|
Bana Kulina je pred održavanje Bilinopoljskog sabora pismom papi Inoćentiju III izravno tužio zbog krivovjerja i izdaje katoličanstva Vukan Nemanjić, vladar Duklje, vrli i revni rimokatolik i najstariji brat Svetog Save.
Vukan Nemanjić je uz vojnu pomoć mađarskoga kralja Emerika napao Rašku kojom je vladao njegov mlađi brat Stefan samo da bi mu preoteo prijestol i vladavinu u Raškoj.
Bilinopoljski sabor je bio Sabor Bosanske crkve održan 8. travnja 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice. Sazvan je zbog optužbi protiv Kulina bana i bosanskih kršćana da su heretici. Vukan Nemanjić, kralj Duklje i najstariji brat Rastka Nemanjića ( Svetoga Save ), pisao je kao vrli i revni katolik rimskom papi Inoćentiju III, označavajući kao heretike bosanskoga bana Hrvata Kulina i njegovu sestru, udovicu kneza Miroslava. Vukan Nemanjić kao odani rimokatolik u pismu rimskome papi upozorava i naglašuje: "da se u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto ga je sa svojom ženom i svojom sestrom... i sa više svojih srodnika bio zaveden, preveo u ovu herezu više od deset tisuća kršćana."
Prijava Vukana Nemanjića odaje i njegove političke planove. Uspije li mađarski kralj Emerik, njegov saveznik, istjerati Hrvata Kulina iz Bosne, može on kao pravovjernik, odan i privržen papi i koji priznaje i štuje primat rimske crkve kao prave i jedine, doći na Kulinovo mjesto i zagospodariti Bosnom. Papa Inoćentije nakon Vukanova pisma, vrlo brzo poduzima ozbilje korake protiv Kulina i njegovih heretika. U posebnom pismu od 11. listopada 1200. godine zahtijeva od "predragog" u Kristu sina Emerika, kralja Ugra" da oštro istupi protiv heretika i pokrene protiv njih rat. No, Vukan Nemanjić i mađarski kralj Emerik kreću tada u jedan drugi rat i to protiv Raške i osvajaju je. Time je ostvarena Vukanova namjera i želja da uz vojnu pomoć mađarskoga kralja preotme prijestol u Raškoj od njegovoga mlađeg brata Stefana, koji će puno godina kasnije, nakon što se vratio na tron u Raškoj i sam biti, poput Vukana okrunjen krunom rimskoga pape 1217. godine, da bi ga najmlađi brat Rastko ( Sveti Sava ) uz batine i prijetnje smrću natjerao 1219. godine da vrati kraljevsku krunu papi i time je Raška, potonja Srbija postala pravoslavna zemlja. Vukan Nemanjić, tadašnji katolički vladar katoličke Duklje, vojnom pobjedom nad vojskom mlađega brata Stefana, postao je raški veliki župan. S druge strane, mađarski kralj Emerik svojoj je tituli pridodao i titulu kralja Raške, prethodnice Srbije. Taj kraljevski naslov u kojem se pozivaju vladarima Raške, mađarski će kraljevi nositi još nekoliko narednih stoljeća. No, ban Kulin u protunapadu iznenada provaljuje u Rašku. O toj njegovoj provali u Rašku papa je doznao iz pisma mađarskoga kralja Emerika. On je prijavio Kulina bana kao bezbožnika. Papa se poslije toga obratio splitskome nadbiskupu Bernardu i svom kapelanu Ivanu i javio im da su terra nobilis viri Culinibani mnogi heretici i šalje ih ad terram perfati Culini da doznaju istinu i postupe prema papinoj odredbi protiv heretika. Papa piše i Emeriku, a taj je zapovijedio Kulinu da sve takve ljude istjera iz svoje zemlje.
Na Saboru je donijeta čuvena Bilinopoljska izjava kojom su poglavari bosanske crkve pred izaslanikom rimskog pape Ivanom de Casamarisom izjavili da se odriču svoje hereze. Izjava je potpisana 8. travnja 1203. godine, a izjavu su potpisali bosanski ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara, uključujući dida Dragiča i "goste" Ljubina i Dražetu. Poslije potpisivanja izjave Ljubin i Dražeta su otišli ugarskom kralju Emeriku i pred njim položili prisegu da će se držati odluka rezolucije. Bilinopoljska izjava je ključni povijesni izvor kako je hereza u Bosni iskorijenjena gotovo u potpunosti još u doba Kulina bana, te kako se manji dio hrvatskog katoličkog puka, zavedenog krivovjerjem, nakon potpisane Bilinopoljske izjave vratio svojoj izvornoj rimokatoličkoj vjeri. I tako je potrajalo i tijekom cijele daljnje državne neovisnosti Bosne sve do njezinoga pada pod Turke 1463. godine. U tom trenutku 1463. godine u Bosni i Hercegovini živjelo je 90% katoličkog hrvatskog pučanstva, što su potvrdili i izvori iz turskog popisa stanovništva Bosne nakon njenoga zauzeća od strane Turaka 1463. godine.
|
