Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

1941 - 1945 :


Prihodne marke :
Gebührenmarken :
Revenue stamps :
 

[ Banja Luka ]

[ Bjelovar ]

[ Derventa ]

[ Dubrovnik ]

[ Gran. Dubrava ]

[ Hrv. Mitrovica ]

[ Hrv. Karlovci ]

[ Karlovac ]

[ Koprivnica ]

[ Kustošija ]

[ Nova Gradiška ]

[ Osijek ]

[ Petrovaradin ]

[ Plehan ]

[ Rajlovac ]

[ Ruma ]

[ Samobor ]

[ Sarajevo ]

[ Sinj ]

[ Sisak ]

[ Slavonski Brod ]

[ Slav. Požega ]

[ Stara Pazova ]

[ Stenjevec ]

[ Sveta Klara ]

[ Sveta Nedelja ]

[ Šestine ]

[ Tuzla ]

[ Vinkovci ]

[ Virovitica ]

[ Vrapče ]

[ Vrbovec ]

[ Vukovar ]

[ Zagreb ]

[ Zemun ]

 

Shop / dućan :

 

Ducan / Shop.

 

Ruma :

 

1 Kuna.
Ljubi
časta. 1941.

2 Kune.
Ljubi
časta. 1941.

3 Kune.
Zelena. 1941.

5 Kuna.
Crvena. 1941.

10 Kuna.
Plava. 1941.

 

 

 

 

 

 

20 Kuna na 3 Kune.
Zelena.
Pretisak nadoplate u ljubi
častoj boji.
Dan izdanja :
15.1.1944.

50 Kuna na 2 Kune.
Naran
časta.
Pretisak nadoplate u ljubičastoj boji.
Dan izdanja :
15.1.1944.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

20 Kuna na 3 Kune.
Zelena.
Pretisak nadoplate u crnoj boji.
Dan izdanja :
15.1.1944.

50 Kuna na 2 Kune.
Naran
časta.
Pretisak nadoplate u crnoj boji.
Dan izdanja :
15.1.1944.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ruma je gradić u od Srbije okupiranog dijela hrvatskog Srijema, u takozvanoj pokrajini Vojvodini.

Ponovna uspostava Rum
e postala je nužna nakon što je 1745. u Srijemu ponovno uspostavljena vojna granica, a hrvatski barun Marko Pejačević morao je potražiti novo središte svoje domene jer mu je bilo oduzeto gotovo dvije trećine imovine. Tako je 1746. godine redovito osnovano veliko novo naselje s pravokutnim ulicama kao središtem posjeda Pejačevića. Putevi su se povlačili u smjeru zapad-istok. U smjeru sjever-jug glavne su ceste prelazile uske ulice.

Za promicanje naseljavanja kolonista grad je dobio brojne povlastice. Dolaskom velike skupine njemačkih doseljenika koji su 1746. preko Dunava iz Regensburga došli u Rumu u takozvanim Ulmer kutijama, uspon Rume počeo je kao kulturno središte njemačkog naroda u Srijemu. U kratkom vremenu stanovništvo njemačkih doseljenika poraslo je na 60 posto stanovništva, a Ruma je ubrzo postala poljoprivredno središte Srijema..

Prvi Nijemci, koji su u 1746-1748. godine pozvani u nekoliko skupina radi naseljavanja, uglavnom su poticali iz sjevernih bavarskih područja Gornjeg Pfalza te Gornje i Donje Frankonije. Samo nekoliko ih je došlo iz Donje i Gornje Bavarske. Zbog nošnje 18. stoljeća većina ih je vjerojatno došla iz područja Bamberške biskupije. Pošli su iz Regensburga a austrijske vlasti su im odobrile jednomjesečno putovanje Dunavom nizvodno do Hrvatski Karlovaca. Iz Hrvatski Karlovaca su bili prebaćeni sa 30 velikih kočija u Rumu.

1749. godine Ruma je dobila status grada slobodnog trgovanja, s pravom svake godine održavati nekoliko sajmova i tržnicu u nedjelju. Već 1747. godine u Rumi se održao prvi sajam.

Povelja slobode i raznih pogodnosti (Charta der Freiheit und andere Vorrechte) ) od 1. siječnja 1749. godine, koju je barun Marko Pejačević dao trgovačkom gradu, učinila je Rumu atraktivnom za nove doseljenice. Veće skupine njemačkih doseljenika na kraju su došle 1749. i 1762. godine, tako da je veliki dio Rumskog stanovništva bio njemačkog porijekla. Ostali stanovnici bili su Hrvati i Madžari.

1762. godine prvi je put zabilježen opći poštanski promet koji je osigurao i turistički promet. Poštanski i turistički promet kretao se od Osijeka preko Vukovara do Hrvatske Mitrovice, a potom od Rume do Zemuna. Od Rume se odvojio drugi pravac do Hrvatskog Karlovaca i Iriga. Ruma se razvila u zanatsko i trgovačko središte u kojem se je do 1944. više od polovice stanovništva računalo među njemačkom nacionalnošću.



Treći
"Schwabenzug" 1786. godine :

1786. godine, u trećem i posljednjem "Schwabenzugu", protestantski i reformirani doseljenici naseljavaju se u Rumi pod carem Josipom II., koji su na proljeće 1786. stigli na zahtjev hrvatskog baruna Pejačevića. Nijemci koji su se već bili naselili u Rumu su svi bili katolici, tako da im se nisu svidjeli novi doseljenici koji du bili protestanti i reformirani. Katolicki Nijemci ih nisu htjeli i tako su novi doseljenici morali kopati oko 100 špilja, i tamo preživiti zimu. 338 od ukupno 557 osoba nisu preživjeli tu zimu i umrli od gladi 1786/87 godine. Prezivjeli su u proljeću pošli na put u Bačku i tamo su osnovali selo Jarek.



Sve do
I. Svjetskog rata :

Od 19. stoljeća ekonomija je započela s procvatom, a uspostavile su se i pivare, prerada obuće i kože kao i opeka. Godine 1883. Ruma je bila povezana sa srijemskom željeznicom od Zemuna preko Indije do Hrvatske Mitrovice. 15. rujna 1901. godine Kraljevska mađarska državna željeznica puštala je u rad (oko 30 km dugu) lokalnu željeznicu Ruma-Klenak.

Telefonski promet uveden je 1904. godine.

1906. gradonačelnik grada postao je Nijemac Ferdinand Riester. Od 1906. Riester je bio pobjednik popisnih izbora u izbornoj jedinici Ruma-Irig, a ujedno i jedini njemački član vladajuće stranke u parlamentu Kraljevine Hrvatska-Slavonija. Godine 1910. ponovno je potvrđen na dužnosti. Riester je 1911. godine također poslan kao delegat Hrvatskog sabora kao jedinog njemačkog člana parlamenta u mađarskom Reichstagu sve do raspada K.u.K. monarhije.

Na političkoj razini često je vladala napetost između Hrvata i Nijemaca, koja je kulminirala 1911. na sastanku u Saboru. U Slawoniji i Srijemu njemački su glasači pomogli vladajućoj stranci Bana Nikoli Tomašiću u pobjedi na prethodnim državnim izborima i zatražili veća prava za svoju etničku skupinu. Od 1904. do 1919. u Rumi je izlazio njemački narodni časopis "Deutsche Volksblatt für Syrmien". Rastuća važnost Rume kao političkog središta Nijemaca Slavonije i Srijema ponovno je jasno uočena 1912. godine, kada je postala mjesto susreta karpatskih Nijemaca. 1913. hrvatska vlada odobrila je statut "Saveza Nijemaca u Slavoniji i Srijemu" čija se osnivačka skupština održala 28. rujna 1913. u Rumi.



Međuratn
o doba i II. Drugi svjetski rat :

1918. Ruma je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i izgubila na važnosti za njemački nacionalni pokret. Prema popisu stanovništva iz 1921. godine, Nijemci su ostali najveća etnička skupina, s 28% Srba, 11% Hrvata, 3,5% Mađara i 2% Židova. Vidi se po time da su naseljavani Srbi, koji u Rumi do 1918 skoro i nisu postojali.

Nakon invazije Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941. u gradu je bilo do 10.000 vojnika Kraljevske vojske Jugoslavije. Njemački Wehrmacht, koji je 12. travnja već stigao do predgrađa Rume, prihvatio je bez borbe predaju brojnih jugoslavenskih formacija u Rumi, u školu su internirana 3 generala i 243 časnika, a kasnije deportirani u Njemačku kao ratni zarobljenici. Pod okupacijom Wehrmachta uništena je sinagoga Rume, a srpski doseljenici koje je naselila okupatorska Kraljevina Jugoslavija su opet otjerani iz Rume.

Nezavisna Dr
žava Hrvatska je htjela regulirati odnos Hrvata i Nijemaca i taku u međunarodnim ugovorima garantirala Nijemcima sva građanska prava.
Njemačku etničku skupinu predstavljao je Branimir Altgayer u Neovisnoj Državi Hrvatskoj.
1941. godine u Rumi je otvorena njemačka gimnazija. 1942.

Titovi su partizani počeli
divljati u rumskoj regiji i namjerno izvoditi napade i zloćine nad hrvatskim i njemačkim stanovništvu.

Hrvatske vlasti nisu dopustile divljanje partizana i četnika i počeli u ljeti 1942 sa akcijom "Tomić" da uhvate divljake i likvidiraju komunističke i četničke simpatizere. 1942 je strijelano 80 osoba srpske nacionalnosti koji su podržavali aktivno pratizane ili četnike. 1943. godine, strijeljano je još 92 Srba koji su podržavali taj četnički i partizanski ološ.

Srijemska
regija došla je u daljnje planiranje njemačkog vrhovnog zapovjednika za jugoistok u izgradnju nove linije obrane ("Nibelungenlinie") iz grupe vojske F na Srednjem Balkanu radi formiranja, a time i povlačenja iz Grčke kroz Srbiju (grupa vojske E) omogućiti značajnu stratešku ulogu u daljnjem toku rata. Postupno premještanje fronte u Srijem, s takozvanim "smeđim" (Putinice-Dobrinci) i "zelenim" (Irig-Jarak) linijama kod Rume,  trebalo bi formirati novu, srijemsku frontu. Budući da su se glavni dijelovi 2. i 3. ukrajinskog fronta trebali okrenuti Bačkoj i glavno uvlačenje Crvene armije u jugoistočnu Srednju Europu bilo preko Mađarske i zauzeće Budimpešte, Wehrmacht je uspio obraniti Dunavski zavoj i Savu bez velikog kontakta s jedinicama Crvene armije.

Nakon što je držanje Beograda 13. listopada za Wehrmacht bilo nemoguće, je po naredbi von Weichsa 15. listopada, osoblje i sjedište Vrhovnog zapovjednika za jugoistok preseljeno u Rumu. Nakon okupacije Beograda od strane Titovih partizana i jedinica Crvene armije 20. listopada 1944., dijelovi 3. ukrajinskog fronta i partizani od 21 na 22. listopad prelaze Savu.
 
Ostaci planinske divizije
von Stettnera, koji su izbrisani u Beogradu, 22. listopada su prebačeni Šapcu u Srijem preko rijeke Save. Istodobno je 16. divizija NOVa krenula putem preko Save kod Skele u Srijem. Vojna skupina F povukla se iz Beograda zbog žestoko sukoba kod Zemuna na nove položaje prema Rumi i Hrvatskoj Mitrovici.

Pored 25.000 vojnika Kampfgruppe Böttchera, 15.000 vojnika Wehrmachta iz divizija Stettner i Kühlwein su bile glavne borbene jedinice Wehrmachta u Srijemu.

Partizanske brigade 16. divizije, napredujući s juga prema Rumi, mogle su samo okupirati neka srijemska naselja bez vojnih formacija, jer jos nije stigla pomoč mehaniziranih snaga iz Sovjetskog Saveza. 22./23. listopada su uspjeli okupirati Šimanoviće, 24. listopada bio je neuspjeli pokušaj zauzimanja Dobrinca.

Protunapad Wehrmachta u Putincima 24. listopada vodio
se je sa žestokim borbama.

Wehrmacht je obranio Rumu u prvoj ovdje formiranoj vanjskoj obrambenoj liniji nadolazeće srijemske fronte na kanalu od Jarčine na Jarčini, Dobrinci, Petrovci do Putinaca s oko 4000 vojnika. Obnovljeni napredak od strane partizana dogodio se 25. listopada uz pomoć teške artiljerije i sovjetskih nekoliko raketnih bacača Katyusha. Irig na sjeveru Rume okupiran je 25. listopada, tako da je put sa sjevera prema Rumi bio otvoren. 26. listopada 1944. godine Putinići su konačno pali, a vanjski obrambeni front oko Rume razbijen je zarobljavanjem Dobrinca.

Konačni napredak na Rum
u dogodio se s tri partizanske brigade iz Putinaca, Dobrinca i Buđanovaca. Popodne 26. listopada započeo je napad na Rumu sa sovjetskim topničkim bombardiranjem s dvije artiljerijske baterije i divizionom raketnih bacača. Nijemci su uspjeli odbiti napade do večeri. Tek novim artiljerijskim granatiranjem, jedinice partizana u noći su mogle napredovati uz pomoć pričuvnih jedinica do Rume. Borbe u Rumi trajale su do jutarnjih sati 27. listopada.

27. listopada Ruma je konačno
pala pod okupaciju Partizana i preobučenih Četnika.

Od otprilike 10.000 Nijemaca Rume, 1047 nije moglo ili nije htjelo sudjelovati u evakuaciji i u početku su ostali na terenu. Veliki dio su partizani strijeljali u studenom 1944. godine i pokopali u masovnoj grobnici. Preživjeli su odvedeni u koncentracioni logor Svilara u Hrvatskoj Mitrovici.

Rezolucijama AVNOJ-a također su se izuzele osobe njemačke nacionalnosti i nije im bilo dopušteno koristiti sudove radi njihove osobne ili pravne zaštite. Izuzetak su bili samo Nijemci, koji su bili u braku s osobom druge nacionalnosti ili su sudjelovali u otporu protiv Njemačke okupacione vlasti. Rasprodana poljoprivredna poduzeća, kuće i komercijalna poduzeća Volksdeutsche
ra i Hrvata dodijeljeni su uglavnom srpskim okupatoru ovog dijela Nezavisne Države Hrvatske.

Kao zanimljivost, valja navesti da se tamošnji župnik Ivan Lajknar, Hrvat njemačkog podrijetla, svo vrijeme rata brinuo i za rimokatolike do samog kraja; čak i kad su Nijemci bježali iz Rume 1944., Lajknar je ostao. No unatoč tome što se iznimno skrbio za zaštitu mjesnih Srba i Židova, antinjemačka i antikatolička histerija novih vlastiju je nadvladala i pogubljen je 12. studenog 1944. godine.



Ž
idovi u Rumi :

Sinagoga u Rumi, sagrađena 1935. godine, srušena u Drugome svjetskom ratu. Nacisti su započeli rušenje, a hrvatsko Gradsko poglavarstvo Rume u NDH protivilo se daljnjem rušenju o čemu je izdalo dokument.

Prema Čudiću, nacisti su ju demolirali i srušili 1941. godine. Prema drugim izvorima 1941. godine pretvorena je u sabirni logor za Židove. Rumski Židovi odvedeni su u logor u Hrvatskoj Mitrovici. Od Židova su iznuđivani novci kao uvjet za puštanje iz tog logora. B. Pauković navodi kao godinu rušenja sinagoge 1943. godinu, a da je na njenom mjestu sinagoge srušene 1941. tu ustanovljen logor. Hrvatsko Gradsko poglavarstvo je izdalo dokument o zabrani daljeg rušenja židovskog hrama. Pisano je na hrvatskom, pisaćim strojem i upućeno zidarskom majstoru, pod pretnjom da će biti spriječen od strane gradske obćine. Na osnovi zabrane može se nazrijeti rad Zavoda za kolonizaciju i sasvim siguran sukob većinski njemačke vlasti i Hrvata u Rumi.



Poznate osobe
iz Rume :

Antun Lombajer, autor prve knjige "Povijest kirurgije" na hrvatskom jeziku

Slavko Mađer, hrv. pisac

Paško Rakić, hrv. akademik i liječnik

Rajka Vali (Valerija Raukar), hrv. glazbenica

Đuro Palaić, hrv. pjesnik

 

 

 

E-Mail.

YouTube.

Facebook.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ ČETNIČKI ZLOČINI U NDH ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ KROATISCHE GESCHICHTE ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

 

Posjetite naš partnerski hrvatski radio “Krugoval” na [ Facebooku ]. Pogledajte [ OVDJE ] program i ugradite radio stanicu besplatno u Vašu stranicu.

[ VOJNA POVIJEST ]

Flag Counter 

[ TKO JE TKO U NDH ]

Nezavisna Država Hrvatska : od Međimurja do Srijema, od Istre do Sandžaka, od Slavonije do Dalmacije, od Zagorja do Boke Kotorske i Duklje.

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]