Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?

Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!

Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!

Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?

Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea”  Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Genetika ne laže!

Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska ludost oko Dubrovnika :

Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!

U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :

Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske  te turskog jezika.”

[ Članak ] [ Sve teme ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :

Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :

Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!

Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :

Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :

Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :

Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!

Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?

Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :

Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!

Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!

[ Članak ] [ Sve teme ]

I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!

Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?

[ Članak ] [ Sve teme ]

“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!

"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali ste čuli za “snohačenje”,  seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?

Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" :

Prva akcija divizije izvedena je na srpsko-crnogorskoj granici u planinama istočno od rijeke Ibar i kasnije u Operaciji Weiß u okolici Karlovca i Zagreba, gdje su s talijanskim jedinicama bezuspješno pokušali uništiti Titove partizane.

U svibnju 1943. sudjeluju u Operaciji Schwarz aktivnostima protiv četnika Draže Mihailovića u Hercegovini i Crnoj Gori.

Divizija 1943 napada Mostar i neprijateljske jedinice sjeverozapadno od Sarajeva. Operacija je uspješno izvedena, te je Mihailović prisiljen povući se u Srbiju. U kolovozu 1943. Prinz Eugen je pridružena 15. brdskom oružanom korpusu (njem. XV Gebirgs Armee korps) i poslana u rujnu 1943. na dalmatinsku obalu s ciljem razoružavanja talijanskih snaga koje su kapitulirale. Tada i okupira otoke Hvar, Brač i Korčulu te poluotok Pelješac i sudjeluje u Operaciji Landsturm, još jednoj protupartizanskoj akciji u Omišu, Pločama i na Biokovu.

Divizija je reorganizirana 22. listopada i preimenovana iz prvobitnog 7. dobrovoljačka divizija „Prinz Eugen” u 7. dobrovoljačka brdska divizija „Prinz Eugen”, kako je u studenom pridružena 5. SS brdskom korpusu.

U ožujku 1944 divizija sudjeluje u još nekoliko protupartizanskih akcija u suradnji s još nekim njemačkim postrojbama, uključujući i napad na Drvar gdje je cilj bio ubojstvo Tita. U svibnju divizija poduzima akcije koje sprečavaju Partizane da prebjegnu u Crnu Goru. Do tog vremena Crvena Armija napreduje kroz takozvani "Balkan", tako da se divizija sukobljava s Rusima i Bugarima, te trpi velike gubitke.

21. rujna pogiba prvi zapovjednik Obergruppenführer (ekvivalent činu generala) Artur Phleps. Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza Nezavisnoj Državi Hrvatskoj..

Sljedeća akcija je poduzeta u suradnji s SS Handžar i Kama divizijama sastavljenima većinom od ljudstva iz Nezavisne Države Hrvatske.

20. listopada Beograd pada u ruke Rusa, a Prinz Eugen biva postavljena u pozadinu obrane njemačkog povlačenja, zajedno s Handžar i Skanderbeg (koja je kasnije raspuštena i pripojena Princu Eugenu) divizijama osigurava koridor za povlačenje 350.000 njemačkih vojnika iz Grčke.

Sastav divizije (njemački original nazivi) :

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 13 „Artur Phleps“

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 14 „Skanderbeg“ (ostatci SS divizije „Skanderbeg“)

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Artillerie-Regiment 7

- SS-Panzer-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Panzerjäger-Abteilung 7

- SS-Kavallerie-Abteilung 7

- SS-Sturmgeschütz-Abteilung 7

- SS-Flak-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Nachrichten-Abteilung 7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Aufklärungs-Abteilung 7

- SS-Panzer-Aufklärungs-Zug

- SS-Radfahr-Bataillon 7

- SS-Radfahr-Aufklärungs-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Pionier-Bataillon 7

- SS-Kradschützen-Bataillon 7

- SS-Nachschub-Kompanie 7

- SS-Wirtschafts-Bataillon 7

- SS-Sanitäts-Abteilung 7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Veterinär-Kompanie 1/7 und 2/7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Kriegsberichter-Zug 7

- SS-Propaganda-Zug

- SS-Feldgendarmerie-Trupp 7

- SS-Instandsetzungs-Abteilung 7

- SS-Wehrgeologisches Bataillon

- Divisionstruppen 7

- SS-Feldersatz-Bataillon 7

VITEZ ARTUR MARTIN PHLEPS :

Nastavio je časničku obuku i diplomirao, a kasnije se borio za vrijeme Prvog svjetskog rata u austrougarskoj vojsci, stekavši čin potpukovnika.

Nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Phleps se vratio u svoju rodnu Transilvaniju, koja je postala dio Rumunjske i pristupa rumunjskoj vojsci. U početku, radio je u Vojnoj akademiji u Bukureštu, a kasnije, kao general-pukovnik, određen je za gorske trupe, pretvarajući ih u elitne jedinice unutar rumunjske vojske (Vânători de Munte).

1941. Phleps se odlučio upisati u njemačku vojsku. Pod djevojačkim prezimenom njegove majke Stolz, pridružio se osoblju 5. SS-Panzergrenadier-Wiking divizije. Brzo je napredovao u divizijskim činovima, i nakon smrti Hilmara Wäckerlea, dobija zapovjedništvo nad SS-Westland pukovnijom. Zahvaljujući njegovoj organizacijskoj vještini Phleps je brzo napredovao do čina Gruppenführer SS-a, a 1942. bio je zadužen od Heinricha Himmlera da organizira novu SS jedinicu sastavljene od Volksdeutschera ili njemačkog manjine iz Jugoslavije, Mađarske i Rumunjske.

7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" :

Uglavnom zbog podrijetla njegovih vojnika i njegova karaktera vojne postrojbe kao planinskih, Phlepsova nova naredba je dizajnirana za anti-partizansko ratovanje i raspoređena u područja okupiranim od partizana diljem aneksirane Jugoslavije. U početku, svi njegovi vojnici su bili dobrovoljci, ali kako su morali popuniti ispražnjene redove uvedeno je novačenje. Početkom listopada 1942., 7. SS divizija "Prinz Eugen" neprestano se borila protiv partizana u tzv. "Banden-und Partisanenbekämpfung"u i bila je uključena u brojne ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

U priznavanju njegove sposobnosti kao zapovjednika "Prinz Eugen" divizije, dana 21. lipnja 1943. Phleps je unaprijeđen u SS-General Obergruppenführera Waffen SS-a i bio je nagrađen Viteškim križem željeznog križa. Nakon kratkog vremena dato mu je zapovjedništvo nad V. SS-Gebirgs-Korpsom (V. SS gorski korpus).

Odlikovanja :

    Željezni križ, 2. stupanj (1917.) i 1. stupanj (1941.) (III. Reich

    Kopča na Željeznom križu (1941.) (III. Reich

    Viteški križ željeznog križa (1943.) (III. Reich

    Hrastovo lišće - posmrtno (1944.) (III. Reich

    Njemački križ u zlatu (1944.) (III. Reich

    Medalja s Istočnog bojišta (1942.) (III. Reich

    Pješačka napadačka oznaka u bronci (1943.) (III. Reich

    Crvena kruna Rumunjske, časnički križ s mačevima na pantljikama vojne Virtue (?) (1920.)

    Crvena kruna Rumunjske, veliki križ (1933.)

    Rumunjski komemoratini križ 1916-1918

    Vojnički red željeznog trolista, 1. stupnja (Nezavisna Država Hrvatska)

    Red krune Jugoslavije, 2. stupanj (1933.)

    Čehoslovački ratni križ (1928.) (Čehoslovačka)

    Red za vojne zasluge, 2. stupanj (1934.) (Bugarska)

    Red Franza Josepha, časnički s mačevima i ratnom dekoracijom (1918.) (Austro-Ugarska)

    Red željezne krune, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1917.) (Austro-Ugarska)

    Križ za vojne zasluge, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1915.) (Autro-Ugarska)

    Medalja za vojne zasluge na vrpci za hrabrost, s mačevima u srebru (1916.) i bronci (1914.) (Austro-Ugarska)

    Crveni križ, 2. stupanj s ratnom dekoracijom (1915.) (Austro-Ugarska)

    Ratna medalja s jednom trakom (Austro-Ugarska)

    Komemorativni križ 1912-1913 (Austro-Ugarska)

    Vojni jubilarni križ 1848-1908 (1908.) (Austro-Ugarska)

Zanimljivost :

Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza Nezavisne Države Hrvatske.

OTTO KUMM :

U travnju 1940. sudjeluje u bitkama u Nizozemskoj. Tijekom borbi postao je zapovjednik III. bojne.

Dana 1. listopada 1940. promaknut je u čin SS-Sturmbannführer.

U proljeće 1941. Kumm sudjeluje sa svojom bataljom u sklopu SS divizije "Reich" (mot.) u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju.

Početkom sudjeluje na napad na Sovjetski Savez na području Lublina.

Dana 12. srpnja 1941. preuzima vodstvo SS pukovnije "Der Führer" od Georga Kepplera.

SS-pukovnija "Der Führer" je pod zapovijedništvom Obersturmbannführera Kumma održala od siječnja 1942. u bitci kod Rschewa tanku barijera koja je uspostavila vezu sa susjednim vojnim savezima.

Od 2000 vojnika pod Kummom su 35 vojnika preživjeli.

U srpnju 1943. godine Kumm je imenovan načelnikom stožera V. Planinski SS korpusa pod Arturom Phlepsom. U tom je svojstvu bio aktivan u listopadu 1943. u ratu protiv Titovih partizana u Bosni.

30. siječnja 1944. je imenovan za  SS-Oberführera i zapovjednikom VII. SS divizije "Princ Eugen".

Dana 28. ožujka 1944. je SS divizija "Princ Eugen" pocinila na području Knina na stanovništvom nekoliko sela, uključujući Otok na Sinju ratne zločine.

Hrvatski ministar vanjskih poslova Stijepo Perić prosvjedovao je radi toga u Berlinu.

Na sedmom Nuremberskom suđenju za ratne zločince, broj žrtava procjenjuje se 28. ožujka 1944. godine s 2.014 u 22 sela.

Dana 9. studenog 1944. Otto Kumm je postao Brigadeführer i glavni general Waffen-SSa. Povukao se je sa SS divizijom "Princ Eugen" u Mađarsku.

Od 6. do 16. ožujka 1945. godine postaje Otto Kumm zapovjednik 1. SS divizije "Leibstandarte SS Adolf Hitler" (LSSAH), koju je preuzeo nakon ranjavanja Wilhelma Mohnkea početkom veljače.

Sudjelovao je u operaciji "Frühlingserwachen", posljednjoj većoj njemačkoj ofenzivi II. svjetskog rata na području Balatona, što bi, između ostalog, trebalo osigurati lokalne naftne bušotine i rezerve goriva za njemačku ratnu ekonomiju.

Unatoč početnim dobitkom zemljišta, operacija je bila neuspješna.

6. oklopna vojska pod Seppom Dietrichom i LSSAH pod Otto Kummom su se morali povući u Beč.

Nakon što je zarobljen, Kumm je, prebačen u američki logor Dachau i nakon toga bio ispitivan više od pola godine u Nürnbergu kao svjedok u procesu protiv generala u jugoistočnoj Europi, a potom je poslan natrag u Dachau.

Prema njegovu vlastitom priopćenju, izbjegao je izručenje u Jugoslaviju bježanjem preko zida logora Dachaua.

1. siječnja 1949. u Hamburgu je osnovano od oko 50 osoba "Kameradschaftsgruppe der Waffen-SS" (Drugarska grupa Waffen-SSa). Vjerojatno počevši od rujna 1950. pna djeluje kao „Hilfsgemeinschaft auf Gegenseitigkeit (HIAG)" (zajednica uzajamne pomoći (HIAG)). Kumm je postao prvi predsjednik.

Kumm je objavio dvije knjige o SS diviziji "Prinz Eugen" godine 1978. i 1983.

Izdane su se u izdavačkoj kući Munin, koju je osnovao HIAG.

VITEZ AUGUST SCHMIDTHUBER :

Nakon što je imenovan za SS Sturmbannführera 30. siječnja 1939. godine, Schmidhuber je u svibnju iste godine zapovjedio I. bojnom pukovnije "Germania" Wernera Dörfflera-Schubanda. Među ostalim, sudjelovao je na poljskim i zapadnim bojištu i za to dobio obje klase željeznog križa.

1. siječnja 1941. je postao zapovjednik Druge bojne 11. SS pješačke pukovnije, koju je u to vrijeme već vodio mjesec dana u zamjenistvu i napokon od 14. listopada 1941. godine osam dana i cijelu pukovniju, koja je zbog visokih gubitaka 22. listopada raspuštena i podijeljena na pukovnije "Der Führer" i "Deutschland" divizije "Das Reich".

Schmidhuber je ipak zapovijedao ostacima osoblja pukovnije sve dok se divizija nije preselila u travnju 1942. za osvježenje u Francusku.

Na kraju rata pao je u sovjetsko zatočeništvo u Sloveniji i prebačen u Beograd, gdje je osuđen na smrt zbog njegove uloge navodnim u ratnim zločinima na "Balkanu" i ubijen od jugo-srpske ruke 19. veljače 1947. godine.

MAGAZIN VOJNIČKE UDRUGE “PRINC EUGEN” NAKON II. SVIJETSKOG RATA :

IZDANJE NJEMAČKE NARODNE SKUPINE ZA SS DIVIZIJU “PRINC EUGEN” :

Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izdala 1943. godine za pristup u SS diviziju “Prinz Eugen” sljedeće pretiske na njemačkim markama za “Dan Wehrmachta”.

Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izdala 1944. godine za pristup u SS diviziju “Prinz Eugen” sljedeće pretiske na njemačkim markama za “Dan Wehrmachta”.

U bečkim pregovorima od 20. do 22. travnja određena je teritorijalna podjela Jugoslavije i aneksije pojedinih sila. Njemačka je dobila dio sjeverne Slovenije, Gornje Kranjske i bivšeg koruškog i štajerskog područja Podunavske monarhije, dok je Italija dobila ne samo Donju Karniolu, neke dalmatinske otoke ali i dio hrvatske obale. Mađarska je obuhvatila Mur područja i zapadnu Vojvodinu. Bugarska je dobila Makedoniju. Dio zapadne Makedonije otišao je u vezu s Italijom u osobnoj uniji Velike Albanije. Na Cetinju je 12. lipnja 1941. proglasila "Ustavotvorna narodna skupština" neovisnost Crne Gore, također usko povezane s Italijom. Ostatak Srbije bio je pod njemačkom vojnom upravom. Nakon što se je proglasila Nezavisna Država Hrvatska potvrđena je u svojim povijesnim granicama. Ova se okolnost često potpuno zanemaruje, jer se lažno uvijek govori da je Hrvatska bila instalacija njemačkog Reicha.

Poglavnik dr. Ante Pavelić nakon što je preuzeo dužnost, odmah je započeo pregovore s predstavnicima hrvatski Nijemaca o statusu njemačkih državljana. Kao prvi znak koncesije imenovao je Poglavnik dr. Ante Pavelić odvjetnika Dr. Jakob Elicker kao velikog župana skoro cijelog Srijema obuhvatne župe Vuka.

Prvi zakon od 21. 6. 1941. proglasio je Njemačku Narodnu Skupinu osobom javnog prava i zajamčio svim pripadnicima ravnopravnost s Hrvatima na području javnog i privatnog života, kao i "neograničeno očuvanje njihove njemačke nacionalnosti i nesmetano priznavanje svog nacionalsocijalističkog uvjerenja”. Dana 31. srpnja 1941. Njemačkoj Narodnoj Skupini dozvoljeno je uspostaviti vojnu formaciju, takozvanu Einsatzstaffel, unutar Ustaša, koja je bila pod zapovjednistvom hrvatskog generalštaba.

Pravni status vođe Njemačke Narodne Skupine Branimira Altgayera utvrđen je 30. listopada 1941., kada je dobio dužnost i ovlasti državnog ravnatelja. U unutarnjim poslovima etničke skupine, dekretom od 30.10.1941. Altgayer je izrekao "zakon o uredbi u okviru zakona" (čl. 4.), čime je sav raspon političkog, društvenog i ekonomskog života hrvatskih Nijemaca prepušten pravnom poretku.

Lingvistička regulativa omogućila je uporabu u javnom životu riječi i pisanja; u administrativnim jedinicama s više od dvadeset posto njemačkog stanovništva hrvatski i njemački smatrani su jednakim službenim jezicima, a javne obavijesti, natpisi, obrasci itd. trebali bi se održavati na dva jezika. U okruzima s više od deset posto njemačkog stanovništva Nijemcima je bilo dopušteno da koriste svoj jezik u službenom prometu. U njemačkim se naseljima, u najvećoj mogućoj mjeri, koriste njemački službenici, kako to zahtijeva dispozicija njemačkih državnih službenika (članak 5.). Njihove prijave za zapošljavanje bile su podložne procjeni vodstva etničkih grupa i ustaškog stožera; Na zakletvi su obećali "čuvati vjeru njemačkom narodu i vođi, kao i državi Hrvatskoj i Poglavniku". Samo u dogovoru s vođom etničke skupine, oni mogu biti premješteni, suspendirani, umirovljeni i otpušteni.

Reorganizacija školskog sustava u Njemačkoj Narodnoj Skupini nije dala potpunu autonomiju škole, već ju je stavila pod vlastiti odjel u Ministarstvu obrazovanja Nezavisne Države Hrvatske, gdje su se pripremali kurikulumi i udžbenici. Na prijedlog Altgayera, njezin je vođa postao bivši rektor njemačke zagrebačke gimnazije, H. Kühn. Škole su ostale državne institucije. Prijem djece se odvijao bez daljnje formalnosti na temelju etničke iskaznice koju je izdala Njemačka Narodna Skupina. Na mjestima u kojima je živjelo najmanje 20 školske djece u krugu od 8 km, trebalo je uspostaviti njemačku osnovnu školu. Ako je bilo samo 10 njemačke djece, tada bi se morale uspostaviti improvizirane škole, s manje od 10 njemačke djece, takozvane "školske baze" za njemačke nastavnike.

Pored toga, Njemačkoj Narodnoj Skupini, u koordinaciji s Ministarstvom obrazovanja, bilo je dopušteno da vodi škole i učitelje "o svom trošku", dok su u protivnom bili plaćeni kao državni službenici hrvatske države. Do 1944. godine, njemački školski sustav sastojao se od oko 300 narodnih i improviziranih škola, zavoda za osposobljavanje učitelja u Osijeku, dvije gimnazije u Osijeku i Rumi, trgovačke akademije u Zemunu, osam srednjih škola i privatne protestantske srednje škole u Zagrebu.

8. svibnja 1941. Altgayer je već izdao privremene organizacijske propise po načelu "bezuvjetnog vođe", u kojima su uspostavljeni različiti uredi vodstva Njemačke Narodne Skupine sa sjedištem u Osijeku i službama za vezu s hrvatskom vladom. Područje njemačkog naselja bilo je podijeljeno na četvrti pod Kreisleitern i Ortsgruppen pod Ortsleitern, dok su u selima s manje od deset njemačkih obitelji uspostavljene takozvane "baze". U "Landesbauernschaft" i "Gemeinschaft der gewerblichen Wirtschaft" stvorene su stručne institucije u kojima je članstvo bilo obavezno. Društveno-političke zadatke vršila je "njemačka radna zajednica" po uzoru na "Arbeitsfront". Kao posljedica uništenja jugo-srpske države došlo je i do preusmjeravanja hrvatsko-njemačkoga zadružnog sustava, koji je od tada imao glavu u Osijeku u „Savez njemačkih seljačkih i trgovačkih zadruga u Hrvatskoj“. To je obuhvatilo oko 300 zadruga u proljeće 1942.

Kao "organizacija za političku selekciju", koja se je smatrala "jedinim nositeljem političke volje njemačke etničke skupine", pokrenut je "Nationalsozialistische Deutsche Gefolgschaft in Kroatien (NSDGK)" kojoj su morali pripadati svi šefovi odjela etničke skupine. Osim "Deutschen Mannschaft", vojne organizacije koja je bila sastavljena od muškaraca u dobi od 18 do 45 godina, "Deutschen Frauenschaft" čiji su članovi regrutovani iz "Allgemeinen Frauengemeinschaft" i "Stamm-DJ", NSDGKu su sva udruženja bila automatski uključena. Djeca od 4 do 10 godina već su grupirana u "Kindergruppen" prije ulaska u "Deutsche Jungvolk" i "Jungmädelbund". "S obzirom na posebnu situaciju Njemačke Narodne Skupine", Altgayer više puta tražio da se strogo primjenjuju Nürnberški zakoni.

Status hrvatski Nijemaca se je mogao usporediti sa statusom Nijemaca u Slovačkoj.

Oružani sukob sa partizanima i četnicima su osjetili pogotovo Nijemci, jer su Titovi partizani i u partizane preobučeni četnici iz Srbije otišli ravno na područje Nezavisne Države Hrvatske s njemačkim stanovništvom. Manje ugrožena, zatvorenija naselja u slavonskim i srijemskim krajevima mogla su se sa  "Einsatzstaffel", koju je Poglavnik legalizirao u srpnju, i oružanom lokalnom zaštitom, u kojoj je od ljeta 1942. cjelokupno muško stanovništvo sela ujedinjeno, bolje braniti.

"Einsatzstaffel" bio je pod stegovnom nadležnošću Altgayera, koji je prenio preko Landesmannschaftsführera SS-Obersturmführer Lichtenbergera, njegove naredbe i preuzeo zaštitu njemačkih naselja.

Sjedište je bilo u Osijeku, uključujući i "Stabswache", zapovjedni bataljon "Prinz Eugen" koji je formiran u listopadu 1941. godine sa šest četa od ukupno oko 1500 ljudi i tri bataljona spremnosti "Ludwig von Baden". "General Laudon" i „Emanuel von Bayern“ formirani su do kraja kolovoza 1942. godine, svaki s četiri čete, ukupno oko 1800 vojnika, regrutirani iz dobrovoljaca od 17 do 22 godine, a njima je bio uračuvan hrvatski vojni rok. Sve su jedinice bile u akciji protiv partizana. Podržala su ih od prosinca 1941. dva bataljona njemačkih lovaca i željezničkih-žaštitara koji su tijekom 1942. ojačani u tri bataljona.

Svi su članovi tih formacija bili prebaćeni do proljeća 1943. u Waffen SS, a starije generacije Njemačke Narodne Skupine morale su popuniti te bataljone. Stoga je lokalna zaštita reorganizirana u veljači 1943. u "Heimatwache der Deutschen Volksgruppe" za sve muškarce od 16 do 60 godina.

Zbog sve vidljivijih partizanskih napada se je uključio Himmler iste godine.

Njemačka Narodna Skupina i Altgayerovo osoblje bili su podređeni neposrednom Himmlerovom podređenom "predstavniku RFSS-a" pri "opunomoćenom njemačkom generalu u Hrvatskoj", SS Brigadeführeru Kammerhofer, koji je na tom mjestu imenovan u Zagrebu, trebao je "osigurati konačno umirenje" područja "oslobođenog od partizanskih postrojbi".

Prema podacima rukovodstva Njemačke Narodne Skupine u listopadu 1941. bilo je oko 1200 muškaraca u Waffen-SSu.

Internim sporazumima Waffen-SSa prvotno je dodijeljen udio od deset posto svih regrutirani hrvatskih Nijemaca, što ona, međutim, nikako nije bilo dosta. Himmlerovo inzistiranje na iskorištavanju narodnih rezervi ljudi jugoistočne Europe isključivo za SS konačno je uspjelo u svibnju 1942. postići OKW zapovjedništvo u kojem su "regrutivanje i obuka sposobnih Volksdeutschera u jugoistočnoj regiji" bio jedino zadatak Waffen-SSa.

Ne čekajući stupanje na snagu sporazuma, SSovska novačka komisija je već započela svoju aktivnost u Osijeku 1.9.1942., iako je Altgayerov - također još uvijek preuranjen - poziv za saziv bio datiran tek 15.9.1942. Prije toga se je trebalo zavrsiti preseljenje Nijemaca (takotvani "Streudeutschtum") u bosanskim dijelu Nezavisne Države Hrvatske.

Gore : Kune Nezavisne Države Hrvatske koje su koristili u SS diviziji “Princ Eugen”, preštampane sa žigom SSa.

Do sredine listopada prikupljeno je 15.000 muškaraca koji su prebačeni u Waffen-SS i aktivne policijske jedinice SS-a u Reichu. Cijeli "Einsatzstaffel" i njemački Domobrani, prebačeni su u SS diviziju "Prinz Eugen", pri čemu se vodstvo Njemačke Narodne Skupine osjećalo obveznim za novo, odlučno produženje obveze vojne službe. S druge strane, plan o osnivanju hrvatsko-njemačke "SS brigade" propao je zbog Hitlerovog odbijanja, koji nije htjeo imati probleme radi toga s Poglavnikom dr. Ante Pavelićem. Regruti su bili raspodijeljen u razne SS jedinice, uključujući SS diviziju "Prinz Eugen" i SS žandarmeriju.

U to je vrijeme pripadalo Waffen-SSu : 17538 muškaraca, njemačkom Wehrmachtu : 1386, hrvatskom Domobranstvu : 2636, vojnim formacijama Njemačke Narodne Skupine : 3488 muškaraca. Pored tih 25048 hrvatskih Nijemaca bilo je 410 hrvatskih Nijemaca pripadnika hrvatske Državne Radne Službe, 2200 članova „Organizacije Todt“ i oko 4500 radnika. Materijalna opskrba članova obitelji vojnika Waffen SS ostala je neprestana. Strašna monetarna devalvacija snažno ju je pogodila, tako da je u siječnju 1944. Himmler bio primoran narediti da socijalna sredstva budu zamijenjena tjednim obrocima hrane.

Prema „Godišnjaku njemačke nacionalne grupe u Hrvatskoj“ iz 1943. godine, broj članova njemačke mladeži u Hrvatskoj iznosio je više od 15.000. Poput Hitlerove omladine, i ona je imala svoju konjicu, moto-sport-jedinice i jedinice-jedrilice.

Volksdeutscheeri su također bili integrirani u hrvatske jedinice, npr. kao u :

- Jedinicima koje govore njemački jezik u hrvatskoj Državnoj Radnoj Službi

- Njemački zaštitni željeznicki-bataljon

- Njemački lovački bataljon u hrvatskim Domobranima

Zločini SS divizije "Princ Eugen" protiv stanovništva Nezavisne Države Hrvatske :

U posljednje dane rujna 1943. godine su pripadnici SS divizije Princ Eugen počinili jedan od najgorih zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj : popalili su Trilj i niz sela triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 žitelja Košuta, Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, Lećevice i Muća.

Vijest da je jedna postrojba njemačke SS divizije Prinz Eugen u suradnji sa četnicima, tih dana izvršila strahoviti pokolj hrvatskoga pučanstva zaprepastila je sve u Splitu, posebno predstavnike upravo uspostavljene hrvatske vlasti, pa je ministar Bulat odmah naredio da se ulica nazvana “SS divizije Prinz Eugen” preimenuje u “Ulicu Cetinskih žrtava”.

Ministar Bulat šalje oštre brzojave ministru vanjskih poslova dr. Stijepu Periću, a ovaj ih prosljeđuje svom poslanstvu u Berlinu, zahtjevom da žestoko reagiraju kod njemačke vlade.

U diplomatskoj praksi prosvjednu notu fomulira Ministarstvo vanjskih poslova, a poslanstvo je samo uručuje. U to se vrijeme veleposlanik dr. Stjepan Ratković nalazio na bolovanju u Beču, pa je veleposlanstvo vodio dr. Tomsilav Sambugnach, sudski nadsavjetnik iz Dubrovnika.

Na osnovi prispjelih brzojava, protivno diplomatskoj praksi, on je sastavio protestnu notu. Primajući notu pročelnik Političkog odjela njemačkog Ministarstva vanjskih poslova kazao je da je to isto što i navještaj rata Njemačkoj.

Na zahtjev njemačke smijenjen je ministar Perić, Sambugnach je vraćen u domovinu, u Berlin je došao novi poslanik dr. Košak, a Edo Bulat je iz Splita vraćen u Zagreb.

O navedenoj noti je jako puno pisano, ali je ona prepričavana po sjećanju. Budući da sam u pismohrani Hansa Helma, šefa Gestapoa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pronašao njezin integralni tekst iznijet ću ga :

Njegovoj preuzvišenosti gospodinu državnom sekretaru barunu Steegracht von Moyland

Berlin

Preuzvišenosti

Hrvatski ministar za oslobođene krajeve izvješćuje hrvatsku vladu da su četnici obučeni u uniforme uz sudjelovanje SS-divizije “Prinz Eugen” prije nekoliko dana u okolici grada Sinja u srednjoj Dalmaciji kao i u okolici Splita (Poljica) ubili 400 hrvatskih ljudi, žena i djece. Za sigurnost hrvatskog stanovništva bilo je 70 srpskih četnika uhapšeno od strane hrvatske vlasti u Splitu. Ovu opravdanu mjeru hrvatskih vlasti htjela je omesti njemačka tajna policija u Splitu, na taj načni što je ugrožavajući upotrebom oružja zahtijevala da u roku od 10 min budu otpušteni svi četnici sa njemačkim iskaznicama. Sa hrvatske strane su bili postavljeni mitraljezi kod zatvora. Nakon toga odustale su njemačke vlasti od njihovog ultimativnog zahtjeva pod uvjetom otpusta 3 četnička oficira, koji su bili otpremljeni u Srbiju.

Pozivom na kategoričnu izjavu Führera, prilikom posjete hrvatskih državnika Glavnom stanu 1. Ožujka t.g. da svi četnici u NDH, kao neprijatelji ne samo NDH već i Njemačkog Rajha, moraju biti razoružani, poduzima hrvatska vlada energičan protest protiv navedenih događaja.

Hrvatska vlada smatra kao hitno potrebnim odmah poduzeti kazneni postupak protiv komandanta i pripadnika Njemačkog Wermachta, koji su trpjeli ovakav postupak i u istom djelomično zahtjevamo izručenje četnika koji su se nalazili u njihovim jedinicama.

Nadalje se zahtjeva, da kazna bude izvršena na licu mjesta i to u cilju autoriteta hrvatskih vlasti.

Smatram još potrebnim saopćiti vašoj Ekselenciji, da će njemačkom poslaniku u Zagrebu biti stavljeni na raspolaganje podaci o navedenom slučaju i izvještaj ministra za oslobođene krajeve. U koliko, dok ne stigne iscrpan izvještaj, ja pridržavam sebi pravo da isti dostavim, a molim vašu ekselenciju da sadržaj ove note izvolite podnijeti na najvišem mjestu.

Za dobru volju vaše ekselencije zahvaljujem se i molim da primite uvjerenje o mom naročitom  poštovanju. Vašoj ekselenciji odan Tomislav Sambugnach, zamjenik poslanika.


Berlin, 11. Travnja 1944.

Ministarstvo je notu vratilo otpravniku poslova uz izjavu, da je nezgodna i da Njemačka vlada ne može takvu notu primiti, niti da se ima pravo prosvjeda. Smatraju naivnim tražiti kazne za počinitelje na licu mjesta. Izjavljuju da će stvar izravno raspraviti s našom vladom u Zagrebu, stoji u zabilješci.

Ova nota ima posebno mjesto u povijesti hrvatsko-njemačkih odnosa,  a  bila je iznesena i pred Međunarodni sud u Nürnbergu (dok.NG-1731)

U spomenutom brzojavu ministra Bulata između ostalog stoji :

“Održao sam sastanak s domobranskim, ustaškim i oružničkim časnicima a vezano s pokoljem naredio sma uhićenje svih četnika i njihovih simpatizera u Splitu. Nalog izvršen, do sada uhićeno 70 osoba te se nastavlja. Gestapo zahtijevao ultimativno puštanje na slobodu onih koji imaju njemačku Ausweis pod prijetnjom da će biti u roku od 10 min upotrijebljena sila protiv straže. Odmah smo postavili 300 ljudi sa strojnicama ispred zgrade. Nakon toga njemačke vlasti su pristali na uhićenje pod uvjetom da im predamo tri četnika, časnika za vezu Mikačića, koje su obvezali odmah prebaciti u Srbiju.

Nijemci nisu odustajali od korištenja četnika u svojim akcijama. Upravo se tih dana vode pregovori u Tuzli s četničkim vođom  Kerovićem. Za kojeg kaže da je dokazano član grupe Draže Mihajlovića za uključivanje 1400 četnika u Njemačku policiju u Hrvatskoj.”

Dana 28. ožujka 1944. SS divizija "Prinz Eugen" masakrirala je stanovnike nekoliko sela na području Knina, uključujući Otok kod Sinja.

U travnju 1944. hrvatski general Franjo Šimić, istražio je ovaj masakr i izvijestio njemačkog ministra vanjskih poslova Ribbentropa da je uništeno 22 sela i ubijeno otprilike 1000 stanovnika.

U nekim slučajevima, stanovnici pogođenih sela bili su natjerani u svoje kuće i pucani kroz prozore mitraljezima.

Zatim je uslijedila pljačka, a kuće su spaljene zajedno s tijelima. Budući da su gotovo sve žrtve bile Hrvati, hrvatski ministar vanjskih poslova Stijepo Perić prosvjedovao je u Berlinu.

Nakon oštre razmjene diplomatskih nota, smijenjen je.

Na 7. Nürnberškom procesu ratnim zločincima, broj žrtava od 28. ožujka 1944. naveden je kao 2014 mrtvih u 22 sela.

Njemački pokolj nad Hrvatima u Lugu i Kuku 1943.

Zločin nad osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila (muškaraca, žena i djece) iz duvanjskih sela Luga (50), Kuka (31) i Letke (2), koji se odigrao 16. prosinca 1943. godine, kojeg su za odmazdu počinili njemački SS vojnici iz Divizije "Princ Eugen". Uzrok tom pokolju je partizanska nazočnost ("Livanjsko-duvanjski" odred, zapovjednik Mujo Latifić), koji su se smjestili nedaleko iznad tih sela i od mještana silom tražili da im se donosi hrana na mjesto gdje oni odrede. Prema preživjelom svjedoku, Stojanu Staniću iz sela Lug pokraj Tomislavgrada, partizani su od mještana zahtijevali neka ih opskrbljuju hranom, te su im zaprijetili: "Ili hrana ili smrt!' 'Neće vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno.' " U daljem nastavku taj se tragičan događaj prema iskazu ovog, tada dvadesetogodišnjaka, koji je sve promatrao iz neposredne blizine, odigrao na sljedeći način :

"Na osnovu te informacije (dostavljanje hrane partizanima) i sumnje da su iz ova dva sela noć prije ubijena dva njemačka vojnika, optužili su nas mještane i 16. prosinca 1943. godine poslali bataljun vojske. Blokirali su sela Kuk i Lug, pokupili sve ljudstvo od petnaest godina na više. Rekli su im da će biti seoski sastanak i zatvorili ih u štalu Nikole Stanića zvanoga 'Kiko'. U staji sa sijenom su ih najprije mitraljezima s vrata tukli, ubijali i ubacivali granate. Nije mi poznat točan broj granata ali su ih sigurno ubacili oko dvadeset do trideset komada, a nakon svega tu su pojatu zapalili. Kada je vatra došla do žrtava gdje je bilo živih i ranjenih ljudi kao i onih koji su se kretali, počeli su iz vatre iskakati. Na sve strane iskaču ljudi koji gore, skupa s odjećom na sebi. Za to su vrijeme Nijemci raspoređeni uokolo kuće i ubijaju ih iz pušaka. Tomu događaju sam bio očevidac i živi svjedok. Sela su bila opkoljena, a vojska posvuda. Nitko živu glavu nije izvukao, jer su ih sve pobili. Neki vojnici su bili iz Banata, a zapovjednici iz Njemačke. Mnogo vojnika je znalo naš jezik, a na kapama su nosili mrtvačku glavu. Jedan je od vojnika nosao krošnju slame i bacao je uokolo, drugi je polijevao benzinom, dok je treći palio. Pokupili su muškarce iz sela Mokronoga i namjeravali isto učiniti, ali su iz nepoznatih razloga od toga odustali. Zatim su ih odvezli u zatvor u Mostar. Netko je iz vatre uspio možda otrčati desetak metara, netko pedesetak metara, a moj brat Jerko je uspio možda najduže pobjeći. Čak do sela Kuka, ali su ga tamo sustigli i svladan od bolova ubijen je na vratima jedne kuće. Možda je dvadesetak ljudi uspjelo iskočiti iz vatre, a koliko ih je ranjenih gorjelo koji nisu mogli izići to samo dragi Bog zna. Ta je za sve nas bila velika i teška tragedija!

Nakon svega toga vojnici su nastavili paliti ostale kuće u selima Lugu i Kuku. U Lugu su od spaljenih četrdeseti i tri kuća, ostale tek četiri ne izgorjele. A u Kuku je izgorjelo dvanaest do petnaest kuća. Počeli su ubijati žene, djecu i djevojke. Sve što je bilo živo ubili su ili zarobili te ih kasnije prebacili u logor u Mostaru. Uglavnom su to bili Mokronožani, a iz Luga - Luka i Ivan Stanić. Mislim da je ubijeno pet-šest žena, dvije djevojke i nekoliko djece. Neke su se žene sakrile u 'trapove' (kućne ostave pod zemljom za smještaj krumpira), ali su kasnije nađene dvije-tri mrtve. Izgorjele su u 'trapu' skupa s kućom, ali su se tu drugi poput Ivana Stanića 'Ćokana' s obitelji spasili. Neki su se spasili, jer su bili u Duvnu na božićnoj ispovijedi. Jedno je žensko šestomjesečno dijete Bariše Stanića - Ilka, mrtvo pronađeno u pekari od špareta."

U čast poginulim žrtvama sagrađena je kapelica, obnovljena spomen-ploča s popisom imena žrtava i 2000. godine podignut veliki spomen-križ.



Pokolj u Lovreću 22. srpnja 1943.

U Lovreću, 22. srpnja 1943. se dogodio pokolj nad više od stotinu stanovnika. Pokolj su počinili pripadnici nekoliko stotina talijanskih fašista iz divizije "Bergamo", skupa sa stotinjak kninskih četnika pod vodstvom Momčila Đujića te oko stotinu (pretežito vojvođanskih) Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova divizija Prinz Eugen).

Događaji su povezani s velikom vojnom operacijom sila Osovine protiv narodnooslobodilačkog pokreta na području Biokova i Mosora.

Početkom srpnja 1943. neprijateljske snage pokrenule su veliku ofenzivu protiv partizanskih jedinica na području Biokova i Mosora. Operacija je započela 10. srpnja 1943., a sudjelovalo je oko 18 bataljuna, među kojima 15 talijanskih, jedan njemački te dva ustaško-domobranska bataljuna, ukupno između 15.000 i 20.000 vojnika. Cilj operacije bio je uništenje štabova i jedinica NOV Hrvatske te hvatanje i internacija muškaraca sposobnih za borbu u dobi od 15 do 55 godina.

Tijekom borbi između partizanskih jedinica i snaga Osovine poginulo je više desetaka boraca na obje strane. Nakon što neprijateljske snage nisu ostvarile planirane ciljeve, uslijedile su represivne mjere nad civilnim stanovništvom i zarobljenim partizanima.

U Imotskom kotaru ubijeno je 112 osoba povezanih s antifašističkim pokretom. U samom Lovreću zapaljeno je 24 civila u jednoj obiteljskoj kući.

Ubijeno je pedesetak civila (nekoliko iz susjednih sela) i 60 partizana (Mosorski partizanski odred). Od toga su četnici, fašisti i SS-ovci spalili civile u kući Mate Frankića, njih 22. Neki su iskočili iz goreće kuće pokušavši se spasiti, ali su ih vojnici bacali natrag u zapaljenu kuću.

Pokolj su četnici, SS-ovci i talijanski fašisti izveli nad Hrvatima kod Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića.

Zgrada u kojoj se dogodio ovaj zločin naziva se Kuća spaljenih.

Tijekom operacija internirano je oko 700 ljudi, a spaljeno je oko stotinu stambenih kuća u selima Biokovske kose i uz cestu Lovreć – Aržano.

Slična razaranja zabilježena su i na području makarskog kotara, gdje su strijeljana 52 civila, internirano 878 ljudi te spaljeno 688 kuća i 841 gospodarski objekt. Tijekom operacije opljačkana je i velika količina hrane te stoke iz lokalnih sela.



Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944.

Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944. je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici 7. SS divizije "Princ Eugen" kada su hrvatske civile pobili u njihovim kućama. Većina žrtava su bila djeca, starci i žene. Sve kuće u tom kraju su bile zapaljene. Pogođena su sela podno Kamešnice, u istočnom dijelu Cetinske krajine :

    Otok

    Ruda

    Podi

    Krivodol

    Rože

    Ljut

    Voštane

Najviše su stradala sela Podi, poglavito zaselak Ratkovići, gdje je pobijeno 77 stanovnika, zatim sela Otok i Ruda.

Ukupan broj ubijenih je 1.800 osoba u cijelom Potkamešju.

Dokumenti iz Nezavisne Države Hrvatske o zločinima SS divizije Prinz Eugen protiv stanovništva Nezavisne Države Hrvatske :

Internet radio “Krugoval” :

 

[ Program ]

Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :

Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.

[ Download ]

Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!

Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.

[ Pročitaj intervju ovdje ]

Novo u dućanu :

Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u sešt različitih metala.

[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]

Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan 29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!

Jeste li čuli za ĐOJLENJE?

Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti postali svečenici u srpskoj crkvi.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!

Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!

Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije : i to SAMOVOLJNO!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :

Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić (inače sluga četnika) se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :

Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!

Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!

Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?

Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i suge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je tokao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!

Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?

Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “režim”, “marijonetska država” itd. kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili ne?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) soli pamet na društvenim mrežama :

Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao navodno oni nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare. Istina će ih jebe kao 500 godina Turci!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dokaz : Na austro-ugarskim kratama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!

Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-istočnjaka. To je dokaz da je tada postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva a nikakva srpska!

[ Članak ] [ Sve teme ]