Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

 
[ Program internet radija “Krugoval” ]

 

Njemačka knjiga Ministarstva Vanjskih Poslova dokaziva srpske zločine u NDH već 3 dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske!

Šok za crvene domaće i dušmanske balkanske bradate bezpovijesne “istoričare” : ova knjiga Ministarska Vanjskih Poslova dokumentira srpske zločine od 13.4.1941 do listopada 1942 godine.

Dokaziva i činjenicu da su postojale tri formacije zločinaca :

- partizani
- četnici
- četnički partizani

Četnici su već 1941 godine prešli u partizane a ne kako bezpovijeni “istoričari” tvrde tek 1945te godine!

Pročitajte ovu knjigu na njemačkom jeziku i djelomično na hrvatskim
prijevodu [ OVDJE ].

 

NDH nije nikad kapitulirala pred jugo-srpskim okupatorom i pravno postoji još i danas!

Ovo vam jugo-srpski i bradati “istoričari” taje : Nezavisna Država Hrvatska nije pred okupatorima N.D.H. (partizanima i u partizane preobućenim četnicima) kapitulirala i zato pravno postoji još i danas!

Otkrivamo laž da je Poglavnik dr. Ante Pavelić “prodao” Dalmaciju Talijanima : to je već 1922 godine napravio srpski ministar Pašić u Kraljevini Jugoslaviji!

[
PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u NDH!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Genetičari potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Sandžak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

O ovim šute domaći crveni izdajnici, četnički zlotvori a i takozvani "Bošnjaci" : Sandžak je bio na zahtjev Sandžaklija 6 mjeseci dio Nezavisne Države Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Otkrivamo srpsku laz da na Katedrali u Magdeburgu pise anti-hrvatski natpis!

 

Srbi i domaći izdajnici tvrde da na katedrali u Magdeburgu (Njemačka) piše “Nek nas Bog čuva od kuge, rata i Hrvata!”.

Kontaktirali smo propovjednika i povijestničara katedrale te crkvenjaka katedrale koji su nam potvrdili tu srpsku laž!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Šrbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru prvi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubila 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma i kasnije te žrtve prepisala Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Trojedna Kraljevina  Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je postajala duže nego Kraljevina Srbija!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije a još više taje da je Srbija bila vazal Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Prema indijskoj svetoj knjigi Rig-Veda se o Hrvatima znade do
12.700 prije Krista!

Pročitajte sve o velikoj bogici Sarasvati i hrvatske Sarasvati-Ind civilizaciji te rano-hrvatske države [ Hurwurdu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ], [ Urartu ],
[ Huritsko kraljevstvo ], [ Harauvatija ]
i [ Chorasmija ]

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Šok za Srbe : Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Tko laže taj i krade!

Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ],[ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].

 

Tko je zbilja bio crveni šumski bandit Tito?

Dali je lažni smrad Tito bio Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Homo Balkanicus Primitivus protiv zdravog razuma
Hrvata!

Kako se velike “Hrvatine” bune svake godina protiv slavlja “Helloweena” a neznaju o poganstvu u svojoj kršćanskoj vjeri!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Muslimanske milicije Nezavisne Države Hrvatske.

Procitajte sve o muslimanskoj miliciji u Foči, Goraždu, Sandžaku, Huskinoj legiji, miliciji Salke Ćatića i miliciji Muhameda Hadžiefendića.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Njemačka Narodna Skupina i Einsatzstaffel u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte sve o Njemačkoj Narodnoj Skupini u NDH, Branimiru Altgayeru, filatelističkim izdanjima NNS i zloćin jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske nad Nijemcima.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Ovo vam taje domaće sluge bezpovijesni bradati “istoričara” :
Velikaya Horvatiya u dana
šnjoj Ukrajini, Poljskoj i Českoj!

Jeste čuli za tri hrvatske države “Bijelu Hrvatsku”, “Crvenu Hrvatsku” i “Karpatsku hrvatsku” na tlu današnje Ukrajine, Poljske i Česke?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi odgovorni za
17.000.000 mrtvih u
I. Svijetskom ratu!

Franz Ferdinand je htjeo preurediti dualnu “Austro-Ugarsku” monarhiju u trialnu “Austo-Ugarsku-Hrvatsku” pa je balkanski četnički divljak Gavrilo Prinicp dobio nalog da ga ubije.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu : cijela srpska povijest je laž!

U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Teritorij Nezavisne Države Hrvatske :

Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. proglasio da će nova država zauzeti cjelokupno povijesno područje Hrvatske. Nezavisna Država Hrvatska faktički nikada nije preuzela kontrolu nad svim prostorima. Prilikom uspostave Nezavisne Države Hrvatske podrazumijevalo se da će nova država zauzeti cijelo dosadašnje područje Banovine Hrvatske i ostatak Bosne i Hercegovine s granicom na Drini, kao i Boku Kotorsku i Sandžak.

Na zahtjev sandžački muslimana je tamo upućena ustaška bojna i carinici Nezavisne Države Hrvatske koja je za svega dva dana oslobodila čitav Sandžak, koji je
29.4.1941 službeno pripojen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Sandžak ostaje 6 mjeseci dio Nezavisne Države dok po "bečkoj liniji" Italija dobiva Sandžak. Nakon kapitulacije Italije Sandžak je preuzeo njemački III. Reich koji je želio vratiti Sandžak i Boku Kotorsku nakon pozitivnog završetka rata Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
[
PROČITAJ VIŠE ]

Područja Istre, Rijeke, Zadra i otoka Krka, Cresa i Lošinja bila su od 1922. u sastavu Italije kad ih je srpski ministar Pašić Kraljevine Jugoslavije poklonio Italiji da oslabi hrvatski korpus.

Na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (10.4.1941) je bila Bačka, Baranja i Međimurje dio Nezavisne Države Hrvatske.

Gotovo jednako teški kao s Italijom, bili su i odnosi s Mađarskom zbog sudaranja nacionalnih interesa. Mađarska je okupirala Međimurje, Bačku i Baranju te ih jednostrano pripojila, točnije, Mađarska je okupirala Baranju i Bačku 11. travnja 1941. godine, a Međimurje 16. travnja 1941. godine; oboje bez pristanka vlasti NDH.

Kraljevska jugoslavenska vojska napustila je Međimurje već prvog dana rata. 7. travnja ondje su ušli Nijemci, a mjesne ustaše pošle su organizirati civilnu upravu 8. travnja. Imali su problema s promađarskim aktivistima (etničkim Mađarima i odnarođenim Hrvatima). Svaka je diskusija prekinuta mađarskim vojnim pripajanjem. Mađarska je odmah krenula s radikalnim asimilacionističkim mjerama iz 19. stoljeća kojima je zatirala i mađarizirala manjine: partikularizmima i oštrim kažnjavanjem svake komunikacije s matičnim narodom. Reaktivirali su tezu o tobožnjem posebnom "međimurskom narodu", potom nakon ukidanja vojne uprave Međimurje prestaje biti posebna jedinica i inkorporirano je u Zaladsku županiju. U škole su uvedeni mađarski i "međimurski" jezik, a vodilja je bila postupni prijelaz na mađarski. Osnovan je list kao organ mađarske vlasti. Toponimi su promijenjeni u mađarske, u povijesnoj nastavi njegovan je kult velikomađarskih događaja i mađaronskih osoba, hrvatstvo Međimurja negirao se u svakoj prilici, cijelo Međimurje premrežili su gustom mrežom oružničkih postaja koje su sprječavale svaki pokušaj protumađarske djelatnosti i propagande te su uhićivali prvake Hrvata.  Nezavisna Država Hrvatska nikada nije priznala Mađarskoj pravo na Međimurje, protestirala je protiv njega i naglašavala svoje pravo; u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su  za to krivili lokalne mađarske zapovjednike, a mađarski predstavnici to su potvrđivali "da je do toga došlo pod pritiskom mađarske javnosti i vojnih krugova predvođenih regentom Miklňsem Horthyem". Hrvatski se tisak odupirao mađarskoj promidžbi, dok je nju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pronosio njemački tisak, koji je pisao s promađarskih gledišta. Službeni je Berlin bio stava da će se pitanje Međimurja riješiti poslijeratnom mirovnom konferencijom.

Zbog ovakvog mađarskog postupka Mađarske, Nezavisna Država Hrvatska i Mađarska nisu međusobno surađivale ni redarstveno ni policijski-obavještajno. Ministar vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske Mladen Lorković ocijenio je da su odnosi Nezavisne Države Hrvatske s Mađarskom u beznadnom položaju, a prigodom sazivanja Saborra 24. veljače 1942. izjavio je da Međimurje "smatra sastavnim dijelom Nezavisne Države Hrvatske"; Nezavisna Država Hrvatska dugo nije htjela akreditirati veleposlanika. Nasuprot mađarskoj integraciji, Nezavisna Država Hrvatska je ipak zadržala upravu za kotare Čakovec i Prelog. Oni ipak nisu djelovali u tim gradovima, ali su održavali stanovitu aktivnost iz Varaždina, kao teritorija pod kontrolom Nezavisne Države Hrvatske. Međimurje je upravno pripalo velikoj župi Zagorju, a u zemljovidima unošeno u granice Nezavisne Države Hrvatske.

Mađarska je zahtijevala razmjenu stanovništva u Srijemu i Baranji, luku Rijeku, odnosno Sušak (nakon talijanske okupacije bilo koju jadransku luku), a kasnije i bescarinski režim za prijevoz robe iz Mađarske na Jadran te davanje željeznice Zagreb-Rijeka u najam mađarskih državnih željeznica. Tijekom srpnja 1941. stanje se toliko zaštrilo da se razmišljalo i o prekidu svih diplomatskih odnosa s Mađarskom.

Mađarski apetiti nisu se zaustavili na pripajanju Međimurja i Baranje, kao ni Bačke koja je također imala brojne Hrvate. Planirali su se i dalje širiti na hrvatske krajeve. Među tim kartografskim planovima bio je i jedan koridor preko Hrvatske prema Rijeci kao "mađarskoj državnoj luci", a za dalju budućnost su predvidili da se dio morske obale od grada Rijeke do ušća rijeke Zrmanje ponovno nazove "Mađarsko primorje". Višestruki diplomatski prosvjedi i zahtjevi Nezavisne Države Hrvatske prošli su bez ikakva dobra rezultata.

Granica prema Srbiji označena je nakon konzultacija s Njemačkom zakonom donesenim 7. lipnja 1941. crtom stare granice između Austro-Ugarske i Srbije. Istočni dio Srijema je nominalno bio dijelom Nezavisne Države Hrvatske, ali ga je iz vlastitih sigurnosnih i strateških razloga Treći Reich držao pod svojom upravom pod nazivom Ostsyrmien.

Granica prema talijanskoj marionetskoj Kraljevini Crnoj Gori određena je 27. listopada 1941. dogovorom s Italijom. Time je Italija izravno priključila južni dio Konavala s Prevlakom i mjestom Gruda anektiranom području Boke kotorske.

Prvi ugovor o granici bio je potpisan s Njemačkom 13. svibnja 1941. i označio je hrvatsko-štajersku granicu kao granicu NDH i Trećeg Reicha.

Treći Reich je prije priznanja isprva tražio pripajanje Huma na Sutli, što je jedva izbjegnuto.

Kako vidite na karti dolje, je Italija 6.4.1941 okupirala hrvatski teritorij od Zadra do Splita : znaći 4 dana prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske!

Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.
Nezavisna Država Hrvatska je morala priznati tu okupaciju uz onaj teritorij koji je već od 1922. godine bio talijanski teritorij na hrvatskom tlu.

Za to je bio odgovoran "Rapallski ugovor" po kojem je tadašnji okupator Hrvatske, Kraljevina Jugoslavija, poklonila Italiji hrvatska područja Istre, Rijeke, Zadra i otoka Krka, Cresa i Lošinja.

Domaći crveni izdajnici te jugo-srpski bradati nomadi lažu kad tvrde da je Poglavnik dr. Ante Pavelić "prodao" Dalmaciju Talijanima.

Nije on mogao nešto prodati što je bilo od 1922. godine talijansko ili već 4 dana prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske bilo okupirano od fašiticke Italije!

 

Tu okupaciju je morao potvrditi jer je to bio uvijet da Italija prizna Nezavisnu Državu Hrvatsku a njemačkim priznanju Nezavisne Države Hrvatske je bila uvijet da Italija prizna Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Koju je drugu mogučnost imao Poglavnik dr. Ante Pavelić?


Bilo kako bilo : činjenica je da je nakon kapitulacije Italije 1943. godine Poglavnik dr. Ante Pavelić poništio "Rimske ugovore" i vratio od Italije okupiranu Dalmaciju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Nije to učinio šumski bandit Jospi Broz Tito nego Poglavnik dr. Ante Pavelić!

 

 

 

 

Upravna podjela Nezavisne Države Hrvatske :

 

Nezavisna Država Hrvatska se vratila povijesnoj hrvatskoj podjeli na županije, odnosno velike župe, dok je glavni grad Zagreb bio posebna upravna jedinica. U NDH su postojale 22 velike župe (prvotno ih je bilo 10) sa 148 kotara i oko tisuću malih općina. Župe su uglavnom dobile imena po starohrvatskim imenima župa i regija. Tijekom postojanja NDH često su mijenjale granice, sjedišta, pa i nazive. Nova podjela na župe namjeravala je dokinuti upravnu odvojenost prostora nekadašnje Trojednice i BiH, pa su velike župe Livac i Zapolje (sa sjedištem u Novoj Gradiški), Posavlje (sa sjedištem u Brodu), Dubrava (sa sjedištem u Dubrovniku), Hum (sa sjedištem u Mostaru) te Krbava i Psat (sa sjedištem u Bihaću) osim hrvatskih, imale i bosanskohercegovačke kotare.] Nakon pada Italije, osnovana je nova župa Sidraga i Ravni kotari, dok je na području Istre i Kvarnera nešto kasnije bila predviđena župa Raša.

Želja za većom integracijom Hrvatske i BiH očitovala se i u namjerama oko proglašenja glavnog grada. Još prije rata, Poglavnik dr. Ante Pavelić je htio imenovati Banju Luku glavnim gradom NDH. Tijekom početnih mjeseci postojanja NDH, planiralo se preseliti potpredsjedništvo vlade i dio državnog aparata iz Zagreba u Banju Luku, kako bi se "ojačao istočni dio države". I kasnije je postojala ideja o Banjoj Luci kao glavnom gradu.



Županije Nezavisne Države Hrvatske :

 

Velika župa Zagorje :

Sjedište joj je bilo u Varaždinu, a djelovala je od 3. lipnja 1941. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Čakovec

    Ivanec

    Klanjec

    Krapinu

    Ludbreg

    Novi Marof

    Pregradu

    Prelog

    Varaždin

    Zlatar

te gradove Čakovec i Varaždin.

Iako je Mađarska okupirala Međimurje, NDH je zadržala upravu za kotare Čakovec i Prelog. Uprave tih dvaju kotara bili su u Varaždinu. Međimurje je "konstatirano" kao sastavni dio Velike župe Zagorje sa sjedištem u Varaždinu, pa je unošeno i u zemljovidima kao dio NDH.

Kotarska oblast Čakovec-Prelog bila je posebno upravno tijelo. Nastala je kao privremeno tijelo, a namjena je bila koordinaciju pomoći izbjeglicama iz Međimurja. Poslije je preuređena u ustanovu koja je poslužila i za kontakt s Hrvatima iz Međimurja. Treća namjena bila je prikupljanje obavijesti kojim su se u NDH namjeravali poslužiti u budućnosti radi reintegracije Međimurja.

Povjerenik NDH za Međimurje bio je Teodor Košak.

 

 

Velika župa Prigorje :

Sjedište joj je bilo u Zagrebu, a djelovala je od 21. lipnja 1941. do 5. srpnja 1944. godine kada je ukinuta osnutkom velike župe Gora-Prigorje, koja je, pored dijela teritorija velike župe Gora, uključila i cjelokupno područje velike župe Prigorje. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Dugo Selo

    Kutina

    Samobor

    Stubica

    Sveti Ivan Zelina

    Velika Gorica

    Zagreb

 

 

Velika župa Bilogora :

Sjedište joj je bilo u Bjelovaru. Djelovala je od 11. kolovoza 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bjelovar

    Čazma

    Garešnica

    Đurđevac

    Koprivnica

    Križevci

    Grubišno Polje (od 20. prosinca 1941.)

te gradove Bjelovar, Koprivnicu i Križevce.

 

 

Velika župa Baranja :

Sjedište joj je bilo u Osijeku, a djelovala je od 10. srpnja 1941. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Godine 1941. za župana Velike župe Baranja postavljen je Stjepan Hefer. U Osijeku su od 1941.-1945. djelovali ured za kolonizaciju, te komesacijsko povjerenstvo. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Donji Miholjac

    Đakovo

    Našice

    Slatina

    Valpovo

    Virovitica

    Osijek

te gradove Osijek i Viroviticu.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja.

 

 

Velika župa Vuka :

Sjedište joj je bilo u Vukovaru. Djelovala je od 26. lipnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan Jakob Eliker kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik dr. Ante Pavelić.

Obuhvaćala je područje kotara : Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun, te gradove Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Petrovaradin, Ruma, Vinkovci, Vukovar, Zemun i 156 općina.

Preustrojem 5. srpnja 1944. velikoj župi Vuci priključena je Županja koja je dotad bila u Velikoj župi Posavju.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja.

 

 

Velika župa Posavje :

Sjedište joj je bilo u Brodu na Savi (Slavonski Brod). Djelovala je od 15. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bijeljina, Brčko, Brod na Savi (Slavonski Brod), Derventa, Gradačac, Županja, te kotarske ispostave Bosanski Šamac, Bosanski Brod, Odžak i grad Brod na Savi.

Preustrojem 5. srpnja 1944. iz velike župe Prisavja izdvoje na je Županja koja je dotad bila u Velikoj župi Vuci.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja

 

 

Velika župa Livac-Zapolje :

Sjedište joj je bilo u Novoj Gradišci. Djelovala je od 15. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor i gradove Nova Gradiška i Prnjavor.

Zbog ratnih okolnosti 13. prosinca 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik područja Vuka, Baranja i Posavje. 27. ožujka 1945. poslove građanske uprave preuzeo je glavar građanske uprave, kao poseban opunomoćenik za isto područje.

 

 

Velika župa Gora :

Sjedište joj je bilo u Petrinji. Djelovala je od 26. svibnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bosanski Novi, Dvor, Glinu, Kostajnicu, Petrinju, Vrginmost (do 20. studenoga 1941., nakon čega je pripao Pokupju), Sisak te gradove Sisak i Petrinju.

5. srpnja 1944. je osnovana Velika župa Gora-Prigorje.  Najveći dio velike župe Gore uklopljen je u tu novu veliku župu, spajanjem s Velikom župom Prigorjem. Kotari Bosanski Novi i Dvor tim su preustrojem pripojeni Velikoj župi Krbavi-Psatu.

 

 

Velika župa Pokupje :

Sjedište joj je bilo u Karlovcu. Djelovala je od 13. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Jastrebarsko,

    Karlovac,

    Pisarovinu,

    Vrginmost (od 19. studenoga 1941.); 1. rujna 1942. preimenovana u kotarsku oblast Topusko, kad je i sjedište premješteno u Topusko; 21. travnja 1945. ovaj je kotar "privremeno" izdvojen i pripojen Velikoj župi Gori-Prigorju

    Vojnić (ukinut 1. ožujka 1944.)

te grad Karlovac. Ukidanjem kotara Vojnića razdijeljeno je njegovo ozemlje kotarima Karlovcu, Slunju i Topuskom.

 

 

Velika župa Modruš :

Sjedište joj je bilo u Ogulinu. Djelovala je od 1. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Ogulin, Delnice, Vrbovsko i Slunj.

Ukidanjem kotara Vojnića iz susjedne velike župe 1. ožujka 1944. proširena su ozemlja kotara Karlovca, Topuskog i Slunja, kotara iz ove velike župe.

 

 

Velika župa Vinodol-Podgorje :

Sjedište joj je bilo u Senju, a djelovala je od 16. srpnja 1941. do 8. svibnja 1945. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Za župana Velike župe Vinodol-Podgorje postavljen je Miroslav Sušić.

Od 5. srpnja 1944. iz njenog teritorija je isključen kotar Pag i pridružen teritoriju Velike župe Sidraga-Ravni Kotari, a pripojen joj je kotar Rab.

Od 20. svibnja 1944. na ovomu teritoriju je na snazi bilo iznimno stanje, pa je poslove građanske uprave obavljao vojni zapovjednik obalnog odsjeka Like. Njemu je 28. ožujka 1945. dodijeljen glavar građanske uprave. Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Brinje

    Crikvenica

    Karlobag (od 15. srpnja 1941.)

    Kraljevica (od 15. rujna 1941.)

    Novi

    Senj

    Pag (kotarska ispostava, od 15. kolovoza 1941.); 5. srpnja 1944. pridružen velikoj župi Sidraga-Ravni Kotari

    Rab (od 5. srpnja 1944.) - pridružen velikoj župi nakon pada Kraljevine Italije

 

 

Velika župa Cetina :

Sjedište joj je bilo u Omišu i poslije u Splitu. Djelovala je od 25. lipnja 1941. do 26. listopada 1944. godine.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Hvar

    Imotski

    Makarsku

    Sinj

    Split

    Supetar

    Omiš (od 1. kolovoza 1941.), u čije je područje uključeno područje kotarske oblasti Split

    Vrgorac (od 15. kolovoza 1942.)

Padom Italije dolazi do upravnog preustroja. Izmijenjene su granice kotara, pripojeni i osnovani novi kotari te premješteno sjedište velike župe. Ukinut je kotar Omiš 3. studenoga 1943. (ponovo uspostavljen 1944.), čije je područje pripojeno kotaru Splitu, gdje je nešto prije, 11. listopada 1943. premješteno sjedište velike župe. Istog je dana osnovana i kotarska ispostava Vis.

5. srpnja 1944. opet su preustrojene velike župe, a u velikoj župi Cetini to je značilo imenovanje nove kotarske oblasti, Brača, umjesto dotadašnjeg Supetra.

Od 20. svibnja 1944. na snazi je u ovoj velikoj župi bilo iznimno stanje, pa je civilnu upravu preuzela vojna. Građansku upravu preuzeo je zapovjednik obalnog odsjeka Neretva, a od 28. ožujka 1945. bio je imenovan poseban glavar građanske uprave

 

 

Velika župa Hum :

Sjedište joj je bilo u Mostaru, a djelovala je od 5. kolovoza 1941. do 1945.. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Konjic

    Ljubuški

    Metković

    Mostar

    Nevesinje

    kotarska ispostava Posušje (od 1. rujna 1941. kotarska oblast)

i grad Mostar.
 

Od 5. srpnja 1944. Velikoj župi Hum su se priključili sljedeći kotari, koji su prethodno pripadali Velikoj župi Dubravi :

    Čapljina

    Gacko

    Stolac

te kotari koji su prethodno pripadali ukinutoj Velikoj župi Plivi i Rami

    Livno

    Duvno (dotada Tomislavgrad)

    Prozor

i grad Livno.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 13. ožujka 1945. bilo premješteno iz Mostara u Sarajevo.

Zbog ratnih okolnosti 20. svibnja 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Neretve. Njemu je 28. ožujka 1945. za poslove građanske uprave u okolnostima iznimnog stanja dodijeljen je glavar građanske uprave.

 

 

Velika župa Dubrava :

Sjedište joj je bilo u Dubrovniku, a djelovala je od 30. lipnja 1941. do 5. srpnja 1945. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Za župana Velike župe Dubrava postavljen je dr. Ante Nikolić. Od 1941. do 1943. obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bileća

    Čapljina

    Dubrovnik

    Gacko

    Ljubinje (od 15. rujna 1941. postaje kotarska ispostava, kotarska oblast je Ravno)

    Ravno (od 15. rujna 1941.; Ljubinje postaje kotarska ispostava)

    Stolac

    Trebinje

    grad Dubrovnik

a od 1. ožujka 1943. djeluje kotarska ispostava u Janjini .
 

Pad Italije mijenja granice ove velike župe. Pored gore navednih kotara, u sastav velike župe ušli su :

    kotari Kotor i Korčula

    gradovi Herceg Novi (kao kotarska ispostava) i Kotor (kao kotar); općine Kotor, Prčanj, Krtole, Muo, Risan, Grbalj, Donja Lastva, Stoliv, Herceg Novi, Perast, Dobrota, Budva, Tivat i Luštica.

    upravne općine Lastovo i Babino Polje

te oslobođeni dio upravne općine Konavle-Gruda.

Uspostava vlasti bila je problem. U Konavlima je nastupila njemačka vojna i crnogorska civilna uprava, a uz to bila je velika nazočnost partizanskih snaga. Početkom 1944. potisnuti su partizani, koji su se vratili svibnja iste godine. Na području Boke kotorske nije sprovedeno zbog sukoba s njemačkim i crnogorskim interesima.

20. svibnja 1944. proglašeno je iznimno stanje u obalnom području. Proglašenje se odnosilo i na ovu veliku župu, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Neretve.

Od 5. srpnja 1944. kotari Stolac, Čapljina i Gacko iz Velike župe Huma pripojeni su ovoj velikoj župi.

28. ožujka 1945. za poslove građanske uprave imenovan je poseban glavar, unatoč proglašenom iznimnom stanju. Glavar je dodijeljen vojnom zapovjedniku obalnog odsjeka Neretve.

 

 

Velika župa Vrhbosna :

Sjedište joj je bilo u Sarajevu, a djelovala je od 21. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Za župana Velike župe Vrhbosne postavljen je dr. Ismet-beg Gavran Kapetanović. Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan postao je prvak Muslimanske organizacije iz Žepča i stari disident JMO-a prije 1929. Derviš Omerović. Od studenoga 1943. do studenoga 1944. veliki župan bio je Muhamed Kulenović.

Velika župa Vrhbosna obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Čajniče

    Foča

    Rogatica

    Sarajevo

    Srebrenica (do 5. srpnja 1944., od tad u v. župi Usori-Solima)

    Višegrad

    Vlasenica (do 5. srpnja 1944., od tad u v. župi Usori-Solima)

    Fojnica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    Visoko (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    kotarska ispostava Prača (Trnovo) (prestala poslovati 28. prosinca 1943.)

    kotarska ispostava Goražde,

    kotarska ispostava Kalinovik,

i grad Sarajevo.

Preustrojem velikih župa u NDH Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. priključeni su kotari Fojnica i Visoko iz ukinute v. župe Lašve-Glaža, a kotari Srebrenica i Vlasenica priključeni su v. župi Usori-Solima.

 

 

Velika župa Usora-Soli :

Sjedište joj je bilo u Tuzli, a djelovala je od 20. srpnja 1941. Do 5. srpnja 1944. godine nosila je ime "Usora i Soli". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Doboj,

    Gračanica,

    Maglaj,

    Teslić,

    Tešanj,

    Tuzla,

    Zvornik

    Kladanj (od 16. kolovoza 1941., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    Srebrenica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Vrhbosni)

    Vlasenica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Vrhbosni)

i grad Tuzla.

Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan ove velike župe je Ragib Čapljić, postavljen je disident JMO-a od 1938. i Hadžićev pristaša iz Rogatice. Početkom svibnja 1941. vlasnik Muslimanske svijesti Muhamed Hadžibaščaušević imenovan je za ustaškog stožernika. Rujna 1942. velikim županom imenovan je Bahrija Kadić. Ožujka 1944. za velikog župana ove župe imenovan je Avdo Ferizbegović.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 10. listopada 1944. godine bilo premješteno iz Tuzle u Doboj.

 

 

Velika župa Lašva-Glaž :

Sjedište joj je bilo u Travniku, a djelovala je od od 20. lipnja 1941. do 5. srpnja 1944. godine.Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje pet kotarskih oblasti :

    Fojnica,

    Travnik,

    Visoko,

    Zenica

    Žepče

    Kladanj (16. kolovoza 1941. izdvojen i priključen velikoj župi Usori i Solima)

    kotarska ispostava u Zavidovićima

i grad Travnik.

Kotar Fojnica se dijelio na općine: Brestovsko (sjedište Gromiljak), Busovača, Fojnica, Kiseljak i Kreševo.

Kotar Travnik činile su općine: Bila (sjedište Guča Gora), Bučići (sjedište Stojkovići), Turbe i Vitez.

Kotar Visoko činile su općine: Gračanica (sjedište Veliko Čajno), Kvalupi (sjedište Čifluk), Kraljeva Sutjeska, Mokronoge (sjedište Donje Moštre), Planina ( sjedište Kovačići-Okruglica), Podgora (sjedište Župča), Vareš, Visoko, Zgošće (sjedište Kakanj-Majdan).

Kotar Zenica činile su općine: Brnjic (sjedište Seoci – Vrpolje), Gornja Zenica (sjedište Zenica), Grahovica (sjedište Nemila), Stranjani (sjedište Podbrežje-Strankosi), Vraca i Zenica.

Kotar Žepče činile su općine: Novi Šeher, Vozuća (sjedište Gare), Zavidovići i Žepče.

Preustrojem velikih župa u NDH Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. ukinuta je ova velika župa, i spajanjem dijela ozemlja ove v. župe (kotari Travnik, Zenica, Žepče i grad Zenica) s ozemljem ukinute velike župe Plive i Rame nastala je nova Velika župa Lašva-Rama, poslije preimenovana u Lašva-Pliva. Kotari Fojnica i Visoko priključeni su v. župi Vrhbosni.

 

 

Velika župa Pliva i Rama :

Sjedište joj je bilo u Jajcu, a djelovala je od od 16. kolovoza 1941. do 5. srpnja 1944. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bugojno,

    Glamoč,

    Jajce,

    Livno,

    Prozor,

    Tomislavgrad,

    Varcar- Vakuf

    kotarska ispostava Kupres (od 1. rujna 1941. kotarska oblast),

    kotarska ispostava Gornji Vakuf

    kotarska ispostava Donji Vakuf

i grad Livno.

Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan bio je Hilmija Bešlagić, poslije ministar prometa i javnih radova NDH.

Preustrojem velikih župa u NDH Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. ukinuta je ova velika župa, i spajanjem dijela ozemlja ove s ozemljem ukinute velike župe Lašve-Glaža nastala je nova Velika župa Lašva-Rama, poslije preimenovana u Lašva-Pliva. Drugi dio ove velike župe priključen je velikoj župi Humu :

    Livno

    Duvno (dotada Tomislavgrad)

    Prozor

i grad Livno.

 

 

Velika župa Krbava-Psat :

Sjedište joj je bilo u Bišću, a djelovala je od 16. lipnja 1941. pod imenom "Krbava i Psat", a od 5. srpnja 1944. godine nosi ime "Krbava-Psat". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje ovih kotarskih oblasti :

    Bihać,

    Bosanska Krupa,

    Bosanski Petrovac,

    Bosansko Grahovo (do 1.siječnja 1942., pa priključen v. župi Bribiru i Sidrazi),

    Cazin

    Donji Lapac (do 1. siječnja 1942.; ukinut i priključen v. župi Gackoj i Lici)

    Bosanski Novi (od 5. srpnja 1944., dotad u velikoj župi Gori)

    Dvor (od 5. srpnja 1944., dotad u velikoj župi Gori)

    kotarske ispostave Velika Kladuša, Kulen Vakuf

i gradove Korenicu (do 20. prosinca 1941., poslije u v. župi Gackoj i Lici) i Bihać.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 23. srpnja do 23. rujna 1944. bilo premješteno iz Bišća u Banju Luku.

Zbog ratnih okolnosti 13. prosinca 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Lika. 27. ožujka 1945. poslove građanske uprave preuzeo je glavar građanske uprave, kao poseban opunomoćenik za područje velikih župa Vuka, Baranja i Posavje.

 

 

Velika župa Sana-Luka :

Sjedište joj je bilo u Banjoj Luci, a djelovala je od 1. kolovoza 1941. godine. Do 5. srpnja 1944. godine nosila je ime "Sana i Luka". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Banja Luka,

    Ključ,

    Kotorišće (Kotor Varoš),

    Prijedor,

    Sanski Most;

    kotarska ispostava Kozarac

    kotarska ispostava Lušci Palanka (do 1. rujna 1941.)

i grad Banja Luka.

 

 

 

 

Blagdani i praznici Nezavisne Države Hrvatske :

 

Državni blagdani :

    10. travnja, Dan osnutka Nezavisne Države Hrvatske

    13. lipnja, Poglavnikov imendan

    20. lipnja, Dan narodnih žrtava

 

Vjerski blagdani :

Bili su neradni za vjernike pojedinih vjeroispovijesti :

    katolički: Nova godina (1. siječnja), Sveta Tri Kralja (6. siječnja), Svijećnica (2. veljače), Sv. Josip (19. ožujka), Blagovijest (25. ožujka), Uskrs - dva dana, Spasovo, Duhovi - dva dana, Tijelovo, Sv. Petar i Pavao (29. lipnja), Velika Gospa (15. kolovoza), Svi Sveti (1. studenoga), Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, (8. prosinca), Božić (25. i 26. prosinca);

    evangelički: Nova godina (1. siječnja), Veliki Petak, Uskrs - dva dana, Spasovo, Duhovi - dva dana, Blagdan reformacije (31. listopada), Badnjak (24. prosinca), Božić (25. i 26. prosinca);

    muslimanski: Prvi dan muharema (Nova godina), Mevlud (dan rođenja Muhameda a.s.p.), Ramazan-Bajram, koji traje tri dana i Kurban-Bajram, koji traje četiri dana;
 

Formiranjem Hrvatske pravoslavne crkve, u službene vjerske blagdane bili su uvršteni i pravoslavni blagdani.

    pravoslavni: Nova godina (1. siječnja), Bogojavljenje - Sveta Tri Kralja (6. siječnja), Blagovijest (25. ožujka), Uskrs - dva dana, Spasovdan, Duhovi - dva dana, Velika Gospojina (15. kolovoza), Božić (25. i 26. prosinca)

 

Sveučilišni i školski :

    25. travnja, Dan ustaša sveučilištaraca (ujedno je proglašen i danom hrvatske školske mladeži)

 

 

Državna vlast Nezavisne Države Hrvatske :

 

Nezavisna Država Hrvatske nije imala Ustav, niti je ikada postojala ideja da se on donese. Sve zakonske odredbe o uspostavljanju države i njenom ustrojstvu potpisivao je Poglavnik dr. Ante Pavelić, koji nosi naslov poglavnika. Prije Rimskih ugovora Poglavnik je bila institucija koja je označavala državni suverenitet, a kasnije to svojstvo prelazi na Zvonimirovu krunu. Tako je Poglavnik donosio zakon o vladi, o Hrvatskom državnom saboru, o hrvatskim državnim zastavama, grbu i državnim pečatima, o državljanstvu, o podjeli teritorija na župe, o državnom vijeću, o Islamskoj vjerskoj zajednici u NDH, o Hrvatskoj Pravoslavnoj crkvi, o granicama NDH itd. U pripremanju zakona, Poglavniku su pomagali Zakonodavno povjerenstvo pri Poglavniku 1941. i 1942., Zakonodavni odjel Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja 1942., Hrvatski državni sabor 1942. (tijelo čije se članove nije biralo na izborima i koje nije imalo vlast da donosi zakone) i Državno vijeće 1942.-1945.

Poglavnik je u svojim rukama koncentrirao također i izvršnu vlast. Bio je šef države, a do 1943. je predsjednik vlade i sam imenuje sve ministre. Nakon toga također on imenuje i predsjednika, a koncentrirao je i bitan dio sudbene vlasti.

23. veljače 1942. poglavnik je sazvao Hrvatski državni sabor, reprezentativno tijelo koje nije bilo birano (članovi su imenovani) i nije imalo zakonodavnu vlast. Sastalo se u tri navrata 1942. i nakon toga se nije više sastajalo.

 

 

Promjena granica Nezavisne Države Hrvatske :

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 10.4.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 11.4.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 16.4.1941 :

 = N.D.H. na dan proglašenja.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1945.

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru”
1922. godine.

 = Mađarska okupira Baranju i Bačku.

 = Mađarska okupira Međimurje.

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 29.4.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 18.5.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 27.10.1941 :

 = Priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 = Nezavisna Država Hrvatska postaje od
18.5.1941 do 12.10.1943 formalno kraljevina.
[ PROČITAJ VIŠE ]

 = Italija okupira Sandžak.

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 8.9.1943 :

 

 

310_Karta_Nezavisne_Drzave_Hrvatske_-_3_9_1943

 

 

 = Njemački Reich je preuzeo nakon kapitulacije Italije područja koje je Italija okupirala ili hrvatska područja koja je dobila 1922 kao poklon od Kraljevine Jugoslavije (u tom slučaju Istru, grad Rijeku, otok Cres i Lošinj). Područje je dobilo ime “Operationszone Adriatisches Küstenland” (OZAK) sto zaći "Operativna zona Jadransko primorje".

 =
Nezavisna Država Hrvatska je nakon kapitulacije Italije vratila područje Rijeka/Kupa, Krk, Rab te zaleđe Zadra do Splita.

 =
Wehrmacht je preuzeo privremeno od Italije okupirana područja Nezavisne Države Hrvatske (Sandžak i Boku Kotorsku) iz strateški razloga ih je htjeo vratiti N.D.H. nakon pozitivnog završetka rata.

Wehrmacht je preuzeo privremenu kontrolu i nad otocima Hvar, Korčula i Brač. To nije bila okupacija hrvatski područja nego zato što tamo nije bilo hrvatske vojske.

Wehrmacht je preuzeo privremenu kontrolu i u gradu Zadru.

 

 

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

[Start] [Sve teme] [Teritorij] [Tko je tko] [Vojska] [Filatelija] [Kune] [Odlikovanja] [HOP] [HOS] [Genocid]

 Flag Counter

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolači?a.

Privatnost OK