Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?

Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!

Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!

Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?

Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea”  Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Genetika ne laže!

Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska ludost oko Dubrovnika :

Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!

U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :

Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske  te turskog jezika.”

[ Članak ] [ Sve teme ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :

Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :

Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!

Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :

Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :

Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :

Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!

Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?

Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :

Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!

Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!

[ Članak ] [ Sve teme ]

I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!

Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?

[ Članak ] [ Sve teme ]

“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!

"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali ste čuli za “snohačenje”,  seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?

Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Križari : borci za olobođenje Nezavisne Države Hrvatske od jugo-srpske okupacije :

Križari poznati i kao "škripari", "špiljari", te "ustaški zeleni kadar" naziv je za gerilske grupe koje su preostale u Hrvatskoj nakon razbijanja vojnih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske, a koje su još neko vrijeme izolirano djelovale od 1945. do 1950. godine. Uglavnom su ih činili bivši pripadnici Ustaške vojnice.

Vodstvo Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji, koje je i dalje predvodio Poglavnik dr. Ante Pavelić, nadalo se za borbu križara pridobiti potporu zapadnih Saveznika, u čemu nije uspjelo. U takvoj situaciji, nisu uspjeli pokušaji da se poveže križare u jedinstvenu vojsku, nego su njihove manje grupe bile ostavljene samima sebi i s vremenom se raspale, kako je prestala nada da će nastati rat u kojem bi zapadni saveznici svrgnuli jugoslavenske komuniste. Od dosta brojnih skupina križara koje su ostale nakon povlačenja snaga Nezavisne Države Hrvatske 1945. god., koje su na nekim područjima mogle računati na znatnu potporu stanovništva - ostale su u takvim okolnostima tek male grupe koje su se skrivale i upuštale se u borbu samo ako bi bile napadnute. Neki od njih pobijeni su u akcijama okupatorski jugoslavenskih snaga sigurnosti (tako, na području Like, barem njih 26, od 244 poznatih križara koji se nisu predali u amnestiji 1945. god.), dio je napustio okupiranu domovinu u inozemstvo (na području Like njih 18), a neki su preminuli od bolesti ili za njih rodbina nije imala nikakvih vijesti dugi niz godina (iz Like, takvih je evidentiranih kirižara koje je UDBA vodila kao "nestale" bilo početkom 1960-ih godina 47). Većina ih se predala ili bila uhvaćena u akcijama jugoslavenskih snaga sigurnosti.



Gerila i druga emigracija

Već 1943. godine su pod imenom "Jagdverband" počele njemačke postrojbe s organizacijom i obukom protugerilskih postrojbi u zemljama pod svojom kontrolom, među njima i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Tzv. "S" postrojbe koje su trebale biti pripremljene da po potrebi pređu u gerilu bile su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pod zapovijedanjem Vjekoslava Maksa Luburića, te njemu podređenih Ljube Miloša i Dinka Šakića. Nakon što je izbjegao zarobljavanje kod Bleiburga, Luburić se sa stanovitim brojom suradnika vratio natrag u okupiranu Hrvatsku, te je započeo gerilsku borbu kao tzv. križari na području Bilogore i okolnog dijela Zapadne Slavonije. Nije sigurno kada je Luburić napustio Hrvatsku, ali se računa da je to bilo u studenom 1945. god. - makar je sam Luburić tvrdio da je iz Hrvatske prešao u Mađarsku tek 1947. godine. U svakom slučaju, pokušaji kruga oko Poglavnika dr. Ante Pavelića da dođu u kontakt s Luburićem i drugim ustaškim zapovjednicima koji su nastavili gerilsku borbu po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bili uspješni, nego su se uspjeli povezati tek s nekima od dosta brojnih križarskih grupa.

U strahu da će eventualno biti izručen u slučaju ako se otkrije njegov identitet (između 1944. godine i 1947. godine Francuska ima nekolicinu komunističkih ministara), bjegunac skrivećki ispunjava svoje materijalne potrebe kao radnik u rudniku. Nakon nekoliko mjeseci ponovno se seli da bi se smjestio u Španjolskoj, zemlji koja ne priznaje Jugoslaviju i gdje on zna da može računati na simpatije nekih čelnika, te gdje je već dosta Hrvata započelo novi život.

Nakon što je relativno lako dobio politički azil (nakon kratkog boravka u zatvoru Cararabanchel) i nakon što je naučio nešto španjolskog jezika, Vjekoslav Luburić radi više poslova od koji su mnogi neočekivani: od trgovačkog putnika do uzgajivača peradi. Ženi se jednom Španjolkom, Isabelom Hernaiz, koja mu rađa četvero djece: Domagoja, Drinu, Vjekoslava i Miricu. Budući da on nije bio čovjek koji bi prihvatio anonimnost i koji bi prekrižio ruke, ne oklijeva se ponovno pojaviti na političkoj sceni i pokreće Hrvatski narodni odpor, pokret koji se začas proširio u Njemačkoj, Francuskoj, Americi i Australiji. Uvjeren u bitnu ulogu promidžbe, on priskrbljuje svom pokretu i tiskaru (gdje objavljuje časopise Obrana i Drina) a nakon toga osniva nakladu Drinapress. Nakon što se seli u Caraixente, 40 kilometara južno od Valencije, tamo vodi malu tiskaru koja će objaviti šezdesetak knjiga i brošura.

Iz svog novog stožera, Luburić širi ideje koje znatno prelaze uobičajeni govor u emigraciji. Odbacujući svaki ideološki dogmatizam i svako zatvaranje u pretjerano i sterilno idealiziranje prošlosti, on postavlja svoje akcije na isključivo domoljubnoj podlozi. Obraća se svim Hrvatima, uključujući i partizane i njihovu djecu, te apelira na premošćivanje svih podjela, za bolju borbu protiv Jugoslavije i za spas Hrvatske. Takva strategija otvaranja i nacionalnog jedinstva, koja je prilično spretna (a da pritom ne niječe svoju prošlost), pokazuje kako se nastojao prilagoditi novom vremenu 1960-ih godina. U njegovom pokretu nalazimo bivšeg pukovnika Ivan Stiera, Ibrahima Pirić-Pjanića, Stjepana Crničkog, ali također i kriminologa Žarka Šimata, pjesnika Envera Mehmedagića, profesora Mirka Meheša i povjesničara Dabu Peranića. Blizak glasovitom ocu Miguelu Oltri iz Svetog bratstva Španjolske, Luburić ima jako dobre odnose s franjevcem Gracijanom Raspudićem (1911. – 1989.), fra Kvirinom Vasiljem (1917. – 2006). i fra Otonom Knezovićem (1890. – 1964.). Svi ti ljudi surađuju u žurnalima Luburića u kojima Luburić uvijek piše uvodne članke i u kojima on često prenosi i neke prijevode (prevodi neke radove španjolskog stratega Jose Diaza de Villegasa, veterana s Istočnog bojišta).

Stanovnici Carcaixenta kod Valencije, gdje je zasnovao obitelj i imao tiskaru, znali su da je posrijedi general koji je antikomunist, uglavnom misleći da je Poljak; znalo se u Valenciji da Luburić uživa zaštitu španjolskih vlasti i kontaktira s nekim španjolskim generalima.

Njemačka vojna udruga Handschar (Handžar) : Vjekoslav Luburić.

Informacije o nizu :

Niz se sastoji od maraka od 20 Kuna, 30 Kuna, 40 Kuna, 50 Kuna, 60 Kuna, 70 Kuna, 80 Kuna, 90 Kuna.

Križari u Hrvatskoj

Do ljeta 1945. godine ostalo je na području Hrvatske oko 2.500 do 3.000 naoružanih boraca bivših Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. U rujnu 1945. godine je proglašena amnestija, međutim, na području NR Hrvatske ostalo je i nakon toga, prema procjeni OZNA-e, oko 1.500 križara. Znatan broj nalazio se i na području Bosne i Hercegovine.

Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, većinom Ustaše, a mnogo manje Domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih jedinica njemačke vojske, ali i članovi Ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi. Nakon poraza i kraja Drugog svjetskog rata organizirali su gerilske skupine. Kao znak, na svojim su kapama koristili bijele platnene križiće, umjesto nekadašnjeg ustaškog i domobranskog znakovlja.

Križari nisu bili vjerski pokret. Vjera im je bila samo vanjsko obilježje kojom su pozivali na borbu protiv "bezbožnih" komunista. Izjednačavajući vjeru s nacijom i pozivanjem na pripadnost Katoličkoj crkvi isticali su svoje hrvatstvo. Aktivno su sudjelovali s emigracijom. Unatoč nazivu Križari, u toj gerilskoj vojsci bio je i velik broj muslimana, zapovjednik Križara u okolici Sarajeva bio je Hasan Biber. Inzistirali su na ustaškoj tezi da je partizanski pokret zapravo srpski pokret predvođen srpskim komunistima, dakle nevjernicima i protivnicima Hrvatske.

Jedan od vođa križara tijekom 1945. bio je Vjekoslav (Maks) Luburić, bivši general Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, a smatralo se i da je Rafael Boban, također nekadašnji visoki ustaški časnik, jedan od vođa. Aktivnosti križara bile su gotovo identične načinu borbe jugoslavenskih partizana tijekom 1941.: iznenadni napadi na male neprijateljske snage, uništavanje prometnica i sredstava komunikacije, te politička promidžba među narodom.

Jugoslavenska komunistička vlast putem OZNA-e i UDBA-e nemilosrdno se obračunavala s križarima jer su bili prijetnja opstanku komunističke Jugoslavije.

Križari su za vrijeme svoga djelovanja ubili preko 2000 pripadnika OZNA-e, UDB-e i JNA.

Veliki udarac ovoj gerili zadan je u operaciji Gvardijan, u kojoj je OZNA u lipnju i srpnju 1947. godine presrela grupe razvojačenih Ustaša iz Italije koji su, sa zadatkom da povežu križare i pokušaju podići ustanak protiv Jugoslavije, dolazili iz izbjeglištva u Italiji, preko Austrije i Mađarske. Tada je uhvaćeno čak 96 križara, kojima su na čelu bili Božidar Kavran, Ljubo Miloš i Ante Vrban.

Križari su u Podravini bilo vrlo aktivni, a najviše u koprivničkom kotaru.  Primjerice, na dan izbora 11. studenoga 1945. križari su stigli u Novigrad Podravski u kojem su željeli uhvatiti ministre Tomu Čikovića i Franju Gažija, ali nisu uspjeli jer se ova dvojica nisu niti pojavila. Znali su po danu upadati u sela odjeveni u partizanske odore.

Tijekom zime 1947./48. godine Udba za Hrvatsku započela je s jakom kampanjom radi uništavanja tih oružanih grupa i njihovih jataka. Plan je bio “formirati centre za borbu protiv oružanih bandi, što temeljitije likvidirati postojeće oružane grupe, razbiti i uništiti jatačke organizacije i stvoriti solidnu agenturno-informativnu mrežu i poboljšati metode borbe”.

Do 1. srpnja 1948. više nije postojala ni jedna organizirana oružana grupa, nego je bilo registrirano, uglavnom neaktivnih, samo 67 “bandita” i “bunkeraša”. Mnogi od uhvaćenih ili progonjenih bili su lažno optuženi. Srbi su se željeli osvetiti Hrvatima te su mnoge optuživali za suradnju s Ustašama. Štoviše, mnogi su bili likvidirani na licu mjesta bez ikakva dokaznog postupka ili suđenja. “Najrevniji” u tim smaknućima bili su pripadnici Treće crnogorske divizije koja se nalazila na podravsko-bilogorskom području.

Prema MUP-ovu elaboratu “Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Koprivnica”, na koprivničkom i đurđevačkom području djelovalo je osam odbjeglih grupa koje su imale ukupno 99 članova i još 248 pomagača (jataka). Isto je tako bilo 118 pojedinačnih “odmetnika-bunkeraša” te 213 njihovih pomagača. Te grupe ili pojedinci razbijeni su ili uhvaćeni većinom do kraja 1947. godine. Udba je zabilježila i djelovanje triju “terorističkih organizacija” s 31 članom i jednu “neprijateljsku političku organizaciju” s 22 člana.

Najveću križarsku skupinu u ovom dijelu Hrvatske okupio je ustaški poručnik Ivan Kevrić, rodom iz okolice Brčkog. Grupu je okupio nakon što je pušten iz zarobljeništva u svibnju 1945., a povezivala se i sa skupinama Milana Bana, Josipa Lukačina te Paje Alekse. Neki su njezini članovi, kao Branko Terek, povremeno okupljali zasebne skupine. Kevrićeva je grupa uglavnom djelovala na koprivničkom području, gdje su s djelovanjem započeli u srpnju 1945., kada su provalili u mjesni odbor Bakovčice, odakle su uzeli hranu i oružje.  Idući su mjesec ubili časnika Ozne Mirka Brzinu u njegovu rodnom mjestu Dinjevcu kod Pitomače, a u rujnu u Sigetcu zastavnika JA N. Križana. U Sigetcu i Hlebinama provaljivali su i u nekoliko kuća. Po kućama su išli i u Koledincu, a u Zablatju su provalili u zadrugu. Sljedeći im se na meti našao demobilizirani partizan Milan Mihalić kojeg su ubili u Jagnjedovcu u studenome, a u prosincu su blizu Kunovec Brega ubili jednog vojnika. U Jagnjedovcu su ubojstvo ponovno počinili potkraj veljače 1946., gdje su ubili supruga Sofije Mihalić, a nju su opljačkali i maltretirali. U travnju su ubili tajnika mjesnog odbora Donji Starigrad Tomu Bešanića, a isti su mjesec u Koprivničkim Bregima provalili u zadrugu gdje su više ljudi premlatili te ranili nekog člana Kotarskog odbora Koprivnica. Iza sebe su imali još niz razbojstava i u susjednim kotarevima. Skupina je likvidirana polovicom 1946., a Kevrić je u ožujku 1947. likvidiran u Bosni, gdje je uhićen pod lažnim imenom.

Član Kevrićeve grupe bio je i ustaša iz Jagnjedovca Branko Terek koji je djelovao i sam sa svojom skupinom koju su najčešće činila dvojica. Ta je grupa u prosincu 1945. u Kamenici kod Jagnjedovca ubila Anu Samošćanec iz Kapele kraj Bjelovara, a početkom travnja 1946. u Starom Gradu ubili su člana gradskog odbora Koprivnice. Ubijen je u zasjedi u rodnom mjestu u travnju 1946. godine. S Kevrićem je bio i Đuro Palfi iz Glogovca, koji se negdje spominje i kao Gojko Palfi. I on je oko sebe okupljao grupu koja je djelovala oko Đurđevca, a ubijen je kod kuće početkom 1947. godine.

S Kevrićevom se skupinom u kolovozu 1945. spojila i grupa koju je vodio Ustaša iz Prugovca Milan Ban. Udba ju je vodila kao drugu najjaču na ovom području. S Banom, koji je likvidiran 6. veljače 1947., u grupi je bio i Branko Fantoni, ustaški časnik i logornik ustaške mladeži iz Đurđevca, koji je svoju grupu formirao u veljači 1946. godine. Fantoni je poginuo u borbi s KNOJ-em 2. ožujka 1946., odnosno na njegovu ga je molbu, budući da nije imao izlaza, ubio njegov suborac. Ustaški tabornik iz Sigetca Josip Lukčin osnovao je pak svoju grupu čiji su se članovi potkraj srpnja 1945. pridružili grupi Ivana Kevrića te Milana Bana. Lukčin se poslije odvojio od njih te je ubijen zacijelo 1947. godine.

Treća po snazi, kako je ocijenila Udba, bila je skupina virovskog ustaše Paje Alekse koji ju je osnovao polovicom 1945. godine. Ta je grupa napadala i razoružavala vojnike i časnike, ali i partizanske simpatizere i aktiviste, najčešće oko Javorovca, Novigrada Podravskog i Virja. U Novigradu su, primjerice, bacili bombu na vojnu jedinicu te su tom prigodom ranili sedam vojnika. Aleksa je ubijen u prosincu 1946. godine.

Svoju je grupu imao i bivši ustaški bojnik i koprivnički logornik Martin Nemec. Najviše je djelovala oko same Koprivnice te oko Bakovčica, Draganovca i Glogovca, a 15. studenoga prebacila se u Mađarsku. Ondje se je povezala s Leonom Zlatarom te sudjelovala u operaciji 10. travnja, o čemu će još biti riječi. Iz dokumentacije je poznato da je njegova grupa išla samo jednom u akciju, u svibnju 1945., kada su u Hudovljanima napali mjesni odbor te kanili ubiti predsjednika mjesnog odbora u Gornjoj Velikoj. I o Nemecu će još biti riječi.

Zanimljivo je da je jednu odmetničku skupinu u šumu poveo i demobilizirani kapetan JA Tomo Drk koji je bio i isključeni član KP iz Rijeke Koprivničke. Grupu od pet članova osnovao je 1949. godine zbog nezadovoljstva agrarnom politikom. Čak su planirali podići ustanak na Kalniku. U šumu su otišli 13. listopada, ali su se nakon kratkoga vremena vratili kućama kako bi se bolje organizirali i okupili više ljudi. U tome ih je, međutim, spriječila komunistička vlast koja ih je uhitila i pozatvarala.

Udba u popisu odmetničkih skupina na koprivničkom području vodi i grupu demobiliziranog kapetana JA iz okolice Zeline Gaje Besedića koju je ovaj osnovao 1946. godine. Besedić je za rata bio u partizanima zapovjednik bataljuna 32. divizije 10. zagrebačkog korpusa, a prije rata bio je na robiji zbog grabežnog umorstva. S njime je bio i kapetan JA Milan Zorčić, a grupa je tek manjim dijelom operirala na koprivničkom području. Najviše su se zadržavali oko Vrbovca.

Križari na području Bosne i Hercegovine

Na području BiH bio je znatan broj križara. Odmah nakon kraja rata u svibnju 1945. godine ostalo je, prema procjenama komunističkih vlasti, u BiH oko 6.000 ustaških boraca, čiji se broj jako smanjio u zimi 1945./46. Nakon 1945. ubijeno je do.1. svibnja 1959. god. u BiH 1.914 križara, osuđeno na zatvorske kazne njih 1.218, a kao njihove "jatake" i "špijune" jugoslavenski sudovi su osudili višestruko veći broj civila. S vremenom su, kako ne bi odmazdi komunističkih vlasti izlagali Hrvate u mjestima iz kojih su potjecali, sklanjali se u planine daleko od svojih mjesta, u Istočnoj Hercegovini, Srednjoj Bosni, čak i u Dalmaciji, gdje su zadnji od njih ubijeni kod Makarske 1951. godine.



Bunkeraši

Uz križare koji su se upuštali u oružane borbe s jugoslavenskim vojnim i policijskim snagama, bilo je također mnogo ljudi koji su se u strahu skrivali od jugoslavenskih vlasti. Njih su jugoslavenske vlasti zvale "bunkeraši". Takvih je samo na području kotara Đurđevac i Koprivnica bilo nakon rata uhićeno oko stotinu, i bili su mahom osuđeni na zatvorske kazne.

Križari u Štitaru

Govornik Stanko Miličić – Paveni (1922-2017)  -bivši domobran, prošao „križni put“

Tih prvih poratnih godina u selu je vladao veliki strah, sa prvim mrakom više se nije izlazilo iz kuća. Nakon masovnih komunističkih likvidacija iz travnja 1945. godine uslijedio je strašni  teror i pljačka usmjerena uglavnom na obitelji bivših pripadnika vojske NDH, članova HSS-a, imućnijih seljaka i drugih potencijalnih neprijatelja režima.

Koliko se on sjeća križarska grupa u Štitaru nije to bila osobito organizirana i čvrsta niti mu je poznato da su u okolici poduzeli kakvu akciju protiv novog komunističkog režima.

Križari u selu, za koje je S. Miličić znao, bili su; Marko Vincetić, Josa Ivanović, Mato Barčanac, Stipa Murgić i još neki koji su ih  potajno podržavali.

Najagilniji u grupi bio je Marko Vincetić sa kim sam imao prijateljske odnose pa  iz prve ruke znam o nekim događajima tijekom 1946-47. Pokušavao je i mene nagovoriti da se uključim u pokret, ali nisam  htio. Nisam vjerovao da se komunisti mogu zbaciti i bilo mi je dosta rata.

Tajni povjerenik HSS-a Ante Rejić

Ante Rejić poštanski službenik u mirovini. Rođen i radio u Splitu gdje je i umirovljen. U Štitaru je imao udanu kći ( Vajcl ) pa je često dolazio.Tijekom cijelog rata boravio je u Štitaru.

Iz dokumenata objavljenim poslije rata u emigraciji, Rejić je označen kao povjerljiva osoba HSS-a koja je u Štitaru trebala organizirat pokret otpora novouspostavljenom komunističkom režimu.

Stanku Miličiću, niti ikome  od dosadašnjih sugovornika, nije poznata njegova tajna djelatnost u HSS-u niti su čuli da se time bavio i da je imao kakve veze s križarima.

Prvi susjed Vajclovi ( kuća gdje je bila udana Rejićeva kći ) Stjepan Živković (1923) za njega je rekao samo to da je bio „ vražji“.

Poznavao je Rejića ali ništa ne zna o njegovoj djelatnosti, zna da nije bio progonjen od strane komunista, veli za njega da je bio srčani Hrvat. Bio je prijatelj sa Markom Vincetićem i ne sjeća se da ovaj ikada spomenuo Rejića u tom kontekstu. Oko uloge Rejića u tim prvim poratnim godinama, čini se,  postoje određene kontroverze. 

 

Aktivnost Križara

Sastanak u Podgrađu:

Iz Vinkovaca je u ljeto 1947 u Štitar stigao bivši ustaški poručnik Drago Bljuščec sa još dvojicom  iz okolice Vinkovaca  na sastanak sa Vincetićem. Skrivajući se zadržali su se dva-tri dana da bi se nakon toga uputili u Podgrađe na sastanak sa  tamošnjim križarima. Uz M.Vincetića i trojku iz Vinkovaca u Podgrađe su krenula još trojica štitaraca; Josa Ivanović, Mato Barčanac i Stipa Murgić. Negdje na pruzi Brčko-Vinkovci naletjeli su na patrolu OZNA-e. Jeli to bilo slučajno ili su ih očekivali nije znao reći. Nakon kraćeg puškaranja vratili su se nazad.

Sastanak na stanu kod Ivankova.

Nakon povratka skrivali su se po stanovima u Štitaru da bi se potom uputili na sastanak na neki stan kod Ivankova. Sastanak su ugovorili s dvojicom koji su se predstavljali kao HSS –ovi aktivisti. Na sastanak su otišli Marko Vincetić, bivši ustaša Drago Bljuščec i dva nepoznata iz okolice Vinkovaca. Nedugo što su došli na stan i smjestili se u koljebu,  netko je povikao da izađu van, da se pokažu.Vincetić je po prirodi bio sumnjičav i lukav pa nije izašao  što je sugerirao i ostaloj trojici, međutim nisu poslušali. Istoga časa čim su se pojavili bili su pokošeni rafalima, (OZNA). Vincetić se provukao kroz prozorčić s druge strane koljebe, uspio se dočepati šume i pobjeći. Vratio se u Štitar gdje se mjesecima skrivao po stanova i u selu. Cijelo vrijeme progonio ga je zloglasni oficir OZN-e Mijo Mihić zvani „Mića“ rodom iz Gundinaca koji je operirao na ovom području.U Štitaru ga pamte po najgorem nečovještvu. Pošto je znao da smo  prijatelji i da je Vincetić  tu negdje, govorio mi je kako neće biti hapšenja već će ga odmah ubit, što sam mu ja i prenio.Nedugo poslije OZN-a je uhapsila čovjeka koji je Vincetiću donosio hranu, pod batinama je odao sve koji su ga pomagali i skrivali , bilo ih je oko 60, a među njima i ja.

Pošto je znao što ga čeka u slučaju predaje, a ostao je i sam, M. Vincetić zaputio se u Zagreb gdje se predao vlastima( upućen na to možda od Andre Miličić – bivšeg partizanskog oficira koji ga je pomagao ). Osuđen je na 10 godina robije ali je ostao živ. Umro je prije nekoliko godina u Rijeci.Cijeli život bio je pod posebnom paskom vlasti. Kad god bi Broz boravio na Brijunima morao se javljati miliciji.

Štitarci koji su ga skrivali i pomagali također su hapšeni i suđeni, ne svi, jer ih je bilo dosta, već one  koje su vlast držale  najopasnijim.

Ja sam dobio 1,5 godinu zatvora, Alda Dugalić 1 godinu,Mato Miličić, 1,5 godinu, Božo Buzov-Gućan 1,5 godinu, Šima Živković- Martinović,Katica Aladić i drugi, manje kazne.

Najviše  zatvora za pomaganje Vincetiću – 2 godine – dobio Andra Miličić-Paveni  bivši partizanski oficir. Kad je vidio što se događa i što komunisti rade, razočaran, vratio se  kući u Štitar;  „odreko se partizana i više s njima ni petljo“

Križari u Župi Vid 1946. godine

Po osvajanju vlasti, nakon rata 1945. godine, komunisti se brutalno obračunavaju sa neistomišljenicima. Kako bi učvrstili vlast, zatvaraju i pogubljuju sve simpatizere i bivše pripadnike postrojbi regularne vojske Nezavisne Države Hrvatske i ostale koji ih ne podržavaju te svakog tko je imalo bio sumnjiv ili im se možda zamjerio na neki drugi način, bez obzira bili krivi ili ne. Dosta njih vraćalo se kući sa robije ili Križnog puta (poslije rata 1946.). Zbog odmazde komunista prema nekadašnjim suparnicima, neki su se skrivali po šumama i pećinama. U pojedinim područjima okupljli su se u skupine s namjerom da se bore protiv komunizma uz pomoć zapadnih saveznika. Neki su na kapama nosili križ te su ih zvali križari a neki i kamišarima i škriparima.

 Da bi ih lakše okupili a potom i likvidirali, UDBA (zloglasna tajna komunistička služba) ubacuje svog čovjeka, pod drugim imenom Ivan Milas, negdje početkom ljeta 1946. godine, dok su pravog Milasa ubili partizani za vrijeme rata. Taj doušnik dobio je zadaću da se poveže sa određenim ljudima tzv. "nacionalistima" te da ih poziva i okuplja i evidentira kako bi ih potom lakše likvidirali. Pod motom "koji su za Hrvatsku" tzv. Milas je okupljao sve domoljubne i prave Hrvate.  Ostalima je govorio da dovedu sve istomišljenike. Govorio im je da će "doći s mora Englezi i drugi saveznici" a "od Mostara tisuće križara" te da će pobijediti komuniste. Ustvari je to bilo zavaravanje da bi tako prikupili one koji nisu za njih. Po unaprijed određenom zadatku, slao je pisma s pozivom određenim ljudima. Svi koji to nisu odmah prijavili vlasti, poslije su uhićeni a neki potom i ubijeni.

Nakon što je prikupio simpatizere, Milas je uspostavio bazu u našem blatu, prebacivši se sa jednom grupom 29.lipnja. Među tim križarima su bili mještani Vida, Pruda, Crnića, Gabele, Jerkovca, Novih Sela kao i veći broj Hercegovaca: iz okolnih mjesta Međugorja, Mostara, Čitluka, te drugih mjesta, koji su se zatekli blizu. Milas je sa sobom donio debelu crnu knjigu, u koju je zapisivao sve po imenima, koji su dolazili u blato kao i članove njihovih obitelji i simpatizere i suradnike. Godinama poslije, svi koji su bili zapisani u njoj imali su velikih problema sa dobivanjem putovnica, posla i slično jer su smatrani državnim neprijateljima. Tako je u narodu ostala poznata ta crna knjiga. Pretpostavljam da i sad negdje postoji ta crna knjiga.

Križari su se nalazili u gornjem blatu. Kod Vujinovića jaruge (danas jaruga Nede Vučića-Anđelka). Na mjestu zvanom bus imali su glavnu bazu, gdje su držali stražu a smješteni su bili pod malim šatorima. Drugu bazu imali su kod Virića u koju ide Jurišinova, Vučićeva i Špirićeva jaruga. Grupirani su bili u manjim skupinama kako bi bili manje uočljivi i bolje se mogli prehranjivati. Domaći križari u blatu nisu imali oružje, nešto oružja donijeli su Hercegovci koji su bježali iz sabirnog logora u Mostaru (Sjeverni logor). Tu su ih partizani dovodili na silu (mobilizirali ih), davali im svoje uniforme i naoružali za stražu. I to malo pušaka što su imali bile su stare puške. Naši domaći ljudi nisu imali čak ni bombu. Neki od pobijenih nisu čak ni boravili u blatu, već su pomagali u hrani i piću, kao Petar Ramić, Klemo Markota, Mate Vujinović, Marica Periš i drugi. Akcija je bila početkom rujna, po saznanjima, u noći 3/4. rujna 1946. godine. Planiranom akcijom uhvaćeni su u blatu svi križari  i njihovi suradnici, te su neki pobijeni na licu mjesta a drugi poslije, nakon što su zatvoreni i mučeni. Očevici kažu, da je na dan akcije, noću oko 23 sata, stigao pun vlak vojske kao i s kamionima (pretpostavlja se da ih je bilo više tisuća) te da su se iskrcali između Gabele i Metkovića

Bili su dobro opremljeni i naoružani mitraljezima, imali su gumene čamce i duge čizme na nogama za gaziti po blatu-močvari. Jedan dio je odatle stigao do Ćoše i uz Glibušu prema Vidu i Prudu s određenim razmakom vojnik od vojnika. Druga grupa je od Ćoše išla prema Galića kućama i dalje na Gabelu, kroz Slanu dragu i Crniće. Tako su napravili obruč oko cijelog gornjeg blata. Vojska nije nikome dozvolila kretanje tim dijelom. Jedan čovjek sa Jerkovca i Neđo Sušak iz Gabele nalazili su se kod Virića. Vojska je uhvatila Suška te ga počela tući i potom ubila dok je drugi uspio pobjeći sakrivši se u ševar te tijekom noći pobjeći. Poslije je uhvaćen i osuđen na robiju. Ante Šiljeg-Baćko pobjegao je Galića kućama te se tu htio sakriti kod jedne žene. Ona, kad ga je primjetila, pošla je prema vojsci (od straha ili s drugim namjerama ne znam). Kad je on vidio gdje ide, pobjegao je u blato prema Slanoj dragi. Vojska ga je stigla i ubila, kod Strimena, na mjestu zvanom Luka glavica. Zakopan je poslije, kod Glave velikog strimena u jednom jendeku. Taj čovjek koji ga je poslije sahranio ne zna gdje je sada to mjesto, jer se zemlje više ne rade i urasle su u blato. Mate Soldo ubijen je kod Šiljegovih kuća, blizu današnje Galine kuće. Vojnici su po njemu gazili i tukli ga, te su ga mrtva donijeli kod kuće Ede Šiljega.

Domaćinima je tada jedan jugo-oficir rekao "Zakopajte tu mrcinu, ako vam neće smrditi, ne morate ga zakopati". Tada su ga odnijeli na Guvnicu kod današnje trafo-stanice i tu zakopali. Kad se je gradila trafo-stanica (70-ih) Šiljeg je radnicima rekao da pomjere malo stanicu jer je tu grob, što su i učinili. Poslije mu se brat Jozo po okolnim mjestima raspitivao za grob. Kad je saznao gdje je, ekshumirao mu je kosti i odnio ih u svoje mjesto i dostojno ga sahranio u listopadu 1997. godine. Peru Zubca iz Crnića uhvatila je vojska u kući. Odveli su ga potom prema Slanoj dragi i ubili. Njegovi su ga poslije pronašli i zakopali u blizini. Oko 1970.-ih sin Ilija ekshumirao je tijelo i dostojno ga sahranio na groblju.

Rano ujutro u 4 sata i 30 minuta vojska je došla pred kuću Kleme Markote. Tu u očevoj kući uhvatili su ga i poveli prema kući Mate Vujinovića i kojeg su također uhvatili. U isto vrijeme uhvaćen je i Petar Ramić-Češo u svojoj kući na Glibuši. Sve zarobljene potom su odveli u staru kuću Petra Ramića (na mjestu današnje gostione Đuđa&Mate). Tu je tog Milasa sa drugim oficirima fotografirao tadašnji fotograf. Ako netko posjeduje te fotografije, bilo bi dobro da se prikažu kao autentični dokumenti budućih istraživanja. Dio zarobljenika odatle su odveli u zatvor a ostale, unaprijed određene za pogubljenje odveli su u kuću Stanka Šiljega na Glibuši. Tu su ih potom okrutno mučili. Krici tih mučenika daleko su se čuli. Većina je potom streljana na vrh Glibuše kod Ćoše na njivicama.

Po nekim saznanjima, Klemu Markotu i Matu Vujinovića polili su benzinom i potom žive zapalili kod starih Galića kuća u Gabeli polju, pritom je jedan rekao: "Sad Klemo prošeći". Za njihov grob se ni danas ne zna. Danima poslije mrtve su pronalazili na raznim mjestima te ih ukopavali na mjestu pronalaska jer vlast nije dozvolila da se ukopaju u mjesna groblja. Petar Ramić, Marica Periš i Ante Šiljeg, Filipa tako su ukopani na Njivicama. Poslije su ekshumirani i sahranjeni na groblju u Metkoviću 1996. godine. Ilija Volarević-Čovo iz Pruda uspio se sakriti tijekom akcije u blatu. Poslije se predao. Vlast ga je osudila na smrt i strijeljan je 1947. godine u Trogiru. Iza sebe je ostavio ženu i sedmero djece. Klemo Markota ubijen je u dobi od 32 godine. Iza sebe je ostavio ženu i tri male curice. Nedugo potom žena mu se od tuge razboljela i umrla kao i dvoje djece. Treće dijete odraslo je u domu i danas je živo.

Ovo je samo kraći dio opisa tih tragičnih događaja, prilagođen za objavljivanje u listu. Popis pobijenih:

1.      Klemo Markota, Jurin, rođen 1914. g. u Vidu, u ratu bio domobran

2.      Mate Vujinović, Jakova, rođen 1880. g. u Vidu,

3.      Petar Ramić-Češo, Andrije, rođen 1885. g. u Vidu

4.      Marica Periš, žena Ante, rođena u Metkoviću,

5.      Nedo Jerković, Filipa, rođen 1929. g. u Borovcima

6.      Ante Šiljeg-Baćko, Petra, rođen 1927. g. Nova Sela, civil

7.      Ante Šiljeg, Filipa, rođen 1925. g. u Novim Selima, u ratu bio domobran

8.      Mate Rastočić, Ivana, rođen 1925. g. u Novim Selima, u ratu bio domobran

9.      Mate Soldo, rođen 1920. g., Vionica-kod Međugorja

10.    Pero Zubac, Ivana,  rođen 1905. g., Crnići

11.    Neđo Sušak, Gabela

12.    Miličević (ne znam ime), Gabela

13.    Marko Glavinić, Dretelj

14.    Stanko Jakić, Crnići, ubijen poslije u zatvoru u Sarajevu

15.    Ilija Volarević-Čovo, Marka, rođen 1901. g. u Prudu, osuđen i strijeljan 1947. g. u Trogiru

Ovo je samo dio ubijenih, koji su poznati po imenu, a ubijen je i nepoznat broj drugih, uglavnom iz Hercegovine za koje ne znam identitet a sahranjivani su na mjestima pronalaska u blatu. Isto tako, presudom od 28. 12. 1946. godine 21 osoba, uhićena isti dan ili poslije,  osuđena je na robiju u trajanju od 1 do 12 godina uz gubitak građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Molio bih sve one koji imaju neka saznanja o navedenim događajima da mi se jave kako bi upotpunili događanja iz tog vremena koja ne smiju ostati zaboravljena zbog uspomene na te mučenike koji su dali svoj život za Hrvatsku.

Internet radio “Krugoval” :

 

[ Program ]

Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :

Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.

[ Download ]

Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!

Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.

[ Pročitaj intervju ovdje ]

Novo u dućanu :

Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u sešt različitih metala.

[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]

Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan 29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!

Jeste li čuli za ĐOJLENJE?

Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti postali svečenici u srpskoj crkvi.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!

Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!

Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije : i to SAMOVOLJNO!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :

Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić (inače sluga četnika) se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :

Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!

Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!

Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?

Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i suge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je tokao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!

Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?

Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “režim”, “marijonetska država” itd. kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili ne?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) sole pamet na društvenim mrežama :

Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao navodno oni nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare. Istina će ih jebe kao 500 godina Turci!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dokaz : Na austro-ugarskim kratama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!

Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-istočnjaka. To je dokaz da je tada postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva a nikakva srpska!

[ Članak ] [ Sve teme ]