Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 

 

 

 

 

 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

 

 

Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski :  Paypal

32-Delcampe eBay eMail

Svi članci Dragana Ilića :

 

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

 

 

Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića :

 

Premda u hrvatskoj javnosti postoji uvriježeno mišljenje da najjužniju točku hrvatskog povijesnog i etničkog prostora na Jadranu predstavlja Boka Kotorska, u stvarnosti su to stoljećima još puno južnije od predjela Boke bili Budva i Bar, ujedno i središte glasovite Barske nadbiskupije. Budva je poput svih ostalih hrvatskih primorskih gradova na sadašnjem Crnogorskom primorju podijelila u procesu nestajanja Hrvata katolika s tog povijesnog hrvatskog ozemlja istu sudbinu kao i gradovi u Boki Kotorskoj poput Kotora, Tivta, Perasta, Risna i Herceg Novog. Samo prije stotinu godina prilikom stvaranja prve umjetne državne tvorevine SHS Budva je po popisu pučanstva u svojoj gradskoj jezgri imala preko 75% Hrvata katolika. Danas nakon stotinu godina u Budvi živi 1,11% Hrvata ili brojkama samo 178 ljudi nacionalno izjašnjenih Hrvata. Broj katolika je 2,65% gdje treba svakako ubrojiti među sveukupno 423 katolika Budve još najveći broj Hrvata među njima što se zbog političkih ili ekonomskih pritisaka nisu nacionalno smjeli izjasniti Hrvatima. Preostala malobrojna oaza autohtonih Hrvata, osim u Budvi, živi i u obližnjem turističkom ljetovalištu Bečićima i tek nekoliko preostalih hrvatskih i katoličkih obitelji u Paštrovićima. Ova nacionalna i vjerska slika današnje Budve utoliko je po hrvatski narod tragičnija, upravo radi toga što je taj izvorno hrvatski i katolički grad te odlike nosio barem pola tisućljeća u neprekidnom nizu sve do svršetka Prvog svjetskog rata. Sem dalmatinskih Hrvata, budući je Budva do 1918. upravno i u političkom smislu pripadala području Dalmacije, od starosjedilaca katolika, pored većinskih Hrvata u Budvi su u razmjerno značajnom broju živjeli i potomci Mlečana, doseljenih u taj višestoljetni hrvatski grad za vrijeme vladavine Mletačke Republike. Nakon propasti Austro - Ugarske i pod srpskom prisilom izopćenjem Budve iz sastava dotadašnjeg administrativnog prostora jugoistočne Dalmacije, ona je otrgnuta iz hrvatskog okrilja višestoljetnog pripadanja Dalmaciji i prebačena u Zetsku banovinu u sklopu administrativne podjele u Kraljevini SHS. Od tada počinje istinska kalvarija katoličkih Hrvata u Budvi i doselidba na njihova višestoljetna ognjišta mase srpskih pravoslavaca sa svih balkanskih prostora u taj grad i njegovo okružje, s kojim Srbi nikad nikakve povijesne poveznice nisu imali.

Velika vrijednost Budve leži u njenoj hrvatskoj i katoličkoj kulturnoj baštini. Tamo su brojni spomenici, arheološke iskopine, tvrđave, crkve i samostani. Ime Stari grad Budva je nosila već u srednjem vijeku kao najstariji grad na jugoistoku Jadrana. Većina arhitekture Starog grada je venecijanskog podrijetla. Vrata, prozori, balkoni i mnogi drugi građevni detalji su u rimskom stilu Venecijanske Republike. Mletačke zidine Starog grada su sada zanimljiva turistička atrakcija. U Budvi postoje četiri glavne crkve u budvanskom Starom gradu. Prva i najstarija očuvana je katolička crkva Svetog Ivana izgrađena još u 7. stoljeću, a sve do srbijanskog ukinuća Budvanske biskupije to je bila srednjovjekovna budvanska katedrala. Druga stara katolička crkva je i Bogorodična crkva Santa Maria in Punta, koja datira iz 840. godine. Pravoslavna crkva Svete trojice je vremenski najmlađa u usporedbi s katoličkim crkvama u Budvi. Ona je podignuta 1804. pod Austrougarskom kad polako i postupno počinje prvi val doselidbe pravoslavnih izbjeglica iz turskog zaleđa Budve. Četvrta crkva je druga po redu pravoslavna i sagrađena tek u razdoblju nakon osnutka SHS-a.To je pravoslavna crkva Svetog Save Osvećenoga.

Paštrovići su južno crnogorsko pleme na primorju uz jugoistočni Jadran i prostiru se od Petrovca do Sutomora u dalekoj prošlosti također potpuno hrvatskih i katoličkih mjesta, tijekom vremena etnički srbiziranim i pravoslaviziranim. U starijim izvorima Paštrovići se nazivaju i općinom Paštrovići, koja se po tradiciji dijelila na dvanaest plemena, a samu plemensku i bratstvenu organizaciju današnji Crnogorci duguju svojim dalekim precima iz Crvene Hrvatske aka Duklje, jer su Hrvati još u ranom srednjovjekovlju imali običaje povezivanja zajednica bratstava i plemena. Današnji Crnogorci očuvali su u svojoj tradiciji to izvorno hrvatsko naslijeđe. Paštrovići se prvi puta spominju 1355. godine kada je odatle hrvatski i katolički plemić Nikolica Paštrović bio poslanik u Dubrovniku. Po toj hrvatskoj i katoličkoj obitelji Nikolice Paštrovića, cijelo potonje crnogorsko pleme Paštrovića je povijesno i dobilo ime Paštrovići. Paštrovićka općina se navodi u spisima već 1377. godine.

Tijekom povijesti Paštrovići su imali oštre vojne sukobe i sa Turcima i sa Srbima, jer su ih i jedni i drugi željeli potlačiti i pokoriti. Godine 1423. Paštrovići su ratovali protiv srpskih trupa despota i turskoga vazala Stefana Lazarevića, te su se za vojnu pomoć i zaštitu morali  izravno obratiti i Mlečanima, točnije mletačkom duždu. Mlečani su ih uzeli u zaštitu pred vojnim napadom Srba kao turskih vazala i prethodnice turske vojske. Glavari Paštrovića su 1423. potpisali sporazum sa Mletačkom Republikom, po kojem su u ime dobivanja mletačke pomoći i zaštite od turskih i srpskih vojnih napada, bili obvezni kao podanici Mlečana i ratovati ubuduće u njenu korist kao saveznici. To je i ispunjeno, te su za račun Mlečana Paštrovići i ratovali od Skadra do Kotora, a za uzvrat Mlečani su im ostavili njihovu unutarnju autonomiju i ranije stečena prava, te su ih uvijek i uzimali u  svoju zaštitu i omogućili im slobodnu trgovinu po cijelome teritoriju Mletačke Republike. U vlasti Mlečana Paštrovići su ostali sve do njenoga pada i nestanka s političke scene 1797. godine, a poslije toga Paštrovići su postali dijelom Ilirskih pokrajina, onda Habsburškog carstva Austrougarske kao najjužniji dio prijeratne Dalmacije do Sutomora i rječice Željeznice.

 

© Dragan Ilić

 

Flag Counter 

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Pravo na odustanak ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Dostava ]

 

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvaćam