Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ VOJNA POVIJEST ] [ POVIJEST ] [ DIE VERBOTENE GESCHICHTE DER KROATEN ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

PROČITAJ VIŠE :

 

[ POČETAK ]

 

- 7. SS divizija „Princ Eugen”

- 13. SS divizija “Handžar”

- 23. SS divizija “Kama”

- SS pukovnija “Sandžak”

- Njemačko-hrvatsko redarstvo

- 369. pojačana pukovnija

- 369. “Vražja Divizija”

- 373. “Tigar Divizija”

- 392. “Plava Divizija”

- Zrakoplovna legija

- Pomorska legija

- Protuzrakoplovna legija

- Laki prijevozni zdrug

- Einsatzstaffel

- 1. Kozačka Divizija

- Hrvatsko domobranstvo

- Ustaška vojnica

- Crna legija

- Hrvatske oružane snage

- Zrakoplovstvo

- Protuzračna obrana

- Ratna mornarica

- Hadžiefendića legija

- Huskina legija

- Muslimanska milicija u Foči

- Muslimanska milicija u Goraždu

- Muslimanska milicija u Fazlagića Kuli

- Muslimanska milicija Salke Ćatića

- Oružništvo

- Narodna zaštita

- Državna radna služba

- DORA postrojbe

- RAVSIGUR

- Ustaška nadzorna služba

- Ustaška mladež

- Željeznička ustaška vojnica

- Ženska loza ustaškog pokreta

 - Istarska domobranska pukovnija

- DOMDO postrojbe

- Crnogorska narodna vojska

 

KONTAKTIRAJTE NAS :

 

E-Mail

 

CD / DOWNLOAD :

 

Transponder - Velika Smradija

 

POKRET 10. TRAVANJ :

 

Domoljubni pokret
10. travanj.

[ Pročitaj više ]

 

VOJNA POVIJEST : 373. “Tigar Divizija”

 

373. hrvatska divizija, poznata pod imenom Tigar, (Njemački : “373. (Kroatische) Infanterie-Division”) bila je hrvatska dobrovoljačka postrojba u sastavu Wehrmachta tijekom Drugog svjetskog rata. Pripadnici divizije su bili poznati i kao legionari jer se hrvatske postrojbe u njemačkoj vojsci nazivalo i legijama.

Ustrojena je tijekom posljednih mjeseci 1942. na poligonu Dölersheim od njemačkih časnika, dočasnika i vojnika posebnih rodova i hrvatskih novaka. Od kolovoza 1943., divizija je u sastavu 15. brdskog korpusa druge njemačke oklopne armije, u dolinama Une, Sane i Vrbasa, između Save i Dinare. Zajedno s potčinjenim ustaškim i domobranskim snagama vodila je brojne operacije protiv snaga Petog, uz povremeno sudjelovanje u operacijama protiv Četvrtog i Osmog korpusa NOVJ-a.

Tokom operacije Rösselsprung 1944. 383.pukovnija 373. divizije imala je ključni zadatak da u najkraćem roku prodre iz Srba i Drvara i deblokira desantne SS jedinice u Drvaru. 383. pukovnija znatnim dijelom je uništena tijekom oslobođenja Knina u prosincu 1944.

Opće prihvaćeno mišljenje je to da je divizija poražena i uništena tijekom Ličko-primorske i Karlovačke operacije NOVJ-a između 20. ožujka i 4. svibnja 1945, ali istina je drugačija[nedostaje izvor]. Njezin zapovjednik (Nijemac) general Gravenstein, iza kapitulacije Njemačke, doveo ju je u bezizlazno stanje.

Ostala je bez streljiva, pa je s jugopartizanima pregovarao o njezinoj predaji, izjednačujući je s postrojbama njemačke vojske.

Zbog toga je nastala zbunjenost kod vojnika, pa su to partizani iskoristili te nekoliko tisuća njezinih vojnika zarobili i likvidirali, dok su se neki dijelovi te hrvatske divizije izvukli iz klopke, a potom se pridružili drugim HOS-ovim postrojbama nastavljajući borbe sve do Bleiburške tragedije 15. svibnja 1945.

 

Prema tome, legendarna 373. pješačka "Tigar" divizija je dio HOS-a. Ona se nije predala, nego je upitnim postupkom njezina njemačkog zapovjednika dovedena u stanje uništenja.

U Mostecu su pobijeni pripadnici 373. Tigar divizije hrvatskih oružanih snaga (većinom su bili Hercegovci) te dio pripadnika njemačke
7. SS dobrovoljačke gorsko lovačke divizije Prinz Eugen. Jedan od svjedoka kod sela Mostec je rekao: "Žrtve su dovozili i ubijali po noći. Mi smo samo čuli pucnjeve. Tuda je bio put kojim smo išli do naše crkve, ali vlast nam je zabranila prolaziti pored tih polja. Kasnije, kada su te jame zatrpali, oralo se i sijalo, ali dugo vremena se zemlja slijegala. Svi su znali zašto..."
 

Ustroj divizije :

21. rujna 1943. divizija je imala 14.340 vojnika i časnika (5.063 Nijemaca i 9.277 Hrvata) :

- 383. legionarska pukovnija

- 384. legionarska pukovnija

- 373. legionarska topnička pukovnija

- 373. izviđačka bojna

- 373. bojna oklopnih lovaca

- 373. inženjerijska bojna

 

Zapovjednici divizije :

 

Emil Zellner bio je sin ravnatelja škole Emil Zellnera i njegove supruge Antonije, rođene Ried.

Ulazi u pješačku kadetsku školu u Beč-Breitenseeu i bio je 18. kolovoza 1908. godine zamjenik časnika kadeta u 26. pješačkoj pukovniji.

Dana 1. svibnja 1911. promaknut je u čin poručnika, a 1. siječnja 1913. zapovjeda11. K.u.K. Poljskoj topovskoj pukovniji.

1. kolovoza 1914. Zellner je promaknut u čin poručnika a 15. lipnja 1916. godine postaje voditelj "K.u.K. Feldhaubitzen-Regiment 70.".

Dana 15. kolovoza 1916. postao je zapovjednik baterije u "K.u.K. Feldhaubitzen-Regiment 16" a   17. kolovoza 1917. godine je promaknut u čin kapetana.

 

Od 1. travnja 1918. do 30. lipnja 1918. bio je na tečaju Glavnog stožera a 1. kolovoza 1918. ulazi u zapovjednistvo Glavnoog stožerg 17. pješačke divizije.

21. veljače 1919. ponovno je bio šef baterije, ovaj put u K.u.K. Feldkanonen-pukovnija 32.

Dana 24. srpnja 1919. oženio se s Ernom Klein.

Zellner je promaknut u čin bojnika 8. srpnja 1921. godine.

1. studenoga 1921. postaje zapovjednik strojničke kompanije 1. austrijske pješačke pukovnije.

Od 1. siječnja 1928. postaje časnik Glavnog stožera 3. austrijske brigade a od 25. listopada 1928. učiteljice na pješačkoj školi.

Od 1. rujna 1930. bio je zaposlen kao učitelj taktike na Vojnoj akademiji, gdje je 15. prosinca 1930. promaknut u čin pukovnika.

1. rujna 1933. bio je načelnik stožera u trećoj austrijskoj diviziji, a 20. siječnja 1934. promaknut je u cin pukovnika.

Dana 1. studenog 1936. Zeller načelnik stožera Vojnog inspektorata.

13. ožujka 1938. sljedi njegovo preuzimanje u Wehrmacht u stab grupne komandature 5.

Na početku Drugog svjetskog rata Emil Zeller postaje 4. listopada 1939. "Oberquartiermeister" na graničnom odjelu u južnoj u Poljskoj.

Dana 15. listopada 1939. preuzeo je zapovjedništvo 243. pješačke pukovnije, koju je vodio tijekom inazije u Francuskoj u Lorraine.

Dana 7. lipnja 1940. Zellner je prebačen u Führerreserve a 1. srpnja 1940. godine postaje načelnik Glavnog stožera zamjenika XVII. Armijskog korpusa.

1. travnja 1941. promaknut je u čin general bojnika.

Dana 25. siječnja 1941. je preuzeo zapovjedništvo nad 372. pješačkoj diviziji, koja se je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj uglavo borila protiv partizanskih bandita.

1. travnja 1943. promaknut je u čin general-poručnik.

Dana 5. kolovoza 1943. predao je zapovjednistvo i prebačen u Führerreserve.

Dana 10. listopada 1943. postao je vojnim zapovjedniku u Belgiji i sjevernoj Francuskoj.

Dana 20. travnja 1944. slijedi uporabu kao zapovjednik u operacijskom području Istočne Mađarske.

8. listopada 1944. ponovno je prebačen u Führerreserve, i tamo je bio od 25. listopada 1944. inspektor u "Wehr-Ersatz-Inspektion" u Innsbrucku.

Taj položaj koji je držao do kraja rata.

 

 

Eduard Aldrian (rođen 26. travnja 1888. u Puli, † 1. listopada 1955. u Grazu, Štajerska) bio je general-poručnik njemačkog Wehrmacht-a u Drugom svjetskom ratu.

Nakon škole  je bio časnik u k.u.k. pješaštvu Zajedničke vojske Austro-Ugarske. 26. lipnja 1936. je promaknut u čin pukovnika.

Nakon Anschlussa (pripojenja) Austrijs Njemackoj Aldrian ulazi 15. ožujka 1937. u Wehrmacht, a od 5. lipnja do 1. kolovoza 1938. dodijeljena je 35. promatračkoj bojni.

Bio je tada zapovjednik 38. planinske promatračke bojne od 1. kolovoza 1938. do 25. listopada 1939. i kao takav bio je promaknut u čin pukovnika 1. kolovoza 1939.

Između 25. listopada 1939. i 9. studenoga 1941. bio je zapovjednik 619. Posebne topničke pukovnije, a od 9. studenoga 1941. do 1. ožujka 1943. zapovjednik topništva (Arko) 124.

1. rujna 1942. postaje general-bojnik.

Između 8. veljače i 1. ožujka 1942., a opet od 20. srpnja do 15. rujna 1942. bio je zapovjednik 95. pješačke divizije u južnom dijelu istočne fronte.

Od 19. listopada do 14. prosinca 1942. godine bio je zapovjednik 88. pješačke divizije.

 

 

Od 18. siječnja do 19. veljače 1943. je imenovan za zapovjednika borbene skupine Aldrian, a između 1. ožujka i 1. srpnja 1943. godine bio je i viši zapovjednik topništva (HArko) 308, gdje je 1. lipnja 1943. godine promaknut u cin general-poručnika.

Nakon što je tada bio kratko u rezervnom položaju, preuzeo je 5. kolovoza 1943. godine zapovjednstvo 373. pješačke divizije i održao tu funkciju sve do njegove zamjene od pukovnika Karl Hermann 20. listopada 1944. godine.

S njom je sudjelovao od 25. svibnja do 6. lipnja 1944., uz jedinice general-pukovnika Lothara Rendulića, generala pješaštva Ernst von Leyser i SS-Oberführera Otto Kumm u operaciji Rösselsprung, čiji je cilj bio zarobiti ili ubiti bandita Josipa Broza Tita, a s time oslabiti vodeće strukture Jugoslavenske narodne oslobodilačke vojske.

Nakon što je ponovno bio u pričuvi od 20. listopada 1944. do 20. siječnja 1945. postao je zapovjednik topništva 306.

Nekoliko tjedana nakon bezuvjetne predaje Wehrmachta bio je od 28. svibnja 1945. u zatočeništvu, od kojeg je pušten 7. svibnja 1946. godine.

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

 

 

Pogledajte [ OVDJE ] program "Krugovala" i ugradite radio stanicu besplatno u Vašu stranicu.

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

 

Flag Counter 

Auf dieser Seite werden Cookies von integrierten Plug-Ins und Widgets verwendet. Wenn du dich weiterhin auf dieser Seite aufhältst, akzeptierst du den Einsatz von Cookies.

Mehr lesen

Ova stranica koristi kolačiće („cookies“) kako bi vam pružila bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda ove stranice slažete se sa korištenjem kolačića.

Pročitaj više