Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 

 

 

 

 

 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

 

 

Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski :  Paypal

32-Delcampe eBay eMail

Svi članci Dragana Ilića :

 

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

 

 

Završje ili Tropolje livanjskog, duvanjskoj i glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima :

 

Tropolje je bilo u sastavu Kraljevine Hrvatske i poslije u sklopu istočne hrvatske banovine Bosne.

Nakon Velike seobe naroda u Europi početkom 7. stoljeća na prostor Završja ili Tropolja triju velikih polja Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog na jugozapadu današnje Bosne i Hercegovine doseljavaju 626. godine poslije Krista i Hrvati. Tada dio Hrvata napušta prvotnu Bijelu Hrvatsku na Karpatima i odlazi južnije prema Jadranu, gdje utemeljuju novu Bijelu Hrvatsku. Njoj pripada i već spomenuti kraj Tropolja Livna, Duvna i Glamoča, s tim da brojni doseljeni Hrvati što pristižu s Karpata preko panonske ravnice i rijeke Drave sve do Jadrana, na širokom prostoru novih nastambi na jugoistoku Europe zauzimaju i područja Crvene Hrvatske na jugu i Panonske Hrvatske na sjeveru. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. godine Hrvati konačno doseljavaju na prostor prijašnje rimske provincije Ilirije, odnosno njezinog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg dijela Panonije. U tim su područjima Hrvati formirali Primorsku i Panonsku Hrvatsku, dvije prvotne jezgre buduće jedinstvene hrvatske države, kojima su najprije upravljali knezovi, a od 925. godine i kraljevi. Kad je s vladarskim naslovom kneza Tomislav ujedinio hrvatske kneževine, on je postao tim povijesnim pothvatom i prvi hrvatski kralj, a okrunjen je kraljevskom krunom upravo na Duvanjskom polju.

Godine 949. bizantski car Konstantin Porfirogenit u svom djelu De Administrando imperio spominje među 12 župa Bijele Hrvatske i Hlivno, odnosno današnje Livanjsko polje, zatim Pset oko današnje Bosanske Krupe i Bosanskog Petrovca i Plivu oko Jajca i rijeke Plive.

Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. rujna 892. godine, kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir i livanjska županija.  Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna. Toma Arhiđakon u kronici "Historia Salonitana" spominje Livno u sastavu Humske zemlje, "quoque Chlebnam Chulmiae Ducatum". Do 1102. godine Livno se nalazilo isključivo pod vlašću hrvatskih kraljeva u sastavu srednjevjekovne hrvatske države, slavne Kraljevine Hrvatske.

Pliva, Luka ( Dnoluka ) i Uskoplje ( kojega danas bosanski muslimani zovu Gornji Vakuf ) pripojeni su Bosni oko 1260. godine i tad su nazvani imenom Donji krajevi. Godine 1326. Livno po prvi puta ulazi u sastav Bosanske banovine za vladavine bosanskog bana hrvatskog podrijetla Stjepana II Kotromanića. Tada se širi vlast bosanskih banova na starohrvatske župe Triju polja Duvno, Livno i Glamoč. Taj se teritorij kasnije u povijesnoj literaturi naziva još i Završje ili Zapadne strane. Kroz cijeli srednji vijek Livno je imalo status hrvatske župe. U Duvnu je početkom 14. stoljeća osnovana biskupija, dok s druge strane Livno i Glamoč u crkvenom pogledu tada pripadaju Splitskoj nadbiskupiji. U Bistričkom gradu kod Livna još 1400. godine postojao je kaptol s arhivom i ispravama. Župa Pset ( današnja Bosanska Krupa i Petrovac ) nije nikada pripadala Bosni do dolaska Turaka, nego je uvijek bila u sastavu Hrvatske. Srednjevjekovne županije i njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti i bili su razmjerno neovisni spram svojih feudalnih gospodara, hrvatsko - ugarskih kraljeva i primorskih banova. Ovo razdoblje obilježava i pojava stećaka, nadgrobnih kamenih spomenika velike umjetničke i kulturno povijesne vrijednosti.

Osmanlije su 1463. godine napale središnju Bosnu koja je postala lak plijen, jer je već bila iscrpljena lokalnim plemićkim ratovima prije turskoga vojnoga pohoda. Tada je palo i Tropolje ( Livno, Duvno i Glamoč ), ali na jesen iste godine Turci su se povukli pred protunapadom združene koalicije hrvatskoga velikaša i utemeljitelja grada Mostara Stjepana Vukčića Kosače i mađarskoga kralja Matije Korvina. Turci su u novom ratu 1485. godine ponovno zauzeli Livno, te se te godine ono opet spominje u turskim podacima kao njihov posjed. Kada je 1537. osvojen Klis, istodobno je osnovan i Kliški sandžak, kojemu je sjedište uglavnom bilo u Livnu. Samo Livno je 1833. godine na kratko vrijeme bilo u sastavu tek osnovanog Hercegovačkog pašaluka, no ubrzo je vraćeno u sastav Bosanskog pašaluka, a Duvno je ostalo i dalje u sastavu Hercegovačkog pašaluka, iz kojega je Livno naknadno izuzeto. Turska vlast će se poslije učvrstiti i tamo neprekidno potrajati sve do dolaska Austro - Ugarske 1878. godine.

Dolasku Austro - Ugarske 1878. godine i okupaciji Bosne i Hercegovine prethodio je ustanak u Hercegovini protiv turskoga okupatora od 1875. do 1878. godine, a ustanak su podigli Hrvati. Među ustanicima su bili i stanovnici Tropolja Livna, Duvna i Glamoča. Lokalno muslimansko stanovništvo Livna, Duvna i Glamoča tom prigodom pružilo je nadiranjem austrougarskih vojnih trupa 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu otpor kršćanskim osloboditeljskim vojnim snagama i u trenucima kad su Austrougari uz vojnu potporu lokalnih Hrvata katolika 1878. godine protjerali Turke iz Livna, Duvna i Glamoča. No, tamošnji muslimani su do posljednjeg trenutka ostali vjerni turskome okupatoru, koji ih je stoljećima prije islamizirao i od islamiziranih Hrvata i nekada davno revnih katolika, a sad bosanskih muslimana napravio je Turčin svoje najveće i najodanije sluge i vojne saveznike. Nakon preuzimanja vlasti Austro - Ugarska je počela uvoditi svoj zapadnoeuropski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo, gruntovnicu, katastar, putove i mostove, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe radi višestoljetnog turskog nemara i zapostavljanja i civilizacijskog kočenja i razvoja života u tim krajevima.

Nakon Prvog svjetskog rata teritorij Tropolja Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja uključen je u Kraljevinu SHS - Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta se umjetna državna tvorevina uz stalnu težnju Srba za političkom dominacijom u svom sferama života 1929. prezvala u Kraljevinu Jugoslaviju. No, promjenom naziva nije nikad došlo do bilo kakvih suštinskih promjena u toh umjetnoj državi. Dapače, Srbi su nastavili provoditi politički teror, kako u Karađorđevićevoj Kraljevini do 1941, tako i u Titovoj Republici od 1945. i sve do krvavog raspada te nemoguće države 1991. godine, prouzročenog veliosrpskom vojnom agresijom na sve susjedne narode te države što nisu pristajali na srpske političke ultimatume. Nedvojbeno je kako su i puno prije toga još u Karađorđevićevoj SHS Hrvati i svi ostali nesrpski narodi u toj državi bili u podređenom položaju, što je prozročilo val hrvatskog nezadovoljstva i otvorenog bunta protiv takve nepravde. Nakon što je kralj Aleksandar I Karađorđević zaveo šestosiječanjsku diktaturu 1929. godine i uveo nove administativno teritorijalne preinake dijeljenjem države na devet novouspostavljenih upravnih cjelina banovina, Srbi su imali pristrano izvedenom podjelom većinu u čak šest banovina. Hrvatski prostor Tropolja Livna, Duvna i Glamoča srbijanski kraljevski dvor je zlonamjerno podjeliio teritorijalno na dva dijela. Tako je glamočki kraj pripao Vrbaškoj banovini sa srpskom većinom, a jug s Livnom i Duvnom Primorskoj banovini sa hrvatskom većinom. Ona je obuhvaćala najveći dio južne Hrvatske, točnije Dalmacije, zapadne Hercegovine, središnje Bosne, te livanjski i duvanjski kraj. Dana 26. kolovoza 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković - Maček, kojim je politički napokon ustrojena Banovina Hrvatska, koja je pored ostalog, obuhvaćala Livno i Tomislavgrad ( Duvno ), ali ne i Glamoč koji je ostao u Vrbaškoj banovini sa srpskom većinom.

 

© Dragan Ilić

 

Flag Counter 

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Pravo na odustanak ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Dostava ]

 

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvaćam