[ Program internet radija “Krugoval” ]

Njemačka knjiga Ministarstva Vanjskih Poslova dokaziva srpske zločine u NDH već 3 dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske!

Šok za crvene domaće i dušmanske balkanske bradate bezpovijesne “istoričare” : ova knjiga Ministarska Vanjskih Poslova dokumentira srpske zločine od 13.4.1941 do listopada 1942 godine.

Dokaziva i činjenicu da su postojale tri formacije zločinaca :

- partizani
- četnici
- četnički partizani

Četnici su već 1941 godine prešli u partizane a ne kako bezpovijeni “istoričari” tvrde tek 1945te godine!

Pročitajte ovu knjigu na njemačkom jeziku i djelomično na hrvatskim
prijevodu [ OVDJE ].
 

NDH nije nikad kapitulirala pred jugo-srpskim okupatorom i pravno postoji još i danas!

Ovo vam jugo-srpski i bradati “istoričari” taje : Nezavisna Država Hrvatska nije pred okupatorima N.D.H. (partizanima i u partizane preobućenim četnicima) kapitulirala i zato pravno postoji još i danas!

Otkrivamo laž da je Poglavnik dr. Ante Pavelić “prodao” Dalmaciju Talijanima : to je već 1922 godine napravio srpski ministar Pašić u Kraljevini Jugoslaviji!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u NDH!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Genetičari potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

Tko laže taj i krade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Sandžak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

O ovim šute domaći crveni izdajnici, četnički zlotvori a i takozvani "Bošnjaci" : Sandžak je bio na zahtjev Sandžaklija 6 mjeseci dio Nezavisne Države Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Otkrivamo srpsku laž
da na Katedrali u Magdeburgu piše anti-hrvatski natpis!

Srbi i domaći izdajnici tvrde da na katedrali u Magdeburgu (Njemačka) piše “Nek nas Bog čuva od kuge, rata i Hrvata!”.

Kontaktirali smo propovjednika i povijestničara katedrale te crkvenjaka katedrale koji su nam potvrdili tu srpsku laž!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Šrbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru prvi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubila 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma i kasnije te žrtve prepisala Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Trojedna Kraljevina  Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je postojala 137 godina duže nego Kraljevina Srbija!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije a još više taje da je Srbija bila vazal Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Prema indijskoj svetoj knjigi Rig-Veda se o Hrvatima znade do
12.700 prije Krista!

Pročitajte sve o velikoj bogici Sarasvati i hrvatske Sarasvati-Ind civilizaciji te rano-hrvatske države [ Hurwurdu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ], [ Urartu ],
[ Huritsko kraljevstvo ], [ Harauvatija ]
i [ Chorasmija ]

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Šok za Srbe : Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Tko laže taj i krade!

Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ],[ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].
 

Tko je zbilja bio crveni šumski bandit Tito?

Dali je lažni smrad Tito bio Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Homo Balkanicus Primitivus protiv zdravog razuma
Hrvata!

Kako se velike “Hrvatine” bune svake godina protiv slavlja “Helloweena” a neznaju o poganstvu u svojoj kršćanskoj vjeri!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Muslimanske milicije Nezavisne Države Hrvatske.

Procitajte sve o muslimanskoj miliciji u Foči, Goraždu, Sandžaku, Huskinoj legiji, miliciji Salke Ćatića i miliciji Muhameda Hadžiefendića.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Zašto je Mađarska okupirala Međimurje, Bačku i Baranju od Nezavisne Države Hrvatske?

O ovoj temi domaći crveni izdajnici niti sluge bradati bezpovijesni “istoričara” neznaju ništa!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Ovo vam taje domaće sluge bezpovijesni bradati “istoričara” :
Velikaya Horvatiya u današnjoj Ukrajini, Poljskoj i Českoj!

Jeste čuli za tri hrvatske države “Bijelu Hrvatsku”, “Crvenu Hrvatsku” i “Karpatsku hrvatsku” na tlu današnje Ukrajine, Poljske i Česke?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi odgovorni za
17.000.000 mrtvih u
I. Svijetskom ratu!

Franz Ferdinand je htjeo preurediti dualnu “Austro-Ugarsku” monarhiju u trialnu “Austo-Ugarsku-Hrvatsku” pa je balkanski četnički divljak Gavrilo Prinicp dobio nalog da ga ubije.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu : cijela srpska povijest je laž!

U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

“Bošnjaci” su Hrvati muslimanske vjere!

Genetika je potvrdila što su hrvatski Muslimani iz Bosne i Sandžaka uvijek znali ali u 90tim godinama prošleg stojeća zaboravili : oni su genetski Hrvati!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srpski genocid nad Hrvatima :

I prva i druga Jugoslavija su bile tamnica i grobnica za Hrvate – a to domaće crvene izdajice ignoriraju.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Genetika Hrvata :

Za Hrvate se znade prema indijskoj svetoj knjigi “Rig-Veda” čak 12.700 prije Krista a sa takozvane Srbe jedva 1.000 godina. Da su Srbi genetski Turci a da Hrvati nemaju ništa sa Srbima dokaziva i genetika.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Odvratno : Srbi koriste slike Auschwitza za “dokaz” za Jasenovac!

Skandal nad skandalima : jugo-srpski i četničiko-srpski lažovi i mitomani koriste slike Auschwitza i stalinovog terora nad Ukrajincima za navodne ustaške zloćine u radnim logoru Jasenovcu.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

Hrvatske političke stranke u emigraciji :

Vrijeme Druge emigracije započinje u svibnju 1945. kada vojska Nezavisne Države Hrvatske i njihove obitelji, koji su izbjegli Bleiburg emigriraju i raspršuju se po svim  kontinentima. Većina izbjeglica druge emigracije privremeni smještaj dobiva u tri najveća izbjeglička logora  Trst, Fermo (Ancona) i Bagnolo (Napoli) u Italiji.

U poslijeratnoj Jugoslaviji nastavlja se trend iseljavanja iz političkih razloga s tendencijom povećanja do sredine 70-ih godina nakon gušenja “Hrvatskog proljeća”.

Nije bila rijetkost da se već u završnim razredima gimnazije u grupama đaci upuštaju u riskantni pothvat prelaska granice preko mora u Italiju. Pojedine grupe nisu nikada stigle u Italiju, niti se vratile, pa se pretpostavlja da su stradali u nevremenu ili od jugoslavenskih graničara.

Od 1962. pojačava se trend ekonomske emigracije, kada se granicu prelazi legalno s putovnicom, pa se ti emigranti nazivaju “Putničari”.

“Iseljena Hrvatska” daje procijenjeni broj iseljenih iz Hrvatske. Od najezde Turaka do 18. stoljeća – 500 000, a od 19. stoljeća do 1991. - 1100 000.

Hrvatske političke stranke u izbjeglištvu poslije 1945. osnivaju uglavnom visoki civilni i vojni dužnosnici izbjegli iz Nezavisne Države Hrvatske, a članstvo nalaze u domicilnim i novopridošlim Hrvatima emigrantima iz Jugoslavije radi oslobođenja Hrvata od komunizma i uspostave neovisne države  Hrvatske. Zbog čestih neslaganja pojedinci  se  odvajaju  u  nove  stranke,  što  je  postala neminovnost  za Hrvate u izbjeglištvu, pa se tako povećava njihov broj, koji je inače bio velik.

Većina stranaka legalno je registrirna u državama gdje su osnovane, a posebno su dobro  prihvaćene u Argentini i Španjolskoj, koje su bile sklone svjetonazoru nastalih političkih stranaka.

U zamjenu za azil poštuju zakone države u kojoj legalno djeluju i ne miješaju se u njihove političke i društvene prilike. Neke  stranke  djeluju  ilegalno  u  državama  s  većom demokracijom i u državama koje se ne žele zamjeriti vlastima u Jugoslaviji.

Ujedinjeni narodi 1946. osnivaju “Međunarodnu organizaciju za izbjeglice (IRO)” da  bi se pravni položaj izbjeglica regulirao konvencijom od 28. lipnja 1951. za one koji se ne žele  vratiti  u  matičnu  državu  radi  vlastite  sigurnosti. 

Politički  emigranti  koriste  se  institucijom  “Nansenove  izbjegličke  putovnice”. Nansen je bio visoki komesar Lige naroda za humanitarne akcije, repatrijaciju ratnih  zarobljenika i izbjeglica, koji se brine o raseljavanju i pronalasku nove domovine za izbjeglice. Na njegov prijedlog 5. srpnja 1922. u Ženevi na konvenciji o izbjeglicama uvedena je Izbjeglička putovnica, na početku kao potvrda identiteta i reguliranja pravnog položaja izbjeglica.  S  Nansenovom  putovnicom  izbjeglice  bez državljanstva mogli su putovati u sve zemlje svijeta, osim u državu iz koje su izbijegli. Radnu vizu moglo se dobiti samo u državi gdje je ostvaren politički azil.

Uspostavom Republike Hrvatske većina  stranaka  se gase ili postaju minorne s izuzetkom HSS-a .
 

Hrvatska Bratska Zajednica (HBZ)

Preteča društva su “Slovinsko-Ilirsko uzajamno i potporno društvo” osnovano 17. studenoga  1857. u San Franciscu od hrvatskih mornara iz Boke Kotorske i “Slovinsko  uzajamno i potporno društvo” (Slovinsko društvo od dobročinstva) osnovano 1. svibnja 1874. u New Orleansu od dalmatinskih ribara. Hrvatska bratska zajednica je prvo organizirano okupljanje hrvatskih iseljenika (radnika željezničara) osnovano 1894. u Pittsburgu kao “Hrvatska zajednica”.

Društvo je potporno i osiguravajuće hrvatskih radnika i iseljenika  u  SAD-u  i  Kanadi.  Tri  godine  kasnije  (1897.)  ime  društva  je  “Narodna  Hrvatska  zajednica”. Ujedinjenjem svih sličnih organizacija u SAD-u i Kanadi 1926. dobiva  svoje  današnje ime. Službeno glasilo društva je časopis “Zajedničar” koji izlazi u Pittsburgu od 1904. isprva kao mjesečnik, a potom kao tjednik. 

HBZ  održava  dobre  odnose  s  poslijeratnom Jugoslavijom i zato nije prihvaćena u emigrantskim krugovima Nezavisne Države Hrvatske..

Hrvatska SeljačkaStranka (HSS)

Braća dr. Antun (Trebarijevo  Desno  11.  VI. 1868. - Zagreb 10. II. 1919.) i dr. Stjepan Radić (Trebarijevo Desno 11. VI. 1871.- Za-greb 8. VII. 1928.) osnivaju u prosincu 1904. “Hrvatsku  pučku  seljačku  stranku  (HPSS)”. 

U  svom  ranom  političkom  programu  stranka  se  zalaže  za  slavenstvo  i  oslanjanje  na  Rusiju. Mišljenja su da su Hrvati, Srbi i Slovenci jedan  narod,  te  Južni  Slaveni  narodna  i  gospodarska  cjelina. Stranka  se  zalaže  za  pravicu,  slobodu  i  napredak,  te  pravo  seljaka  na  zemlju. 

Kao  odgovor  na  ujedinjenje  SHS  stranka 1920. mijenja ime u “Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS)” koja želi voditi politiku umjesto “pokvarene gospode”. Nisu za nasilnu borbu. Od 1925. stranka se naziva  današnjim  imenom  “Hrvatska  seljačka stranka  (HSS)”,  koja  vodi  politiku  monarhističke Jugoslavije i zalažu se za federalno uređenje Jugoslavije s očuvanjem hrvatskih interesa.

Poslije dr. Stjepana Radića stranku vodi dr. Vladko Maček (Jastrebarsko 20. VII. 1879. – Washington 15. V. 1964.) zaslužan za stvaranje  Banovine  Hrvatske. 

Politička  pozicija  stranke  je  desni  centar,  a  ideološki  demokrščanstvo i konzervatizam.

HSS je protiv svih stranaka koje vode bivši ustaški dužnosnici.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske stranka je zabranjena kao i sve ostale stranke ali HSSovci sudjeluju u saboru Nezavisne Države Hrvatske.

Pripadnici stranke politički se svrstavaju na: “Sredinski dio”, koji zagovara  nesudjelovanje i čekanje, “Desno krilo” aktivnu suradnju s Nezavisnom Drzavom Hrvatskom. a “Lijevo  krilo”  suradnju  s  Narodnooslobodilačkim pokretom. 

Pojedinci  se  priključuju  “Jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi” u Londonu (četnicima !). Stranka  djeluje  neprekidno  u  iseljeništvu  prije,  za  vrijeme  i  poslije  Drugog  svjetskog  rata.

Stranku  na  Radićevim  principima  u  iseljeništvu  poslije  Drugog  svjetskog  rata  vodi  dr.  Vladko  Maček,  koji  i  dalje  prihvaća Jugoslaviju s Banovinom Hrvatskom.

Smatra da samo HSS ima legalitet predstavljati Hrvate, pozivajući  se  na  rezultate  izbora  iz 1938. Stranku od 1964.vodi  dr.  Juraj  Krnjčević (Ivanić grad 19. II. 1895.- London 9. I. 1988.). Tek  na  konvenciji  stranke  1969.  u  Torontu HSS se zauzima za suverenu republiku Hrvatsku. Sjedište stranke je neprekidno u Londonu uz podružnice po cijelome svijetu.

U Liegu 1979. od dviju frakcija unutar stranke nastaju dvije organizacije HSS-a. Dr. Jurja Krnjčevića naslijeđuje dr. Josip Torbar (Zagreb 1922.). Mnogi članovi HSS-a 1989. približuju se inicijativi dr. Franje Tuđmana. Stranku predstavljaju  glasila  “Slobodni  Dom”  u  Londonu,  “Hrvatska sloboda” u Australiji, “Hrvatska riječ”  u  Belgiji,  “Hrvatski  glas”  u  Winnipegu  (Kanada) i “Danica” iz Chicaga.

Hrvatski Domobran

Organizaciju  za  borbena  djelovanja “Hrvatski domobran” osnovao je Poglavnik dr. Ante Pavelić (Bradina 14. VII. 1889. - Madrid 28. XII.  1959.)  1.listopada  1928.  u  Hrvatskoj,  a  preteča  je  ustaškog  pokreta. 

Po  nalogu  Poglavnika dr.  Ante Pavelića iz izbjeglištva u Italiji dr. Branko  Jelić  (Donji  Dolac  28.  II.  1905.-  Zapadni  Berlin  30.  V.  1972.)  osniva  nove  organizacije istog imena 12. svibnja. 1931. u Argentini i zemljama Južne Amerike, te 21. VIII. 1933. u New Yorku. Starješina “Hrvatskog domobrana”  1947.  u  Argentini  je  dr.  Vjekoslav  Vrančić (Ljubuški 25. III. 1904. - Ramos Meija 25. III.  1990.),  zadnji  živući član  posljedne  vlade NDH, a kasnije i ing. Ivica Frković (Lički Novi 3. II. 1894.- Buenos Aires 21. XI. 1980.).

Glasilo  organizacije  je  tjednik  “Hrvatski  domobran” i kasnije “Hrvatska republika”.

Hrvatska Državotvorna Stranka (HDS)

Stranku osniva Poglavnik dr. Ante Pavelić po dolasku u Argentinu 1949. Zbog lokalnog karaktera stranka djeluje kratko vrijeme.

Hrvatska Emigrantska Politička stranka (HEPS)

Stranku osniva Poglavnik dr. Ante Pavelić u Argentini. Djeluje kratko vrijeme, prestaje s radom iako nikada nije raspuštena.

Hrvatski Narodni Odbor (HNO)

Preteča HNO je “Društvo Hrvata u Engleskoj iz 1948., a predsjednik društva dr. Branko Jelić se distancira od dr. Vladka Mačeka radi njegove političke orijentacije. Potkraj listopada  (21. - 22.) 1950. u Münchenu dr. Branko Jelić osniva  “Hrvatski narodni odbor” zajedno s bivšim ustaškim dužnosnicima dr  Stjepanom  Bućom  (Dubrovnik  7.  III.  1888.  –  München 8. IV. 1975.), dr. Matom Frkovićem (Lički Novi 31. XII. 1901. - Buenos Aires 17. IX. 1987.), dr. Ernestom Bauerom (Zagreb 4. IV. 1910. – Zagreb 20. XII. 1995.) i vlč. prof. dr. Krunoslavom Draganovićem (Brčko 30. X. 1903.- Sarajevo 5. VII. 1983.), po političkom opredjeljenju raznoliki sastav. Dr. Branko Jelić od studentskih dana (1929.) neprekidno je u  emigraciji. 

HNO propagira borbu protiv komunističke tiranije u domovini, uspostavu suverene Hrvatske, jednakost svih pred zakonom, bez rasne, vjerske i narodne diskriminacije,  demokratsku  autonomiju  BiH  unutar  Hrvatske,  ideal  ujedinjene  Europe  i  ostanak  pučanstva u Hrvatskoj.

Primat daju strankama koje su bliže Hrvatskoj, a za buduće političke ciljeve bilo bi najbolje da se Poglavnik dr. Ante Pavelić povuče iz političkog života. 

Dr. Branko Jelić zagovara pomirbu s hrvatskim komunistima, a podržava veze i s komunistima SSSR-a.

Odbor po cijelome svijetu osniva predstavništva, u državama tajništva, a u gradovima ogranke. Osniva  poluvojničku  organizaciju  “Hrvatska  obrana”,  a  od  1955.  u  Münchenu    mjesečnik “Hrvatska država” (Hrvatska do Drine).

Izdaje i putovnice koje naziva “putnice”, taksirane s  vlastitim  “Porto”  markama. 

Dr. Branko Jelić razilazi se s Poglavnikom dr. Antom Pavelićem i HSS-om  u  drugoj  polovici  pedesetih  godina. 

Vodi odbor do smrti 1972. kada ga nasljeđuje brat dr. Ivan Jelić (Donji Dolac 17. IV. 1912. - 14. VII.  1988.). 

Od 1988. do raspuštanja odbora uspostavom države Hrvatske stranku vodi dr. Ernest Bauer, kada se većina članstva uklapa u HDZ.

Otpadnik odbora Miroslav Varoš i bivši komunist dr. Ante Ciliga (Šegotići 20. 2. 1898. - Zagreb, 21. 10. 1992.) u Italiji 1967. osnivaju  “Hrvatski demokratski odbor (HDO)”.

Hrvatska Repubiklanska Stranka (HRS)

Nakon razlaza s Poglavnikom dr. Antom Pavelićem prof. Ivan Oršanić (Županja 2. VII. 1904. - Buenos Aires 17. XII. 1968.) i brat Ante Oršanić (Vukovar 28. IV. 1909. - Temperley, Buenos Aires 2. X. 1959.) osnivaju stranku u Buenos Airesu 9. siječnja 1951.

Ideja o stranci u prof. Ivana Oršaniča sazrijeva već u emigrantskom logoru u Italiji. HRS osim ustaških i načela stranke prava nastavlja Radićevu misao da narod treba  “osvijestiti,  dati  mu  organizaciju  i  snagu,  revolucija  se  mora  odigrati  u  domovini,  a  ne  u emigraciji”.

Prof.  Ivan  Oršanić  bio  je  suradnik  kardinala Stepinca, za Banovine Hrvatske interniran  u  Bosni  u  logoru  Kruščica,  ministar  propagande  Nezavisne Drzave Hrvatske,  osnivač  “Ustaške  mladeži”,  te  urednik  časopisa  “Hrvatska smotra” i “Republika Hrvatska”.

Od 1969. stranku do preseljenja u Zagreb 1991. vodi dr. Ivo Korsky (Osijek 22. II. 1918. - Buenos Ai-res  12.  XII.  2004.),  kada  stranka  mjenja  ime  u “Hrvatska republikanska zajednica (HRZ)”.

Tromjesečnik “Republika Hrvatska” tiska se u Buenos Airesu od 1951. a mjesečnik “Hrvatska budućnost” u Los Angelesu.

Poznate su propagandne akcije HRS : u  rujnu 1975. bacanje letaka s balkona za vrijeme Opće skupštine UNa na  nogometnoj  utakmici  Australija-Velež  1976. zapaljena jugoslavenska zastava, na rukometnoj utakmici Zapadna Njemačka-Jugoslavija zapaljena jugoslavenska zastava, nasilni ulazak u Jugoslavensku misiju UN-a u New Yorku 1977.

Hrvatski Narodni Odpor (HNO)

Ideja o organizaciji zamišljena je na Ivan planini krajem 1944. kao organizacija  za  borbu  iza  partizanskih  linija.  Brza  realizacija izostaje te je osnivanje ostvareno tek 1955. godine.

Preteča organizacije je društvo “Prijatelja Drine”, na čijem je čelu zapovjednik Vjekoslav Maks Luburić (Humac-Ljubuški 6. III. 1914. - Carcagente 20. IV. 1969.) sa sjedištem u Carcagente kraj Valencije.

Od početka organizacija posjeduje vlastitu tiskaru “Drina Press” u kojoj se tiskaju novine “Obrana”, revija “Drina”, letci, politički članci i rasprave o gerilskom  ratovanju,  te  ostali  propagandni  materijali. 

Luburić tekstove potpisuje kao bojnik “Dizdar” ili general “Drinjanin”. 

Zalaže  se za rušenje Jugoslavije, te promicanje i zajedništvo svih političkih struktura u iseljeništvu i domovini, dolazili oni s lijeve ili s desne opcije.

Podružnice organizacije su u Južnoj i Sjevernoj  Americi,  Australiji  i  Zapadnoj  Europi. 

Poslije  1969.  zapovjednici  su  Stipe  Bilandžić iz Kölna i Rudolf Erić iz SAD-a.

U Camberri 29. studenoga 1977. otvaraju Hrvatsko poslanstvo koje opstaje tri godine.

Organizacija je odgovorna za oružane akcije  na  jugoslavenski  konzulat  u  Goeteborgu  10.  veljače, 1970.,  ubojstvo  oficira  tajne  jugoslavenske  službe  Vladimira  Rolovića  6.  travnja 1971., otmica švedskog zrakoplova u rujnu 1972. i iznuda oslobađanja hrvatskih političkih zatvorenika.

Od 1972. organizacija se predstavlja  kao  državotvorni  pokret. 

Rad  organizacije zabranjen je u Njemačkoj 1978., a u SAD-u i Kanadi 1979. Poslije uspostave Hrvatske države HNO se 19. lipnja 1990. raspušta.

Hrvatski Oslobodilački Pokret (HOP)

Na kraju drugog svjetskog rata u iseljeništvu se našlo na tisuće bjegunaca, od visokih političkih i državnih službenika u NDH, do profesora, novinara i drugih intelektualaca različitih smjerova. Najviše je bilo nižih časnika i običnih vojnika. Još kad su se nalazili u iseljeničkim taborima u Italiji i Austriji, počeli su se politički povezivati i tiskati razne biltene. Kad su se preselili u nove države, njihovo političko, organizacijsko i društveno djelovanje bilo je olakšano, posebno stoga što su se tamo već nalazile hrvatske iseljeničke organizacije, koje su osnovane baš u vrijeme rata.

Poglavnik dr. Ante Pavelić je uskoro nakon propasti NDH raspustio Ustaški pokret i sve članove razriješio zakletve. Bio je mišljenja da u novonastalim uvjetima nije moguće djelovati pod takvim imenom. Kad je stigao u Argentinu, promijenio je i ime biltena "Hrvatski "domobran u "Hrvatska". Ustanovio je "Hrvatsku državotvornu stranku", ali ona nije ispunila njegova očekivanja. Službeno nije bila nikada raspuštena, ali u stvarnosti je ubrzo prestala postojati.

U Argentini još od prije rata izlazi glasilo "Hrvatski domobran" kojeg Ante Pavelić nakon dolaska preimenuje u "Hrvatska". Zatim je osnovao Hrvatsku državotvornu stranku, koja je u stvarnosti ubrzo prestala postojatim, ali nikad nije raspuštena.

Lipnja 1956. godine Poglavnik dr. Ante Pavelić je odlučio osnovati Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Izjavu o osnivanju HOP-a. koja je bila objavljena u dvotjedniku "Hrvatska", su u prisutnosti dr. Pavelića potpisali dr. Džaferberg Kulenović, dr. Vjekoslav Vrančić, ing. Ivica Frković, dr. Andrija Ilić i ravnatelj hrvatske državne željeznice u NDH Josip Marković (pripadnici bivšeg Ustaškog pokreta) te dr. Ivan Kordić, dr. Stjepan Hefer, ing. Ivo Sarinić i Stipe Matijević ( pripadnici desnog krila HSS-a).

Još prije osnivanja HOP-a postojale su organizacije raznih političkih smjerova, koje su kasnije postale članice HOP-a. Osim Hrvatskog domobrana u Južnoj Americi, tu su još bili Ujedinjeni kanadski Hrvati, Ujedinjeni Hrvati Njemačke, Ujedinjeni Hrvati Francuske, društvo Hrvata u Velikoj Britaniji, društvo Hrvatska švedska zajednica, Australsko hrvatsko društvo, kao i Hrvatski domoljub u SAD, koje se 1958 preimenovalo u Hrvatski domobran.

Travnja, 1957. godine, Udba je organizirala atentat na Poglavnika dr. Ante Pavelića i teško ga ranila. Zbog političkih promjena u Argentini, Poglavnik dr. Pavelić se preselio u Čile. Kako ni tamo nije bio siguran, preselio se u Španjolsku, gdje je zbog posljedica atentata umro. 28. prosinca 1959. godine.

Na čelu HOP-a nasljedio ga je radićevac dr. Stjepan Hefer.

Nakon smrti Poglavnika dr. Ante Pavelića dio ustaških emigranata nezadovoljan izborom Hefera odvaja se u posebnu organizaciju pod imenom HOP reorganizirani (HOP(r)) na čelu s Vjekoslavom Vrančićem. Iako između tih dvaju krila nije bilo velike razlike u pitanjima organizacijskog djelovanja i glavnoga cilja, samo će „reorganizirani“ HOP sudjelovati na sastanku HNV-a 1974. „Matični“ HOP i dalje će dosljedno zastupati ideju kako je upravo on jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda čime oduzima pravo ijednoj drugoj organizaciji, pokretu ili stranci da govori u ime hrvatskog naroda u domovini i inozemstvu te sukladno tome ne sudjeluje u organiziranju HNV-a.

Luburić djeluje u okviru organizacije Hrvatski narodni otpor i zastupa ideje koje se u mnogome razlikuju od ideologije i djelovanja HOP-a. U Španjolskoj uređuje i izdaje novine „Drina“, a zastupa i u tome trenu mnogima u emigraciji neprihvatljivu ideju o pomirbi i suradnji s hrvatskim komunistima, sve u cilju ostvarenja hrvatske države.

Nasljednik dr. Vjekoslava Vrančića postaje Jakov Barbarić. Sudjelovali su u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) u Torontu 1974. i bili su aktivni u njemu sve do njegova raspuštanja 1990. godine.

Uz dvotjednik, koji je izlazio u Argentini, HOP je izdavao i tjednik Spremnost u Australiji, Nezavisna Država Hrvatska (NDH) u Kanadi i Hrvatska Sloboda u zapadnoj Njemačkoj. Sloboda je prestala izlaziti već 1968. godine, dok Spremnost još i sada izlazi u Australiji, kao i NDH u Republici Hrvatskoj.

Iako je HOP smatran najradikalnijom organizacijom, čiji su mnogobrojni članovi bili skloni oružanim akcijama, ta se organizacija nije nikada upuštala ni ujedno revolucionarno događanje, dok je Poglavnik dr. Ante Pavelić bio živ. On je okružnicama i povremenim izjavama tisku govorio da još nije vrijeme za revoluciju. Uz to je spominjao neuspjeh Kavranove akcije kao dokaz, kako se završe akcije koje nisu dobro pripremljene. S obzirom na to daje imao veliki autoritet, u HOP-u su se svi članovi držali njegovih savjeta.

Sve HOP-ove organizacije su imale organizacijska pravila, kojih su se strogo držali. Ta pravila su bila usklađena sa zakonima države, u kojoj su djelovale. Niti jedna HOP-ova organizacija nije bila zabranjena ni u jednoj državi. Iznimka je bila Austrija, koja se po međudržavnim dogovorima obvezala, da neće dozvoliti opstanak iseljeničkih političkih organizacija na svojem području, na što je austrijsku vladu Jugoslavija neprestano upozoravala.

HOP je bio, do osnivanja Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) godine 1974, najbrojnija politička organizacija u hrvatskom iseljeništvu.

Nakon raspada SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Domovinski ogranak HOP-a osnovan je u Zagrebu 9.X.1991. Prvi predsjednik domovinskog HOP-a bio je Slavko Grubišić.

Godine 1995. dio stranačke mladeži HSP-a prelazi u domovinski HOP. Danas je domovinski HOP podjeljen u dvije frakcije, dočim jača organizacija još uvijek postoji u emigraciji (Kanada i Australija).

Na izborima 2007. domovinski ogranak HOP-a je pristupio koaliciji Jedino Hrvatska, a 2011. HSP-u. Nedavno je utemeljen i ogranak pokreta u Bosni i Hercegovini. Trenutni predsjednik HOP-a BiH je Ivan Alilović.

Hrvatski Oslobodilački Pokret je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju (World League for Freedom and Democracy).



Predsjednici :

    Poglavnik dr. Ante Pavelić (8. lipnja 1956. – 28. prosinca 1959.)

    Stjepan Hefer (28. prosinca 1959. – 31. srpnja 1973.)

    Vjekoslav Vrančić

    Jakov Barbarić

    Antun Bonifačić

    Ivan Asančaić

    Srećko Pšeničnik

    Nedjeljko Kujundžić

    Slavko Grubišić

    Stjepan Blažanović

    Mirko Brekalo

    Ljubomir Vlašić

Tajne Revolucionarne Ustaške Postrojbe (TRUP)

Organizaciju  osnivaju  otpadnici  iz  HOP-a  1961.  u  Münchenu  Mile  Rukavina  (ubijen 1968.), Nahid Kulenović (ubijen 1969.) i Dane Šarac (pokušaj ubojstva 1973.).

Ciljevi trupa  su  diverzije  u  Jugoslaviji  (kino  u  Beogradu 1967.). Kada Udba likvidira Rukavinu i Kulenovića, organizacija prestaje djelovati.

Hrvatsko Križarsko Bratstvo (HKB)

Bratsvo nastaje od pojedinaca iz HOP-a koji su smatrali da HOP nije dovoljno radikalan revolucionarnim akcijama prema Jugoslaviji.

Poglavnikov dušebrižnik fra Rafael Medić (Široki Brijeg 3.4.1914. - München 29.9.1973.) krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u Zapadnoj Njemačkoj osniva HKB po načelima  pravog  revolucionarnog  rada. 

Članovi bratstva daju prisegu i osposobljavaju se za diverzantske akcije. Demonstriraju 29. studenoga 1961. pred jugoslavenskoj ambasadi u Mehlemu kada je slučajno ubijen  domar, a ujedno i pripadnik Udbe Jovo Popović.

Nakon te akcije bratstvo je zabranjeno.

Mi posjedujemo originalnu aktu njemačkog držvanog tužiteljstva protiv Hrvatskog Križarskog Bratstva :

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo (HRB)

U Sydneyu je osnovano 1961. “Hrvatsko revolucionarno bratstvo”,  tajna  organizacija od  bivših  pripadnika  HOP-a: Geza Pastya (Čepin 1936., nestao u Francuskoj 1965.), Jere Senića, Jure Marića (Kruševo - Stolac 1931.), Ilije Tolića (Ljupljanci  -  Derventa  1930.) i Josipa Oblaka  (Španovići-Daruvar  1937.), svi emigranti iz Jugoslavije 50-ih godina prošlog stoljeća.

Bratstvo ima podružnice diljem svijeta. Prvi predsjednik je Dragutin Bratuša. Članovi prisežu prisegu i imaju konspirativna imena.

Osnovna  načela  bratstva  su :  borbeno  djelovanje,  oslobođenje  Hrvatske  i  uskrsnuće  Hrvatske države, upotreba svih sredstava uključujući i upotrebu oružja.

U Sydneyu od 1965. izdaju list “Uzdanica”, a mladež je organizirana u “Hrvatskoj mladeži”.

Neke borbene akcije su : tri trojke diverzanata u Jugoslaviji 1963., diverzija u Klubu Jugoslavena u Parizu 1966., ubojstvo šefa jugoslavenskog generalnog konzulata u Stuttgartu 1966., neuspjeli atentat na Tita 1967. i akcija Bugojanske skupine (Fenix) u lipnju 1972.

Hrvatska Narodna Fronta (HNF)

Frontu također osnivaju nezadovoljnici iz HOP-a, Mate Prpić i Ivan Miličević u Zapadnoj Njemačkoj 1967.

U ljeto 1972. godine šire propagandni materijal po Lici i Hrvatskom primorju i tom prilikom likvidiraju zapovjednika milicijske stanice u Karlobagu.

U drugoj polovici 1974. ponovno su u Jugoslaviji na istom zadatku, gdje su u zasjedi ubijeni. Fronta prestaje postojati.

Hrvatsko Narodno Vijeće (HNV)

Jedinstvenu  Hrvatsku  političku  organizaciju pokušalo se osnovati već 50-ih i 60-ih go-dina prošlog stoljeća, kao krovnu organizaciju Hrvata u izbjeglištvu, koja bi okupila na jednom  mjestu  svu  političku  emigrantsku  snagu  Hrvata. 

Prvi  neuspjeli  pokušaji  osnivanja  HNV-a jesu : -  u  rujnu  1961.  na  VI.  Hrvatskom  saboru  u  Chicagu-  u organizaciji Ujedinjenih Američkih Hrvata (UAH)  31.  kolovoza  1962.  na  svehrvatskom  kongresu -  u  organizaciji  Vijeća  Hrvata  Južne  Amerike 6. ožujka 1970. na čelu s dr. Vjekoslavom Vrančićem.

Na osnivačkom Saboru u Torontu 1-3. veljače  1974.  predstavnici :  Hrvatskog  Narod-nog  Odbora  i  Odpora,  Ujedinjenih  Američkih Hrvata, Hrvatske Republikanske Stranke, Reformiranog  HOP-a  (ukupno  23  Hrvatske  državotvorne  stranke),  nezavisni  hrvatski  intelektualci i mnogi drugi osnivaju HNV.

Pred-sjednik vijeća je Ante Došen, a podpredsjednik dr. Vjekoslav Vrančić. HSS i izvorni HOP nisu  pristupili  vijeću  jer  smatraju  da  su  oni  jedini  koji  imaju  pravo  zastupati  Hrvate. 

Za-datak  HNV-a  je  pomagati  hrvatskom  narodu  svim  sredstvima  u  oslobađanju  Hrvatske  od  Jugoslavije.

Slijedeće 1975. na redovnom Saboru vijeću se pridružuju tri časopisa. “Hrvatska  revija”,  književno  politički časopis  koji  od 1951. izlazi četiri puta godišnje u Buenos Airesu, a nasljeđuje Hrvatsku reviju u Zagrebu  iz  1929.  -  1945. Urednici  Vinko  Nikolići Antun Bonifačić. 

Od  1966.  izlazi  u  Parizu,  Münchenu i Barceloni “Nova Hrvatska” (nasljednik “Hrvatskog biltena” iz Londona koji pokreće 1959. Jakša Kušan) i “Studia Croatica” (na španjolskom jeziku četiri puta godišnje  izdaje  hrvatsko-latinsko-američki  klub). 

Nakon Hrvatskog proljeća 1971. vijeću se pridružuju novopridošli emigranti (Bruno Bušić i Franjo Mihalić).

Zadnji sabor vijeća održan je 1989. u Stuttgartu.

HNV se shodno ustavu vijeća raspušta 1990. s prvim zasjedanjem Hrvatskog sabora u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski Revolucionarni Oslobodilački Pokret (HROP)

U  drugoj  polovici  70-ih  godina  prošlog  stoljeća otpadnik iz HOP-a Vladimir Sečen u Južnoj Americi osniva HROP.

Čelnik HROP-a Vladimir Sečen, časnik  HOS-a,  emigrira  u  Južnu Ameriku, stručnjak je za protugerilsko ratovanje  u  vojsci  Dominikanske  Republike. 

Sudjeluje u likvidaciji Che Guevare u Boliviji. Pristupa vojsci SAD-a. Stranka nije dugog vijeka.

Hrvatski Državotvorni Pokret (HDP)

Skup za osnivanje pokreta održan je 1980. u  New  Yorku  i  u  Lundu  (Švedska)  1981.,  a  utemeljen je 5. - 7. lipnja 1981. u Malmöu od pristaša ubijenog Brune Bušića (1939.-1978.) odvojenih  od  HNV-a. 

Ciljevi pokreta su : nacionalno pomirenje, općehrvatsko jedinstvo i Hrvatska država mirnim putem u domovini.

Predsjednik Nikola Štedul, a pročelnik za politička  pitanja  Mladen  Schwartz. 

Glasilo  pokreta  “Hrvatski  tjednik”  tiska  se  u  Melbourneu. 

Pokret se uključuje u Domovinski rat i politički život Hrvatske, a prestaje djelovati 1996. godine.