Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ VOJNA POVIJEST ] [ POVIJEST ] [ DIE VERBOTENE GESCHICHTE DER KROATEN ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

PROČITAJ VIŠE :

 

[ POČETAK ]

 

- Prva emigracija do 1941

- Sva izdanja :
-
1941
-
1942
-
1943
-
1944
-
1945

- Porto marke

- Službene marke

- Doplatne marke

- Banja Luka

- Belišće

- Boka Kotorska

- Međimurje

- Sandžak

- Šibenik

- Split

- Marke gradova i općina :
-
Banja Luka
-
Bjelovar
-
Derventa
-
Dubrovnik
-
Granešinska Dubrava
-
Hrvatska Mitrovica
-
Hrvatski Karlovci
-
Karlovac
-
Koprivnica
-
Kustošija
-
Nova Gradiška
-
Osijek
-
Petrovaradin
-
Plehan
-
Rajlovac
-
Ruma
-
Samobor
-
Sarajevo
-
Sinj
-
Sisak
-
Slavonski Brod
-
Slavonska Požega
-
Stara Pazova
-
Stenjevec
-
Sveta Klara
-
Sveta Nedelja
-
Šestine
-
Tuzla
-
Vinkovci
-
Virovitica
-
Vrapče
-
Vrbovec
-
Vukovar
-
Zagreb
-
Zemun

- Studentski fond

- Izdanja njemačke vojske
- Brač
- Hvar
-
Korčula

- Izdanja njemačke narodne skupine

- Izdanje “Hitlerjugend”

- Inselpost

- Katolička crkva

- Islamska vjerska zajednica

- Vojne marke

- Crveni Križ

- Rijeka/Kupa

- Otok Ugljan

- Marke “Evropskog osiguranja”

- Nepoznate marke i vinjete

- Neizdane marke

- Probe

- Karl Seizinger

- Pečati

- Cenzura

- Poštanski troškovi

- Pošta u radnim logorima

- Pisma i FDC

- Izložba "Borba ujedinjene Evrope na Istoku"

- Kune

- Hrvatsko Filatelističko Društvo

- Alpenvorland-Adria

- Partizanska okupacija Lastova

- Jugosrpska okupacija od 1945

- Druga emigracija od 1945

- Njemačka vojnička udruga "Handžar"

- Izdanje "Republika Hrvatska" iz 1971

- Izdanja australskog Hrvatskog Filatelističkog Društva

- Izdanje HOSa

- Fantazijska izdanja

 

KONTAKTIRAJTE NAS :

 

E-Mail

 

CD / DOWNLOAD :

 

Transponder - 10. Travanj

 

Transponder - Keep The Frequency Clear

 

Transponder - Music For Your Body, Mind And Soul

 

Transponder - The Falcons Of Zagreb

 

Transponder - Those Who Came From Heaven To Earth

 

Transponder - Velika Smradija

 

 

POKRET 10. TRAVANJ :

 

Domoljubni pokret
10. travanj.

[ Pročitaj više ]

 

 

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA : Sandžak.

 

Glasoviti talijanski čovjekoljubac Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388-1463) u svom poznatom djelu povijesti iznosi sljedeće :

“ ... Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske''.

" ... Rassiaque et Bosna pro regni Chroatiae regionibus habentur".



Odkad su se Ustaše osnovale su tražile da se Sandžak kao teritorij hrvatske krvi opet pripoji Hrvatskoj kad ona osamostali.

Kad se je 10. travnja 1941 rođena Nezavisna Država Hrvatska je Zagreb ubrzo poslao vojne jedinice i carinike u Sandžak. Kao i Sandžak su željeli i Boku Kotorsku opet vratiti u Hrvatsku da utvrde buduću granicu sa Velikom Bugarskom.

29. travnja 1941 stiže jedan vod Ustaša u Prijepolje, gdje su tamo oduševljeno pozdravljeni od lokalni hrvatski muslimana. Zapovjednik voda je održao kratak govor a na sastanku u jednoj školi je izrećeno priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a lokalni dužnosnici su se zakleli Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Za sijećanje na taj dan su nekoliko od tih carinika i Ustaša dobili seriju od 15 maraka Kraljevine Jugoslavije sa pretiskom "Sandžak",

"29.IV.1941" hrvatskim grbom na polumjesecu i zvijezdi i "Nezavisna Država Hrvatska".

 

0,25 Dinar.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

0,50 Dinar.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

1 Dinar.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

1,50 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

2 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

 

3 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

4 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

5 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

5,50 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

6 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

 

8 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

12 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

16 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

20 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.

30 Dinara.
Serija od 15 markica, izdana 29.4.1941 prigodom priklju
čenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Izdano je 99 setova.


 

Dio ustaškog voda ostaje ostaje na kolodvoru Uvac u blizini Sjenice a ostali su pošli prema Priboju.

Muslimani Sandžaka su poslali dan kasnije Poglavniku dr. Ante Paveliću pismo preko Sarajeva, da je Sandžak ekonomski i povijesno dio Bosne i Hercegovine i zatražili oficialno pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U pismo su tražili da se odredi Ustaša pošalju u svaki kutak Sandžaka, navodeći da u tome zahtjevu imaju punu podršku Nijemaca.

Pismo je potisano od 38 sandžački reprezentanta : 10 iz Pljevlja i Prijepolje, 6 iz Sjenice, 5 iz Priboja, 5 iz Bijelog Polja i 2 iz Novog Varoša.

 


 

U tim danima su bile nekoliko frakcija hrvatski muslimana u Sandžaku : prva i najveća je bila za priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a druga je htjela priključenje Albaniji koja je bila pod talijanskoj okupaciji, treća koja je imala najmanju podršku je bila pro-njemačka frakcija Hadžiahmetovića u Novom Pazaru a četvrta pak je zeljela suradnju da crnogorskim "Zelenim".

Ta divergencija gledišta se je osjetila na sastanku u Bijelom Polju gdje je mnoštvo bilo za pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a samo nekoliko su htjeli podržati Hadžiahmetovića.

U istočnim dijelu Sandžaka je bila još jedna frakcija Albanaca, koji su radili na proširenju Albanije sa jednim dijelom Sandžaka.

3. svibnja 1941 je iz Sarajeva ušao jedan bataljon Carine Nezavisne Države Hrvatske u Sandžak sa fesovima na glavi. Samo za dva dana je bataljon raspoređen po Priboju, Prijepolju, Pljevlju i Novoj Varoši sa kompanijama utemeljeni u Uvacu, Proboju, Prijepolju i Novoj Varoši.

Carinici Nezavisne Države Hrvatske su razoružali sve srpske žandare. Iz Bosne su poslani hrvatski muslimani na ključne položaje i kao čelnici Ustaške Mladeži.

 

5. svibnja 1941 jedna kompanija stize u Pljevlju gdje zahtjevaju od Nijemaca da predaju grad. Nijemci su taj zahtjev odbili te rekli da se pripremaju da predaju tri dana kasnije grad Talijanima.

U Novoj Varoši je postavljen kao Ustaškog Povjernika Distrikta čovjek iz Višegrada iz istočne Bosne.

10. svibnja 1941 Talijani zahtjevaju da se Carinici Nezavisne Države Hrvatske povuku iz Pljevlja i da se ukine ustaška administracija u tom gradu.

Tada su postojali još i miješani njemački i hrvatski garnizoni u Priboju, Prijepolju i Novoj Varoši a Bijelo Polje i Pljevlja su bili pod kontrolom talijanske vojske. Nijemci su kontrolirali Sjenicu, Tutin i Novi Pazar.

Istog dana je velika skupina hrvatski muslimana  iz Novog Varoša zahtjevali od Hakije Hadžića (ustaškog povjernika za Bosnu) da uspostavi hrvatsku administraciji na tim gradu kojo je imao tada 70 % hrvatsko-muslimanski stanovnika ali koji je bio okružen srpskim selima ciji su stanovnici bili priklonjeni krvoločnim i zloglasnim Četnicima.

 

Sredinom svibnja se je razgraničenje interesni zona između njemačkog 3. Reicha i Italije provelo (takozvana "Bečka Linija") i na Sandžak. Teritorij Sandžaka sjeverno na liniji Priboj-Nova Varoš-Sjenica-Novi Pazar je pripalo Nijemcima.

15. svibnja 1941 delegacija Sandžaklija stize u Zagreb i zatražila u audijenciji kod Poglavnika dr. Ante Pavelića da cijeli Sandžak stavi pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske. Pred Poglavnikom se je delegacija nazvala "Hrvatski Muslimani" iz Sandžaka, a Poglavnik je formalno odobrio priključenje Sandžaka radi hrvatske krvi Sandžaklija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

20. svibnja 1941 se njemačke motorizirane snage povlaće iz gradova Prijepolj, Nova Varoš i Priboj zato stižu dvije kompanije pješaštva.
U Bijelo Polje stiže kompanija talijanskog pješaštva. U gradu Talijani primaju delegaciju Srba i kasnije delegaciju Sandžaklija.

Talijani trapavo govore o prijateljstvu Talijana i Crnogoraca, bez da spominju Sandžaklije. Kao največi bezobrazlug predlažu im da ukinu podršku Sandžaklija priključenju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 

21. svibnja 1941 dolazi do izmjena na takozvanoj "Bečkoj Liniji". Talijani dobivaju općine Rudo (u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj), Priboj, Nova Varoš, Sjenica i Duga Poljana dok Novi Pazar ostaje pod njemačkoj kontrolom.

U studenom 1941 se je formirala njemačko-talijanske komisija za promjenu "Bečke Linije", ali se ona nije više promjenila do kapitulacije Italije u 1943 godine.

Niti vlada Nezaisne Države Hrvatske niti Sandžaklije nisu bili sretni sa tom situacijom.




Lijevo : Susret hrvatski, njemački i talijanski jedinica u Novom Pazaru 1941.

 

13. lipnja 1941 Sandžaklije preuzimaju u Sjenici grad i izbacuju pro-albansku administraciju. U pismu vojskovođi Nezavisne Države Hrvatske Slavku Kvaterniku zahtjevaju da oružane snage Nezavisne Države Hrvatske odmah uđu u grad. Isto tako su poslali delegaciju u Prijepolje, koja je zatražila od zapovjednika garnizona Nezavisne Države Hrvatske da im vojno pomognu. Zapovjednik je poslao jedan vod vojnika i carinike Nezavisne Države Hrvatske da preuzmu grad.

Pro-hrvatske i pro-albanske frakcije u muslimanskom stanovništvu Sandžaka počimlju da organiziraju milicije radi pogoršanja odnosa sa lokalnim Srbima. Sandžaklije su zahtjevale da se Srbi odsele iz Sandžaka koji su nakon srpske okupacije se naselili u Sandžak od 1913 godine.

Između 29. travnja and 8. svibnja 1941 su ustaške jedinice nastavile priključenje Sandžaka. Između travnja i kolovoza muslimanke Ustaše uspostavljaju uporišta u Brodarevu, Komaranu, Hisardžiku i dijelovima Novog Pazara, Štavičke i Sjenice.

15. svibnja 1941 Sandzaklije iz Pljevlja, Bijelog Polja i Prijepolja pišu Poglavniku dr. Anti Paveliću pismo gdje mu potvrđuju lojalnost prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u ime svi hrvatski muslimana Sandžaka.

Sa strane Nijemaca je Novi Pazar metnut pod kontrolu Aćifa Hadžiahmetovića, koji je podupirao albanskog nacionalistu Balliu Kombëtara.

Nakon kapitulacije Italije je Sandžak preuzela Njemačka i dala pod njemačku vojnu komandaturu koja je tada bila u Beogradu.

Sandžaklije su svojevoljno po drugi put 1943 zatražili pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od Poglavnika Dr. Ante Pavelića. Rekli su da od strane Srba imaju nož pod vratom, a od Albanije prijeti poalbanizacija. Pavelić je pristao na pripojenje (koje formalno niti nije nikad prestalo nakon talijanske okupacije) radi hrvatske krvi Sandžaklija, ali je morao iz gore navedeni razloga pričekati dok se rat ne završi pozitivno u korist Osovine. Do toga nije došlo i Sandžak i Boka Kotorska nije više vraćena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Njemačka je htjela iz strateških razloga Sandžak a i Boku Kotorsku zadržati do poslje pozitivnog završetka rata i tada tek vratiti Sandžak i Boku Kotorsku Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

U Sandžaku je bilo i nekoliko lokalni hrvatsko-muslimanski milicija. Svi su se borili protiv Četnika i većina protiv Partizana.

Radi talijanskog zahtjeva su se muslimanske Ustaše morale povući iz Sandžaka a lokalne hrvatsko-muslimanske milicije su bili prisiljene za suradnju sa talijanskim okupatorom ili u nekim dijelovima Sandžaka sa Nijemcima i Albancima.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943 su Četnici napali i osvojili dosta talijanski garnizona u Sandžaku. 11 i 12 rujna 1943 su pokušali zauzeti Prijepolje, ali su napade Nijemci i hrvatsko-muslimanske milicije odbili.

Za vrijeme Njemačke administracije Sandžaka su Nijemci zahtjevali od lokalni milicija da šalju sposobne muškarce za obuku u SS koji je bio u Novim Pazaru. Nekoliko od njih su bili nakon obuke poslani odmah na istočno bojište. Kad su Nijemci preuzeli od Talijana Pljevlju su odmah naoružali 400 pripadnika milicije. U Sjenici je lokalna milicija pod njemačkim zapovjedništvu pobila oko 50 Četnika. Tamo je dobila i njemačke uniforme sa dozvolom da koriste fez.

U rujnu je Karl von Krempler imenovan kao vođa SS Policije za Sandžak i odmah je osnovao "SS Policijsku Obrambenu Pukovniju Sandžak" (Njemacki : "SS Polizei-Selbstschutz-Regiment Sandschak"). Od listopada 1943 je počeo sa sakupljanjem dobrovoljaca iz lokalni muslimansko-hrvatski milicija, anti-komunistički i anti-srpski dobrovoljaca i brzo skupio oko 5000 ljudi u kojim su i tri bataljona Albanaca bili uključeni. Ova formacija je i zvana "Boračka skupina Krempler" (Njemački : "Kampfgruppe Krempler" ili i "Muselmanengruppe von Krempler"). Prema različitim izvorima je pukovnija imala čak od 8000 - 12000 pripadnika.

Novi rekruti su poslani na dvomjesečnu obuku u gradove Rašku i Vučitrn. Obuku su predvodili Volksdeutscheri. Tamo su i učili njemački jezik.

Zapovjednik te četvrte hrvatske SS postrojbe nakon "Princ Eugena", "Handžara" i "Kame" je bio Hafiz Sulejman Pačariz.

U Bijelom Polju je pukovnija imala 2 odreda. Jedan je zapovjedan od Ćazima Sijarića a drugi od Galjana Lukača.

3. veljače 1944 su milicije pod zapovjedništvu Mula Jakupa, Biko Dreševića, Sinan Salkovića i Faik Bahtijarevića napale mjesta oko Kolašina. U napadima su podržavane od snaga Ballia Kombëtara iz Drenice.

U rujnu 1944 Tito objavljuje generalnu amnestiju za snage osovine. Nekoliko pripadnika pukovnije dezertijaru. 22 rujna odred u Pljevjli predaju grad Partizanima.

Zapovjednik Hafiz Sulejman Pačariz napušta Sandžak sa preostalim snagama u smjeru Sarajeva gdje dolaze pod zapovjedništvo ustaškog generala Vjekoslava "Maksa" Luburića.

Hafiz Sulejman Pačariz je pomaknut u čin ustaškog pukovnika.

 

 

Hafiz Sulejman Pačariz :

 

"Kad zatutnji preko kršne gore, ko da vihor zapljuskuje more.

Tutnji zemlja, hrzu gojni hati, evo Sandžak Pačariza prati.

Ljutit vođa, zategnuti vojci, bjesni konji, još bjesniji momci ... ."

 

 

Sulejman Pačariz je bio Hodža koji je pod svojom kontrolom držao grad Prijepolje kroz čitav rat, iako hrvatski Muslimani u tom dijelu nisu bili velika većina. Prijepolje je nekoliko puta napadato od strane Četnika i svaki put Hodža je pobijedio.

Poznat je po tome da je poznatog i glavnog crnogorskog Četnika Pavla Djurišića na pregovorima ošamarao jedan od njegovih boraca na mostu u Bijelom Polju, pošto je ovaj prije toga popalio 33 hrvatsko-muslimanska sela.

 

Isto tako je poznat jer je sa još tri borca prije početka rata došao u centar grada gdje su bili okupljeni Četnici (njih oko 200) i zaprijetio istima da se raziđu iz centra što su ovi i uradili. Poznat je po tome da su njegovi borci u najvecoj bitci za Prijepolje presudili bitku tako što su metnuli mitraljez na minaret od džamije i tako poskidali Četnike kojih je bilo puno više.

Po završetku Drugog svjetskog rata i jedinica hodže Pačariza sa oko tisuću boraca kreće prema Zapadu i u travnju 1945. godine stiže u Zagreb. Tu Sulejman-hodža stupa u kontakt s dr. Sulejmanom Mašovićem koji ga savjetuje da sa jedinicom krene prema Zapadu i preda se engleskim ili američkim jedinicama. Zbog nekih incidenata Sulejman Pačariz se vraća s pola puta ponovo u Zagreb gdje mu dr. Mašović savjetuje da sačeka nekoliko dana pokušavajući ga skloniti od prepoznavanja jer su partizanske jedinice bile na prilazima Zagreba. Šalje ga u Kozarac u Bosnu i Hercegovinu gdje je svojom vezom uspio Silejman-hodži ishoditi novi identitet i dokumenta na ime Selim Ibrahimović. Partizanski oficir OZN-e Mujo Redžić izdao mu je dokumenta i postavio ga za imama u Kozarcu. Kratko vrijeme je službovao kao imam dok jedne večeri domaćin kuće, neki Ibrahimaga, nije primijetio je da je kuća okružena vojskom. Malo zatim čuo se poziv da iz kuće izađe Sulejman Pačariz. Domaćin kuće izašao je iz kuće rekavši da tu nema nikakvog Pačariza, već je s njim u kući hodža Selim ef. Ibrahimović. U to se umiješao hodža Pačariz rekavši domaćinu: “Halali! Ja sam hodža Sulejman Pačariz, oni mene traže.”

Kako je s njim bio najmlađi sin Zaim, zamolio je domaćina da pripazi dijete rekavši da će već netko doći po njega. Prije polaska iz Zagreba sa Sulejman ef. bila su i njegova dva starija sina, ali su bez očeva dopuštenja napustili Zagreb i vratili se nazad u Sandžak. Kad je to otac čuo prokomentirao je riječima: “Ne valja ništa”. Znao je da će ga upravo oni pod prisilom odati.

Kada je izašao pred kuću tamo ga je čekala partizanska vojska. Jedan od vojnika opsovao mu je Boga, a Sulejman-hodža je strelovito reagirao udarivši ga šakom u lice i odmah ga bacio na zemlju. Vojnik je poletio za oružje ali ga je još brže zaustavio zapovjednik. Rekao je vojnicima da je pred njima veliki zarobljenik i da ne smiju ništa poduzimati bez njegova odobrenja.

Okrenuo se prema Sulejman-hodži i rekao mu: “Ako obećaš da ćeš biti poslušan nećemo te vezati”.

Obećao je da neće bježati. Odveden je u pravcu Kozarca. Negdje u samu zoru iste večeri netko je pokucao na vrata. Domaćin Ibrahimaga je otvorio vrata i zaprepastio se kada je vidio Sulejman-hodžu. Odmah ga je pitao da li je oslobođen ili je pobjegao. Rekao je da je pobjegao. Zamolio je domaćina da mu nađe toplu odjeću i nekoliko pari vunenih čarapa. Odlučio je odspavati dva-tri sata i zamolio da ga probudi prije nego svane dan. Na polasku iz kuće rekao je Ibrahimagi da kada dođe potjera neka im kaže istinu, da je bio tu, i da je otišao prema Kozarcu, jer ako bude lagao ubit će ga. Tako je i bilo. U bijegu Sulejman-hodža je svratio u džamiju da klanja i da se napije vode. Pred džamijom ga je primijetila neka muslimanka i odmah obavijestila partizane. Vidjevši da je otkriven, Sulejman-hodža bježi kroz naselje. Iz jedne kuće izlazi čovjek s puškom pred njega. Oklijeva da ga ubije.

Sulejman hodža mu se obraća riječima: “Ako si katolik, kunem te Isusom ubij me, opraštam ti moju krv, a ako si pravoslavac kunem te tvojom slavom ubij me, oslobađam te grijeha moje krvi, a ako si musliman kunem te Allahom ubij me, ne daj da me zarobe partizani, halalim ti moju krv”.

Nepoznati je podigao pušku i jednim hicem ga riješio života.

Oficir UDB-e koji mu je izdao nove osobne dokumente objesio se slijedećeg dana u strahu od osvete.

Petnaestak godina nakon smrti u jednoj sarajevskoj bolnici Sulejmanov sin se liječio. Jednoga dana došao je jedan bolničar i pitao ga je li mu u rodu bio neki Sulejman-hodža Pačariz. Rekao mu je da mu je to otac. Tada mu je nepoznati rekao da je on ubio njegova oca u Kozarcu jer ga je ovaj molio i halalio mu proljivenu krv. Rekao je da je zbog toga imao velikih neprilika i zbog toga nije uspio postati liječnikom.

Tako je prema ispovijedi rahmetli Sulejmanovog sina Zaima okončao ovaj veliki borac svoj ovozemaljski život. Legenda o njemu još je uvijek živa, a naročito među Sandžaklijama, jer su njegove zasluge u zaštiti hrvatski Muslimana u Drugom Svjetskom Ratu, goleme i neporecive.

 

1 Kuna.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

2 Kune.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

3 Kune.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

4 Kune.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

5 Kuna.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

 

6 Kuna.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

7 Kuna.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

8 Kuna.
Sulejman Pa
čariz, junak hrvatskog Sandžaka.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1990.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

 

 

 

 

1. PRESTAVKA MUSLIMANA IZ NOVE VAROŠI OD 10. 5. 1941. POVJERENIKU ZA BOSNU I HERCEGOVINU U SARAJEVU ZA PRIPAJANJE SANDŽAKA NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

Gosp. POVJERENIKU ZA BOSNU I HERCEGOVINU

profesoru Hakiji Hadžiću

SARAJEVO

 

Mi, dolje potpisani muslimani iz Nove Varoši-Sandžaka

izražavamo Vam i ovom prilikom svoju odanost i privrženost na putu, kojim vodite tako mudro, nesebično i korisno za stvar Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa želimo da istaknemo da su životni interesi Sandžaka potpuno podudarni sa životnim interesima Bosne i Hercegovine, da su naše želje, misli naši putevi bez ikakve rezerve upućeni u šeher Sarajevo, kao piemont naše stare slave i našeg budućeg zajedničkog i nerazdjeljivog života u slobodnoj i nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Radi toga smatramo neophodnim iznijeti Vam naš nada sve teški položaj u Sandžaku, a specijalno Nove Varoši, koja je naseljena 70% muslimana a čija je okolina naseljena pravoslavnim žiteljstvom, pa izražavajući svoju bojaznost, da mi muslimani po onakvim činovničkim aparatom, naslijeđenim od bivše Jugoslavije nebi još opetovno trpjeli, mi Vam preko naših isposlatih delegata predlažemo listu lica koja bi bila najpogodnija da preuzmu istaknuta mjesta, da bi red i poredak bio zajamčen i da bi muslimani, u današnjim prilikama, dok još neodgovorni četnici i drugi razni nepoželjni elementi obilaze naše krajeve i žele da izazovu svoje istovjernike na obračun sa nama muslimanima bih obezbijeđeni.

Da bi ti naši istaknuti, i isprobani prvaci bili na visini i vlast vršili na način koji najbolje odgovara našim životnim interesima zagarantovali nam takvim radom slobodan razvoj na svome ognjištu molimo da nam izvolite Gospodine Povjereniče, izdati dekret o njihovom naimenovanju. Za predložene ličnosti jamčimo da će svojim radom zagarantovati poštovanje najviših interesa u našem dijelu slobodne i nezavisne države Hrvatske što će odgovarati i interesima nas muslimana u Novoj Varoši. Ovi, po Vašem dekretu postavljeni povjerenici i nosioci Vaše volje bih bi idealna spona između Njemačkih vojnih vlasti i naših Hrvatskih oružnika, kojih imade 100 u Novoj Varoši.

Predlažemo :

Za političkog povjerenika : Mustafu Šečeragića, trgovca iz Nove Varoši

Za njegova zamjenika : Ibrahima Bajrovića, trgovca iz Nove Varoši

Za kotarskog pretstojnika : Osmana Hadžića, bivšeg gradskog poglavara

Za njegova zamjenika : Bećiragić Čamila, pol. činovnika trgovca iz Nove Varoši

Za gradonačelnika : Salka Šečeragića, trgovca iz Nove Varoši

Za njegova zamjenika : Nazifa Krdžovića, mesara iz Nove Varoši

 

Predlagači gornje liste :

Alija Alibegović, trgovac

Haso Jahibegović, posjednik

Mošo Dalmagić, trgovac

Alija Dalmagić, posjednik

Bećir Turkmanović, trgovac

Mujo Nogović, zidar

Ibro (Grcović), radnik

Sadik Hodžić, student filozofije

Nazif Zajmović, radnik

Hamid Turkmenović, trgovac

Džemil Zajmović, posednik

Murat Zajmović, posednik

Osman Bećiragić, posjednik

Mehmed Bećiragić, tišler

Šaban Dalmagić, činovnik

Adem Turkmanović, trgovac

Alija (Nogović), radnik

Hajro Hodžić, činovnik

Jusuf Hodžić, kafedžija

Sulejman Begić, posednik

Ćamil Salibegović, brico

Hafiz Mustafa Ibišbegović, džemat. imam

Haso Hadžimurtezić, posjednik

 

Nova Varoš 10. svibnja 1941.

Šakim Šećeragić, posednik

Ćamil Begić, posjednik

Avdo Hadžimurtezić, kafedžija

Kasum Hadžić, pekar

Sulejman Hadžić, brijač

Redžep Hadžimurtezić, krojač

Amir Musić, kovač

Ibro Musić, kovač

Jusuf Kozičić, radnik

Bećir Mujagić, radnik

Halil Kratovac, radnik

Šabanija Hadžibegović, kafedžija

(Hanofija) Turkmanović, radnik

Hafiz Hajdar Salihbegović, mujezim

Seid Musić, kovač

Dedo Bećiragić, posednik

Tahir Hadžiibrahimović, posednik

Avdo Hadžić, šofer

Muharem Bećiragić, dipi, pravnik

Nail Tvrtković, trgovac

Nijaz Šećeragić, svršeni pravnik

(Salih) Hadžimurtezić, muderis

Ibro Bajrović, trgovac

 

 

2. IZVJEŠTAJ POTPUKOVNIKA STJEPANA JAKOVLJEVIĆA OD 23. 6. 1941. 4. ORUŽNIČKOJ PUKOVNIJI 0 SITUACIJI U SANDŽAKU I POVOLJNIM OKOLNOSTIMA DA GA HRVATSKA VOJSKA PREUZME VLAST U SANDŽAKU.

ZAPOVJEDNIŠTVU 4. ORUŽNIČKE PUKOVNIJE

I ZAPOVJED. VOJNE KRAJINE SARAJEVO

 

Nalazim se u Sijenici. Zauzeli smo strategijski položaj između postaje Velike bare i pudera prema Crnoj Gori u cilju da sprečimo nadiranje crnogorskih pobunjenika prema Sjenici. Vode se međusobne neprestane borbe. Muslimani sa ženama i djecom stižu u masama na našu stranu. Crnogorci popalili su sva muslimanska sela. Pojačao sam naše snage sa pola satnije iz Priboja. Pobuna u Crnoj Gori dalje traje. Danas su talijanski avioni bacali letke, koji pozivaju pobunjenike da se umire i vrate svojim kućama. Postavljen je rok od 3. dana. Sve uhvaćeni pobunjenike su streljani. Sada bi bilo zgoda da hrvatska vojska okupira Sandžak, pod izgovorom da se uvede red i zaštiti naš muslimanski elemenat, koji je ovdje u većini.

Mislim da ova prilika nebi se smjela propustiti u koliko se u opće reflektira za Sandžak i da izvršimo svetu dužnost, da zaštitimo muslimane, Hrvate u Sandžaku. Ovo dostavite još danas: gosp. Hakiji Hadžiću, gosp. Brale Božidaru, gosp. Frančetiću i zapovjedniku Divizije.

Taj.Broj.40 . Potpukovnik:

Jakovjjević.

Rukopis u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 143-a, reg. br. 11/2-1.

 

 

3. PREDSTAVKA SANDŽAČKIH MUSLIMANA OD 9. JULA 1941. ŠEFU GLAVNOG ŠTABA TURSKE ORUŽANE SILE DA SA SVOJE STRANE POMOGNE OSTVARENJU NJIHOVE ŽELJE DA SE SANDŽAK PRIPOJI BOSNI I HERCEGOVINI ODNOSNO NDH.

Predmet : Predstavka Sandžak

sandžaklija maršalu Kabinet Čakmaku.

VELEPOŠTOVANOM GOSPODINU MARŠALU

FEVZ I ČAKMAKU , šefu Glavnog stožera Turske oružane sile,

Ankara

 

Ekselencijo,

U dotada najsrećnijim danima Taslidže /Pljevlja/, jednog od okružja bivšeg kosovskog vilajeta, Vi ste bili mutesarif /okružnik/ i komandant vojne posade tog okružja. Predhodno ste pak službovali nekoliko godina u Mitrovici /kosovskoj/ u svojstvu šefa vojnog stožera mitrovačke divizije. Uz svoje visoke odlike zapažanja Vi ste jamačno zapazili sve karakteristike i posebnosti kraja i pučanstva nekadašnjeg sedmog okružja bivšeg bosanskohercegovačkog vilajeta - Novopazarskog Sandžaka, koji je obuhvatao područje od Pljevalja do Mitrovice. Zapazili ste, da je većina sandžačkog pučanstva islamske vjere, a po jeziku, značaju i tradicijama sastavni dio naroda koji obitava u Bosni i Hercegovini. K tomu još uočili ste, da je Sandžak po svojim prometnim i privrednim vezama pretežno upućen na Bosnu i Hercegovinu, odnosno na Hrvatsku.

Zbog spomenutih veza na jednoj strani te zbog osvjedočenja da će u zajednici sa svojom braćom u Bosni i Hercegovini uživati sve plodove, slobode i napretka na drugoj strani, sandžački muslimani smatraju da će imati najbolju i najsigurniju budućnost u okviru Nezavisne Države Hrvatske. U tome smislu smo mi potpisani izaslanici Sandžaka odmah nakon raspada b. Jugoslavije poduzeli potrebne mjere u Sarajevu i Zagrebu kod hrvatskih visokih državnih činioca, kao i kod predstavnika sila Osi, da bi naš kraj faktično i juridički bio pripojen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Koliko smo mogli ocijeniti visoki državni krugovi Reicha naklonjeni su, da se naša budućnost i naši interesi zajamče u smislu naših želja i težnji, dok nam izgleda da su Talijani naklonjeniji Crnogorcima, kojima moguće žele prepustiti neke dijelove Sandžaka/Pljevlja, Bijelo Polje i Berane/. Nijesmo li pogriješili u ovim zapažanjima i ako bi se naš zavičaj uistinu razdijelio među Srbiju i Crnu Goru, uvjereni smo da se ni-čim ne bi mogao zajamčiti život i opstanak nas muslimana u tim upravno-političkim okvirima. Poznato Vam je, da su tlačenja i razbojstva, koja su kroz posljednjih trideset godina dolazila iz srpskog i crnogorskog hajdučkog legla, već upolovila našu brojčanu i životnu snagu. Ako bi pak i nadalje bih izloženi svemu tome teroru preostala bi polovica naše snage za kraće vrijeme, a uz veće divljaštvo neprijatelja, bila razorena. Strahujući pred takvom budućnosti i tražeći veze i puteve kojima bi mogli osujetiti takvu žalosnu mogućnost, oči i srca svih sandžačkih muslimana upućena su i prema Vama. Očekujemo i nadamo se da ćete i Vi zagovarati naše težnje i želje, pa Vas molimo, da na način kakav nađete najshodnijim i najkorisnijim poradite, kako bi se naš zavičaj - Novopazarski Sandžak u cijelosti pripojio i povratio Bosni i Hercegovini, odnosno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Izrazujući Vam osjećaje dubokog i iskrenog poštovanja i zahvalnosti svojeg, kao i svih sandžačkih muslimana, ljubeći Vam ruke - ostajemo uz mahsus selam :

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

Br 003668 Prim. 9. VII 1941.

 

 

4. PREDSTAVKA ADEMA OMEROVIĆA, PREDSTAVNIKA NOVOPAZARSKOG KOTARA PRI IZASLANSTVU SANDŽAKLIJA U ZAGREBU, OD 3. 7. 1941. POGLAVNIKU SA MOLBOM ZA PRIPAJANJE SANDŽAKA NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ.

PREUZVIŠENI GODPODINE POGLAVNIČE !

Prije kojih mjesec i pol dana jedno Sandžačko izaslanstvo imalo je čast i sreću da od Vas bude primljeno i da Vam izloži želje i molbe nas Sandžaklija-Hrvata, kako bi naš zavičaj ušao u okvir Nezavisne Države Hrvatske, kamo po svojoj povijesti, po prirodi svoga tla i po svemu drugome oduvijek spada. Vi ste Gospodine Poglavniče tu želju i molbu prigrlili i uvažili, kako je to samo mogao učiniti čovjek čija će pojava i uloga u povijesti Hrvata i Nezavisne Države Hrvatske sačinjavati najznačajnije razdoblje. Zato Sandžaklije-Hrvati u Vama gledaju svoga spasioca, koji će njih i njihov uži zavičaj izbaviti iz ropstva, pa stoga prema Vama gaje ljubav i blagodarnost kakovu mogu osjećati djeca prema liječniku koji im roditelja i hranitelja iz očite smrtne opasnosti spasi i izliječi.

S tom vjerom i pouzdanjem u Vas, s tim osjećajem ljubavi i blagodarnosti prema Vama, Sandžaklije će biti među prvima koji će s pobožnim zanosom i ushićenjem, kad god zatreba, založiti sve svoje materijalne i duhovne snage, svoju krv i svoje živote za sigurnost i napredak drage nam Domovine Hrvatske, - uvjereni da će ih na tom putu pratiti Božja pomoć i da će biti udostojeni najviših ovosvjetskih blagodati, među koje na prvom mjestu spada zadovoljstvo da se ima svoja slobodna Domovina sa svima jamstvima i mogućnostima mira, reda, rada i blagostanja. U tom uvjeravanju i samouvjerenju, a u potkrijepu i dopunu molbi i želje nas Sandžaklija, izraženih Vama i Vašim suradnicima u više navrata do sada, i tumačeći iskrene osjećaje i težnje Hrvata muslimana užeg novopazarskog kadiluka, čiji pretstavnik slučajno nije prisustvovao dosadašnjim izaslanstvima, dozvoliti mi Gospodine Poglavniče da istaknem živu istinu, da su grad i kadiluk Novi Pazar po brojčanoj nadmoćnosti svog pučanstva po osjećajima i tradicijama, po krvi, duhu i jeziku kao i po svim inim obilježjima i značajkama - hrvatski, koliko i šeher Sarajevo te ostala Herceg--Bosna. Prema tomu je i pravo i razložno da taj grad i kotar ne bude zaboravljen ni napušten, da ne bude prepušten na milost i nemilost tuđinskom hiru, kakovu je sudbinu dugi niz godina podnosio, nego da bude u široki i topli zagrljaj svoje matice Bosne i Hercegovine, odnosno Nezavisne Države Hrvatske. To tim prije i tim lakše kada je već ta materinska ruka dosegla do međa novopazarskog kotara, - do Sjenice, koja je od nazad 15 dana u rukama naše hrvatske vojne i civilne vlasti, i što ni njemačke vojne snage, koje drže Novi Pazar neće, jamačno, smetati da hrvatske vlasti preuzmu taj kotar, kao što nisu smetale ni za Sjenicu. Par desetina naših Hrvatskih Ustaša i oružnika biti će dostatni da, uz pripomoć domaćih novopazarskih par tisuća krepkih i odvažnih momaka, na međama tog kraja stvore neprobojan bedem protivu svakog tuđinskog nasrtaja.

Sumnja i zlonamjerna tvrdnja da je Sanđak, posebice novopazarski kotar, pretežno sprskog pučanstva, najrečitije se može obeskrijepiti prebrojbenim podatcima. „Definitivni rezultati popisa stanovništva, od 21. januara 1921. god.", koji su popis vršile srpske vlasti, iskazuju, prema priloženom izvadku, osjetnu premoć muslimanskog-hrvatskog pučanstva nad pravoslavnim srpskim življem. Kada se uzme u obzir da su u tom popisu među Srbe uključeni svi pravoslavni činovnici, vojnici, oružnici, đaci i drugi koji nisu zavičajni Sanđaklije, i da je u razdoblju od 1912 - 1921 što poubijano što izagnato oko 10.000 muslimana Hrvata - Sanđaklija, dok je toliki broj Srbijanaca i Crnogoraca naseljeno, onda se dolazi do zaključka da je 1912. god. hrvatska većina bila još mnogo jača nego na dan popisa. A taj broj i razmjer iz 1912 ima da služi temeljem za narodnosno obilježje Sanđaka.

Da pak, muslimansko pučanstvo Sanđaka ni po čemu i ni koliko nije srpskog podrijetla najbolji je dokaz to, što su srpske vlasti bile predviđele da se iz Sandžaka ima raseliti oko 120.000 nesrpskog stanovništva, koji broj odgovara broju sandžačkih muslimana po popisu iz 1939. godine. Daljnji dokaz nesrpskog podrijetla sandžačkim muslimanima je i činjenica, što je to pučanstvo kroz stoljeća, u najvećoj svojoj sili kao i u danima svoje potištenosti, vazda sa ponosom isticalo da je iste narodnosti kao i bosansko-hercegovački muslimani, tj. da je hrvatske krvi i čistog hrvatskog materinjskog jezika. A u tome su se najizrazitije isticali muslimani novopazarskog kotara, i ako su na periferiji Hrvatske Postojbine. Stoga s pravom zaslužuju i traže da vječno ostanu prvim čuvarima Sandžaka, - te Podrinske Hrvatske Krajine.

Sankcionisanje toga prava biti će za Novi Pazar i sandžačke Hrvate najveći Bajram, kojeg se Sandžaklije nadaju skorih dana doživjeti i proslaviti, očekujući da će tom prilikom u svojoj sredini viđeti i moći osobno pozdraviti svog dragog Poglavnika, a dotle isporučujući Vam Gospodine Poglavniče izraze duboke privrženosti svih novopazarskih Hrvata - muslimana, ostajem vječito.

Za Dom Spreman!

Zagreb, 3. srpnja 1941. Predstavnik novopazarskog kotara pri

izaslanstvu Sandžaklija.

Adem Omerović Trtovac

privrednik

Original u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 238, reg. br. 45/1-2, 3, 5

 

 

ŠERIJATSKO SUDSTVO U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ :

Nezavisna Država Hrvatska šerijatsko sudstvo objavljeno Narodnih Novina Nezavisne Države Hrvatske, broj 89 od 31. srpnja 1941 u suradnji sa Ibrahim ef. Mehinagićom, koji je bio Predsjednik družtva Šeriatski sudaca.

Šeriatsko sudstvo postoji odkad postoje i Muslimani. Pojavom Muslimana u našim krajevimapojavilo se je i šerijatsko sudovanje, koje je postojalo za vrijeme turske uprave BiH i Sandžaka, pa se je zadržalo sve do današnjih dana.

Nekoć se je i kod nas, u Bosni i Hercegovini i u Sandžaku, na Muslimane primjenjivalo izključivo serijatsko pravo, i to ne samo na gradjanskim, nego i u kaznenim stvarima. Šerijatski su sudci sudili i nemuslimanima, ali u ženitbene, obiteljske i nasljedne stvari nemuslimana se nisu miješali. U spomenutim su stvarima pripadnicima raznih vjera sudili njihove vjerske poglavice

Nestatkom turske uprave u Bosni i Hercegovini i uvodjenjem austro-ugarske vlade nastale su za šerijatsvo sudstvo u našim krajevima drugčije prilike. Carskom proklamacijom postavljen je princip, da šerijatski sudovi izključivo sude Muslimanima.

U nastojanju, da hrvatske muslimane pridobije za sebe, Austro-Ugarska je uprava imala posebnog interesa, da čim prije uredi pitanje šerijatski sudova i kodificira sve propise, koji se odnose za ženitbeno, obiteljsko i nasljedno pravo Muslimana. U tu je svrhu izradžen na njemačkom jeziku jedan priručknik za šerijatske sudove, po kojem su državne oblasti bile u mogučnosti kontrolirati i funkcioniranje šerijatskih sudova, cija su organizacija i djelokrug uređeni Carskom naredbom od 29. kolovoza 1883. Na temelju ove naredbe šerijatsko je sudstvo imalo dvije molbe. Kao prvomolbeni sud bio je kotarski šerijatski sud kao odjel kotarskog ureda. Sud druge i posljene molbe bio je Vrhovni Šerijatski Sud kao dio Vrhovnog Suda u Sarajevu. U kotarskim šerijatskim sudovima sudili su sudci-pojedinci, dok je u Vrhovnom Šerijatskom Sudu tada bilo kolegialno sudovanje, koje je obavljeno na osnovu spisa prvomolbenog suda u kolegijumu od presjednika Vrhovnog Suda, dvojice vrhovnih i dvojice vrhovnih šerijatskih sudaca.

Po ustpostavi Nezavisne Države Hrvatske je Poglavnik dr. Ante Pavelić posebnom zakonskom odredbom od 30. lipnja 1941 promjenio § 3. Zakona o uredjenju šerijatski sudova iz doba Kraljevine Jugoslavije. Prema toj zakonskoj odredbi nije više za osnivanje šerijatskog suda potrebno da u kotaru živi najmanje 5000 Muslimana, nego se veli, da će se šerijatski sudovi osnovati, gdjegod se za to pokaže potreba.

Na temelju te Poglavnikove zakonske odredbe, koja je dobila obaveznu snagu 1. srpnja 1941, izdao je ministar Pravosuđa i Bogostovlja naredbu, prema kojoj su ponovo osnovani šerijatski sudovi, koji su za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bili ukinuti. Na taj je način bila izpravljena jedna velika nepravda, ali se nije samo na tome zadržalo. Jednom drugom naredbom ministra Pravosuđa i Bogostovlja, koja je zadobila pravnu moć 30. srpnja 1942 osnovani su šerijatski sudovi još u mjestima : Bosanskoj Kostajnici i Odžaku.

Podsječamo da je Sandžak bio od travnja do rujna 1941 sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske. Znaći da su zakoni o šerijatskim sudovima i vrijedili u Sandžaku.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je bilo 63 kotarska šerijatska suda i jedan vrhovni šerijatski sud u Sarajevu.

Zamisao o osnutku posebnog šerijatsko-sudačkog družtva nikla je 1914 godine u Sarajevu prigodom ustoličenja Reis-Ul-Uleme hrvatski Muslimana rahmetli Mevlana Hadži Mehmed Džemaluddin efendije Čauševića.

Staležka organizacija šerijatski sudaca obuhvatila je od 1941 i Sandžak.

 

1 Kuna.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

2 Kune.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

3 Kune.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

4 Kune.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

5 Kuna.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

 

6 Kuna.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

7 Kuna.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

8 Kuna.
Novi Pazar, Sand
žak,
Nezavisna
Država Hrvatska.
Gumirana.Set od 8 maraka.
Naklada :
- 500 nežupčani.
- 150 zupčani.
Dan izdanja : 10.4.1992.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.
Set je izdan od njemačke vojničke udruge "Handschar".

 

 

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

 

 

Pogledajte [ OVDJE ] program "Krugovala" i ugradite radio stanicu besplatno u Vašu stranicu.

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

 

Flag Counter 

Auf dieser Seite werden Cookies von integrierten Plug-Ins und Widgets verwendet. Wenn du dich weiterhin auf dieser Seite aufhältst, akzeptierst du den Einsatz von Cookies.

Mehr lesen

Ova stranica koristi kolačiće („cookies“) kako bi vam pružila bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda ove stranice slažete se sa korištenjem kolačića.

Pročitaj više