|
Kasnije je sjedište Panonske Hrvatske premješteno u Sisak Ljudevita Posavskog.
Hrvati su vodili višestoljetne borbe s Bugarima i Bizantom za prevlast u Srijemu.
U to doba bitaka Hrvata s Bugarima i Bizantom za Srijem, niti jedno povijesno vrelo ne spominje postojanje Srba u Srijemu.
Slaveni su u ranom srednjovjekovlju stigli sa sjevera i naselili srijemsko područje. Rano slavensko pleme Timočana, na raskrižju etničkoga utjecaja Srba i Bugara, u to vrijeme bježi iz oblasti oko rijeke Timoka pred širenjem i vojnim osvajanjima novoga Bugarskog kaganata. Tako i spomenuto pleme Timočana djelomično naseljava Srijem. No, u 7. stoljeću doselidbom karpatskih Bijelih Hrvata na čelu s banom Huberom, Srijem, tada poznat još i po rimskome arhaičnom nazivu Syrmium, postaje zarana prvom prijestolnicom Panonske Hrvatske. Kasnije je sjedište Panonske Hrvatske premješteno u Sisak. Ban Huber koji je bio franačkog korijena je nakon rimskog raspada bio prvi i najstariji poznati srednjovjekovni čelnik ranog Slovinja u južnoj Panoniji. Uglavnom nam je poznat iz grčkih izvora, jer je bio vazal Bizanta, koji ga je priznao za srijemskog arhonta od 758. do 780. godine. Huber je izvjesno bio predvodnik karpatskih Hrvata pri njihovoj doselidbi uz borbe s Avarima iz oblasti rane Bijele Hrvatske u južnu Panoniju. Njegovo neslavensko ime Huber upućuje nas na realnu pretpostavku kako je bio vrlo vjerojatno franačko germanskog iskona. Značajno je da slično prezime Huber i danas postoji u našim kajkavskim krajevima.
Vlast mu je sigurno obuhvaćala najbogatije krajeve južne Panonije, a to je cijeli današnji Srijem, uključujući i istočni dio Slavonije i plodnu ravnicu Semberije na sjeveroistoku današnje Bosne. Ovo rano doba u početnoj povijesti Slovinja je ujedno i vrijeme snažnijeg kulturnog i gospodarskog utjecaja Bizanta u ranom Slovinju, koji je štitio Sirmij od avarskih provala. Bizantski utjecaj u Slovinju potom znatno opada,pa je kasnije od 9. stoljeća u Panoniji postojao tek neznatan posredni utjecaj Bizanta. Zato je u doba Hubera u Sirmiju bila naseljena i rana trgovačka kolonija bogatih Bizantinaca, koji su potom uzastopnim provalama Bugara i Mađara u 9.stoljeću uglavnom prebjegli natrag u Bizant.
Zatim je početkom 9. stoljeća Srijem bio u sjevernohrvatskoj kneževini Ljudevita Posavskog. Potom su Franci osvojili Srijem zajedno sa ostalom Panonijom i po slavenskom imenu Fruzi za Franke od onda potječe naziv planine Fruška gora. Godine 827. veći dio Srijema osvojio je bugarski kan Omurtag. Zabilježeno je i kako se u srednjovjekovnom hrvatskom kraljevstvu nalazio i Srijem. U darovnici bana Trpimira splitskoj nadbiskupiji iz 852. navodi se da je područje hrvatske države "sve obala Dunava i skroz po cijeloj državi Hrvata." U doba našega kralja Držislava i sina Svetislava Surine Srijem je u Hrvatskoj, ali ga spomenuti vladari zbog dinastičkih sukoba potom gube, te Srijem preuzimaju Bugari.
Bizantinci su nakon propasti Simeonova Bugarskog carstva u 10. stoljeću zauzeli Srijem, no novi bugarski car iz Makedonije Samuilo ubrzo je vratio vlast nad Srijemom i postavio Sermona da njime upravlja. Poslije propasti Samuilove države 1018. godine Sermon je odbio priznati bizantsku vlast, pa ga je bizantski namjesnik iz Beograda Konstantin Diogen uništio i upravljao onda Srijemom kao počasni vojvoda sve do svoje smrti 1028. godine. Tada je Bizantsko carstvo stvorilo zasebnu Temu Syrmion, koja je na jugu preko Save obuhvaćala i tada hrvatsku Mačvu. Nakon toga moćni hrvatski kralj Stjepan II Dobroslav 1030. uspio je vratiti Srijem u Kraljevinu Hrvatsku.
|
