiga :
|
“Misal po zakonu rimskog dvora”, 1483.
|
“Četvorojevanđelje”, 1537.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prvi pisani spomenik :
|
“Bašćanska ploča”, 1100.
|
“Miroslavovo jevanđelje”, 1195. godine.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prva kovanica :
|
1196. godine.
|
Između 1228 i 1234. godine.
|
|
Prvo kraljevstvo :
|
925. godine.
|
1217. godine.
|
|
Prvi knez :
|
Primorska Hrvatska :
- nepoznato ime (otac Porge) 630. - 638. godine
- Porga 640. - 680. godine
Panonska Hrvatska :
Vojnomir 791. - 810. godine
|
Srbi fantaziraju da je Srbija bila kneževina od 626 godine, ali se tek može jedva nešto naći o knezu Višeslavu koji je vladao od 730. do 780 godine.
Zamisliste : vladao je 50 godina u dobi kad je rijetko netko uspio u tim vremenima napunit 50 godina života!
Malo su se zajebali : Raška = (H)R(v)aška je od 631. - 806. godine bila provincija Hrvatske!
Znaći da je onda bio Višeslav Hrvat?
Dobro da su Srbi to onda sami potvrdili!
Hahhahahahaahahahahaha!
|
|
Najstarija očuvana kruna :
|
1380. godina.
Čuva se u Zadru, teška kruna od čistog
zlata, dragih kamenja i perli. Kraljica Jelisava Anžuvinska-Kotromanić je za tu krunu izvela vez u tehnici zlatoveza koji je isto očuvan.
[ Pročitaj više ]
|
1904. godina.
Izrađena od nekvalitetnih pozlačenih materijala i jako malo pravog zlata.
Čisti šund sa vrlo malo vrijednosti.
Kruna “Jugo” kvalitete ... obično sranje.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstarija očuvana zastava :
|
1647. godina.
Ta je zastava najstarija poznata hrvatska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
1655. godina.
Ta je zastava najstarija poznata srpska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji grb :
|
830. godina.
Misal bana Pribine je tiskana 830. godine na kojim se vidi ne samo hrvatski grb sa prvim bijelim poljem nego i hrvatski troplet.
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Kraljevina Srbija : grb sa dvoglavnim orlom (bez 4C).
[ Pročitaj više ]
|
|
Na najstarijoj karti :
|
1154. godina.
Hrvatska se nalazi na karti s imenom “Tabula Rogeriana.” iz 1154. godine kartografa al-Idrisi za Roger II. od Sicilije.
[ Pročitaj više ]
|
1514. godina.
"Carta marina" iz 1516 godine Nijemaca Waldseemüllera an kojoj se vidi prvi put ime “Servia” (Srbija) = zemlja sluga.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji kraljevski pečat :
|
1058. godina.
Pečat kralja Krešimira, vladara Dalmacije i Hrvatske (SIGILLUM REGIS CRESIMIR RI DALMAT[C]HROA[T]).
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Pečat Stefana Prvovenčanog (vladao 1196–1227), prvog krunjenog srpskog kralja (od 1217 godine).
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji Sabor :
|
1273. godina.
Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 19. travnja 1273. godine (u Zagrebu), a održan je kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis). Na tom su saboru plemići i crkveni velikodostojnici donijeli prve poznate zaključke, odnosno statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).
[ Pročitaj više ]
|
1804. godina.
Najstariji i najznačajniji sabor u novijoj srpskoj povijesti je Sabor u Orašcu, održan na Sretenje 1804. godine, kojim je započeo Prvi srpski ustanak. Na tom skupu u Marićevića jaruzi, srpske stariješine su izabrale Karađorđa Petrovića za vođu ustanka protiv dahija, što je vodilo ka oslobođenju Srbije.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Download : kompilacija “Hrvatsko Ognjište”.
|
|
|
|
Za Vas smo sastavili kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” sa hrvatskim bendovima Transponder (Electronic Body Music, Dark Electro),
Ton Agram (Oldschool & Rhythmic Industrial, Rhythm N´ Noise), Kybernaut 783 (Aggrepo, Techno Pop, Electro, Space Synth,
Synthwave, Vocoder Electronics) i Bleiburg (Dark Electro).
Podržite naš rad sa Downloadom ove kompilacije. Hvala Vam!
|
|
|
|
|
1-01 Transponder - 10 Travanj
1-02 Transponder - Bad Blue Boys
1-03 Transponder - My Way Back Home
1-04 Transponder - The Urban Soldier
1-05 Transponder feat. Human Nihil & Leaether Strip - When We Return To Bleiburg
1-06 Transponder - It´s Too Late Now
1-07 Transponder - The Urban Soldier
1-08 Transponder - The War Is Never Over
1-09 Transponder feat. Leaether Strip - Kampf, Sieg oder Tod
1-10 Transponder - These Stormy Nights
1-11 Transponder - Kape sa znakovljem
1-12 Transponder - 5 kilometara užasa i tragedije
1-13 Transponder - 10 Travanj (Extended Version)
2-01 Ton Agram - Nikada više u Beograd
2-02 Ton Agram - HOSovac
2-03 Ton Agram - Vukovar
2-04 Ton Agram - Domu, rodu i najvećem sinu
2-05 Ton Agram - Četničke horde
2-06 Ton Agram - Neprirodno i protunaravno
2-07 Ton Agram - Srijem
2-08 Ton Agram - Radio Zagreb
2-09 Ton Agram - Batschka
2-10 Ton Agram - Lažes kao Srbin
2-11 Ton Agram - Tko vam jebe mater srpsku?
2-12 Ton Agram - Good-Bye S(R)AO Krajina
2-13 Ton Agram - Krugovalna postaja
2-14 Ton Agram - Šetnja srpskih opanaka
2-15 Ton Agram - Ognjevi
2-16 Ton Agram - Bleiburg
3-01 Ton Agram - U.S.K.
3-02 Ton Agram - Jel to jasno?
3-03 Ton Agram - Akcija Feniks ´72
3-04 Ton Agram - Odgovor
3-05 Ton Agram - Rekao mi je tata
3-06 Kybernaut 783 - Marija Oršić
3-07 Bleiburg - Izobrazba
3-08 Bleiburg - Na rad
3-09 Bleiburg - Tri srca junačka
3-10 Bleiburg - The Great British Betrayal
3-11 Bleiburg - Awaking Of A Dead Hymn
3-12 Bleiburg - Domovino
[ DOWNLOAD OVDJE ]
Formati : 320 kBit/s mp3, FLAC, ALAC (Apple Lossless), AAC, Ogg Vorbis,
WAV ili AIFF.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Internet radio “Krugoval” :
|
|
|
|
|
|
[ Program ]
|
|
|
|
Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.
[ Download ]
|
|
|
|
Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!
|
|
|
|
H
|
|
O
|
|
|
|
|
|
Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.
[ Pročitaj intervju ovdje ]
|
|
|
|
Novo u dućanu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u šest različitih metala.
[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan
29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jeste li čuli za ĐOJLENJE?
Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti potrošeni džoljenci postali svečenici u srpskoj svetosavskoj crkvi.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije :
i to SAMOVOLJNO!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska nekultura psovki :
|
|
|
|
|
|
|
|
Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :
|
|
|
|
|
|
|
|
Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?
|
|
|
|
|
|
|
|
Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i sluge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je to kao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.
|
|
|
|
|
|
|
|
Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. godine. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske i srpskog terora nad Hrvatima 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?
|
|
|
|
|
|
|
|
Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “marijonetska država” kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili to Nezavisna Država Hrvatska nije bila?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) sole pamet na društvenim mrežama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao oni navodno nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare na društvenim mrežama.
Istina ih jebe kao 541 godinu Turci!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dokaz : U austro-ugarskim kartama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!
|
|
|
|
|
|
|
|
Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-iztočnjaka. To je dokaz da je tada u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva i nikakva srpska (ne)svetosavska koju je jugo-srpski okupatorski kralj Alexander Karađorđević izmislio 1920 godine!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
