|
|
|
|
|
|
Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?
|
|
|
|
|
|
|
|
Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!
|
|
|
|
|
|
|
|
Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!
|
|
|
|
|
|
|
|
Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea” Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Genetika ne laže!
|
|
|
|
|
|
|
|
Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska ludost oko Dubrovnika :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!
|
|
|
|
|
|
|
|
U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!
|
|
|
|
|
|
|
|
”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske te turskog jezika.”
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Totalni poraz četnika na Ljevča polju!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?
|
|
|
|
|
|
|
|
Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :
|
|
|
|
|
|
|
|
Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!
|
|
|
|
|
|
|
|
Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!
|
|
|
|
|
|
|
|
Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!
|
|
|
|
|
|
|
|
"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali ste čuli za “snohačenje”, seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?
|
|
|
|
|
|
|
|
Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Da je laž tradicija u Srpskoj Pravoslavnoj “Crkvi” se vidi u navodnoj starosti “srpskog” kalendara :
|
|
|
|
|
|
|
|
Zamislite : krivoslavni nesveto-savci i njihova sekta su izmislili “najstariji (bre) kalendar na svetu” jer su počeli brojati od datuma od kojeg je po Bibliji stvoren svijet i sa tom manipulacijom su oni sad “najstariji (bre) narod na svetu”. Blesavi četnici u tu manipulaciju i laž sami vjeruju i ne shvačaju koliko na kraju ispadnu neinteligentni!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Hrvati primili 20.000 od svojih srpskih roditelja napuštene srpske djece a u Beogradu samo 230.
U drugim dijelovima Srbije su Srbi primili NULA!
|
|
|
|
|
|
|
|
Slovenski povijestničar Leljak :
"(Nezavisna Država) Hrvatska je od 1942. godine do 1943. godine preuzela 20.000 djece po svojim domovima. HRVATI su preuzeli
20.000 srpske djece koje su čuvali sve do 45te godine kada su većina njih vračena svojim roditeljima u Srbiju ili su ostali živjeti i Hrvatskoj. ...
Nedićeva vlada je 1942. godine zamolila sve Begorađane da prime srpsku djecu.
Beograđani su se odlučili da prime samo 230 srpske djece!
U Begoradu znaći primili samo 230 srpske djece, a u Zagrebu, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
su primili 20.000 srpske djece!
Sam Poglavnik dr. Ante Pavelić je naredio da se o toj od njihovi srpskih roditelja napuštenoj srpskoj djeci brine!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
|
|
Četnički i jugo-srpski zloćin u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj : stotine ubijeni i mučeni Hrvata od četnika u Priedoru i okolici.
|
|
|
|
ZAPISNIK O OČEVIDU NA PAŠINCU NA GROBOVIMA POUBIJANIH HRVATA IZ PRIEDORA :
Sastavljen dana 25. srpnja 1942. na licu mjesta u Pašincu, na mjestu Glavica kod Priedora, po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba; član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, viećnik sudbenog stola, iz Zagreba; perovođa Dragan Katičić, iz Zagreba.
Povjerenstvo je stiglo u Priedor 24. srpnja 1942. i saznalo, da se jedan dio grobova Hrvata katolika i muslimana, poubijanih od partizana, nalazi na Pašincu, na predjelu zvanom Glavica, udaljenom od Priedora prema planini Kozari tri kilometra i da je za dan 25. srpnja 1942. i dan 27. srpnja 1942. po odobrenju kotarske oblasti u Priedoru određeno otvaranje grobova povjerenstveno s liečničničkim vještakom drom Isom Frolichom radi ustanovljenja koliko je osoba u tim grobovima pokopano i koji su to, i radi prienosa prepoznatih mrtvih tiela po obiteljima na groblje radi dostojnog pokopa. Povjerenstvo je stiglo na lice mjesta dana 25. srpnja 1942. u 7 sati u jutro i ustanovilo sliedeće:
Tri kilometra od Priedora prema planini Kozari nalazi se mjesto Pašinac, a na krajnjem rubu tog mjesta, uz put što vodi iz Priedora prema selu Božićima, nalazi se predjel tog Pašinca tik do sela Čirkin-polje, zvan Glavica. Ta Glavica je mala uzvisina gledajući s puta, koji vodi iz Priedora prema Božićima na lievoj strani. Glavica je obrasla šikarjem, a u tom šikarju 30 koraka od puta nalazi se ledina 30 koraka široka i po prilici tako dugačka. Na tom prostoru pronađena su tri zatrpana groba, dosta velika, na kojima se vidi nabacana zemlja još neobrasla ničim, a pokraj tih grobova nalaze se još dvie rake prazne izkopane, po prilici tri metra široke i četiri metra dugačke. Pretraživanjem ostalog grmlja i šikarja pronađen je dalje prema Božićima u grmlju četvrti grob oko 40 koraka daleko od gore spomenutih grobova. Nedaleko tih grobova na drugoj strani ceste, na malom brežujku, udaljenom od grobova 300 koraka, nalazi se pravoslavna crkva, koja spada već u Čirkin-polje. Kod četvrtog groba, koji je bio na osamljenom mjestu, pronađen je jedan kolac kao ruka debeo, 4 metra dugačak. Kolac je pregledan, ali na njemu nije ništa osobitog pronađeno. Kod grobova pronađeno je oko 40 praznih košuljica naboja. Pretraživanjem ove okolice nije pronađeno drugih grobova, no preslušani Hrvati iz javljuju da dalje prema šumi Kozari, a osobito u Božićima, Marjanovićima, Miljakovcima ima još mnogo grobova* u kojima su pokopani poubijani Hrvati, katolici i muslimani iz Priedora i okolice za vrieme partizanske vladavine u Priedoru. Čirkin-polje jest pravoslavno selo. Nakon toga odkopani su grobovi i u njima pronađeno 60 mrtvih tiela, koja su predana na razgled liečničkom vještaku, o čemu je sastavljen poseban zapisnik. Prigodom ekshumacije, kad su otvoreni grobovi, vidi se da su tiela poubijanih pobacana bez ikakvog reda u jamu. Mrtva tiela su se nalazila u raznim položajima ne samo po položaju samog čitavog tiela, već i po položaju pojedinih udova. Vjerojatno jest, da su ubijeni bili ubijani na rubu same jame i da su padali u jamu, a gdje se je moglo dogoditi, da su u jamu pali još i živi te tek u jami umrli, bilo prije nego su zakopani, bilo poslije. U grabama nađeni su mrtvi nekoji goli, a samo gdjekoji sa gaćama. Nekoji od njih imali su žicom svezane ruke na leđima, a jedan i s debelim lancem. Tiela mrtvih pokazivala su dosta rana i po tielu i po glavi, raznih oblika. Nekojima je prednji dio glave, lice, bio u velikoj rani kao odkinut, a nekojima se na vratu vidjela rana, kao da je zadana nožem. Na jednom od mrtvih tiela jasno su se razabirali znakovi klanja, jer je rana bila dugačka i oštrih rubova. Od tih pronađenih mrtvih tiela u prva tri groba prigodom ekshumacije bio je jedan dio prenesen u jednu od praznih raka i to ona, koja nisu po rodbini bila prepoznata ili što rodbina nije bila prisutna, da ih prepozna. Nakon svršene ekshumacije mrtva tiela, koja nisu odvczena na groblje i pokopana na groblju, opet su pokopana u grobovima, u kojima su prije bila, a one dvie rake, koje su nađene prazne prigodom očevida, ostale su i sada prazne. Te prazne rake, kako sve okolnosti pokazuju, bile su pripravljene od partizana za one Hrvate katolike i muslimane, koje su pravoslavni partizani još namjeravali poubijati.
Članovi povjerenstva :
Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.
Dragan Katičić, v. r.
ZAPISNIK O IZKOPAVANJU MRTVIH TIELA POUBIJANIH HRVATA IZ PPIEDORA NA PAŠINCU KOD ČIRKIN-POLJA :
Sastavljen dne 28. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva: Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola u Zagrebu, perovođa Dragan Kaličić, iz Zagreba; liečnički vještak dr. Iso Frohlich, vršilac dužnosti kotarskog liečnika u Priedoru.
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Četnici su napali na cesti prema Prijedoru hrvatskog muslimana Salka Mimešu i odrezali mu glavu.
|
Gore : Hrvatski Muslimani na pokopu žrtava četnickog napada na vlak kod Priedora.
|
|
|
|
|
|
Predmet :
Ekshumacija mrtvih tiela Hrvata katolika i muslimana, poubijanih od partizana u vremenu od 16. svibnja do 10. lipnja 1942. u Priedoru i okolici. Grobovi poubijanih nalaze se u Pašincu, na posebnom predjelu zvanom Glavica i od tih grobova, koji su za sada pronađeni, otvorena su povjerenstveno četiri groba. U ta četiri groba, od kojih su se tri nalazila jedan do drugoga na jednoj uzvisini, obrasloj grmljem, a četvrti podalje u jednoj šikari, nađeno je 60 mrtvih tiela, koja su sva iz grobova izvađena, te su predana liečničkom vještaku radi identifikacije i ustanovljenja ozljeda te inačina, na koji su bili ubijeni. Kada je otvoren treći grob na Pašincu kod Priedora pružila se ova slika Iza toga daje liečnički vještak svoj sliedeći :
NALAZ :
|
|
|
|
|
I graba :
Lešina mužkarca, nepoznata, 162 cm duga, na čelu 2 cm iznad oka desno okrugla rana u promjeru od 1 cm, na zatiljku nema rane.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 182 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema desno i unutra.
mrtvo tielo, nepoznato, 162 cm dugo, na desnoj i lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema sredini i unutra; u predjelu zatiljka rana po prilici 5 do 6 cm, kosti strše prema vani.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 170 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo unutra, rana zadana tupim oružjem.
|
|
|
|
|
|
mrtvo tielo mužkarca Nazifa Mršića, 158 cm dugo, lubanja u čitavom obujmu razmrskana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca Ahmeda Gugića, domobrana 162 cm dugo, na čelu u sredini okrugla rana u promjeru od 1 cm, otraga na zatiljku nalazi se rana neravnih i nepravilnih rubova, koji su izvrnuti prema vani, rana prouzrokovana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca Jure Jurića, 190 cm dugo, na desnoj i lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet, kosti strše prema vani, tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca Muje Fazlića, 186 cm dugo, u predjelu vrata nalazi se ravnolika, 14 cm duga, 5 cm duboka rana, zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, Asima Rešića, 182 cm dugo, otraga na zatiljku rana 2 cm duga i 2 cm široka, zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, na donjoj vilici i djelomično deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 151 cm dugo, izpod lievog oka rana 2 cm duga i 2 cm široka, na zatiljku nema rane, rana zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo ženske Olge Ljubičić.
mrtvo tielo Juliške Pavlešić.
mrtvo tielo Joze Dimića.
mrtvo tielo Franje Petrinovića.
|
|
|
|
Ta tjelesa je rodbina odmah uzela radi pokopa, a jer su bila u razpadanju, to nisu pobliže opisana.
|
|
|
|
|
|
|
|
II graba :
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 183 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 190 cm dugo, u sredini čela okrugla rana u promjeru od 1 cm, zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 181 cm dugo, na desnoj strani vrata 2 cm duga i 2 cm široka rana, zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 191 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 192 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema desno i unutra, rana zadana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 189 cm dugo, usred čela okrugla rana 1 cm široka, otraga na zatiljku 2 cm široka, zadana oštrim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepozrtato, 176 cm dugo, na desnom prsnom košu izpod plućne kosti okrugla rana 1 cm široka, zadana oštrim predmetom.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lieve i unutra, rana zadana tupim oružjem.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 172 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu čela deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rane zadane tupim oružjem. rana s ravnim rubovima, duboka 8 cm, zadana oštrim predmetom.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 167 cm dugo, na lievoj strani vrata 5 cm duga
mrtvo tielo Zaima Pašića.
mrtvo tielo Ahmeda Kapetanovića.
mrtvo tielo Rize Kapetanovića.
mrtvo tielo Rudolfa Ćadeka.
mrtvo tielo Zahida Hodžića.
mrtvo tielo Ivana Kneževića.
mrtvo tielo Ante Krvavice.
|
|
|
|
|
|
Pokraj grobova poubijanih Hrvata na Pašincu kod Prijedora nađene su još dvie ovakve velike svježe izkopane grabe, u koje su imali doći drugi Hrvati, koje su partizani namjeravali poubijati.
Mrtva tiela od rednog broja 11. do 17. nisu potanje opisana, jer ih je obitelj odmah uzela radi pokopa i jer su u razpadanju.
|
|
|
|
|
III graba :
mrtvo tielo mužkarca Muhamed Memića, 27 god. starog, 173 cm dugo, na čelu iznad desne obrve 1 cm široka, od sredine 1 cm udaljena okrugla rana zadana oštrim predmetom, otraga na zatiljku oko 2 cm široka rana;
mrtvo tielo mužkarca Ferida Jusufbegovića, 182 cm dugo, na čelu u sredini 1 cm široka okrugla rana, zadana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 185 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra, u predjelu zatiljka rana po prilici 5 do 6 cm široka, kosti strše prema Ivani, ozljeda tupim predmetom;
|
|
|
|
|
|
mrtvo tielo mužkarca Stjepana Sladojevića, 185 cm dugo, u sredini čela okrugla rana 1 cm široka, na zatiljku rana 2 cm široka, zadana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 172 cm dugo, metak kroz usta, izlaz na zatiljku, rana 4 cm široka.
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 170 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu gornje vilice deformitet kosti u veličini male šake, u predjelu zatiljka rana 6 cm široka, kosti strše prema vani;
mrtvo tielo mužkarca, 184 cm dugo, nepoznato, na desnoj strani zatiljka okrugla rana 1 cm široka, zadana oštrim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 186 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra, kosti strše prema vani, rana je zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 197 cm dugo, na lievoj ruci 12 cm duga i 5 cm široka duboka rana;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 192 cm dugo, na lievoj strani lica u predjelu donje i gornje vilice 8 cm široka i 4 cm duboka rana; mrtvo tielo je vezano lancem, ruke vezane napried;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 172 cm dugo, izpod vrata 12 cm duga i oko 5 cm široka rana s ravnim rubovima, rana prouzrokovana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca, Osmana Kurtovića Šerifova, deformitet u smislu utisnuća kosti gornje i donje vilice, rana zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 184 cm dugo, na lievoj strani prsnog koša izpod plućne kosti 7 cm duga i 1 cm duboka rana, zadana oštrim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca Drage Matića, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti; u predjelu zatiljka rana 6 cm široka, kosti strše prema vani, rana zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 165 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielu gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo žene Krunoslave Berket, 144 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, usred čela okrugla rana 1 cm široka i pol cm duga, rana zadana oštrim predmetom;
mrtvo tielo Slavka Fišćura, ekonoma;
Johana Gutlera;
Hašima Rešića;
Esada Selimbegovića.
|
|
|
|
|
|
Mrtva tiela od rednog broja 18 do 21 nisu potanje opisana, jer ih je obitelj odmah uzela radi pokopa i jer su u razpadanju.
|
|
|
|
|
VI graba :
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 174 cm dugo, okrugla rana, u predjelu šestog rebra lievog prsnog koša izlaz rane u predjelu osmog rebra lievo otraga, rana prouzrokovana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca Ibrahima Alagića, 172 cm dugo, na desnoj strani prsnog koša izpod ključne kosti okrugla rana 1 cm široka, prouzrokovana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, desni dio lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra, u predjelu zatiljka rana 6 cm široka, kosti strše prema van, rana zadana tupim oružjem;
|
|
|
|
|
|
mrtvo tielo mužkarca Arifa Džubura, ranjenog po svoj prilici prije dolazka partizana u borbi; ima povoj i daščice na desnoj nozi. Fractura femoris. Na srednjoj strani lubanje u predjelu nosne kosti deformitet u smislu utisnuća tih kosti, rana je zadana tupim oružjem;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 155 cm dugo, na desnoj strani prsnog koša okrugla 1 cm široka rana, zadana oštrim predmetom;
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato 165 cm dugo, na lievoj strani vrata 2 cm široka okrugla rana zadana oštrim predmetom (strieljivom);
mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 174 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra; u predjelu zatiljka rana po prilici 6 cm duga, kosti strše prema vani.
|
|
|
|
|
|
MIŠLJENJE
Prema izgledu okruglih rana izvana, kao i kod sondiranja rana prema unutra kod svih pregledanih mrtvih tiela, mišljenja sam, da je ulazna rana sprieda na čelu i da su rubovi kosti ovdje utisnuti, prema tomu su zadane rane vatrenim oružjem i to vjerojatno puščanim metkom. Kod velikih rana sprieda i straga, gdje su kosti i čeljust deformirane u smislu utisnuća tih kosti, vjerojatno su rane zadane puščanim metkom, koji nije bio oštar već tup. Uzrok smrti kod ubijenih jesu ili pojedine rane ili skup tih rana. Pošto su mrtva tiela već u razpadanju, to nije moguće sa sigurnošću ustanoviti manje ozljede, kod kojih bi možebitno nastupilo krvarenje izpod kože.
Dr. Iso Frohlich, v. r.
Članovi povjerenstva:
Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.
Dragan Katičić, v. r.
SVJEDOCI O MUČENJU I UBIJANJU HRVATA U PRIJEDORU
IZKAZ HAKIJE JUSUFAGIĆA, ZAPOVJEDNIKA OBĆINSKOG REDARSTVA U PRIJEDORU
ZAPISNIK
Sastavljen dana 28. srpnja 1942. u Prijedoru po sudbeno-liječničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Hakije Jusufagića, kao svjedoka.
Prisutni : predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba; član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, vijećnik Sudbenoga stola, iz Zagreba; perovođa: Dragan Katičić, iz Zagreba.
|
|
|
|
|
U zgradu kotarske oblasti u Priedoru pristupa pozvan Hakija Jusufagić, zapovjednik obćinskog redarstva u Priedoru, 42 godine star, musliman, propisno opomenut na izkaz istine pod svetost prisege i posljedice krive prisege, izjavljuje: Navala partizana na Priedor počela je 16. svibnja 1942. u 1 sat u noći. Borba je trajala do poslije podne toga dana, do četiri ili pet sati, a obskrbna baza bila je u borbi sve do kasno u večer.
Prvi dan, t. j. 16. V., kad su partizani ušli u Priedor, počeli su odmah pljačkati kuće i dućane, a sutradan su počeli zatvarati Hrvate katolike i muslimane u više zatvora u Priedoru. Ja sam se sakrio izpod nuždnika kod moje kuće, gdje su me treći dan pronašli i odveli u zatvor, gdje su mi svezali noge i ruke. U zatvor sam doveden u 7 sati u jutro i odmah su me partizani tukli puškama i pendrecima kamo su dosegli.
|
|
|
|
|
|
U 11 i pol sati na večer odveli su me na preslušanje u prvi kat zgrade kotarske oblasti i tu me na svoj način preslušavali do 3 sata poslije pola noći. Tako su mi stavljali sliedeća pitanja: “Tko je doveo podpukovnika Severovića u Priedor? Tko je spriečio, da 13 bačava petroleja ne ode u Kozaru?
Zašto sam zabranjivao Franji Abramoviću, da odveze petrolej u Brezičane, koji su bili u njihovim rukama? Zašto sam sprečavao Srbkinjama seljakinjama da kupuju duhan i nose u Kozaru? Zašto sam naredio da se smije prodavati samo jedan paketić duhana?
Tko je bio i Što je govoreno na sjednici odbora 12.II. 1942.? Zašto su k meni dolazili hrvatski častnici i logornik?” Kod svakog pitanja tukli su me i to njihov oficir šoša udario me je šakom u sljepoočicu i oborio me na pod, gdje me je partizan Karabegović udarao nogama u rebra i kamo je dosegao. Nato je Sosa naložio partizanskom komandantu zatvora Peri Alivuku, da me tuče kundakom pa me tako tukao kundakom, da mi je poslije svakog udarca tekla krv, a koliko me je puta udario, ne znam.
|
|
|
|
Kad su me odveli natrag u zatvor, sav je pod u sobi bio poštrcan krvlju, a mene su odvukli, jer nisam mogao ni hodati. Bio sam u zatvoru do 9. VI., gdje sam svaki dan bio tučen, a tada me je partizan Pelo Glamočanin pustio i rekao mi je, da sam osuđen na smrt, ali pošto nema njihovog oficira Soše, da me pušta, dok on ne dođe.
Čim sam izašao iz zatvora, sakrio sam se, te sam bio sakriven, dok su sutradan došli njemački i hrvatski vojnici. Vidio sam u zatvoru i druge Hrvate kako su ih mrcvarili i to sve redom, a osobito napominjem, da su Antu Krvavicu tako izprebijali, da nije uobće mogao stajati na nogama. Rudolfa Čadeka, koji je bio u “Kulturbundu”, svega su izprebijali navodno radi toga, što je na rođendan Hitlera išao u Zagreb na proslavu. On je bio sav krvav i crn kao katran od udaraca, tukli su ga i u kući ljekarnika Babića kundacima i tako zamahivali, da su i lustere porazbijali. Esada Selimbegovića tukli su u zatvoru kundacima i pendrecima po glavi i kamo su god dosegli, a tuklo ga je 15 partizana. Ahmeda Sarajlića, ustaškog tabornika, tukli su u zatvoru tako, da je pao i onesviestio se. Jednoga dana izprebijanog bacili su ga u kola i odvezli, te negdje strieljali. Ahmeda Kapetanovića i Rizu Kapetanovića te Juru Jurića tukli su jedanput na preslušanju tri sata tako, da više nisu mogli poslije toga na nogama stajati i izčupali su im skoro sve kose s glave i nakon toga bacili u kola i kao stoku odvezli u Pašinac, gdje su im porazbijali glave, kako mi je pripoviedao Alija Jahić, koji je bio s njima i kojega su onda još ostavili na životu, jer im je tik pred strieljanje kazao, da će im odkriti mjesto, gdje se nalazi radio-postaja.
Tu skupinu ljudi pred grobom tukli su po njegovom pripoviedanju uz partizane i seljaci pravoslavci, a najviše srbske žene i to čekićima i sjekirama po glavama tako, da su oni umrli od tog mrcvarenja. Čuo sam, kad je komandant zatvora, partizan Pero Aviluk, u zatvoru pripoviedao, da su logornici Anđelki Sarić živoj urezali slovo “U” na oba dlana, zatim na obje strane grudiju i na čelu i onda su je ubili. Dok sam ja bio u zatvoru, uviek je zatvor bio pun Hrvata katolika i muslimana, a partizani su svakih pola sata dolazili u zatvor i tukli ljude kundacima, kamo su dosegli, kao stoku. Od nas u zatvoru opljačkali su sve, što je tko imao, a nekoje su nagovarali, da će ih pustiti i poštediti im život, samo neka im plate 5.000 dinara. Nisu naime htjeli spominjati Kune, premda se to imalo platiti u Kunama. Žena Asima Čepića, koji je bio sa mnom u zatvoru, za to je saznala, pak je partizanima doniela 5.000 Kuna i dala 10 kutija cigareta i 3 dukata, ali ga partizani nisu ipak pustili, nego su ga ubili’ Još sam se sjetio osobito okrutnog mučenja Zaima Pašića, trgovca iz Priedora, kojeg su partizani kundacima izpremlatili na smrt i boli ga noževima, a u zatvor su ga donieli svega krvavog i izranjenog, a kasnije je i on ubijen.
Hakija Jusufagić, v. r.
IZKAZ
PARTIZANKE MIRE CIKOTA, KOJA JE HRVATE IZ PRIEDORA OSUĐIVALA NA SMRT
ZAPISNIK
Sastavljen dana 24. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Mire Cikota.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, Dragan Katičić, perovođa.
Iz zatvora kotarskog suda u Priedoru bude predvedena Mira Cikota, partizanka, i preslušana kako sliedi:
Mira Cikota, supruga predstojnika suda Bože Cikote iz Priedora, rodom iz Bos. Dubice, od otca Gliše i majke Danice, rođena Pralica, 30 godina stara, pravoslavka, izkazuje :
|
|
|
|
|
Kad su u svibnju mjesecu 1942. godine u Priedor ušli partizani, bio je među njima i partizan Boško Šiljegović, moj daljnji rođak po majci, koji je odmah došao k meni u stan s još nekoliko partizana i kod mene se s njima nastanio.
Ti partizani zahtievali su od mene, da s njima sudjelujem u njihovom sudu, koji je imao suditi Hrvatima i to tako, da ja kažem svoje mišljenje o svakom. Ja sam morala s njima otići u selo Božiće kod Priedora u Kozaru, gdje su partizanski oficiri sudili Hrvatima iz Priedora, koje su tamo dovodili. Osim u Božiće odvodili su Hrvate iz Priedora i u selo Miljakovac, te su u oba sela imali logore za Hrvate iz Priedora.
Taj sud nije formalno donosio osude, već je imao neke podatke o tim Hrvatima, oni su mene pitali za svakog pojedinog, da li ga poznajem. Ja sam tri dana dolazilau Božiće kraj Priedora i vraćala se na večer natrag.
|
|
|
|
|
|
U Božiće su dovodili skupine Hrvata iz Priedora i pojedine odvodili dalje u Kozaru, gdje su ih ubili. Ja ne znam ni mjesto, gdje, su ih ubili, niti sam čula pripoviedati kako su ih ubili. Kada sam jedne večeri išla u Priedor već u sumraku, vidjela sam jednu skupinu Hrvata, koju su iz Priedora partizani odvodili u Božiće.
Nisam ih mogla prepoznati, jer je bila tama i nisam vidjela, da li su svezani. No išli su polako. U prva tri dana, do’k sam ja bila u Božićima, mislim da je ubijeno oko 100 Hrvata katolika i muslimana. Nije istina, da sam ja jednoj gospođi rekla: “Treba ubiti i svako hrvatsko diete u kolievci”?. Kada su me pitali partizanski oficiri za mišljenje o ženi ljekarnika Babića iz Priedora, ja sam im kazala, da je ona majka dvoje djece, i tada su je pustili.
Ja ne znam, da li su poubijane mučili. Uobće ne znam, kamo su ih odvodili i gdje se nalaze grobovi poubijanih Hrvata. U Božićima pred tim sudom bila je i Anđelka Sarić iz Priedora, no gdje su nju ubili i da li su je i kako su je mučili, ne znam. Znam, da je mjesto, kamo su odvodili one, koje su ubili, udaljeno četvrt do pola sata od Božića u planini Kozari iza briega, ali ja nisam čula ni pucnja. Glavni partizanski oficir kod toga suđenja bio je neki Soša. Mi smo ga znali samo pod tim imenom. Kad su hrvatske i njemačke trupe ulazile u Priedor, ja sam sa djetetom pobjegla u Kozaru, gdje sam par dana lutala i kad su nadirale u Kozaru njemačke i hrvatske trupe, sakrila sam se u jedan grm, gdje su me našli i zarobili. Za vrieme partizanske vladavine u Priedoru održavani su sastanci i jedan zbor, na kojem su govorili vođe partizana.
Ovo su sve moje rieči te ih svojim podpisom potvrđujem. Mira Cikota, v. r.
IZKAZ
MIČE RODIĆA, PARTIZANA IZ ĆIRKINPOLJA, KOJI JE PRISUSTVOVAO UBIJANJU HRVATA
NA PAŠINCU I KOPAO GROB ZA NJIH
ZAPISNIK
Sastavljen dana 25. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Miće Rodica kao svjedoka.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, perovođa Dragan Katičić.
U prostorije kotarske oblasti u Priedoru pristupio je pozvani Mićo Rodić, partizan, i preslušan kako sliedi:
Mićo Rodić, star 30 godina, sin Sime i Mare iz Čirkin-polja, kuća br. 17, pismen, pravoslavne vjere, oženjen, prema vlastitom izkazu do sada nekažnjavan, izkazuje:
|
|
|
|
|
Kad su partizani ušli u Priedor, ja sam bio kod kuće. Partizani su u Priedoru hvatali Hrvate i vodili ih gore u šumu na Pašinac kod sela Palančišta. Prvu grupu Hrvata katolika i muslmana vodili su iz Priedora na rečeno mjesto u tri sata poslije podne. Prvo strieljanje dovedenih Hrvata na Pašincu, gdje su danas izkopavali mrtva tiela ustrieljenih, bilo je prve noći, nakon što su partizani ušli u Priedor i to, ja ne znam točno, ali nekako između 12 i 2 sata noću. Oko ponoći došla su k meni u moju kuću u Čirkin-polju trojica naoružanih partizana i rekli mi da idem s njima da kopam grabu za one, koji će biti strieljani. Ti su partizani imali puške.
Ja sam otišao s njima na mjesto, gdje su se danas izkopavala mrtva tiela ustrieljenih. Kad sam došao tamo, našao sam još trojicu ljudi: Jovana Gavranića i još dvojicu iz Orlovaca, koji su sa mnom kopali grabu. Tamo, kad smo došli, našli smo još tri naoružana partizana, koji su stražarili nad dovedenim Hrvatima na strieljanje.
|
|
|
|
|
|
Imena ostale dvojice, koji su sa mnom kopali grabu za strieljanje, ne znam, jer ja nisam obilazio po selima i ne poznam ljude.
Kad sam došao tamo, rekli su nam partizani da kopamo grabu tri metra duboku. Vidio sam na tratini kraj grabe, koju smo kopali, već postrieljane ljude. Ja mislim, da je strieljanih bilo 7 do 8, ali ja sam zaboravan čovjek, pa je moglo biti i više.
Kad smo kopali grabu za strieljanje, stajala su kraj grabe još dvojica ljudi, koji nisu bili strieljani, kad smo mi došli da kopamo grabu. Kad smo grabu izkopali, onda su partizani skinuli odiela i košulje sa ove dvojice, koji još nisu bili strieljani. Bio je sumrak, ali se ipak nešto vidjelo. Kraj grabe su bila odiela i rubenina, koju su partizani bili skinuli s onih postrieljanih. Dok smo kopali grabu, partizani su govorili svašta, ali ja sam zaboravan i ne znam što su govorili.
Ona dvojica, koje su strieljali, kad smo mi izkopali grabu, nisu ništa govorili. U času kada su ih partizani strieljali straga, oni su stajali kraj grabe okrenuta lica duž grabe. Na njih su pucali s dum-dum tanetima u glavu otraga. Ustrieljeni su pali, a da nisu rekli ni rieči. Kad smo ih počeli slagati u grabu, dvojica su se micala. Partizani su na to; opalili na njih još dva metka. Kad smo ih slagali u grabu, nisam primietio, da je koji od njh bio živ. U grabu smo ih slagali sva četvorica, koji smo ju kopali. U onu dvojicu, koji su se još micali, pucao je jedan partizan. Nakon što smo postrieljane poslagali u grabu, zatrpali smo ih zemljom i onda smo svi otišli. Kamo su otišli partizani i ona trojica, koji su sa mnom kopali grabu, ne znam, a ja sam otišao kući. Ne znam što je bilo s odielima i rubeninom postrieljanih, koja se nalazila kraj groba. Priznajem, da su mi partizani rekli: “Uzmi ove hlače!”. Ja sam uzeo te hlače i odnio ih kući i dao sam ih ženi. Te su hlače bile na plotu, kada je vojska ušla u Priedor i kada smo otišli bježeći u šumu Kozaru. Ne znam, što je s tim hlačama bilo. U Kozari sam ostao tri nedjelje. Hranili su nas civili, seljaci u selima. Predali smo se vojsci u selu Palančište. Tu su nas pustili na slobodu. Nisu nas preslušavali. Nije istina što tvrdi moja žena, da sam ja u noći, kada se navaljivalo na Priedor, otišao s partizanima. Moja žena ne zna, gdje sam ja bio. Meni su uoči napadaja na Priedor bili došli partizani i rekli da idem do jedne kuće u Palančište i da se tamo skupimo. Tu smo ostali.
Sve gore navedeno su moje rieči i potvrđujem ih svojim podpisom. Mićo Rodić, v. r.
IZKAZ
UROŠA TIMARCA IZ CIRKIN-POLJA, KOJI JE PRISUTSTVOVAO UBIJANJU HRVATA
IZ PRIEDORA
ZAPISNIK
Sastavljen dne 26. srpnja 1942. u Priedoru po povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Uroša Timarca, kao svjedoka.
Prisutni :
|
|
|
|
|
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, perovođa Dragan Katičić.
U zgradu kotarske oblasti u Prijedoru pristupio je pozvani Uroš Timarac, 54 godine star sin Nikole i Ruže, oženjen, pravoslavne vjere, pismen iz Činkin-polja, upozoren na izkaz istine pod svetost prisege izkazuje:
Druge ili treće noći nakon što su partizani ušli u Priedor, ja sam došao između 8 i pola 9 sati na večer kući s konjima. Te večeri došli su k meni vojnici-partizani. Prije nego su oni došli, ja sam spavao. Moja me je žena probudila. To je moglo biti malo prije 1 sat noću. Žena mi je rekla: “Uroše, pucaju puške!”, “Koliko je puta puklo?” pitao sam? Ona je rekla: “Skupa sedam do osam puta!”. Ja sam joj rekao: “Šuti, j …….. ti puške!”?
|
|
|
|
|
|
Prošlo je nekih 15 minuta i došli su vojnici-partizani. Rekli su mi da idem smjesta s njima, da uzmem lopatu i motiku. Ja sam im rekao: “Molim vas, vojsko, ja sam umoran, ja sam došao s konjima, pustite me, ja sam stari čovjek”. Tada su me dva puta šamarali i rekli mi: “Ideš, ponesi lopatu i motiku!” i pratili su me na Glavicu.
Kad sam došao na Glavicu, gdje su postrieljali Hrvate, graba je već bila izkopana i u njoj su bili postrieljani ljudi. Već je na njih bilo nabacano nešto zemlje, ali su se tiela vidjela, osobito noge, koje su stršile van. Postrieljane Hrvate zatrpavalo je nekoliko vojnika-partizana. Kad sam ja došao, rekli su mi: “Bacaj, Boga ti tvoga!”. Ja sam šutio i zagrtao. Radili smo dva sata, dok su mi rekli: “Kod kuće nemoj govoriti ništa, ubit ćemo te, to znaš dobro!”. Na Glavici je tada bilo dosta vojnika-partizana. Bila je velika masa. Svi su bili naoružani s puškama. Nisam vidio, da li su imali i bombe.
Zatrpavao sam grabu ja i tri vojnika-partizana, a osim toga i Lazo Vranješ iz Orlovaca, koga su kasnije partizani strieljali. Kad sam počeo zatrpavati postrieljane Hrvate, meni se činilo da je bilo oko 7 do 8 ljudi u grabi. Ja sam pitao, koliko ima ustrieljenih, a partizani su rekli: “Ima ih desetak, što se to tebe tiče, samo zagrtaj!”. Kad smo počeli zagrtavati vidio sam, jer su svietlili električnim lampama, da je jedan metar od grabe puno krvi. Naredili su nam da najprije postružemo tu krv i da je sa zemljom bacimo u grabu. Krv se nije više pušila. Mi smo ju postrugali i bacili u jamu i počeli zatrpavati. Svima postrieljanim Hrvatima iz Priedora su skinuli odiela i košulje, prije nego su ih strieljali. Meni je komandant rekao: “Ajde, ti ćeš dobiti hlače”, a ja sam rekao: “Neću, gospodo, vama hvala”, i ja sam otišao kući. Komandant je još rekao: “Tko ima poderano na sebi, drugovi, ajdete, neka sebi uzme odielo”. Ostala odiela i rubeninu nosili su do crkve u Čirkin-polju, koja je blizu Glavice. S njima je išao i Lazo Vranješ i tamo su svietu, kojeg se mnogo sakupilo u blizini crkve, koja je blizu mjesta, gdje su strieljali Hrvate iz Priedora, dielili odiela i rubeninu poubijanih. Ja sam drugog i narednih dana vidio ljude, koji su na sebi nosili odiela poubijanih Hrvata, ali ih nisam pitao, odakle im to. To se mene nije ticalo. Više bi vam znao reći Ivo Dejanović, knez sela. Ništa vam drugo ne mogu reći o tome, znate, kako je, ne volim pričati zlo, a više i ne znam o tome. Drugog dana oko podne došli su po mene, vozili smo s konjima vodu i neko brašno iz mlina u Orlovcima. Ja sam poslije išao u Priedor a iz Priedora u Kozarac. Vozio sam puške, municiju i ranjenike. Ne znam koliko puta sam vozio. Nisam vozio opljačkane stvari iz Prijedora, nego samo ćebad.
Ovo su moje rieči, koje podpisujem svojim podpisom. Uroš Timarac, v. r.
IZKAZ
JELE RODIĆ IZ ČIRKIN-POLJA, PARTIZANKE
ZAPISNIK
Sastavljen dne 25. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušavanju Jele Rodić, kao svjedoka.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, perovođa Dragan Katičić.
U prostorije kotarske oblasti u Priedoru pristupila je pozvana Jela Rodić, žena Miće Rodića iz sela Čirkin-polja, kuća br. 17, stara 23 godine, kćerka Mihajla i Mare Milinković, pravoslavne vjere. Ona izjavljuje :
Partizani su prolazili kraj naše kuće, u vremenu nakon što su bili ušli u Prijedor, i oni su se svraćali kod nas u kuću. Moj muž pozvan je od partizana, kad se navaljivalo na Priedor, da ide s njima i on je s njima otišao u Priedor u noći, odakle se vratio drugog dana između 9 i 10 sati prije podne. Prvu noć poslije toga bili smo kod kuće. Partizani su došli noću, ne znam koliko je bilo sati, pred našu kuću i pozvali moga muža. Drugih ljudi, partizana, nisam vidjela. Moj muž je otišao s ovom trojicom naoružanih partizana i vratio se kući za dva, tri sata. Ja sam bila budna i čekala na njega. Čula sam pucnjavu, ali ne znam, koliko je hitaca izpaljeno. Kad je moj muž došao kući, onda sam ga pitala: “Mića, gdje si bio?”. On mi je rekao: “Gdje bi bio, bio sam vani, na Glavici, gdje su strieljani. Kopao sam tu grabu, gdje smo zakopali one, koji su strieljani. Zakopali smo ih petnaest!”. Drugo mi ništa nije pripoviedao, već je legao i spavao. Kući je donio jedne hlače i ja sam ih dala slugi. Ja sam te hlače oprala i ostavila ih na plotu. Ne znam dalje što je s hlačama bilo. Ne znam ništa, šta je bilo s odielima i rubeninom onih Hrvata, koje su postrieljali, ali sam čula, da su partizani sve odnosili u komandu. Ja ne znam, kome su dali. Moj muž je došao kući s Glavice oko 4 sata u jutro. Ništa vam drugo ne mogu reći, jer znate, gospodine, ništa nisam čula, jer se ljudi nisu usudili pripoviedati. Znate, nama su partizani govorili: “Ništa ne smijete govoriti, jer ćemo vas strieljati, imate da ćutite”. Još su nam govorili: “Vidite li ovu pušku, ovime vam možemo suditi!”. Ženama su se najviše prietili. Čula sam da su u Božićima i gore u Palančištu strieljali neke žene, jer su nešto rekle. Ne smijemo mi ništa pričati, gdje je tko ubit ili strieljan, jer nama kugla u čelo, ako samo rieč izkažemo. Partizani su od nas tražili da idemo u Priedor na zborove, ali moj muž nije išao, jer ga je zaboljelo srdce. Ne znam, kud je on otišao, kad je došla vojska u Priedor i odtjerala partizane. Ja sam bila kod mog otca u Tukovima. Partizani su govorili svašta. U Tukovima su ljudi govorili, da ne valja ovo što rade partizani.”Tko može što ovoj sili, kakva je vojska, nas će upropastiti ovi “šumari!””. Drugo vam ništa ne znam reći za ubijanje Hrvata.
Ovo su sve moje rieči i to potvrđujem svojim podpisom. Odtisak desnog palca Jele Rodić.
IZKAZ
MARE DOŠEN, PARTIZANKE, O UBIJANJU HRVATA U PRIEDORU
ZAPISNIK
Sastavljen dana 24. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području župe Sana i Luka o preslušanju Mare Došen.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova; član povjerenstva Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola; perovođa Dragan Katičić.
Iz zatvora kotarskog suda u Priedoru bude predvedena Mara Došen, partizanka, i preslušana kako sliedi:
Došen Mara, krojačica iz Sanskog Mosta, kći Jure i Sofije rođene Rončević, pravoslavne vjere, stara 45 godina, boravištem u Drvaru, sada iz Priedora, pismena, izkazuje:
Ja sam krenula iz Drvara u maju mjesecu ove godine htijući doći u Sanski Most i to pješice preko područja, koje je bilo u rukama partizana, i došla sam u Priedor šest ili sedam dana nakon što su u Priedor ušli partizani, makar sam znala, da se u Priedoru već nalaze partizani. U Priedoru sam ostala ne odlazeći u Sanski Most, jer sam čula, da se u Sanski Most ne može. U Priedoru sam se nastanila kod poznate mi obitelji Rudolfa Čadeka, željezničkog strojovođe, gdje sam bila samo dva dana. Rudolfa Čadeka su partizani uhitili i odveli u zatvor, gdje je bio par dana zatvoren, pa ga je njegova kćerka išla posjećivati i jedanput, kad se vratila iz zatvora, kazala je, da je otac bio strašno tučen, te sam za par dana čula, da ga je nestalo. Dok sam još bila kod Čadeka, došla je k meni moja poznanka Nata Bogunović, koja me je pozvala k sebi, pa sam ja otišla k njoj i kod nje sam poslije toga živjela. * Obitelj Rudolfa Čadeka je katolička, a Nata Bogunović je pravoslavne vjere. Kad je vojska ušla dne 10. lipnja 1942. u Priedor, Nata Bogunović i svi njezini ukućani dali su se u bieg, u šumu Kozaru, pa sam s njima pobjegla i ja. U Kozari išla sam od sela do sela te sam došla do sela Božići, gdje se nisam zadržavala, već sam kroz njega prošla u Jelovac u Kozari, zajedno s drugim ljudima, koji su bježali i tu nas je jedan partizan liečnik uputio u selo Vojkovac, gdje sam ostala par dana, a poslije toga sam otišla u selo Bijakovac, kamo su prodrli Nijemci i mene zarobili. Idući kroz selo u planini Kozari hranila sam se kod selskih odbora, koje su osnovali partizani, a hranu je moralo davati selo. Ja nisam vidjela, kada su partizani ubijali Hrvate u Priedoru i okolici, već sam samo čula od partizana, da su ih ubijali i mučili, ali kako i gdje su to vršili, to mi točno nisu pripoviedali. Čula sam od partizana pripoviedati, da su u Priedoru pobijeni Hrvati, i to s razloga, da su Hrvati u Priedoru ustaše, bilo organizirani bilo tajni. Ne sjećam se, tko mi je od partizana pripoviedao, no čula sam od njih, da je u Prijedoru ubijeno četiri stotine do pet stotina i više Hrvata.
Mara Dosen, v. r.
JEZOVITE NOĆI NA PAŠINCU KOD PRIEDORA
IZKAZ ALIJE JAHIĆA IZ PRIEDORA
ZAPISNIK
Sastavljen dne 30. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Alije Jahića, kao svjedoka.
Prisutni :
Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba, član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola, iz Zagreba, perovođa Dragan Katičić, iz Zagreba.
U zgradu kotarske oblasti u Priedoru pristupa pozvan Alija Jahić, 23 god., stolar, iz Priedora, muslimanske vjere, pismen, otac Hasan, majka Emka, koji propisno opomenut na izkaz istine i svetost prisege, kao i na posljedice krive prisege, izjavljuje :
Mene su uhapsili treći dan u mojoj kući. Odveli su me u zatvor. Tu sam bio dva dana, pa su me odveli na preslušavanje u kotarsku oblast. Preslušavala me je partizanka Mira Cikota, neki Karabegović iz Banja Luke i partizanski vođa Soša. Oni su me smatrali ustaškim izvidnikom. U zatvoru su me mučili na taj način, da su me najprije svezali. Tada sam potrbuške morao leći i dići noge, koje su svezali vojničkim remenom i onda me tukli. Zatim su me tako izmučenog ostavili na sred sobe. Onda su me opet mlatili po leđima. Psovali su mi ustašku majku. Pitali su me među ostalim i za tajnu radio-postaju. Na preslušavanje su me vodili 4 ili 5 puta.
Tri dana prije nego je došla vojska i protjerala partizane, odveli su nas u noći oko 12 sati u kotarsku oblast na preslušavanje. Nisu nas međutim vodili na preslušavanje, nego su nas odatle odveli na strieljanje. Rekli su nam da idemo u Kozarac. Na putu u Kozarac, kada smo bili blizu Pašinca, rekao je zapovjednik zatvora Pero Kovrlija : Stoj! Mi smo stali. Tada je Kovrlija rekao: “Ne možemo u Kozarac, jer ćemo zabasati, nego ovamo putem”. Okrenuli smo se prema Pašincu. Mismo tada imali osjećaj, da će se s nama nešto strašno odigrati. Ciela naša grupa, koju su vodili na strieljanje, brojila je 22 muškarca i 2 ženske. Ne sjećam se imena svih, ali znam da su među nama bili među ostalim :
Ibrahim Murić, Esad Selimbegović, Ahmed Gugić, Olga Ljubičić i Julija Pavlcšić. Kad su nas dotjerali uz brdo kod Pašinca, Kovrlija je rekao: “Stoj!”. Mi smo tu stali. Tada je Kovrlija rekao: “Drugovi partizani, uzmite svaki po jednog, ali pazite, da si koji ne razbije nos”. Tako su nas odveli na mjesto strieljanja. Svi smo bili svezani i tako svezani morali sjesti na ledinu, koja se nalazila u šikari. Tu je bilo više seljaka i nekoliko pravoslavnih seljakinja, odnosno više snaša, nego muškaraca.
Tada je Pero rekao ovima: “Kopat ćete ovdje i ovdje”. Kada su grobovi bili izkopani, koje su kopali muškarci i žene, rekao je partizan Pero: “Onaj, koji je slabijih živaca, neka se javi prvi!” (t. j. za strieljanje). Prije toga su srbske žene udarale po nama batinama psujući nam hrvatske majke i otčeve. Prije strieljanja su Srbkinje skinule odiela i košulje sa svih nas tako, da smo ostali samo u gaćama, a neke su skinule sasvim. Na poziv Pere javio se prvi Ivan Knežević. Onda se javio drugi iza njega, kome ne znam imena, a treći Johan Gutler, kome je Pero rekao već prije: “Tebe ću ubiti ja!”. Mi ostali smo sjedili u polukrugu. Oko nas je bilo 18 naoružanih partizana i oko 15 srbskih seljaka. Oni su se otimali, da i oni ubiju po kojega od nas. Olgu i Julu tukle su dvie Srbkinje i rugajući se njima pitale. “Gdje su vam Ustaše, majku vam hrvatsku!?”. Te dvije Srbkinje uzele su sebi njihove haljine. Poslije Gutlera strieljali su redom sve. Na kraju smo ostali Esad Selimbegović i ja. Ja sam zamolio partizana Peru, da mi dopusti da pošaljem kući jednu sliku, na koju ću nešto napisati. On mi je to dopustio i ja sam napisao nekoliko rieči. Esad Selimbegović je molio,| da mu dopusti da odpjeva dvie pjesme i to: “Bosno moja” i “Zeleni se (pod Travnikom meraja)”, što mu je dopušteno, a partizan Pero je još tražio da odpjeva: “Moj živote, gorak li si”. Esad je na to rekao: “Meni život nije gorak, za jednog Hrvata Hrvatska ne će propasti!”. Tako slično rekla je i Olga Ljubičić. Kako su kojeg ustrielili, tako su ga bacili u jamu. Kad je došao red na mene, ja sam se dosjetio i rekao: “Ako mi poklonite život, reći ću vam gdje se nalazi tajna radio-postaja”. Zato me nisu odmah strieljali, ali mi je Pero rekao: “Dajem ti častnu rieč, da ćeš ostati na životu, ali ako se ne nađe, mi ćemo te peći i nedopeći”. Ja sam rekao: “Radite onda sa mnom što hoćete”. Jedan drugi partizan je rekao: “Ako se ne nađe radio-postaja, ne ćemo te peći, nego ću ti ja izkopati oči i odrezati nos i sve drugo!”. Tako sam se spasio od strieljanja. Vidio sam kako su nakon toga podielili seljacima odiela i rubeninu postrieljanih. Moram reći još to, da su jednoga od naših ubili tako, da mu je jedan, nakon što nije bio usmrćen hitcem iz puške, tupim nožem (škljocom) polagano rezao i prerezao grkljan. U Olgu Ljubičić i Juliju Pavlešić su pucali dva puta. Mene su ujutro vodili kod Ade Rešića, kod tako zv. Điđin-vira radi tajne radiopostaje. Ona dakako nije nađena, pa su me oko 10 sati u jutro odveli u zatvor. Oni su i dalje tragali za radio-postajom. U Crnoj dolini našli su nekakav komad, koji im je naličio kao komad od radio-postaje, pa su mi rekli kod novog preslušavanja, kad su me opet tukli, da ću opet ići s njima u 1 sat, a ako se tada ne nađe radio-postaja, da će me ubiti. Na sreću je ujutro kružio nad Priedorom jedan zrakoplov, pa su se oni prepali i nisu znali, što da rade. Ja sam tada bio u zatvoru. Pola sata kasnije došla je pred zatvor gdja Tupek i počela sjekirom razvaljivati vrata. Mi smo pitali: “Što je!?” a ona je vikala: “Ne bojte se, braćo, ušli su talijanski tankovi u Priedor!”. To su bili njemački tankovi. Nas je u zatvoru bilo 48. Da nisu došli njemački tankovi, bili bi svi postrieljani. Kad smo izlazili van, pokušao nas je još zaustaviti agent Srbin Mihajlo Savanović, no mi smo izašli napolje. Ja sam izjurio onako svezan na slobodu i upravo u taj čas stigao je jedan njemački tank pred zatvor. Niemci su nam skinuli lance i tako je prestala naša patnja.
Ovo su moje rieči, koje potvrđujem svojim podpisom. Alija Jahić, v. r.
Članovi povjerenstva :
Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.
Dragan Katičić, v. r.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
[ Pročitajte više ] o tome dali desno navedeno piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića (slika gore) koja je tiskana 1977. i 1982. godine u Rijeci.
|
|
|
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 95.
”... Kaži, slaži nešto. Da se nadamo. ... . Znamo da nije istina. Ali ti reci, prevari, izmisli, ako još imas dušu. ... Neka slaže šta bilo. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 118.
" ... Laž. To je prva riječ koju izgovori, i ponovi je, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 135.
" ... Ropstvo, to je : smrtnonosne su istine. Zato se i viču i šapuću laži. Svima i svakome. Laže okupator, lažu izdajice, lažu i borci za slobodu. Lažemo da bismo prevarili sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz suosjećanja, lažemo da nas ne bude strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bijedu. Lažemo iz ljubavi i čovječosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lazemo stvaralacki, mastovito, inventivno. ... Laž je nužda : biološka, psiholoska, nacionalna, politička. ... Beograd u ovim danima - to je apokalipsa laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 168.
" ... Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do nevjerovatnih razmjera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici, na rang-listi vrlina, poslje hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu povijest, priznaje da ne zna nijedan narod koji je u nacionalnim i političkim borbama uspio tako uspješno i sretno da se koriste sredstvima obmane, prijevare i laži svojih protivnika i neprijatelja kao što su to uspjeli Srbi. Oni su pravi umjetnici laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 213.
" ... Zar ne vidite koliko se narod iskvario, lažljiv je, on smatra suzdržanost i neiskrenost za mudrost i vještinu. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 222.
" ... Sramota. Pijete, lažete, neradnici ste, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 226.
" ... Lažete. Svi lažete. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 290.
" ... Lažete. Neumorno lažete sebe. I pored svega što se dogodilo i što se još događa. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 9.
"... Šutio sam puno, uporno razmišljao i brinuo, ispitivao se, prisjećao, tražio savjete iz knjiga i prijatelja, lagao i lagao sebe, izmišljao, ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 133.
"... Laž. Velika laž vojsku obara. Cijelu državu. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 212.
"... Laž. Tolike laži, sva sječnja. ... "
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941” : "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže :
"Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao :
"Mi kada falsificiramo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je : “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije : “Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari : okupacija Kosova tumači se odbranom državne cijeline i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa tisuće ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobjeda. Farsa za farsom! Nadrealizam povijesti".
1871. godine je srpski književnik Milan Đakov Milićević napisao :
"Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
Leo Freundlich : "Za Srbe je najveći neprijatelj istina. Ona ugrožava njihov opstanak!
Srpski Vladika Grigorije Durić : "Jer smo u ovom potonjem ratu, gubili bitke. A bili smo brojniji ... I nemojte da govorimo kako nismo izgubili u ovom ratu. ... Jer smo prvi po pušenju, prvi smo po psovanju, prvi smo po laganju, .... Prvi smo po oboljenima fizičkim i psihičkim. To ne služi na čast i na slavu."
Dragoljub Mićunović, profesor filozofije na Sveučilištu u Beogradu i predsjednik Demokratske stranke u Srbiji : "Srpska povijest je
lažna!"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Crnoj Gori su poznate izreke : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade!” i “U lažima su duge četničke brade!”
Srpski Patrijarh Pavle je rekao kad se je obraćao studentima kod Terazijske Česme na radiju B92 : „Budimo ljudi iako smo Srbi“.
Sve je rečeno!
|
|
|
|
|
|
|
|
Da se malo nasmijemo :
|
Hrvati :
|
Takozvani Srbi :
|
|
|
|
|
|
Prvi roman :
|
Petar Zoranić “Planine”, 1536.
(Objavljen 1569).
|
Atanasije Stojković “Astrid i Natalija”, 1801.
|
|
Prvi dramski tekst :
|
Hanibal Lucić “Robinja”, 1530.
|
Stefan Stefanović “Smrt Uroša V.”, 1825.
|
|
Prva opera :
|
Vatroslav Listinski “Ljubav i zloba”, 1846.
|
Stanislav Binički “Na uranku”, 1903.
|
|
Prvo javno kazalište :
|
Hvar (najstarije u Evropi!), 1612.
|
Srpsko narodno pozorište, 1861.
|
|
Prvo sveučilište :
|
Sveučilište u Zadru, 1396.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvo sveučilište s neprekinutim radom :
|
Sveučilište u Zagrebu, 1669.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvi zakonik / statut :
|
Korčulanski statut, 1214.
|
Dušanov zakonik, 1349.
|
|
Drugi zakonik / statut :
|
Dubrovački statut, 1272.
|
|
|
Treći zakonik / statut :
|
Vinodolski zakonik, 1288.
|
|
|
Četvrti zakonik / statut :
|
Brački statut, 1305.
|
|
|
Peti zakonik / statut :
|
Zadarski statut, 1305.
|
|
|
Šesti zakonik / statut :
|
Lastovski statut, 1310.
|
|
|
Sedmi zakonik / statut :
|
Splitski statut, 1312.
|
|
|
Osmi zakonik / statut :
|
Rapski statut, 1328.
|
|
|
Deveti zakonik / statut :
|
Hvarski statut, 1331.
|
|
|
Deseti zakonik / statut :
|
Mljetski statut, 1345.
|
|
|
Prva gimnazija :
|
Gornjogradska gimnazija, 1607.
|
Prva kragujevačka gimnazija, 1833.
Takozvani Srbi se prave ludi pa tvrde da je prva srpska gimnazija bila u “Sremskim Karlovcima” iz 1791 godine! Ne! Tada su Srijemski Karlovci” bili dio kraljevine Hrvatske i Slavonije unutar Austro-Ugarske u ugarskim dijelu. Srbi su taj dio Srijema tek 1918. godine okupirali a za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske su se Srijemski Karlovci zvali Hrvatski Karlovci i bili od 1941-1945 dio Nezavisne Države Hrvatske!
|
|
Prvi rječnik :
|
Petar Lupis Valentian, 1527.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1818.
|
|
Drugi rječnik :
|
Faust Vrančić, 1595.
|
|
|
Prva gramatika :
|
Bartol Kašić, 1604.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1814.
|
|
Prva tiskana knjiga :
|
“Misal po zakonu rimskog dvora”, 1483.
|
“Četvorojevanđelje”, 1537.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prvi pisani spomenik :
|
“Bašćanska ploča”, 1100.
|
“Miroslavovo jevanđelje”, 1195. godine.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prva kovanica :
|
1196. godine.
|
Između 1282 i 1321. godine.
|
|
Prvo kraljevstvo :
|
925. godine.
|
1217. godine.
|
|
Prvi knez :
|
Primorska Hrvatska :
- nepoznato ime (otac Porge) 630. - 638. godine
- Porga 640. - 680. godine
Panonska Hrvatska :
Vojnomir 791. - 810. godine
|
Srbi fantaziraju da je Srbija bila kneževina od 626 godine, ali se tek može jedva nešto naći o knezu Višeslavu koji je vladao od 730. do 780 godine.
Zamisliste : vladao je 50 godina u dobi kad je rijetko netko uspio u tim vremenima napunit 50 godina života!
Malo su se zajebali : Raška = (H)R(v)aška je od 631. - 806. godine bila provincija Hrvatske!
Znaći da je onda bio Višeslav Hrvat?
Dobro da su Srbi to onda sami potvrdili!
Hahhahahahaahahahahaha!
|
|
Najstarija očuvana kruna :
|
1380. godina.
Čuva se u Zadru, teška kruna od čistog
zlata, dragih kamenja i perli. Kraljica Jelisava Anžuvinska-Kotromanić je za tu krunu izvela vez u tehnici zlatoveza koji je isto očuvan.
[ Pročitaj više ]
|
1904. godina.
Izrađena od nekvalitetnih pozlačenih materijala i jako malo pravog zlata.
Čisti šund sa vrlo malo vrijednosti.
Kruna “Jugo” kvalitete ... obično sranje.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstarija očuvana zastava :
|
1647. godina.
Ta je zastava najstarija poznata hrvatska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
1655. godina.
Ta je zastava najstarija poznata srpska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji grb :
|
830. godina.
Misal bana Pribine je tiskana 830. godine na kojim se vidi ne samo hrvatski grb sa prvim bijelim poljem nego i hrvatski troplet.
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Kraljevina Srbija : grb sa dvoglavnim orlom (bez 4C).
[ Pročitaj više ]
|
|
Na najstarijoj karti :
|
1154. godina.
Hrvatska se nalazi na karti s imenom “Tabula Rogeriana.” iz 1154. godine kartografa al-Idrisi za Roger II. od Sicilije.
[ Pročitaj više ]
|
1514. godina.
"Carta marina" iz 1516 godine Nijemaca Waldseemüllera an kojoj se vidi prvi put ime “Servia” (Srbija) = zemlja sluga.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji kraljevski pečat :
|
1058. godina.
Pečat kralja Krešimira, vladara Dalmacije i Hrvatske (SIGILLUM REGIS CRESIMIR RI DALMAT[C]HROA[T]).
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Pečat Stefana Prvovenčanog (vladao 1196–1227), prvog krunjenog srpskog kralja (od 1217 godine).
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji Sabor :
|
1273. godina.
Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 19. travnja 1273. godine (u Zagrebu), a održan je kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis). Na tom su saboru plemići i crkveni velikodostojnici donijeli prve poznate zaključke, odnosno statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).
[ Pročitaj više ]
|
1804. godina.
Najstariji i najznačajniji sabor u novijoj srpskoj povijesti je Sabor u Orašcu, održan na Sretenje 1804. godine, kojim je započeo Prvi srpski ustanak. Na tom skupu u Marićevića jaruzi, srpske stariješine su izabrale Karađorđa Petrovića za vođu ustanka protiv dahija, što je vodilo ka oslobođenju Srbije.
[ Pročitaj više ]
|
|
Kneževina :
|
630 - 925 = 295 godina!
|
1815 - 1882 = 67 godina.
>>> 1185 godina NAKON Hrvata.
|
|
Kraljevstvo :
|
Konstantno između 925 - 1918 godine i
1941 - 1943. Znaći 995 godina!
|
1217 - 1317 i 1882 - 1918.
Jadnih 136 godina.
|
|
Najstarija povelja sa nacionalnim imenom :
|
Trpimirova povelja iz 825. godine.
|
Povelja kralja Milutina iz 1318. godine.
|
|
|
|
|
|
|
|
Download : kompilacija “Hrvatsko Ognjište”.
|
|
|
|
Za Vas smo sastavili kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” sa hrvatskim bendovima Transponder (Electronic Body Music, Dark Electro),
Ton Agram (Oldschool & Rhythmic Industrial, Rhythm N´ Noise), Kybernaut 783 (Aggrepo, Techno Pop, Electro, Space Synth,
Synthwave, Vocoder Electronics) i Bleiburg (Dark Electro).
Podržite naš rad sa Downloadom ove kompilacije. Hvala Vam!
|
|
|
|
|
1-01 Transponder - 10 Travanj
1-02 Transponder - Bad Blue Boys
1-03 Transponder - My Way Back Home
1-04 Transponder - The Urban Soldier
1-05 Transponder feat. Human Nihil & Leaether Strip - When We Return To Bleiburg
1-06 Transponder - It´s Too Late Now
1-07 Transponder - The Urban Soldier
1-08 Transponder - The War Is Never Over
1-09 Transponder feat. Leaether Strip - Kampf, Sieg oder Tod
1-10 Transponder - These Stormy Nights
1-11 Transponder - Kape sa znakovljem
1-12 Transponder - 5 kilometara užasa i tragedije
1-13 Transponder - 10 Travanj (Extended Version)
2-01 Ton Agram - Nikada više u Beograd
2-02 Ton Agram - HOSovac
2-03 Ton Agram - Vukovar
2-04 Ton Agram - Domu, rodu i najvećem sinu
2-05 Ton Agram - Četničke horde
2-06 Ton Agram - Neprirodno i protunaravno
2-07 Ton Agram - Srijem
2-08 Ton Agram - Radio Zagreb
2-09 Ton Agram - Batschka
2-10 Ton Agram - Lažes kao Srbin
2-11 Ton Agram - Tko vam jebe mater srpsku?
2-12 Ton Agram - Good-Bye S(R)AO Krajina
2-13 Ton Agram - Krugovalna postaja
2-14 Ton Agram - Šetnja srpskih opanaka
2-15 Ton Agram - Ognjevi
2-16 Ton Agram - Bleiburg
3-01 Ton Agram - U.S.K.
3-02 Ton Agram - Jel to jasno?
3-03 Ton Agram - Akcija Feniks ´72
3-04 Ton Agram - Odgovor
3-05 Ton Agram - Rekao mi je tata
3-06 Kybernaut 783 - Marija Oršić
3-07 Bleiburg - Izobrazba
3-08 Bleiburg - Na rad
3-09 Bleiburg - Tri srca junačka
3-10 Bleiburg - The Great British Betrayal
3-11 Bleiburg - Awaking Of A Dead Hymn
3-12 Bleiburg - Domovino
[ DOWNLOAD OVDJE ]
Formati : 320 kBit/s mp3, FLAC, ALAC (Apple Lossless), AAC, Ogg Vorbis,
WAV ili AIFF.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Internet radio “Krugoval” :
|
|
|
|
|
|
[ Program ]
|
|
|
|
Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.
[ Download ]
|
|
|
|
Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!
|
|
|
|
H
|
|
O
|
|
|
|
|
|
Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.
[ Pročitaj intervju ovdje ]
|
|
|
|
Novo u dućanu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u šest različitih metala.
[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.
[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan
29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jeste li čuli za ĐOJLENJE?
Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti potrošeni džoljenci postali svečenici u srpskoj svetosavskoj crkvi.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije :
i to SAMOVOLJNO!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prva hrvatska kovanica 86 - 125 godina prije prve srpske :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 86-125 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska nekultura psovki :
|
|
|
|
|
|
|
|
Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :
|
|
|
|
|
|
|
|
Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?
|
|
|
|
|
|
|
|
Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i sluge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je to kao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.
|
|
|
|
|
|
|
|
Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. godine. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske i srpskog terora nad Hrvatima 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?
|
|
|
|
|
|
|
|
Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “marijonetska država” kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili to Nezavisna Država Hrvatska nije bila?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) sole pamet na društvenim mrežama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao oni navodno nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare na društvenim mrežama.
Istina Srbe jebe kao 541 godinu Turci!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dokaz : U austro-ugarskim kartama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!
|
|
|
|
|
|
|
|
Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grčko-iztočnjaka. To je dokaz da je tada u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva i nikakva srpska (ne)svetosavska koju je jugo-srpski okupatorski kralj Alexander Karađorđević izmislio 1920 godine!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Patrioti iz Sandžaka su izdali marke “Velika Smradija” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Mi smo čuli da kad se Smradisalv Šešelj narolja loše srpske rakije nakon džoljenja sa Turcima on izvali pravu priču kako su Srbi nastali :
"Pvije stotina godina je Tuvcin Mahmud izdvkao slučajno na jednu Amebu i od nje su nastali pvvi četnici s imenom Čmavoje (Čmaroje), Sisoje, Gliboje, Smvdonja (Smrdonja), Smvdoljub (Smrdoljub), Guzoljub i Pvčko (Prčko). Od linije Guzoljuba su nastali pvvi džoljeni Stevan i Jovan a od linije Smvadonje (Smradonje) svi daljnji neinteligentni Svbi koji ne mogu pveći IQ od 89. Od linije Smvdoljuba (Smrdoljuba) su nastale Svpkinje koje su se proslavile sa dvugim Tuvcima u "Šetnjih svpskih opanaka" i koje su nakon Tuvaka izabvale Svbe iz linije Smvadonje (Smradonje). Zato i Svbi i danas imaju 49% tuvski haplotipa. Pošto su Amebe najstavija živa bića na ovoj planeti, smo zato i mi Svbi najstaviji navod na njoij!"
Potomci Smradonje izsmijavaju hrvatsku povijest, jezik i kulturu na što im Hrvati lijepo sa za Srbe neugodnim činjenicama odgovore i što su Sandžaklije (navijači FK Novi Pazar, “Torcide”) na društvenim mrežama pratili pa su izdali 16 maraka "Velika Smradija" sa vrijednosti 1 Džoljenko = 100 Bežadija.
Marke su tiskane na samolijepljivim papiru u količini od 300 niza.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
