Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 

 

 

 

 

 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

 

 

Podržite našeg dopisnika Dragana Ilica financijski :  Paypal

32-Delcampe eBay eMail

Svi članci Dragana Ilića :

 

- Nemanjići su potomci hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovića, a Ana Nemanjić žena Stefana Nemanje je kćer hrvatskoga velikaša iz Bosne bana Borića starinom iz Slavonije.

- Srbi taje da potječu od Hrvata i da su prvotno bili rimokatolici.

- Misli i izjave poznatih ljudi o Srbima.

- Bosna i Raška su bile prije Turaka samo hrvatske pokrajine, a Bosna naseljena samo Hrvatima.

- Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića ( Svetog Save ) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.

- Ne posustaje uzaludna srbijanska promidžba o prošlosti i državnoj pripadnosti Kosova.

- Hrvatski književnici islamske vjere u razdoblju između dva svjetska rata.

- Nepregledni niz i doprinos Hrvata islamske vjere u hrvatskoj književnosti.

- Sveti Sava u svom djelu "Krmčija Svetog Save" i u "Hilandarskom tipiku" priznao je papi kako Rimu pripada pravo nadzora u svim srpskim zemljama i gradovima.

- Sveti Sava je dobio od nelegitimnog slijednika Bizanta u liku Nikejskog patrijarha pravno nevažeću dozvolu za osnutak lažne i u samom Bizantu nepriznate autokefalne crkve 1219. godine.

- Srbi u popunosti lažirali i povijesno krivotvorili i sakrili hrvatsku genezu rimokatoličke dinastije Nemanjića.

- Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

- Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

- Hrvatsko srednjevjekovno plemstvo sjeverozapadne Bosne dokaz je pripadnosti te oblasti Hrvatskoj.

- Povijesna vrela da je sjeverozapadna Bosna od pamtivijeka središnji dio države Hrvatske i prirodni trbuh nekadašnje Kraljevine Hrvatske.

- Sve župe današnje Banjolučke biskupije crkveno su pripadale Zagrebačkoj, Kninskoj i Krbavskoj biskupiji i politički bile sastavnim dijelom srednjevjekovne države Hrvatske.

- Na Bilinopoljskom saboru 8. travnja 1203. godine poglavari crkve bosanskih heretika u nazočnosti papinog izaslanika vratili se skupa sa zavedenim pukom Katoličkoj crkvi.

- Bilinopoljska izjava od 8. travnja 1203. snaga istine koja šamara laži izmišljene bošnjačke historiografije.

- SPC je od 16. i 17. stoljeća trebinjske katolike pretvarala u pravoslavce i od posrbljenih Hrvata izmislila nepostojeće trebinjske Srbe.

- Bosansku biskupiju utemeljio je u 11. stoljeću hrvatski kralj Petar Krešimir IV i crkveno je bila podložna Splitskoj nadbiskupiji.

- Najstarija rimokatolička biskupija u BiH-u je Trebinjsko - mrkanjska i umjetno je postala jakom utvrdom srpskoga svetosavlja.

- Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.

- Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.

- Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.

- Hrvatski Vrbaški grad ili današnja Banja Luka bio je poprištem mnogih slavnih i velikih hrvatskih bitaka.

- Punih 65 godina hrvatski kraljevski grad Jajce pružao je pod vojnom opsadom junački otpor divljim turskim barbarima s Istoka.

- Burna prošlost Bugojna, nekada hrvatskog grada ponosa u Bosni.

- Prozor - Rama na sjeveru Hercegovine i pred vratima Bosne stoljećima na braniku hrvatstva i katoličanstva.

- Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

- Mostar čuvar časti, ponosa i slave hrvatske Herceg Bosne.

- Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljili su Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kasabu Sarajevo.

- Središnja Bosna hrvatski i katolički iskon bosanskih Hrvata i dokaz izvorne nacionalne, vjerske i državnopravne hrvatske pripadnosti srednjevjekovne Bosne.

- Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

- Hrvatska i katolička Bosanska Posavina bila je povijesno dijelom Hrvatskog Kraljevstva, tek na kratko u 14. stoljeću dijelom Bosne i nikada do velikosrpske agresije od 1992 - 1995. nije imala srpsku i pravoslavnu većinu naroda.

- Zaboravljena i zapostavljena nekad davno hrvatska i katolička Bijeljina srce odavno pravoslavizirane regije Semberije.

- Zvornik ili nekadašnji hrvatski Zvonik legendarna srednjovjekovna hrvatska utvrda na Drini.

- Slavna tradicija glasovite franjevačke provincije Bosne Srebrene i nekad hrvatske i katoličke Srebrenice.

- Davnašnja hrvatska i katolička Hotča, danas Foča, bila je u Podrnju glavno trgovačko odredište hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike.

- Trebinje biser južne Hercegovine cijelo tisućljeće je živjelo u mediteranskom ozračju hrvatskog duha zapadnokršćanske civilizacije.

- Očaravajuće kulturno blago Boke Kotorske zaljeva hrvatskih svetaca na jugu hrvatskoga Sinjeg mora svima znanog Jadrana.

- Grad pod Rumijom Bar tiho i kriomice čuva i živi sjećanje i uspomene na hrvatske i katoličke korijene.

- Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

- Srijemom je vladao niz hrvatskih kraljeva hrvatske loze Trpimirovića od kralja Tomislava do kralja Zvonimira.

- Syrmium ili današnja Srijemska Mitrovica prijestolnica rane srednjovjekovne Panonske Hrvatske.

 

 

Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke :

 

Vrbaški grad su u 7. stoljeću naselili Hrvati i niti jedan drugi narod osim Hrvata tamo nije živio do 16. stoljeća i pada grada pod Turke.

Dokaze o postojanju naselja u banjolučkoj kotlini poslije doseljenja Hrvata u te krajeve u 7. stoljeću, pored gradine u Kaštelu, nalazimo u glavnim konturama u 13. stoljeću. Pored Zvečaja, Grebena i Bočca uz Vrbas se prostiralo naselje zvano Vrbas. Ono se u različitim dostupnim dokumentima različito piše: Orbasz, Orbaz, Vrbaz, Urbaczu, Wrbaz, Orbaaz, Orbag, Orbacz i Orbaczag. O odredištu Vrbaškog grada postoje različita mišljenja i tumačenja. Lokaciju je teško odrediti jer su istodobno postojala dva naselja na području današnje Banje Luke, te to unosi određenu vrstu nedoumica. Postoje dva poznata mjesta koja bi se na temelju sličnosti imena mogla poistovijetiti sa starim Vrbaškim gradom. Jedno naselje je Vrbanja uz istoimenu rijeku i sijelo istoimene župe nedaleko od Banje Luke. Drugo naselje je Vrbaška jugozapadno od Bosanske Gradiške u gornjem toku potoka Vrbaška, koji se ulijeva u Savu.

Strogo etimološki gledano, s jezične točke gledišta, Vrbanja najvjerojatnije nije kao naselje preteča Vrbaškog grada, jer svaki oblik riječi Vrbas sadrži slovo "s", a to nije slučaj s riječi Vrbanja. Tako ostaje jedina stvarna mogućnost da je na naselju Vrbaška nikao Vrbaški grad. Premda je to sasvim izvjesno prihvatljiva varijanta, ostaje dvojba u pogledu naselja u banjolučkoj kotlini. Ako bi se Vrbaška poistovijetila s gradom Vrbasom, to bi značilo da se time otvara velika povijesna praznina i prešućivanje srednjevjekovne povijesti naselja u banjolučkome kraju. Svako povijesno razdoblje područja naseljena oko današnje Banje Luke ostavile su značajan i neizbrisiv trag. Uvijek su naselja u banjolučkoj kotlini prevladavala u donjem toku Vrbasa, ali i mnogo široj oblasti od vodotoka Vrbasa. Ako bi se grad Vrbas smjestio uz Vrbašku, to bi bilo teško održivo i logički prihvatljivo, jer bi onda današnja Banja Luka prespavala nekoliko vijekova povijesti cijelo 12. 13. 14. i dijelom 15. stoljeće i k tome bi ispalo da je bila pusta i nenaseljena. Nadalje, ukoliko je Vrbaški grad bio u Vrbaškoj, to bi značilo da je moralo postojati i neko manje naselje u banjolučkoj kotlini i ono bi moralo biti poznato. Povrh svega, uvijek su u opisima Vrbaškog grada spominje i važna prometnica u smjeru od sjevera prema jugu. Međutim, kod Vrbaške je bitnija poprečna transferzala. Na povijesnoj znanosti je da konačno odredi točnu ubikaciju Vrbaškog grada, jer za sad postoji nekoliko oprečnih mišljenja znanstvenika. Ali, ono što je neupitno i što nitko ne dovodi u sumnju, to je da je Vrbaški grad ležao na području današnje Banje Luke.

Tragajući za mogućom lokacijom Vrbaškog grada u području banjolučke kotline dolazimo do poteškoća, pošto ostaje nejasno treba li ga tražiti na mjestu današnjega Gornjeg Šehera ili pri staroj tvrđavi. Po svemu sudeći  su i tad bila dva naselja na tim odredištima, od kojih je jedno mjesto činio kneževski grad i centar županije, a drugo je uz njega bitisalo usporedo s njim, tako da se povijesno spominju dva naselja. Prema stajalištima većine starijih povjesničara prvotno naselje Vrbas je bilo u Gornjem Šeheru. Na utoku Suturlije u Vrbas zamjećuju se ostaci starih gradskih ruševina. One leže na izvisini Cecelju, a tvore izbojak Ponir vrha i protežu se do Vrbasa. Još je primjetan trag nekadašnjih serpentina. Otprilike tri kilometra udaljenosti od današnje državne ceste nalaze se ruševine Vrbaškog grada. Očito je kako je gradsko kamenje upotrebljavano, što se da zaključiti po razdrobinama zidina. Po jednoj inačici ondje je stajao grad Orbasz, a njegovo podrgrađe bio je stari Orbasz Vasarhely. Narodna predaja te ruine naziva starim gradom, kako se doskora zvala i mahala, u kojoj se te ruševine naziru. Kombiniranjem ovih pretpostavki mogu se dovesti u sklad obje tvrdnje.

U periodu turskog nadiranja Vrbaški grad gubi svoju važnost, a njegovu ulogu preuzima ojačana tvrđava, koja se formirala u već postojećem naselju u centru današnje Banje Luke. Po nekim tumačenjima podrgrađe Orbasz Vasarhely je upravo to naselje, iz kojega se kasnije razvila Banja Luka na obali Crkvene i Vrbasa. Imajući sve u vidu, teško se može sa sigurnošću ustvrditi na sasvim precizan način gdje se točno nalazio drevni Vrbaški grad. Sud o njegovom jasno određenom lokalitetu treba za sad ostati rezerviran, dok se ne prikupe još jasni povijesni podaci, a do tad se treba suzdržati od nagađanja i raznih pretpostavki. Prema do sada raspoloživim činjenicama, znamo da je Vrbaški grad bio na području Banje Luke ili Gornjeg Šehera. Prvi spomen u Vrbaškoj župi datira iz 1244. godine, a grad se kasnije spominje. Poznati i pouzdani izvor iz 1295. godine spominje Vrbaški grad tvrđavu kao posjed slavonskog bana Radoslava. Dakako, o ne znači da Vrbaški grad i prije toga registriranoga pisanog spomena nije postojao. Dapače, već početkom 11. stoljeća razvidno je postojanje gradskog naselja na području današnje Banje Luke.Bili su to obrisi Vrbaškoga grada. Tijekom 11. stoljeća postojala je u Vrbaška župa, njezin knez i suci, što su sve realne pretpostavke postojanja srednjevjekovnog gradskog naselja na temeljima današnje Banje Luke. Vrbaški knez je ubirao prihode od trgovine na prijelazu preko Save kod današnje Bosanske Gradiške, što pokazuje da u to vrijeme pri Savi nije bilo značajnijeg naselja gledano iz pravca današnje bosanske granice. Knez Vrbaškog grada prvotno je biran preko činovnika s mađarskoga dvora pošto je Hrvatska 1102. ušla u državnu uniju s Mađarskom. Iz toga slijedi da je i Vrbaški grad imao status kraljevskoga grada. Jamačno je da je Vrbaški grad koncem 13. stoljeća imao jaku tvrđavu i podgrađe. Po veličini i značenju nadilazio je u 13. stoljeću sve tadašnje gradove na prostoru današnje sjeverozapadne Bosne. Bio je to kneževski grad, sijelo županije, a kasnije i Vrbaškog distrikta. U drugoj polovici 14. stoljeća Vrbaški grad je dobio i svoju novčanu valutu, što također ide u prilog tvrdnji o njegovom značenju.

 

© Dragan Ilić

 

Flag Counter 

Aktualizacija stranice : 16.8.2023.

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Pravo na odustanak ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Dostava ]

 

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvaćam