Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Novo u eTrgovini :

Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]

Kupi ovdje : .

Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :

25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna : Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić

Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.

Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).

[ PROČITAJ VIŠE ]

U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.

Kupi ovdje : .

Novo u eTrgovini :

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

IZDANJE SANDŽAK :

2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

IZDANJA “OMOTI” :

1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka.

Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.

1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy

i sljedećih muzički stilova :

- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .

[ PROČITAJ VIŠE ]

1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :

- 3 niza Neofolk, Industrial ...

[ PROČITAJ VIŠE ]

2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :

- 3 niza benda Rammstein

[ PROČITAJ VIŠE ]

2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvatske Obrambene Snage

1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 primjeraka.

[ PROČITAJ VIŠE ]

U prvim nizu su 16 maraka sa veličinom od 3,8 x 5 cm po marki.

Kupi ovdje : .

U drugim nizu su 25 maraka sa veličinom od 3,8 x 5 cm po marki.

Kupi ovdje : .

2024 godine se je pojavio niz sa 7 maraka HOSovaca pred vodotornjem u Vukovaru.

Kupi ovdje : .

1991 godine je njemačka vojna udruga Handžar izdala nekoliko kovanica u suradnji sa Višnjom Pavelić, kćeri Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Jedna od tih kovanica od 2 Kune nosi na Reversu grb HOSa.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Dokumentacija srpske nekulture.

Navodnu srpsku tradiciju i nacionalni identitet čine sljedeći elementi: obitelj, monogamija, skromnost, crkva, bog, nacija, strah od Boga, pravoslavni puritanizam, poštovanje svećenika i episkopa bez postavljanja suvišnih pitanja, poslušnost crkvi i starijima, poslušnost ocu i majci, djeca, tradicija, pravoslavlje kao takvo, križ, ikona, vjera, post, molitva, pričest, liturgija, moral, pristojnost, gostoprimstvo. To je navodno srpska tradicija, ali je li je to stvarno tako?

Pa, ako je to STVARNO tako, zašto su onda omiljene mete srpskog psovke najsvetije svetinje: Bog, majka, krv, sestra, kruh, sunce... Psovka je, ako ništa drugo, omiljena srpska verbalna disciplina u kojoj su Srbi ujedinjeni. Za psovkama se kunu svi, bez razlike, vjernici i ateisti, smrdljivi četnici i liberali, nacionalisti i antinacionalisti, tradicionalisti i modernisti, lijevi i desni, politički i nepolitični, eurofili i putinofili.

Za svaki praznik se može čuti rušenje svega što je navodno sveto: Jebem ti boga!! Bog te jebe! Jebem ti mater! Pička ti materina! Tko ti jebe mamu! Pas ti jebo mater! Puši ga! Puši kurac! Jedi govna! Jebem ti sunce! Jebem ti kruh! Jebem ti dijete! Jebem ti sestru! Idi u pičku materinu! To su najsvakodnevnije, najobičnije, da tako kažem, najprimitivnije srpske psovke.

Zahvaljujući društvenim mrežama lako se uvjeriti koliko su sveprisutne za slučaj da netko ne vjeruje svojim ušima. Pogotovo kad Srbi nemaju argumente odhmah počmu pokazivati svoje primitivno lice kroz psovke.

Nešto ovdje stvarno nije u redu! S jedne strane, Srbi su narod koji je privržen navodno tradicionalnim obiteljskim vrijednostima. S druge strane, primitivna jezična praksa ovog naroda je u potpunoj suprotnosti s ovim. Među psovkama ima i onih koje uopće nisu heteroseksualne. Ako je srpska većina toliko alergična na istospolne veze, zašto se uvijek kaže "Jebaću te u usta, pederčino!",
"Puši ga!", "Jebem te u guzicu!", "Jebem ti oca!", "Jebem te u usta!" ili "Popuši mi!". Zaista misteriozan fenomen. Ne znam kako homofobni pobornici srpskih "tradicionalnih vrijednosti" opravdavaju takvo što?

Ne bi me začudilo da netko od mitomanskih Srba ustvrdi da je psovka nova pojava, da je rezultat zlog stranog utjecaja, da su potpuno pokvareni od ukidanja obiteljskih zadruga i drugih patrijarhalnih modela, te da su komunisti “svakodnevno” hvalili psovke i da su svi drugi odgovorni za ovu dekadenciju. Ništa nije sveto, pa tvrde čak da ih je "Tito tjerao na kletvu" ... tko bi drugi to učinio. :-) Ali srpske laži se mogu lako otkriti : znamo da je i u vrijeme Vuka Stefanovića Karadžića bilo teških srpskih psovki, kao s neobrazovanim narodom odsječenim od civilizacije. Vuk je imao problema i sa svojim suvremenicima zbog uvrštavanja tzv. “sramotnih riječi” u “rječnik”. Na primjer, glagol „jebati“, za koji Vuk daje primjer iz narodne poezije: „Oj ti, seko sekucala! / Jesi li se jebucala? / – Kako bi se jubucala, / Kad još nisam ni brucala“.

Ostavimo psovke po strani, neka ih patrijarh Boško Obradović i Milica Zavetnica tumače kako hoće. Možete ih smatrati i anomalijom, iznimkom, nebitnom pojavom. Uvijek se može tvrditi da psovke ne izražavaju bit nacionalnog identiteta, da stvarnost nikada ne dostiže željeni patrijarhalni ideal, da su ljudi jednostavno nesavršena bića makar bili i Srbi, i da i psovka izmiče svakome, makar bili zakleti su branitelji tradicije, crkve i obitelji. Na kraju mogu doći na vlast.

Kada su Srbi 1918. godine okupirali Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, u nju je došla i Hrvatima potpuno nepoznata srpska nekultura psovki, koju su Hrvati  - u manjem dijelu - prihvatili i ta srpska nekultura ušla je u vokabular Hrvata.

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Dr. Ante Pavelić je osnovao inicijativu "PPP" (Pokret protiv psovki) i čak je psovku zabranio zakonom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Gore : Naredba ministra unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske dr. Andrije Artukovića protiv loših navika psovanja.

Gdje onda tražiti srpski nacionalni identitet, duh srpskog naroda, "svetu" srpsku tradiciju, srž i suštinu nacionalne suštine Srba i slične predstave? Odgovor je jednostavan i dat davno – u narodnoj književnosti, posebno u poeziji. Srpski mitoman Jovan Deretić u „Istoriji srpske književnosti“ jasno kaže: „Narodne pjesme čine najvažniji dio naše usmene književnosti. One najbolje izražavaju duh i karakter naroda.” Narodna poezija “obuhvata sav javni i privatni život našeg patrijarhalnog čovjeka.” Nema područja života srpskog naroda, nema kolektivnog rada koji nije našao svoj izraz u pjesma. Narodne lirske pjesme su "izraz kolektivnog mišljenja i osjećanja".

Na veliku žalost srpskih branitelja svetinje braka, obitelji i crkve, srpska narodna poezija prilično je raznolika, nimalo čedna i pobožna. Navedena pjesma iz Vukova "Rječnika" pojavila se u posebnoj zbirci tek sedamdesetih godina 19. stoljeća u petom tomu "Srpskih narodnih pjesama iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stefanovića Karadžića". Nekoliko godina kasnije izbor iz ove knjige objavljen je u zbirci erotske narodne fantastike pod naslovom "Crven Ban".

Pogledajmo kako ove pjesme izražavaju duh i karakter srpskog naroda. Recimo, tipična pjesma o obiteljskim vrijednostima, svojevrsna karnevalizirana verzija "Nečiste krvi" Bore Stankovića, pod naslovom "Sa svekrom preko polja":

Srpski original :

“Veselo ti s svekrom goru pređoh:

Triput jebe dok pod goru svede,

A četvrtom kad u dvor uvede!”

Tu je i pjesma „Majka i kći“, tipičan obiteljski dijalog u koji je utkan odnos prema pravoslavnoj crkvi, posebno prema monaštvu :

Srpski original :

“Jaoj, majko, kaluđer me budi,

On me budi, među oči ljubi!

Oću li ga poljubiti, majko?’

‘Ljubi, kćeri, ne bila prokleta!

Dok je majka tvoga doba bila,

Do zore je devet namirila

I desetog roditelja tvoga,

I otkala tropolu poljanu!’”

Sveštenici i monasi česti su subjekti srpske narodne poezije i protagonisti raznih erotskih avantura. Na primjer u pjesmi “Pop i djevojka” :

Srpski original :

“Pop đevojku uzeo za ruku,

Odveo je pod šupu na klupu,

Nabio joj ćelepuš na glavu,

Pa joj onda tijo besedio:

‘Ja ću tebe za šmizlu povući,

Moj će kurac sam u tebe ući!’”

Nije se zaobišla ni sveta tajna ispovjesti, u duhu pobožnosti za koju se kaže da je od pamtivjeka krasila srpski narod. Iz pjesme “Čudan duhovnik” :

Srpski original :

“Moja majko, čudna duovnika

Povaljuje pa ispovijeda,

Noge diže, za griove pita!”

I Srbi imaju specifično shvatanje Carstva nebeskog. Evo malo drugačijeg razumijevanja stanja raja u pjesmi "Ni raja ni kraja" :

Srpski original :

“Devojka se uz kurac penjala

Ne bi li se raja nagledala,

Ili raja ili kurcu kraja,

Desna joj se noga omaknula.

Devojka je desnu nogu klela:

Desna nono, jebeno ti deblo –

Kud s’ omače, dok se ne natače!”

Situacija u crkvi, koja se, po svemu sudeći, ne razlikuje mnogo od današnje, nije promakla pažnji srpskog naroda, pa je i to ušlo u poeziju. Na tu temu ispjevana je pjesma "Pop i popadija", koja pokazuje značajan stupanj nekonvencionalnosti u braku crkvenih službenika :

Srpski original :

“Kakva j’ kavga u popovu dvoru

Al’ je radost al’ velika žalost?

Nit’ je radost nit’ velika žalost,

Nego popo svoju posu kara:

‘Kaži, poso, kome jesi dala?’

‘Dala jesam jednom butigaru,

Dao mi je groše i dukate

S groši jesam tebe đakonila,

A s dukati tebe zapopila!’

‘Podaj, posa, kome tebi drago,

Ne bi li me protom učinila,

Ne bi li se protinica zvala!’”

Pjesma "Gost" govori o tradicionalnom srpskom gostoprimstvu :

Srpski original :

“Svaka tica lepo poje

Ali kos! Ali kos!

I domaćin dobro jebe

Ali gost! Ali gost!”

U „Djeca i matori” opet se vidi primer srpske nekulture :

Srpski original :

"Pojeb’la se deca kod telaca,

A matori ljudi kod goveda;

Bolje jebu deca kod telaca,

Neg’ matori ljudi kod goveda”.

Kratka pjesma “Krivoglavi” glasi: “Da su pičke kao zvijezde / Svi bi ljudi bili krivi.” Pjesma “Rada turski rob” također pripada ovu zbirku, u kojoj neki vide prvi eksplicitni spomen homoseksualnih veza u srpskoj poeziji. Drugi misle da je prva otvoreno homoseksualna srpska pjesma “Boža i Đurica”, u kojoj je sve mnogo eksplicitnije opisano. Toliko o tradicionalnim obiteljskim vrijednostima koje "zastupaju" srpski tradicionalisti i nacionalisti.

No, s obitelji u srpskoj tradiciji stvari nisu tako jednostavne. Primjerice, u epskim pjesmama, koje su po definiciji nositelji pozitivne državne ideologije jer neizostavno brane crkvu, vladara i narod, najveće strahote, najcrnje zlo i najgnusnija izdaja opisuju se upravo u krugu srpske obitelji. Majke su žrtvovane ('Jovan i divski starješina' i 'Jovan i Metuzalem') ili ubijene ('Bog nikome dužan ne ostaje') vlastita djeca ubijena da bi se ponovno udala; brat ubije brata da namami ženu na obljubu ('Ženidba Jakšića') ili da nagovori djevojku na obljubu ('Mujo i Alija'), t.j. da zadržati veći dio njegove ostavštine ('Dijoba Jakšić')'); sin ubija majku i gazi je konjima ('Prokleti Duka Šetković"), kum podmićuje djevera da ga pusti 'pod šator nevjesti' da je zavede ('Ženidba Kraljevića Marka') ili ubije kumče da bi preuzeo vlast ('Smrt slabog Uroša'); otac nožem ubija sina ("Uroš i Mrnjavčevići") i tako dalje.

Popis je vrlo dugačak i mogao bi se nastaviti u nedogled.

Da malo pogledamo srpsku nekulturu u relanosti :

Da vam sad pokazemo u realnosti neke tipične komentare krivoslavnih nesveto-savski primitivaca :

Upisnica za članstvo u družtvo “Pokreta protiv psovke”, iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske iz 1944. godine.

Ustaške su vlasti pokrenule značajnu akciju protiv psovanja i psovki, o čemu svjedoči i naredba Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj se objašnjava podrietlo psovke i kletve i izriču se zakonske mjere u slučaju njihove upotrebe. Zakonska odredba čitana je u crkvama tri naredna tjedna, poslije nedjeljne mise, a bila je podupirana propoviedima, prigodnim člancima i brošurama. Članci protiv psovke objavljivani su još podkraj 1944. što govori da je psovka bila široko razprostranjena, da je borba protiv nje morala biti dugotrajna i provođena s dosta upornosti.