Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 

 

 

 

 

 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

 

 

Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski :  Paypal

32-Delcampe eBay eMail

Svi članci Dragana Ilića :

 

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

 

 

Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja :

 

Trebinjska ( Trebinjsko - Mrkanjska ) biskupija proteže se danas jugoistočnom Hercegovinom od istočne obale Neretve na zapadu do crnogorske granice na istoku, te do hrvatske državne granice, odnosno Dubrovačke biskupije na jugu, te do izlomljene crte od Neretve prema Maglicu niže sastava Pive i Tare na sjeverozapadu. U prošlosti su toj biskupiji pripadali i zapadni krajevi današnje Crne Gore, točnije Stara Hercegovina i zapadna Boka, ali je na zapadu bila manja za nekadašnje područje Stonske biskupije. O točnim granicama te biskupije u srednjem vijeku autori nisu suglasni, no pretpostavlja se da je pokrivala područje srednjevjekovne Travunje ( Tribunije, Trebinja ), po kojoj je i dobila ime. Trebinjska biskupija spominje se prvi put u buli pape Benedikta VIII 1022. godine, a njezin prvi poznati biskup bio je Salvije 1276. godine. Trebinjski biskupi stolovali su u benediktanskom samostanu u Polju, danas popravoslavljenom i posrbljenom selu Čičevu, pet kilometara južno od Trebinja. U Čičevu je bila stolna crkva posvećena sv. Petru. Uz biskupa je u Čičevu, danas jakoj srpskoj utvrdi u Hercegovini, postojao i stolni kaptol. Katedralu i biskupsku rezidenciju porušili su u svome vandalskom pohodu Tatari, kad su sredinom 13. stoljeća. preciznije 1242. harali tim krajevima. To je na sebi svojstven i prepoznatljiv način iskoristila kasnije SPC da na temeljima porušenoga katoličkog božjeg hrama podigne pravoslavnu bogomolju.

Srednjevjekovna Tribunija, najstarije područje biskupije, pala je pod političku vlast srpskih Nemanjića krajem 12. stoljeća i ostala pod njom do raspada Dušanova carstva. Godine 1373. dolazi pod vlast bosanskoga kralja hrvatske krvi Tvrtka Kotromanića, a nakon njega po njoj gospoduju osamostaljena bosanska gospoda iz hrvatskoga roda Kosača. Po hrvatskom hercegu Stjepanu Vukčiću počinje se nazivati Hercegovinom. Vrijeme provedeno pod srpskom vlasti ispunjeno je pritiscima, pa i progonima katolika od strane srpsko pravoslavnih episkopa i kaluđera, jer od vremena Svetog Save u toj dotad katoličkoj zemlji, kao i u susjednoj hrvatskoj Duklji, počinju se podizati srpski pravoslavni manastiri. Pod pritiskom Nemanjića trebinjski biskup Silvije 1253. bježi u Dubrovnik. Od dubrovačke vlade dobivaju trebinjski biskupi otočić Mrkanj za svoju rezidenciju, odakle vrlo rijetko posjećuju svoju biskupiju. Po tom otočiću počinju se nazivati i biskupima mrkanjskim, a od 1436. godine nalazimo taj naziv i u papinim bulama, a sačuvao se u nazivu ove biskupije do dana današnjega.

Tijekom 15. stoljeća neki trebinjski biskupi ponovno stoluju na tlu svoje biskupije u bivšem benediktanskom samostanu u Čičevu. No, ubrzo dolazi do nove invazije s istoka. Poslije Bosne 1463. godine i Hercegovina pada u vlast Turske 1482. godine. I od tada se dotadašnjem srpsko pravoslavnom pridružuje i tursko islamski pritisak na tamošnje hrvatske katolike iz Trebinja i okolice. Biskupi su primorani ponovno bježati na dubrovačko područje. Nije pomogla ni izričita naredba pape Aleksandra VIII 1663. godine da se moraju vratiti u svoju biskupiju, jer nisu imali nikakve uvjete, niti sigurnosti života, još manje izglede za bilo kakvu crkvenu aktivnost. Naredba nije izvršena i stoga što tamo nisu imali kuće za stanovanje, te su i dalje bili prisiljeni boraviti u progonstvu u Dubrovniku. Kada su im u dubrovačkom potresu 1667. godine porušene dvije kuće po odluci Kongregacije za širenje vjere ( Congregatio de propaganda fide ili kraticom samo Propaganda ), neko vrijeme borave u Ombi ( Rijeci Dubrovačkoj ), potom u Slanom, a od 1684. godine ponovno u Dubrovniku.

Sve do kraja 18. stoljeća Sveta Stolica je na prijedlog dubrovačkog Senata redovito imenovala trebinjsko - mrkanjske biskupe. Najčešće su to bili Dubrovčani, a 1839. godine povjerava dubrovačkom biskupu skrb za tada već sasvim malobrojne vjernike Trebinjske biskupije. Kad je nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine uređena u tim pokrajinama redovita crkvena organizacija, Sveta Stolica daje 1895. godine Trebinjsko - mrkanjsku biskupiju na upravu Duvanjsko - mostarskom biskupu. To stanje u pogledu crkvene administracije traje do dana današnjega.

 

© Dragan Ilić

 

Flag Counter 

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Pravo na odustanak ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Dostava ]

 

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvaćam