Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva i to Tomislav (910 - 929), Stjepan Držislav (969 - 999), Svetislav Surina(995 - 1000), Stjepan Dobroslav (1035 - 1050) i Dmitar Zvonimir (1076 - 1089.)
Hrvati istočnog Srijema oduvijek su imali predodžbu i spoznaju o povijesnom pripadanju Srijema Kraljevini Hrvatskoj.
Prvi masovniji dolazak Srba u Srijem zabilježen je 1690. za vremena patrijarha Arsenija Čarnojevića.
Srbi su se odmah osilili kao pridošlice u hrvatskom Srijemu uz povlastice koje si im dali i Turci i Austrijanci na štetu starosjedilaca srijemskih Hrvata.
Po poredbenim historiografskim analizama Bosendorfera 1952, Jakića 1994. i njihovih slijednika, niz hrvatskih vladara iz loze Trpimirovića su vladali, ne samo Slavonijom do Dunava, nego i Srijemom. To se poglavito odnosi na hrvatsko vladanje Srijemom za kraljeva Tomislava (910 - 929), Stjepana Držislava (969 - 999), Svetislava Surine (995 - 1000), Stjepana Dobroslava (1035 - 1050) i Dmitra Zvonimira (1076 - 1089.). Nakon izumiranja starohrvatske dinastije Trpimirovića, tijekom 12. stoljeća Kraljevina Ugarska pod Arpadovićima zajedno sa Slavonijom trajno osvaja i Srijem. Zato je hrvatska kultura u srednjovjekovnom Srijemu prije turske okupacije očito bila vrlo raznolika i razgranata. Cvat su joj omogućavali moćni domaći hrvatski velmože iz Srijema.Tako su se Hrvati uspjeli stoljećima tu održati na svom pradavnom tlu i izgraditi na njemu vlastitu kulturu.
Jedan od najmoćnijih srijemskih Hrvata u srednjem vijeku je bio Nikola Iločki, graditelj iločkih utvrda i unutar njih dvora, kao hrvatski ban i kandidat za hrvatsko - ugarskog kralja. Od 1471. do svoje smrti 1477. ban Nikola Iločki bio je i okrunjeni kralj dijela Bosne, vladajući njenim sjeveroistočnim dijelom bliže Srijemu, a u oblasti današnje Semberije. Hrvatski su velmože u Srijemu nastavili ono što su Rimljani bili započeli isušivanjem močvara, gradnjom cesta, podizanjem palača i sakralnih građevina, sadnjom vinograda. Zato su srijemska vina bila nadaleko poznata i za turske vladavine, jer su muhamedanci trgovali sa "nevjernicima" i vinom. Tako poljski renesansni pjesnik Jan Kochanowski spominje u stihovima, kao znak svoga bogatstva i podrum sa srijemskim vinima. Srijem je zato bio do turske okupacije, kao i Slavonija "cvatuća pokrajina" s razvijenom i bogatom kulturom.
U doba turske vlasti od 1526. do kraja 17. stoljeća Srijem je opustio, a nakon izgona Turaka je Habsburška monarhija masovno dijelila ili prodavala negdašnje posjede hrvatskih velmoža stranome plemstvu. Primjerice, Odescalchi su dobili Ilok zbog zahvalnosti što je papa Inocent XI iz njihove obitelji pružio veliku novčanu pomoć za ratove u kojima su Turci protjerani iz Slavonije i Srijema. Brojne zemljišne posjede su od 18. stoljeća u Srijemu dobili i Srbi ili Rašani, koji su pod vodstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića od 1690. izbjegli sa Kosova, a potom se naselili u Srijemu, Slavoniji, Bačkoj i Banatu. Svi ti stranci nisu imali nimalo osjećaja za novo tlo koje su naselili, pa su i dalje rušili i ono što je čak pod Turcima još ostalo očuvano. Primjer za to je uništena tvrđava Gorjanskih, Talovaca i ostalih hrvatskih velmoža u Vukovaru, koju je sredinom 18. stoljeća srušila austrijska Vojna krajina. Dapače, u doba Vojne krajine, čije je postojanje neopravdano dugo potrajalo, austrijske vlasti su favorizirali srpske časnike, dajući im razne povlastice u Srijemu na štetu starosjedilaca Hrvata.
|