Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski : 

Svi članci Dragana Ilića :

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svijetska rata :

Između dva svjetska rata hrvatski književnici muslimani uklapaju se svojim djelima u literarne tokove na tlu  Hrvatske, ali su i dalje tematski ostajali vezani za Bosnu i Hercegovinu. Među njima je Hifzi Abdurezak Bjelavac ( Mostar 1866 - Zagreb 1972 ) neopravdano zaboravljen, premda je nazvan "muslimanski Pierre Loti." Još valja spomenuti dramatičara Ahmeta Muratbegovića, liričara Saliha Alića, nešto manje poznatog Husniju Čengića, Aliju Nametka, Šemsudina Sarajlića, Hasana Kikića i Ziju Dizdarevića. Svakako najistaknutiji književnik tog razdoblja je Enver Čolaković, autor popularnog romana "Legenda o Ali paši." Uz već spomenuti hrvatski muslimanski književni časopis "Behar", urednika Bašagića, Mulabdića, Čauševića, Ćatića, Dvornikovića i Šahinovića, važan je i mostarski "Biser" koji 1912. godine izdaje Kalajdžić, a uređuje Ćatić. U razdoblju između dva svjetska rata izlaze revije "Novi behar" urednika Alije Nametka, "Novi vijek" urednika Hifzija Bjelavca i "Putokaz" urednika Hasana Kikića. Oko "Novog Behara" okupljali su se književnici hrvatske domoljubne i islamske vjerske usmjerbe, a oko "Putokaza" takozvani "ljevičari", osim Hamze Hume koji je inklinirao Beogradu. Za vrijeme drugoga svjetskog rata došlo je do polarizacije među muslimanskim književnicima, kao uostalom i među Hrvatima katolicima: Pojedini književnici izgubili su život za svoje ideale, poput Ismeta Žunića i Munira Šahinovića Ekremova, kojeg su partizani ubili nakon zauzeća Zagreba. Hasan Kikić ubijen je od četničke ruke, dok mnogobrojni drugi muslimanski književnici hrvatskog opredjeljenja bivaju poput Alije Nametka i skupine oko "Novog Behara" protjerani, proganjani ili uhićeni.

Sretnom okolnosti nastavlja stvarati Mak Dizdar koji je hrvatskoj poeziji darovao pravu riznicu liriskih i domoljubnih osjećaja. Literarno stvaranje Saliha Alića, Envera Čolakovića, Hamida Dizdara; Saita Orahovca, Nazifa Frndića, Nusreta Idrizovića i drugih čini prvi val pjesnika muslimana hrvatske poslijeratne lirike, kojem su se kasnije pridružili Džemaludin Alić, Nasiha Kapidžić Hadžić, Mubera Pašić, braća Asaf i Zijo Duraković, Enes Duraković, Esad Ekinović, Meho Mašić, Meho Baraković i Enver Mehmedagić ( urednik "Hrvatske volje"), zatim književnik Husnija Hrustanović, Ferid Salihović, Ismail Bahić, Mehmed Muftić, braća Alija i Hasan Šuljak, Ferid Kahriman... Većina navedenih književnika surađivala je u časopisu "Hrvatska revija", koji je u doba propale Jugoslavije izlazio u inozemstvu, objavljujući gotovo isključivo tekstove autora političkih emigranata. Svi pobrojani literarni stvaratelji među spomenutim muslimanima jasno su iskazivali hrvatsko podrijetlo i koljeno. Ukupni, pa tako i literarni život bosanskih muslimana doživljava 1878. godine snažnu promjenu ulaskom Bosne i Hercegovine u Austro - Ugarsku. U tom razdoblju muslimani proživljavaju svojevrsni nacionalni preporod u smislu oživljavanja i poticanja hrvatske narodne svijesti i iskonskih veza s Hrvatima katolicima. Nositelji tog preporoda bili su istaknuti muslimanski književnici, koji na razne načine žele razbuditi i kod bosansko - hercegovačkih muslimana učvrstiti spoznaju o njihovu slavensko hrvatskom podrijetlu i potrebi približavanja Zapadu, ali uz očuvanje islamske kulture kao jedne od bitnih sastojnica muslimanskoga duhovnog bića. Bosanskohercegovački muslimani nisu se velikim dijelom osjećali odsječenom granom zbog svoje religije, nego Hrvatima podjednako kao i katolici, upravo zaslugom spomenutih literarnih i općekulturnih djelatnika, posebice onih iz osamdesetih godina XIX stoljeća. U tom jačanju hrvatske narodne svijesti muslimana u Bosni i Hercegovini golem je doprinos dalo hrvatsko-muslimansko kulturno društvo "Narodna uzdanica." Ono je neprekidno djelovalo od svog osnutka godine 1926, do zabrane rada i ukinuća 1946. godine. Istodobno, uhićen je predsjednik društva Edhem Mulabdić i osuđen na dugogodišnju robiju od čijih je posljedica kasnije i umro. Književni časopis "Gajret", glasilo istoimenog društva za pomoć muslimanskim đacima srednjih i viših škola, izlazio je u Sarajevu od 1909. do 1941. godine i uz prekide od 1914. do 1921. godine. Časopis je osnovao Edhem Mulabdić, uz materijalnu i moralnu potporu Ademage Mešića, hrvatskog domoljuba iz Tešnja i tadašnjeg reis - ul - uleme Teufika efendi Azapagića. Oko časopisa su bili okupljeni mnogobrojni muslimani hrvatske orijentacije. To je smetalo srpskim vlastima, pa sredinom dvadesetih godina XX stoljeća, nakon provedenog puča, nameću "Gajretu" srpsko obilježje. Od tada Beograd financira "Gajret", a časopis i društvo dobivaju atribut "muslimansko - srpski." Upravo je nametnuta srbizacija "Gajreta" nagnala Edhema Mulabdića da osnuje novo muslimansko društvo hrvatske orijentacije "Narodnu uzdanicu."

Među mnogobrojnim muslimanima koji su s ponosom isticali svoju hrvatsku pripadnost posebno mjesto zauzima Hadži Mehmed Džemaludin Čaušević, reis-ul-ulema od 1914. do 1930. godine. Najvažnije djelo ovoga duhovnog vođe muslimana jest prijevod Kur'ana  s arapskog na uzorni književni hrvatski jezik. Jedna od Čauševićevih osnovnih poruka vjernicima glasi: "Bosanskohercegovački muslimani moraju uvijek ići s Hrvatima, ako hoće da se održe i spase." Ovaj duhovni vođa u znak prosvjeda zbog donošenja zakona kojim je kraljevska diktatura ograničila djelatnost islamske vjerske zajednice, zahvalio se 1930. godine na visokoj dužnosti, čime je nedvojbeno očitovao svoj odnos prema velikosrpskoj politici. Umro je u Sarajevu 1938. godine u 68. godini života, zaboravljen i ponižen od strane srpskih vlasti. Istaknuto mjesto među hrvatskim prvacima islamske vjere zauzima i Ademaga Mešić. Dr. Ćiro Truhelka, govoreći o tom hrvatskom velikanu, kaže da mu je Starčevićeva nauka bila kao drugi Kur'an, te da "ni u najtežim prilikama, ni pod najjačim pritiskom nije zatajio svoje hrvatstvo, nego je vedra i ponosna čela dočekao čas hrvatskog uskrsnuća." Naposljetku, 1945. godine dao je i svoj život za Hrvatsku, kad su srbokomunisti počeli zatirati sve što je hrvatsko, a poglavito Hrvate islamske vjere. Zajedno sa Ademagom Mešićem radio je profesor Hakija Hadžić, koji je utemeljio list hrvatskih muslimanskih sveučilištaraca "Svijest." Djelovao je u "Narodnoj uzdanici" i u "Napretku", a zajedno s Ademagom Mešićem predvodio je muslimansko krilo Hrvatske seljačke stranke. Obnašao je, također, i dužnost veleposlanika Nezavisne Države Hrvatske u Budimpešti. Mnogi su se od spomenutih muslimanskih intelektualaca isticali u razjašnjavanju pojmova nacionalnog i vjerskog putem časopisa "Behar" i "Biser," i na taj način oživljavali i potvrđivali hrvatsku misao među muslimanima. Osim njih, svakako treba navesti i imena Osmana Hadžića, Hamida Džinića, Hamdije Kreševljakovića i Džafer - bega Kulenovića. Iz tuzlanske gimanzije bio je izbačen zbog fizičkog sukoba sa srpskim đacima na nacionalnoj osnovi. Za vrijeme školovanja na sveučilištu Džafer Kulenović bio je predsjednik starčevićanskoga muslimanskog društva "Svijest". Kasnije se kao doktor prava protivio sporazumu Cvetković - Maček iz 1939. godine smatrajući da predstavlja tek kulisu velikosrpske Jugoslavije koja njime "pokušava razbiti političko zajedništvo Hrvata katoličke i muslimanske vjere." U svom govoru protiv Vidovdanskog ustava na Ustavotvornoj skupštini u Beogradu doktor Džafer Kulenović ističe." Gospodo, ne samo da sam Hrvat i hrvatski nacionalist, nego tvrdim da se i bosanski muslimani kao cjelina, osjećaju dijelom hrvatskog naroda." U više je navrata ponavljao da se bizantski mehanizam lukavih prekodrinskih majstora podvala temelji na devizi "Podijeli, pa vladaj" ( prema latinskoj izreci "Divide et impera"), kojom su htjeli  što više udaljiti Hrvate muslimane od Hrvata katolika.

© Dragan Ilić

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.