Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski : 

Svi članci Dragana Ilića :

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini :

Kod Zvornika su u 10. stoljeću Hrvati pod vodstvom kralja Tomislava potukli do nogu Bugare i od tada Zvornik živi u hrvatskoj narodnoj predaji.

Svjetski čuvena Gospina slika potječe iz franjevačkog samostana u Zvorniku.

Današnji zvornički Srbi i Bošnjaci potomci su davno pravoslaviziranih i islamiziranih Hrvata iz zvorničkog kraja.

Prvi franjevački spomen Zvornika seže u 15. stoljeće između 1410. i 1412. godine, premda je taj nekoć hrvatski grad na Drini bio povijesno poznat još u prvoj polovici 10. stoljeća. Tada je vojska hrvatskoga kralja Tomislava zgromila i sa zemljom sravnila vojsku bugarske carevine u boju na Drini kod Zvornika. U doba franjevaca taj se drevni hrvatski grad javlja pod imenom Zvonik, koji je dobio po zvoniku franjevačkog samostana Zonicurn, Zuonich, Suonivh. Godine 1519. hrvatski naziv grada Zvonik Turci su preimenovali u Zvornik. No, zvornički stari grad ili tvrđava, nastao je znatno ranije, već u drugoj polovini 13. ili na početku 14. stoljeća.

Hrvatska velikaška obitelj iz Usore Zlatonosovići u jednom duljem periodu srednjega vijeka vladala je Zvornikom. Grad se razvio tijekom srednjeg vijeka u jedno od najznačajnijih obrtničko trgovačkih središta zbog povoljnog prometnog položaja na križanju puteva koji su vodili ka središnjoj Bosni, ka Srbiji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Razvitku Zvornika su umnogome pridonijeli i Hrvati iz Dubrovačke Republike, čija je velika kolonija 1415. godine djelovala u Zvorniku. Usporedo s gospodarskim razvojem Zvornik dobiva sve odlike naprednog gradskog naselja. Zato nije slučajno što su od njega Turci kasnije napravili svoj administrativni centar Zvorničkog sandžakata.

Do turskih osvajanja kraj je crkveno pripadao ujedinjenoj Bosanskoj vikariji. U vremenu prije turskih upada i osvajanja Bosne, istočna Bosna imala je najviše katoličkih samostana baš uz Drinu, ali i sa srbijanske strane Drine. Iz toga vremena dokumentirane su crkve u Srebrenici, Zvorniku, Solima, Gradovrhu, Labu kod Soli ( kasnije turske Tuzle ), Teočaku, Svetoj Mariji kod Bijeljine, Bijeljini, Bratuncu... Godine 1462. Osmanlije su osvojile hrvatski grad Zvonik na Drini. Tijekom osmanske vladavine ime dobiva "r" i oblik Zvornik. Godine 1533. napušten je mjesni franjevački samostan i crkva sv. Marije. Crkva je pretvorena u džamiju, dobivši ime Fethija džamija ili u prijevodu "osvojena džamija." Te 1533. napušten je i porušen zvornički katolički samostan. Propali su i okolni samostani, a katolici su se dali u bijeg. Dio je ostao i postupno se asimilirao. Od rušenja samostana sve do 1878. godine i oslobađanja od Osmanlija ništa se bitno nije promijenilo za malobrojne preostale katolike Zvornika i okolice. Tavorili su u sjeni većinskih muslimanskih i pravoslavnih stanovnika sve do dolaska austrougarske uprave 1878. godine.

Nakon pada Bosne pod tursku vlast formirana su tri sandžaka i to Bosanski sandžak 1463, Hercegovački sandžak 1470. i Zvornički sandžak sa sjedištem u Zvorniku 1480. godine. Zvorničkom sandžaku pripadala je administrativno cijela sjeveroistočna Bosna. Prva desetljeća 16. stoljeća su bila iznimno teška za katolike zvorničkog kraja. Turski zakoni iz 1516. značili su početak velikog progona katolika. Dio je pobijen, dio protjeran ili izbjegao. Od onih koji su ostali, imućniji su Hrvati prešli na islam, a siromašniji na pravoslavlje. Osmanska državna politika davala je povlašteni status pravoslavnoj Crkvi, koja je to obilato koristila za pritisak na Hrvate katolike. U srednjem Podrinju bilo je mnogo prelazaka katoličkih Hrvata na pravoslavlje oko Srebrenice, Zvornika i Bratunca. Do konca 16. i 17. stoljeća mnogi su zvornički Hrvati katolici nestali zbog velikog egzodusa masovno protjeranih, pobijenih, a preživjeli su nasilno prevedeni na drugu vjeru, bilo na islam ili na pravoslavlje.

Dio protjeranih podrinjskih Hrvata iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca završio je svoju seobu u Slavoniji, poglavito njenom istočnom dijelu, osobito oko Đakova i Našica. Drugi dio protjeranih podrinjskih Hrvata završio je u mađarskom dijelu Baranje sve do Pečuha, Mohača i još dalje do Baje. I današnji naraštaji hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj čuvaju uspomene i sjećanja na progon od strane Turaka u 16. i 17. stoljeću s njihovih ognjišta kraj Drine, točnije iz Zvornika, Srebrenice i Bratunca.

U Zvorniku se nalazi franjevački samostan i crkva sv. Marije po čijem zvoniku je grad  dobio ime. Godine 1538. franjevački samostan su Osmanlije srušile, a crkvu pretvorile u džamiju. Franjevci su napustili Zvornik ponijevši sa sobom čudotvornu Gospinu sliku, te se nastanili u Gornjoj Tuzli. Odande su morali iseliti 1541. godine kad je kasaba doprla do kršćanske varoši Izvorišta. Uz seobu franjevaca iz Zvornika je vezana jedna legenda. Kad su Turci zauzeli franjevački samostan u Zvorniku redovnici su se zaputili u Gornje Soline. Sa sobom su nosili sliku Majke Božje. Putem su naišli na jednog Turčina, koji je kopljem proboo Gospinu sliku. Iz slike je potekla krv, a taj Turčin na to je skočio s konjem u Drinu. Potom se okamenio i počeo se valjati po vodi, a prizoru su svjedočili i nazočili brojni katolici, pravoslavci i muslimani iz Zvornika. Hrvati katolici zvorničkog kraja doživljavali su velike i teške nepravde i kroz cijelo 20. i početak 21. stoljeća. Primjerice, netom nakon Drugog svjetskog rata jugoslavenske komunističke vlasti zatrle su u potpunosti trag Katoličkoj crkvi u Zvorniku.  Nacionalizirali su zgradu Katoličke crkve, srušili ju 1946. godine, a materijal iskoristili za izgradnju žitnog spremišta, dok je na mjestu crkve podignuta zgrada zvorničke pošte. Ostao je samo drveni zvonik.

© Dragan Ilić

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.