Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?

Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!

Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!

Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?

Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea”  Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Genetika ne laže!

Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska ludost oko Dubrovnika :

Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!

U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :

Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske  te turskog jezika.”

[ Članak ] [ Sve teme ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :

Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :

Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!

Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :

Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :

Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :

Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!

Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?

Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :

Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!

Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!

[ Članak ] [ Sve teme ]

I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!

Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?

[ Članak ] [ Sve teme ]

“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!

"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali ste čuli za “snohačenje”,  seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?

Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.

Na Wikipediji pise : “Godine 1941. uz potporu ustaških milicija i tajne policije osniva totalitaran politički sistem sličan onomu u Trećem Reichu. Pod njegovom su vlašću izgrađeni koncentracijski logori i doneseni rasni zakoni na osnovi kojih su stradale mnoge manjine, ponajviše Srbi, Židovi i Romi, a nemilosrdno se obračunavao i s antifašistički nastrojenim Hrvatima te ostalim političkim neistomišljenicima.”


No to nije istina :

1. Nijemci su za priznanje Nezavisne Države Hrvatske imali dva preduvjeta :

a. da fašistička Italija nema ništa protiv priznanja od strane Njemačke i

b. da Nezavisna Država Hrvatska primi te iste rasne zakone koje je godinu dana prije Kraljevina Jugoslavija bila primila samovoljno.
Ti rasni zakoni su bili Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nametnuti, dok ih je Kraljevina Jugoslavija primila samovoljno! [ Pročitaj više ]

2. Nisu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Srbi stradali zato što su bili Srbi, nego zato što su još i prije zavrsetka travanjskog rata te tijekom prvi dana i mjeseci Nezavisne Države Hrvatske činili zločine nad hrvatskim stanovništvom ili pomagali četnicima u njihovim zločinima protiv Nezavisne Države Hrvatske. [ Pročitaj više ]

Pošto bi u svakoj urednoj državi bili oni kažnjeni koji pale, siluju, ubijaju, čine zločine nad stanovništvom, koji se bore protiv vlastite države itd. bili kažnjeni i zatvareni to nije ništa posebno. Da, to su u mnoštvu bili takozvani Srbi ili oni Vlasi, Morlaci, Torlaci, Burlaci i hrvatski pravoslavci, koji su Srbi radi iste vjere proglasili takozvanim “Srbima”. ONI su činili te zločine, zato su i bili zatvarani. Ne zato što su bili Srbi, nego zato što su bili razbojnici i zločinci. Srbi, koji nisu činili zločine protiv Hrvata su mogli postati i generali u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Dali ste znali da su 13 visoki generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili Srbi a da ne govorimo o tome da su bili i čak zastupnici u Saboru Nezavisne Države Hrvatske : [ Pročitaj više ] TO je istina, a ne ono što je nam jugo-srpski okupator lagao nakon 45te i prodavao kao “istina”!

3. Sve više i više židovski povijestničara kao profesorica dr. Hannah Arendt ili doktorica Eshter Gitman pišu istinu kako su Hrvati humano postupili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prema Židovima. Dok su Srbi kao druga država u Evropi (da, nisu bili prvi!) javili da su pobili sve Židove u Srbiji, to naređenje od strane III. Reicha da Nezavisna Država Hrvatska bude “judenrein” (“čista od Židova”) Nezavisna Država Hrvatska nije provela! Antisemitizam je kod Hrvata bio gotovo nepoznat, dok su u Srbiji Srbi imali dugu anti-židovsku tradiciju. Tamo je s ponosom sekretar vojne uprave za civilna pitanja Harald Turner javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješen (stranica 226)."
[ Pročitaj više ]

Židovi su bili aktivni u Stranci prava, bilo je Židova u Ustašama ili su bili oženjeni sa Židovkama. Pa sam žena Poglavnika dr. Ante Pavelića, Mara Pavelić bila je po materi Židovka. Njezina sestra u Americi je bila udana za Židova (Dora Werner).

Kad je Italija 1943. kapitulirala, trebalo je ispitati sa njemačke strane zašto naređenje „Judenrein" u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije provedeno.

Nijemci su našli da u od njih nametnutom hrvatskom antižidovskom zakonu stoji čudni paragraf : svi Židovi koji su nešto pridonijeli (Sache Kroatiens) hrvatskoj stvari postaju „Ehrenarier", (počasni Arijevci) i zato se ne smiju progoniti (stranica 225)! Nadalje SS-Nachrichtendienst je otkrio da su mnogi članovi vladajuće elite sve do Poglavnika imali za žene Židovke, pa su javili Kaltenbrunneru da su Ustaše „jüdisch versippt", židovski u srodstvu i zato se ne provode radikalne čistke. Da ne zaboravimo 28 židovska generala u vojnim formacijama Nezavisne Države Hrvatske. Poglavnik dr. Ante Pavelić je čak zabranio da Židovi nose žute trake koje su morali nositi u svim drugim državama Evrope!

Njemački Gestapo, SS i Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su uzeli deportaciju Židova u svoje ruke a ne Ustaše. Jedan primjer je bio logor “Sajmište” u Zemunu. I ako je taj logor formalno bio u Nezaviosnoj Državi Hrvatskoj su ga Gestapo, SS i Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kontrolirali a koristili su ga i za Židove iz nedićeve Smradije. Zato su te nedužne židovske žrtve iz Srbije kasnije Srbi prepisali Hrvatima i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj! Bilo kako bilo : Hrvati i Nezavisna Država Hrvatska nisu imali moć se Nijemcima suprostaviti. Židovi koji su se kao Srbi borili protiv Nezavisne Države Hrvatske i činili zločine nad stanovništvom Nezavisne Države Hrvatske su bili kažnjavani i zatvarani, ali ne zato što su bili Židovi, nego zato što su se priklučili tifusarskim crvenim šumskim banditima koji su pljačkali, palili, silovali itd. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ili su bili općenito kriminalni subjekti!

Rođenje i naobrazba

Poglavnik dr. Ante Pavelić rođen je u malom hercegovačkom selu Bradina kod Konjica na Ivan Planini, u sastavu Bosanskog pašaluka tada nominalnom dijelu Osmanskog Carstva pod vojnom upravom Austro-Ugarske Monarhije. Njegov otac Mile, pružni radnik, i majka Marija doselili su se iz ličkog sela Krivi Put (Kraljevina Hrvatska-Slavonija).

Za to je vrijeme stanovao kod jedne židovske obitelji. Ponovno je krajem ožujka 1915. pozvan u Pulu, gdje je liječničko povjerenstvo zaključilo je da ipak nije sposoban za vojnu službu, pa je otpušten. U isto vrijeme postaje odvjetnički pripravnik Aleksandra Horvata, tadašnjeg predsjednika Stranke prava, gdje također dobiva i doktorat u srpnju 1915.

Politički uspon

U vrijeme Prvog svjetskog rata, Poglavnik dr. Ante Pavelić je sudjelovao u aktivnom radu Čiste stranke prava. Kao zaposlenik i prijatelj Horvata, često je sudjelovao na važnim stranačkim sastancima, kasnije preuzima Horvatove dužnosti dok je on u odsutnosti. Godine 1918. Poglavnik dr. Ante Pavelić je završio odvjetničku pripravu kod Horvata i postao je samostalni odvjetnik. Nakon ujedinjenja Države SHS s Kraljevinom SHS 1. prosinca 1918., Čista stranka prava održava javni prosvjed. Hrvatski narod je bio protiv srpskog kralja, za kojeg nisu bili pitani, niti su najviše državne ovlasti pristale na ujedinjenje. Nadalje Čista stranka prava izražava želju Hrvata za republikom. Jedan je od utemeljitelja i kasniji predsjednik nove Hrvatske stranke prava. Godine 1921. Poglavnik dr. Ante Pavelić postaje zastupnik grada Zagreba i uskoro postaje jedna od vodećih osoba Stranke prava, gdje posebice ostavlja utjecaja na mlađe članove. Istodobno je bio član stranačkog poslovnog odbora, tajnik i potpredsjednik Stranke prava. Nakon što je postao vođa stranke, Poglavnik dr. Ante Pavelić počinje zagovarati hrvatsku nezavisnost.

U to vrijeme, Poglavnik dr. Ante Pavelić je uhićen, zajedno s još nekoliko pripadnika Hrvatske stranke prava, zbog protu-jugoslavenskih djelovanja. Zastupao je sebe i svoje kolege, da bi na kraju bili pušteni. Dana 12. kolovoza 1922. u crkvi sv. Marka u Zagrebu, Poglavnik dr. Ante Pavelić je oženio Mariju Lovrenčević (r. 1897.), koja je, s majčine strane, bila Židovka. Marija je bila kćer Martina Lovrenčevića, također člana Stranke prava i poznatog novinara. U braku su dobili troje djece, sina Velimira i kćeri Mirjanu i Višnju (preminula u Madridu, 25. prosinca 2015.).

Kasnije je Poglavnik dr. Ante Pavelić postao potpredsjednik Hrvatske odvjetničke komore.

Nakon što je izabran za člana Skupštine u Beogradu, Poglavnik dr. Ante Pavelić postaje pripadnik Hrvatskog bloka, nakon izbora održanih 1927. Poglavnik dr. Ante Pavelić također postaje osoba za kontakt Stranke prava s predsjednikom vlade Nikolom Pašićem. Poglavnik dr. Ante Pavelić je bio jedan od dvojice zastupnika Hrvatskog bloka, zajedno s Antom Trumbićem, jednim od ključnih političara u stvaranju jugoslavenske države. Poglavnik dr. Ante Pavelić je obnašao dužnosti stranačkog tajnika do 1929., kada jugo-srpski okupatorski kralj, vhovnoi četnik i diktatora Alexandar I. Karađorđević zabranjuje djelovanje svim političkim strankama. U govorima u Skupštini isticao je hrvatsku nezavisnost i protivio se srpskom nacionalizmu. Poglavnik dr. Ante Pavelić je bio očevidac atentata na Stjepana Radića u skupštini 20. lipnja 1928. godine.

Njegovo djelovanje s mladeži Stranke prava vrlo je značajno, a doprinosi i u novinama Starčević i Kvaternik. U lipnju 1927. Poglavnik dr. Ante Pavelić je predstavljao Općinu Zagreb na Europskom kongresu gradova održanom u Parizu. Kasnije, iste godine, Poglavnik dr. Ante Pavelić je branio Makedonce optužene za terorizam.

Preko svojih bečkih kontakta, Poglavnik dr. Ante Pavelić uspostavlja vezu s talijanskom vladom. Bio je manje uspješan u povezivanju s mađarskom vladom jer su se vlasti u Budimpešti plašile pogoršavanja odnosa s drugim europskim državama.

Iduće godine, Poglavnik dr. Ante Pavelić je osnovao oružanu skupinu Hrvatski domobran, djelo kojim je otvoreno pozvao Hrvate na oružanu pobunu. Jugoslavenske su vlasti proglasile organizaciju nezakonitom i zabranile njezino djelovanje. Kada je jugo-srpski okupatorski kralj Alekandar proglasio Šestosiječanjsku diktaturu 1929., Poglavnik dr. Ante Pavelić odlazi u Italiju, da bi se kasnije preselio u Beč. Okolnosti su ga prislile da se ponovno vrati politici, iako je to pokušao izbjeći. Uspostavio je vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) i sastaje se s Makedonskim nacionalnim odborom. Sastanak je rezultirao Sofijskom deklaracijom u kojoj je suradnja Ustaša i pripadnika VMRO-a postala službena. Poglavnik dr. Ante Pavelić je izjavio da naziv »Ustaše« potječe od bosanskih muslimanskih pobunjenika koji su se protivili austrougarskoj okupaciji, a da je ustaška himna Ustaška koračnica zapravo pjesma bosanskih pobunjenika iz 1878. godine. Sofijska deklaracija bila je od velike važnosti Poglavniku dr. Ante Paveliću i UHRO-i. Jugoslavija je protestirala Bugarskoj, a Poglavniku dr. Ante Paveliću je suđeno u odsutnosti i 17. srpnja 1929. osuđen je na smrt zbog veleizdaje zajedno s Gustavom Perčecom. Srpski nacionalizam u Jugoslaviji olakšao je Poglavniku dr. Ante Paveliću uspostavljanje Ustaša – Hrvatske revolucionarne organizacije.

Život u inozemstvu

Kada su mu austrijske vlasti zabranile privremeni boravak u Austriji, Poglavnik dr. Ante Pavelić se seli u Italiju gdje s obitelji živi do travnja 1941. U Italiji je mijenjao mjesta življenja i živio pod različitim imenima, a najčešće je koristio ime Antonio Serdar. Talijanske vlasti službeno nisu htjele priznati podršku Ustašama ili Poglavniku dr. Ante Paveliću da bi zaštitile ugled, ali Poglavnik dr. Ante Pavelić je svejedno primao podršku od talijanskog fašističkog režima Benita Mussolinija. Mussolini je dopustio Poglavniku dr. Ante Paveliću da živi u Rimu i obučava ustaške domoljubne jedinice koje su se spremale za rat s Jugoslavijom i oslobođenje Hrvatske od jugo-srpske tiranije i okupacije. Kasnije se jedan broj Hrvata pridružuje Ustašama zbog razočaranja srpskom politikom vođenom u Jugoslaviji. Kada je Poglavnik dr. Ante Pavelić 1929. otišao u Italiju, nije odmah osnovao UHRO. U početku je naziv Ustaša koristio za novine koje je pisao, a godinu dana kasnije taj naziv daje organizaciji koju je osnovao. Uskoro nakon toga, Hrvati u Argentini, SAD-u, Belgiji i mnogim drugim europskim državama, pridružuju se organizaciji Hrvatski domobran, koju je vodio Poglavnik dr. Ante Pavelić kao Poglavnik. Rani pripadnici UHRO-a postali su visoki dužnosnici  nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske, Vjekoslav Luburić (zvani Maks), Jure Francetić (zvani Laszlo) i Rafael Boban.

U Glavnom ustaškom stanu, Poglavnik dr. Ante Pavelić je 1. srpnja 1933. izdao 17 ciljeva UHRO-a. Glavni cilj je bio uspostava hrvatske države na njezinom povijesnom i etničkom području, gdje Poglavnik dr. Ante Pavelić još navodi da Ustaše to moraju učiniti bez obzira na sredstva, čak i silom i oružjem. Ustaški obučni logori osnivaju se u Bresci i Borgu Val di Taru u Italiji i Janka pusti u Mađarskoj.

Na sastanku u Spittalu u Austriji 1932., Poglavnik dr. Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy odlučili su se na izvođenje malog ustanka. Ustanak je počeo u ponoć 6. rujna 1932. i poznat je pod nazivom Velebitski ili Lički ustanak. Vođa ustanka bio je Andrija Artuković, a ustanak je izvelo 20 Ustaša s talijanskom opremom. Ustaše su napali žandarmerijsku postaju u ličkim Brušanima te su se povukle na Velebit bez žrtava. Ovaj ustanak imao je cilj zastrašivanja jugoslavenskih vlasti od ustaške emigracije, to je Poglavnik dr. Ante Pavelić i kasnije (12. travnja 1941. god.) i obznanio. Iako je vojna akcija bila tek malih razmjera, okupatorske jugo-srpske vlasti nisu znale kolika je stvarna moć ustaške emigracije. Kao rezultat toga, povećana je opreznost.

Ustaše su kasnije izveli dva pokušaja ubojstva kralja Aleksandra. Jugo-srpski okupatorski monarh je imao mlitavo osiguranje i nedostatak oružane zaštite, a Poglavniku dr. Ante Paveliću su njegove organizacijske sposobnosti pomogle da podmiti visoke dužnosnike u francuskom osiguranju za okupatorskog kralja. Uspješan atentat izveo je pripadnik VMRO-a Vlado Černozemski. Čelnik marsejske policije, Jouhannaud, nakon atentata, razriješen je dužnosti. Po drugi put, Poglavnik dr. Ante Pavelić je u odsutnosti osuđen na smrt, ovaj put od strane francuskog suda. Pod pritiskom Francuske, talijanska policija uhitila je Poglavnika dr. Ante Pavelića i još nekoliko Ustaša 17. listopada 1934. Poglavnik dr. Ante Pavelić je pritvoren u Torinu i oslobođen u ožujku 1936. U zatvoru je Poglavnik dr. Ante Pavelić napisao roman Liepa plavka, o kojoj se kaže da je ona bila Marija Orsić. Razočaran talijanskim odnosom prema Ustašama, Poglavnik dr. Ante Pavelić se približava nacionalsocijalističkoj Njemačkoj, koja je obećala izmijeniti granice stvorene nakon Versajskog sporazuma. Na kraju listopada 1936. Poglavnik dr. Ante Pavelić je završio svoju studiju Hrvatsko pitanje (njemački: Die kroatische Frage) za njemačku diplomaciju. Njime svoju politiku nastoji sukladiti s politikom i ideologijom tadašnje nacističke njemačke vlasti, koja je pokazivala volju da promijeni poredak koji je u Europi uspostavljen Versajskim ugovorom iz 1920. godine, dio kojega je bilo stvaranje Jugoslavije.

Kako je u to vrijeme njemačka diplomacija ocjenjivalo da je njemačkim interesima bolje odgovara opstanak ujedinjene Jugoslavije, Poglavnikova studija ostavila je slab dojam na njih. Dan nakon što je izdana njegova druga knjiga Strahote zabluda (talijanski : Errori e orrori), zaplijenjena je, a ustaška djelatnost je zabranjena. Nakon sporazuma Ciano-Stojadinović, sklopljenog 1. travnja 1937., koji je normalizirao talijansko-jugoslavenske odnose, Poglavnik dr. Ante Pavelić je bio prisiljen izdati naredbu kojom raspušta ustaške jedinice i logore na talijanskom području. Nakon toga Poglavnik dr. Ante Pavelić živi u Sieni. Nakon što je Stojadinovićeva vlada pala 1939., pojačala je ustaška aktivnost. Njemačka je i dalje vidjela ujedinjenu Jugoslaviju, Talijani su dvojili, a Poglavnik dr. Ante Pavelić je bio čvrst u tome da se stvori hrvatska nezavisna država.

Nezavisna Država Hrvatska :

Dana 6. travnja 1941. Treći Reich izvršio je invaziju na jugo-srpsku Kraljevinu Jugoslaviju. Nijemci su mislili da će slom Jugoslavije olakšati, ako stupe u vezu s Hrvatima i drugim neprijateljima jugo-srpskog okupatorskog režima s imenom Kraljevina Jugoslavija. Kako je većina Hrvata podržavala Hrvatsku seljačku stranku, Nijemci su htjeli dati vodstvo nezavisne Hrvatske predsjedniku Seljačke stranke, Vladku Mačeku, što im se činilo bolje nego podržati Ustaše, jer su Nijemci imali mišljenje da je Poglavnik dr. Ante Pavelić talijanski štićenik.

Dana 10. travnja 1941., doglavnik Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku u ime Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Dana 13. travnja 1941. Poglavnik dr. Ante Pavelić je stigao u Hrvatsku, a noć na 15. travnja 1941. provodi sa svojom ustaškom emigrantskom pratnjom u Zagrebu. Počeo je obnašati svoje dužnosti čelnika države i proglasio vladu. Nedugo zatim i njegova obitelj stiže u Zagreb.

Wikipedija laže : “... NDH uvodi jednostranački sustav po uzoru na Njemačku i Italiju. Sve političke stranke su raspuštene. .... Kako je Pavelić bio poglavnik i Ustaškog pokreta i Hrvatske, imao je apsolutnu moć”

Istina je da su na primjer fašisticka stranka u hrvatskoj bila zabranjena (zamislite) kao i sve stranke koje su po naravi bili protiv hrvatske drzave, ali se vidi po zastupnicima Hrvatskog Sabora da to nije baš 100 % tocno.

Pogledajte samo koliko je samo HSSovca bilo u Saboru Nezavisne Države Hrvatske : skoro 50%!

Nezavisna Država Hrvatska je bila toliko “netolerantna” da je dopustila čak 13 zastupnika iz redova JMO (Jugoslavenska muslimanska organizacija)!

Utjecaj Ustaškog Pokreta u Saboru bio je neznatan – praktički nikakav! [ Pročitaj više ]

Njemačka vojna udruga Handschar (Handžar) : Poglavnik dr. Ante Pavelić.

Informacije o nizu :

Niz se sastoji od maraka od 1 Kune (tamnozelena), 2 Kune (tamnožuta), 3 Kune (svijetlosmeđa), 4 Kune (tamnoljubičasta), 5 Kuna (tamnoplava), 8 Kuna (tamnocrvena), 10 Kuna (svijetlozelena), 12 Kuna (karmin), 15 Kuna (plava), 18 Kuna (crvena), 20 Kuna (smeđa), 32 Kune (plavosiva), 40 Kuna (crvenosmeđa), 50 Kuna, (svijetloplava) 70 Kuna (svijetložuto-smeđa) i 80 Kuna (siva).

Njemačka vojna udruga Handschar (Handžar) : Poglavnik dr. Ante Pavelić.

Informacije o nizu :

Niz se sastoji od maraka od 1 Kune (svijetloplavo-siva), 2 Kune (zeleno-siva), 3 Kune (tamnožuta), 4 Kune (ljubičasto-siva), 5 Kuna (narančasto-siva), 6 Kuna (tamoplava), 7 Kuna (ružičasta) i 8 Kuna (tamnosmeđa).

Rimski Ugovori :

Granice kasnije Nezavisne Države Hrvatske 6.4.1941 godine na početku travanjskog rata 1941. godine :

Jedan od hrvatskih časnika iz izaslanstva u Rimu o tome piše :

„Smještaju nas u veliku dvoranu s izgledom na trg. Dra Pavelića, međutim, uvode u jednu pokrajnju sobu, tik do naše. Započinje sumorno čekanje... Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pomoli omanji krivonogi Talijančić. Gotovo svečano nas pozva, da izvolimo ući. Pred nama puca slika, koju zacijelo nitko nije predviđao, niti bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti na vječno upozorenje na opasnost i smrt. Dvorana je velika, vrlo visoka. Prvo što mi je upalo u oči je jedna ogromna karta, obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile širokom crvenom bojom označene granice hrvatske države. Tik od Karlovca na jug, pa gotovo u ravnoj crti pred Mostar i u blagom zavoju na sjeverozapad Crne Gore. Čudni torzo, kojemu fali sve od trbuha naviše. Učinilo mi se u tom času da će me bol shrvati. Cijelu polovinu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od hrvatske države! Ništa od Dalmacije i našeg mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile tako daleko od Dalmacije!...”

Na takav način razvoj događaja prikazuje i Poglavnik dr. Ante Pavelić u intervjuu kojega je dao u emigraciji 1949. godine.

Odmah nakon sklapanja sporazuma Italija je napravila novu administrativnu podjelu ustupljenih područja. Dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, s otocima Krkom i Rabom, priključila je Riječkoj provinciji, a anektirani dijelovi Dalmacije i Boke Kotorske s otocima, zajedno s bivšom Zadarskom provincijom, ušli su u sastav Guvernatorata Dalmacija, tako da je Dalmacija opet bila administrativno podijeljena na tri pokrajine: Zadarsku, Splitsku i Kotorsku.

Visoki troškovi talijanskih okupacijskih trupa - oko 200.000 vojnika, tj. daleko više od vlastitih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske - kao i troškovi talijanskih policijskih snaga i civilnih činovnika koji su nadzirali domaću civilnu upravu naplaćivali su se iz proračuna Nezavisne Države Hrvatske.

Teritorijalni ustupci su se sveli predavanje dijela Dalmacije s nekim većim gradovima, dok Nezavisna Država Hrvatska dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima Novi, Senj, Crikvenica, te općinama Karlobag i Kraljevica (u podvelebitskom primorju) i na slabo razvijenom području od Omiša do Dubrovnika. U sklopu Nezavisne Države Hrvatske ostali su i otoci Brač, Hvar, Pag, Šipan, Šćedro, Maun, Lokrum, Lopud i Koločep. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada Splita, predgrađa Kaštela i otoka Korčule. Nezavisna Država Hrvatska je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila voljna pružiti.



 Druga okupacijska zona :

Druga zona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je dio talijanske interesne zone u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prostirala se iza Prve zone, područja koja je Italija sebi izravno pripojila.

Jednim od Rimskih ugovora, Ugovorom o određivanju granica, određeno je koje je djelove Hrvatske Italija sebi izravno pripojila. To su djelovi Dalmacije i Gorskoga kotara (status Splita i Korčule Italija je izbjegavala regulirati, kao da se radi o sastavnim dijelovima Kraljevine Italije).

Nakon tih ugovora talijanske postrojbe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu službeno nosile atribut okupacijskih, nego su postale posadnim snagama. Preostali dio do demarkacijske crte bio je podijeljen u dvije zone. Druga zona bio je obalni pojas Nezavisne Države Hrvatske sa zaleđem i nazivao se još razvojačenim područjem. Nezavisna Država Hrvatska je u tom području ponovno preuzela vlast svibnja 1941. godine. Iza Druge zone, ka demarkacijskoj crti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s njemačkim interesnim područjem, prostirala se Treća zona.

Razlog osnivanja Druge zone je radi osiguranja kopnenog prometa za potrebe okupacijskih snaga i povezanosti ozemljem od Istre do Crne Gore. Demilitariziranom je zonom nazvana zato što ondje Nezavisna Država Hrvatska nije smjela podići ni utvrde ni vojne baze niti držati ratnu mornaricu.

Krajem kolovoza 1941. ozemlje između ove zone i demarkacijske crte nazvan je Trećom zonom. Na području Dalmacije obuhvatila je kotar Knin bez općina Kistanja, Drniša i Sinja te područja od Splita do Dubrovnika, s otocima Bračem i Hvarom te poluotokom Pelješcem. Bukovica je granična crta razdijelila. Južno od Zrmanje pripalo je Italiji, a istočno od Zrmanje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.



 Treća okupacijska zona :

Treća zona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je dio talijanske interesne zone u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prostirala se iza Druge zone, razvojačenog dijela Nezavisne Države Hrvatske.

Nezavisna Država Hrvatska je i ovdje bila desuverenizirana, jer ovdje nije smjela imati fortifikacije.

Snage Nezavisne Države Hrvatske oštro su reagirale na četnički ustanak u lipnju 1941. Pobunjenici su imali i genocidne namjere. Oštru reakciju Nezavisne Države Hrvatske  Italija je samo čekala. Italija je to širenje nemira uzela za izliku da kolovoza 1941. navede Nezavisnu Državu Hrvatsku na ograničenu reokupaciju razvojačenog pojasa (tzv. druge zone). Apetiti im nisu stali na tome, nego su 7. rujna 1941. uvele izvanredni vojnički režim u obalnom pojasu od Ogulina do Mostara, preuzevši time i vojnu i građansku vlast, što je kod Hrvata izazvalo veće ogorčenje od Rimskih ugovora. Uz to je Italija nastavila sklapati sporazume s četničkim skupinama, čime je pokazivala nakanu okupirati i treću zonu, t.j. područje između obalnog pojasa i demarkacijske crte. Tako je ostalo sve do kapitulacije Italije i Ustaška vojnica južno od demarkacijske crte stalno je bila ograničena voljom talijanskog saveznika.

Treća zona nazvana je Trećom zonom potkraj kolovoza 1941. godine.

Bilo kako bilo : činjenica je da je nakon kapitulacije Italije 1943. godine Poglavnik dr. Ante Pavelić poništio "Rimske ugovore" i vratio od Italije okupiranu Dalmaciju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Nakon Kapitulacije Italije 8. rujna 1943. god., Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić je 10. rujna 1943. godine objavio Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora, u kojoj se navodi :

"...Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule, pa usliied toga ovi ugovori nikada nisu stupili u život. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povrjeđivani.

Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poredku.

Nakon što je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanačila primirje s neprijateljskom ratujućom strankom, i time sa izdvojila od dotadašnjih saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogućnosti da bi i unaprijed sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u život provedeni.

S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakve obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku."

Nijemci su se suglasili s ovakvim potezom, te su pomogli uspostavu vlasti Nezavisne Države Hrvatske u područjima (osim u Konavlima) u kojima su partizani bili pohitali uspostaviti svoju kontrolu nad gradovima i kojima se predao veliki broj talijanskih postrojbi. Nijemci i jedna bojna Ustaša moraju s partizanima voditi ozbiljne borbe na širem području Splita koje traju od 11. rujna do 2. listopada 1943. Nijemci za kontrolu nad tim dijelom Jadrana na kojem su se u svakom trenutku mogli iskrcati Britanci i Amerikanci uključuju čak 30.000 vojnika.

Poglavnikova briga za hrvatski Sandžak :

Odkad su se Ustaše osnovale su tražile da se Sandžak kao teritorij hrvatske krvi opet pripoji Hrvatskoj kad ona osamostali.

Kad se je 10. travnja 1941 rođena Nezavisna Država Hrvatska je Zagreb ubrzo poslao vojne jedinice i carinike u Sandžak.

Kao i Sandžak su željeli i Boku Kotorsku opet vratiti u Hrvatsku da utvrde buduću granicu sa Velikom Bugarskom.

29. travnja 1941 stiže jedan vod Ustaša u Prijepolje, gdje su tamo oduševljeno pozdravljeni od lokalni hrvatski muslimana.

Zapovjednik voda je održao kratak govor a na sastanku u jednoj školi je izrećeno priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a lokalni dužnosnici su se zakleli Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Dio ustaškog voda ostaje ostaje na kolodvoru Uvac u blizini Sjenice a ostali su pošli prema Priboju.

Muslimani Sandžaka su poslali dan kasnije Poglavniku dr. Ante Paveliću pismo preko Sarajeva, da je Sandžak ekonomski i povijesno dio Bosne i Hercegovine i zatražili oficialno pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

U pismo su tražili da se odredi Ustaša pošalju u svaki kutak Sandžaka, navodeći da u tome zahtjevu imaju punu podršku Nijemaca.

Pismo je potisano od 38 sandžački reprezentanta : 10 iz Pljevlja i Prijepolje, 6 iz Sjenice, 5 iz Priboja, 5 iz Bijelog Polja i 2 iz Novog Varoša.

Očuvano pismo reprezanata Sandžaka da se isti prikljući Nezavisnoj Državi Hrvatskoj : [ Pročitaj ovdje ]

Poglavnik dr. Ante Pavelić je udovoljio tim zahtjevu a 29.4.1941 se je Sandžak priključio Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Njemačka vojna udruga Handschar (Handžar) : Novi Pazar, Sandžak, Nezavisna Država Hrvatska.

Informacije o ovom nizu :

Niz se sastoji od maraka od 1 Kune, 2 Kune, 3 Kune, 4 Kune, 5 Kuna, 6 Kuna, 7 Kuna i 8 Kuna.

U tim danima su bile nekoliko frakcija hrvatski muslimana u Sandžaku : prva i najveća je bila za priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a druga je htjela priključenje Albaniji koja je bila pod talijanskoj okupaciji, treća koja je imala najmanju podršku je bila pro-njemačka frakcija Hadžiahmetovića u Novom Pazaru a četvrta pak je zeljela suradnju da crnogorskim "Zelenim".

Ta divergencija gledišta se je osjetila na sastanku u Bijelom Polju gdje je mnoštvo bilo za pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a samo nekoliko su htjeli podržati Hadžiahmetovića.

U istočnim dijelu Sandžaka je bila još jedna frakcija Albanaca, koji su radili na proširenju Albanije sa jednim dijelom Sandžaka.

3. svibnja 1941 je iz Sarajeva ušao jedan bataljon carine Nezavisne Države Hrvatske u Sandžak sa fesovima na glavi. Samo za dva dana je bataljon raspoređen po Priboju, Prijepolju, Pljevlju i Novoj Varoši sa kompanijama utemeljeni u Uvacu, Proboju, Prijepolju i Novoj Varoši.

Carinici Nezavisne Države Hrvatske su razoružali sve srpske žandare. Iz Bosne su poslani hrvatski muslimani na ključne položaje i kao čelnici Ustaške Mladeži.

5. svibnja 1941 jedna kompanija stize u Pljevlju gdje zahtjevaju od Nijemaca da predaju grad. Nijemci su taj zahtjev odbili te rekli da se pripremaju da predaju tri dana kasnije grad Talijanima.

U Novoj Varoši je postavljen kao Ustaškog Povjernika Distrikta čovjek iz Višegrada iz istočne Bosne.

10. svibnja 1941 Talijani zahtjevaju da se Carinici Nezavisne Države Hrvatske povuku iz Pljevlja i da se ukine ustaška administracija u tom gradu.

Tada su postojali još i miješani njemački i hrvatski garnizoni u Priboju, Prijepolju i Novoj Varoši a Bijelo Polje i Pljevlja su bili pod kontrolom talijanske vojske.

Nijemci su kontrolirali Sjenicu, Tutin i Novi Pazar.

Istog dana je velika skupina hrvatski muslimana iz Novog Varoša zahtjevali od Hakije Hadžića (ustaškog povjernika za Bosnu) da uspostavi hrvatsku administraciji na tim gradu kojo je imao tada 70 % hrvatsko-muslimanski stanovnika ali koji je bio okružen srpskim selima ciji su stanovnici bili priklonjeni krvoločnim i zloglasnim četnicima.

Sredinom svibnja se je razgraničenje interesni zona između njemačkog 3. Reicha i Italije provelo (takozvana "Bečka Linija") i na Sandžak.

Teritorij Sandžaka sjeverno na liniji Priboj-Nova Varoš-Sjenica-Novi Pazar je pripalo Nijemcima.

15. svibnja 1941 delegacija Sandžaklija stize u Zagreb i zatražila u audijenciji kod Poglavnika dr. Ante Pavelića da cijeli Sandžak stavi pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske. Pred Poglavnikom se je delegacija nazvala "Hrvatski Muslimani" iz Sandžaka, a Poglavnik je formalno odobrio priključenje Sandžaka radi hrvatske krvi Sandžaklija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

20. svibnja 1941 se njemačke motorizirane snage povlaće iz gradova Prijepolj, Nova Varoš i Priboj zato stižu dvije kompanije pješaštva. U Bijelo Polje stiže kompanija talijanskog pješaštva. U gradu Talijani primaju delegaciju Srba i kasnije delegaciju Sandžaklija.

Talijani trapavo govore o prijateljstvu Talijana i Crnogoraca, bez da spominju Sandžaklije. kao največi bezobrazlug predlažu im da ukinu podršku Sandžaklija priključenju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

21. svibnja 1941 dolazi do izmjena na takozvanoj "Bečkoj Liniji". Talijani dobivaju općine Rudo (u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj), Priboj, Nova Varoš, Sjenica i Duga Poljana dok Novi Pazar ostaje pod njemačkoj kontrolom.

U studenom 1941 se je formirala njemačko-talijanske komisija za promjenu "Bečke Linije", ali se ona nije više promjenila do kapitulacije Italije u 1943 godine.

Niti vlada Nezaisne Države Hrvatske niti Sandžaklije nisu bili sretni sa tom situacijom.

13. lipnja 1941 Sandžaklije preuzimaju u Sjenici grad i izbacuju pro-albansku administraciju. U pismu vojskovođi Nezavisne Države Hrvatske Slavku Kvaterniku zahtjevaju da oružane snage Nezavisne Države Hrvatske odmah uđu u grad. Isto tako su poslali delegaciju u Prijepolje, koja je zatražila od zapovjednika garnizona Nezavisne Države Hrvatske da im vojno pomognu. Zapovjednik je poslao jedan vod vojnika i carinike Nezavisne Države Hrvatske da preuzmu grad.

Pro-hrvatske i pro-albanske frakcije u muslimanskom stanovništvu Sandžaka počimlju da organiziraju milicije radi pogoršanja odnosa sa lokalnim Srbima. Sandžaklije su zahtjevale da se Srbi odsele iz Sandžaka koji su nakon srpske okupacije se naselili u Sandžak od 1913 godine.

Između 29. travnja and 8. svibnja 1941 su ustaške jedinice nastavile priključenje Sandžaka. Između travnja i kolovoza muslimanke Ustaše uspostavljaju uporišta u Brodarevu, Komaranu, Hisardžiku i dijelovima Novog Pazara, Štavičke i Sjenice.

15. svibnja 1941 Sandzaklije iz Pljevlja, Bijelog Polja i Prijepolja pišu Poglavniku dr. Anti Paveliću pismo gdje mu potvrđuju lojalnost prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u ime svi hrvatski muslimana Sandžaka.

Sa strane Nijemaca je Novi Pazar metnut pod kontrolu Aćifa Hadžiahmetovića, koji je podupirao albanskog nacionalistu Balliu Kombëtara.

Po sporazumu s Nijemcima 27. 10. 1941. cijeli je Sandžak prepušten Talijanima, a hrvatska je vlast likvidirana.

Nakon kapitulacije Italije je Sandžak preuzela Njemačka i dala pod njemačku vojnu komandaturu koja je tada bila u Beogradu.

Sandžaklije su svojevoljno po drugi put 1943 zatražili pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od Poglavnika dr. Ante Pavelića. Rekli su da od strane Srba imaju nož pod vratom, a od Albanije prijeti poalbanizacija. Poglavnik dr. Ante Pavelić je pristao na pripojenje (koje formalno niti nije nikad prestalo nakon talijanske okupacije) radi hrvatske krvi Sandžaklija, ali je morao iz gore navedeni razloga pričekati dok se rat ne završi pozitivno u korist Osovine. Do toga nije došlo i Sandžak i Boka Kotorska nije više vraćena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Njemačka je htjela iz strateških razloga Sandžak a i Boku Kotorsku zadržati do poslje pozitivnog završetka rata i tada tek vratiti Sandžak i Boku Kotorsku Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Poglavnik nije u tim teškim danima zaboravio Boku Kotorsku :

Dok je Hrvatska još bila dio KuK monarhije, Boka Kotorska je bila dio hrvatske Dalmacije.

Srpska dominacija u Kraljevini Jugoslaviji pokušala je sve raskomadati hrvatski teritorij, a bivši srbijanski ministar vanjskih poslova, a potom i ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije, srpski Nikola Pašić, Talijanima je dao velike dijelove hrvatske Dalmacije, za što su domaći izdajnici, partizani četnici i drugi banditi kasnije optužile Poglavnika Dr. Ante Pavelića.

U duhu te politike, Boka Kotorska je 1929. godine pripojena Zetskoj banovini. Prije toga je Boka Kotorska i u Kraljevini Jugoslaviji od 1918-1929. gogine bila dio Dalmacije.

Kapitulacijom Italije, koja je dogodila 8. rujna 1943. godine, sva područja koja je Italija pripojila su trebale biti vraćena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Na temelju zakona od 20. lipnja 1944. godine uspostavljena je Velika župa Dubrava, koja je uključivala i Bokokotorski zaljev s mjestom Sutomore, područja koja su bila kontrolirana nakon kapitulacije Italije prvo od Nijemaca.

Nakon kapitulacije Italije u Crnoj Gori, Nijemci su u Cetinju osnovali vojnu upravu. Početkom 1943. crnogorska vlada je uspostavljena s crnogorskim nacionalistima i federalistima.

Istodobno, Nezavisna Država Hrvatska poduzela je napore kako bi vratila povijesno hrvatsko područje Bokokotorskog zaljeva hrvatskoj državi. Ante Buić, župan Velike župe Dubrava u Dubrovniku, od Zagreba je 23. rujna 1943. zatražio priključenje Boke Kotorske s Hrvatskom. Kao odgovor, Ministarstvo unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske je Ante Buiću poslalo popis osoba koji su predloženi za gradonačelnike u : općina Kotor - Nikolu Biskupovića ili Ferdo Ribica, općina Pračanj - Gracijo Brguljana, općina Krtole - Ivo Ivoševića, općina Muo - Gracio Jankovića, općina Rišan - Stevana Jovanovića, općina Grbalj - Marko Lazarevića, općina Donja Lastva - Anđelko Markovića, općina Stoliv - Josipa Markovića, općina Herceg Novi - umirovljeni učitelja Miljevića, općina Perast - Josipa Montana, općina Dobrota - Ripo Petričevića, općina Budva - Pavle Slovinića, općina Tivat - Šime Skanata i za općinu Lustica - Joso Zambelića.

Ante Buić dobio je mogućnost i predložiti svoje ljude sposobne za te dužnosti.

Predsjednik hrvatske Vlade Nikola Mandić pozvao je 24. rujna 1943 hrvatske oružane snage da zajamče hrvatsku vlast u Boki Kotorskoj.

Hrvati u Bokokotorskom zaljevu čekali su svoje oslobođenje a tamo su se takozvani Srbi pripremali za akciju protiv predstojećeg priključenje Boke Kotorske Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U Kotorskom zaljevu postojala je prava psihoza.

Profesor Mladen Kaštelan je stoga predložio da u Kotor ne uđu ustaške formacije, nego mornarica Nezavisne Države Hrvatske.

Krajem rujna i početkom listopada 1943. kotorsko pitanje još nije riješeno. Velika župa Dubrava izvijestila je Zagreb da se administracija u Boki Kotorskoj ne može provesti bez vojske i policije. Željeznička uprava Nezavisne Države Hrvatske također nije mogla preuzeti njihov rad na željeznici, jer su ih Nijemci spriječili u tome.

Dana 5. listopada, predstavnici Mornarice Nezavisne Države Hrvatske došli su u Kotor, gdje su iz odluke njemačkog zapovjednika u Cetinju saznali da je Bokokotorski zaliv trenutno dio teritorije Crne Gore.

Sljedećeg dana, 6. listopada, hrvatski carinici došli su u Kotorski zaljev te policija iz Mostara, ali njemačke vojne vlasti su zahtijevale da se Hrvati povuku na granicu koja je postojala prije kapitulacije Italije.

Vlada Nezavisne Države Hrvatske zatražila je 5. listopada od njemačkog veleposlanika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenaua da se Kotorski zaljev vrati pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske.

Njemačka vojska imala je i druge namjere s Bokokotorskim zaljevom. Budući da se vojna situacija pogoršavala i za Nijemce, željeli su zadržati Boku Kotorsku pod njemačkom kontrolom i tek nakon pozitivnog završetka rata vratiti Boku Kotorsku kao i Sandžak Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske Mladen Lorković u razgovoru sa njemačkim vojnim dužnosnicima sugerirao je da, ako Nezavisna Država Hrvatska dobije potpunu kontrolu nad cijeloj Velikoj župi Dubravom, njemačke postrojbe mogu koristiti zračnu luku Grude.

Međutim, hrvatska strana prepoznala je potrebu za njemačkim trupama u Bokokotorskom zaljevu, kao i njemačkoj administraciji, sve dok nije razjašnjeno posljednje pitanje o sudbini Boke Kotorske između Nezavisne Države Hrvatske i Njemačkog Reicha.

21. listopada 1943. godine, ministar Mladen Lorković izdao je naredbu da se području Velike župe Dubrave ukljuci i oslobođen dio Konavala, tj. Grude, Boka Kotorska, grad Kotor i grad Herceg Novi.

Njemački inistar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenau potvrdio je 3. prosinca 1943. godine ministru Lorkoviću potrebu za njemačkim trupama u Bokokotorskom zaljevu i priznao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zahtjev na priključenje Boke Kotorske.

Nijemci su kao gradonačelnika Kotora postavili Hrvata Niko Vukića. On je bio ubijen 25. ožujka 1944., vjerojatno od srpskih četnika. U Grudama je još bilo 5-6 hrvatskih policajaca.

Naposljetku su svoje mišljenje izrazile i njemačke vojne vlasti. 26. travnja 1944. njemački Wehrmacht predao je dio Konavala, koji je do tada bio pod njegovom kontrolom, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a u Grude je ušla hrvatska vojska.

Zbog katastrofalne opskrbe u Bokokotorskom zaljevu Nezavisna Država Hrvatska vodila je brigu o gladi i poslala vagone pune graha i žita u Kotor i Herceg Novi. U roku od nekoliko dana isporučeno je hrane u vrijednosti od 3 milijuna Kuna.

Stanovništvo je bilo zahvalno sto se Nezavisna Država Hrvatska brine za sve nacionalnosti u Boki Kotorske i očekivalo se brzo priključenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je ugušila njihovu glad i znatno poboljšala njihovu životnu situaciju.

Hrvati su ustrajali na tome da se hrana podjeli od strane Hrvata tako da bi srpska propaganda naletjela na prazninu da su te humanitarne zalihe stigle iz Srbije.

Iz strateških razloga, Nijemci su zadržali kontrolu nad Sandžakom i Bokokotorskim zalivom sve dok rat nebi završio pozitivno za sile Osovine a tek onda vratiti Boku Kotorsku i Sandžak Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Budući da nije došlo do toga, kotorska uvala ostala je kao povijesno hrvatsko područje do danas u stranoj zemlji, koja se naziva Crna Gora.

Ali i Crna Gora se temelji na povijesnoj hrvatskoj zemlji Duklji, a zahvaljujući genetici poznato je da Crnogorci imaju hrvatsku genetiku sve do grada Ulcinja.

Druga emigracija, osnivanje HOP-a i smrt

Poglavnik je bio primoran ponovno se povući u emigraciju 06. svibnja 1945. godine. Dan nakon odlaska javio je hrvatskom narodu da se povuče na zapad pred hordama partizanskih bandita. Nažalost, tužna sudbina hrvatskoga naroda nije se mogla izbjeći. Dogodila se najveća tragedija u povijesti hrvatskoga naroda, stotine tisuća Hrvata otišlo je u tuđinu, a isto toliko je vraćeno i onda pobijeno i poklano u „kolonama smrti“, i u užasnim logorima i tamnicama. Hrvatska je pala pod crveno komunističko ropstvo. Poglavnik je neko vrijeme živio u Austriji, u američkoj okupacijskoj zoni i u samostanu San Girolamo u Italiji, pod zaštitom Vatikana. Uz pomoć Vatikana i nekih visokih američkih dužnosnika, oko 80-000 hrvatskih izbjeglica se uspjelo spasiti i otići u Argentinu. Krunoslav Draganović je bio zadužen za prebacivanje Hrvata i Nijemaca preko San Girolama u Južnu Ameriku, napravio je lažne dokumente za visoke ustaške dužnosnike i za Poglavnika i prebačeni su u Argentinu. Poglavnik je u Argentinu stigao na brodu SS Sestriere, koji je polazio iz Genoe.

U Argentini ih je srdačno primio Juan Peron i nikome nije odao njihova prava imena. Poglavnik je u Argentini 1956. godine osnovao Hrvatski Oslobodilački Pokret (HOP), čiji je cilj bilo osnivanje hrvatske države na području NDH. U HOP-u se dogodio raskol, Vjekoslav Maks Luburić se zalagao za pomirbu Ustaša i partizana, a Poglavnik nije želio ni čuti za to. Zato je Luburić osnovao organizaciju HNO- Hrvatski Narodni Odpor, koja je imala otprilike jednake ciljeve kao i HOP, samo što se zalagala za pomirbu Hrvata. 10. Travnja 1957. na 16. godišnjicu Nezavisne Države Hrvatske, izvršen je atentat na Poglavnika u mjestu Lomas del Palomar u predgrađu Buenos Airesa, u blizini Poglavnikovog doma, u 21 sat i 10 minuta. Atentator, koji nije identificiran, ispalio je 6 hitaca u Poglavnika, a dva su ga pogodila u leđa i prsa.

Iako je bio ranjen, stigao je kući vlastitim snagama, gdje mu je jedan argentinski liječnik pružio pomoć. Čim je obaviješten o atentatu, poznati hrvatski doktor, kirurg Milivoj Marušić je došao pomoći Poglavniku. Argentinci su tek tada doznali da je čovjek koji se predstavljao kao građevinski tehničar Pablo Aranjos zapravo hrvatski Poglavnik. Odmah nakon izlaska iz bolnice u pratnji prijatelja odlazi u svoj dom u Lomas del Palomaru. Hrvatski Domobran je u nedjelju, 14. travnja ipak održao proslavu obljetnice NDH, te je tom prigodom pročitana Poglavnikova poruka: “Braćo i sestre, Hrvati i Hrvatice!Neprijatelj je bio nakanio upotrijebiti naš spomendan, 10. travnja, za svoje zločinačke namjere, a to zato, jer u domovini odlučno držanje hrvatskog naroda sve više ugrožava njegov opstanak. Namjera mu nije uspjela, ali namjere hrvatskog naroda, osloboditi se i ponovno uspostaviti Drugu Nezavisnu Državu Hrvatsku, uspjet će! Hrvatski Oslobodilački Pokret, skupa sa cijelim hrvatskim narodom, pobjedu će uskoro izvojevati! Bratski pozdrav, ZA DOM SPREMNI!”

Odmah nakon atentata pročula se vijest preko svjetskog tiska do 12. travnja 1957. godine, argentinska vlada je odbijala zahtjeve komunističke Jugoslavije za izručenje Poglavnika, tvrdili su da ne znaju gdje se Poglavnik nalazi, ali atentat je spriječio Argentince da i dalje slijede tu taktiku, pogotovo nakon što je u novinama prikazana slika Poglavnika kako pokazuje krvavu košulju  atentat na poglavnika 10.4.1957. i njegova krvava košulja argentinskome novinaru.

Jedno od pitanja koje je Poglavniku postavio taj argentinski novinar glasilo je: “Kakvi su bili odnosi režima NDH s hitlerizmom?” Poglavnik je odgovorio: “Nezavisna Država Hrvatska održavala je odnose s Njemačkom, kao što je to činila i s drugim državama. Naš režim nije bio nacistički ni diktatorski, to je bio parlamentarni režim i režim za oslobođenje jedne bogate zemlje, koja danas gladuje pod vlašću jugoslavenskih komunista. Jedina stranka koja u Hrvatskoj nije bila dopuštena, bila je nacistička stranka.” Poslije neuspjelog pokušaja da se pred argentinskim sudom organizira njegova obrana, prisiljen je napustiti Argentinu. Rano ujutro, 18. travnja, s još otvorenim ranama, u pratnji osobnog doktora i dvojice najbližih suradnika, ukrcao se u auto i otišao u nepoznatom smjeru. Dan prije tog putovanja, jedan odani Poglavnikov štovatelj je Poglavniku dao svoj stan na raspolaganje. Poglavnikov lječnik je bio s njime 49 dana, od 18. travnja, do 16. srpnja 1957., sve dok mu rane nisu potpuno zacijelile. U dogovoru s obitelji, Poglavnik je odlučio napustiti Argentinu i smjestiti se u bilo koju južnoameričku državu i onda razmisliti kako će dalje.

Njih dvije, najvjerniji njegovi pratioci, uvijek samo s njime i uz njega. One su ga čuvale i pratile, skrivale ga po austrijskim planinarskim kućicama i po talijanskim samostanima. One ga prate i u Argentinu. Uvijek su s njime dijelile dobro i zlo, sreću i nesreću, progone i zaštitu. One su poslije atentata u Palomaru bdjele nad njegovim životom, putovale sate i sate po noći, po kiši i oluji, samo da ih nitko ne vidi, ne primjeti, da ne otkrije boravište Tate. One su sudjelovale u najosjetljivijim pothvatima. I kroz dvije godine rada u Madridu one su ga pomagale u svakom narodnom poslu. Trpile su s njime njegove bolove, koji su mu iz dana u dan postajali sve nepodnošljiviji, i bile su mu utjehom. Bile su jedine one, na koje se mogao obratiti u najkritičnijim danima svoje bolesti. Godpođa je Marija nad njim bdjela u bolnici po čitave dane, a gospođica Višnja cijele noći, i tako je u bolnici prošao mjesec i pol dana bez odmora i spavanja. Uvijek su bile s njime i uz njega, čuvale ga, pomagale i dvorile do njegova zadnjeg časa. Život hrabroga Poglavnika se polako bližio kraju. Naboj između kralježnjaka izazvao je trovanje, koje je stvorilo tumor na jednom živcu. Bolovi su bili veliki, ali je Poglavnik odbio sredstva za ublažavanje. Poglavnik je na umoru imenovao novoga nasljednika, novoga predsjednika HOP-a, dr. Stjepana Hefera, (ovo je jedno veliko povijestno pitanje; da li je ili ne Poglavnik na smrti dao punomoć dru. Stjepanu Heferu. Koliko se je uveliko o tome raspravljalo i u cijeloj hrvatskoj političkoj emigracijikoji je bilo pitanje da je to fra. Dr. Branko Marić izmislio. Nadati se je da će to hrvatski pravedni i pošteni povijestničari za hrvatsku povijest pronaći.) je pripadao desnoj struji HSS-a, te je bio odani Radićevac, a u vladi NDH je bio ministar seoskog gospodarstva, i jedan od prvih župana velikih hrvatskih župa. Dana 18. prosinca 1959. vlč. O. dr. fra Branko Marić ispovijedio je Poglavnika, a 27. prosinca u 20 sati podijelio mu posljednju pomast. Istoga dana, sv. Otac Ivan XXIII podijelio mu je svoj posljednji blagoslov. Ujutro, 28. prosinca 1959., u 3 sata i 55 minuta, Poglavnik dr. Ante Pavelić blago je u snu preminuo.

U trenutku preminuća uz njega su se nalazili fra Branko Marić i kći Višnja. Istoga dana, u 16 sati i 30 minuta, nakon blagoslova tijela, ono je prenešeno u crkvu groblja Sacramental San Isidoro u Madridu, i tamo izloženo sve do 31. prosinca. Hrvatski državni poglavar imao je u rukama krunicu koju mu je poklonio sv. Otac Pio XII prigodom njegova službenog posjeta Sv. Stolici godine 1941. Dana 31. prosinca u 12 sati, fra Branko Marić čitao je sv. Misu “Dies obitus presente cadavere”, te je nakon toga na istom groblju obavljen pokop.

Enio Benčić pišao i išarao po grobu obitelji Poglavnika dr. Ante Pavelića :

Gore i dolje  lijevo i desno : ovo je gnjida tifusarska Enio Benčić koja je bila u Madridu i pišala i išarala grob obitelji Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Njegova [ Facebook stranica ].

Enio Benčić zivi u Rovinju.

Možda ga tamo posjete Bad Blue Boysi, Torcia, Armada, ... ili domoljubne skupine da malo porazgovaraju sa njime?

Internet radio “Krugoval” :

 

[ Program ]

Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :

Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.

[ Download ]

Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!

Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.

[ Pročitaj intervju ovdje ]

Novo u dućanu :

Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u sešt različitih metala.

[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]

Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan 29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!

Jeste li čuli za ĐOJLENJE?

Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti postali svečenici u srpskoj crkvi.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!

Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!

Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije : i to SAMOVOLJNO!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :

Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić (inače sluga četnika) se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :

Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!

Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!

Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?

Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i suge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je tokao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!

Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?

Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “režim”, “marijonetska država” itd. kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili ne?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) soli pamet na društvenim mrežama :

Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao navodno oni nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare. Istina će ih jebe kao 500 godina Turci!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dokaz : Na austro-ugarskim kratama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!

Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-istočnjaka. To je dokaz da je tada postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva a nikakva srpska!

[ Članak ] [ Sve teme ]