Hrvatski

Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

Deutsch

[ DOWNLOAD ]

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

Kontakt samo
za marke :

Facebook
Email

 
[ Program internet radija “Krugoval” ]

 

Njemačka knjiga Ministarstva Vanjskih Poslova dokaziva srpske zločine u NDH već 3 dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske!

Šok za crvene domaće i dušmanske balkanske bradate bezpovijesne “istoričare” : ova knjiga Ministarska Vanjskih Poslova dokumentira srpske zločine od 13.4.1941 do listopada 1942 godine.

Dokaziva i činjenicu da su postojale tri formacije zločinaca :

- partizani
- četnici
- četnički partizani

Četnici su već 1941 godine prešli u partizane a ne kako bezpovijeni “istoričari” tvrde tek 1945te godine!

Pročitajte ovu knjigu na njemačkom jeziku i djelomično na hrvatskim
prijevodu [ OVDJE ].
 

NDH nije nikad kapitulirala pred jugo-srpskim okupatorom i pravno postoji još i danas!

Ovo vam jugo-srpski i bradati “istoričari” taje : Nezavisna Država Hrvatska nije pred okupatorima N.D.H. (partizanima i u partizane preobućenim četnicima) kapitulirala i zato pravno postoji još i danas!

Otkrivamo laž da je Poglavnik dr. Ante Pavelić “prodao” Dalmaciju Talijanima : to je već 1922 godine napravio srpski ministar Pašić u Kraljevini Jugoslaviji!

[
PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u NDH!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Genetičari potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

Tko laže taj i krade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Sandžak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

O ovim šute domaći crveni izdajnici, četnički zlotvori a i takozvani "Bošnjaci" : Sandžak je bio na zahtjev Sandžaklija 6 mjeseci dio Nezavisne Države Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Otkrivamo srpsku laž
da na Katedrali u Magdeburgu piše anti-hrvatski natpis!

Srbi i domaći izdajnici tvrde da na katedrali u Magdeburgu (Njemačka) piše “Nek nas Bog čuva od kuge, rata i Hrvata!”.


Kontaktirali smo propovjednika i povijestničara katedrale te crkvenjaka katedrale koji su nam potvrdili tu srpsku laž!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Šrbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru prvi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubila 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma i kasnije te žrtve prepisala Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Trojedna Kraljevina  Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je postojala 137 godina duže nego Kraljevina Srbija!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije a još više taje da je Srbija bila vazal Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Prema indijskoj svetoj knjigi Rig-Veda se o Hrvatima znade do
12.700 prije Krista!

Pročitajte sve o velikoj bogici Sarasvati i hrvatske Sarasvati-Ind civilizaciji te rano-hrvatske države [ Hurwurdu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ], [ Urartu ],
[ Huritsko kraljevstvo ], [ Harauvatija ]
i [ Chorasmija ]

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Šok za Srbe : Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Tko laže taj i krade!

Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ],[ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].
 

Tko je zbilja bio crveni šumski bandit Tito?

Dali je lažni smrad Tito bio Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Homo Balkanicus Primitivus protiv zdravog razuma
Hrvata!

Kako se velike “Hrvatine” bune svake godina protiv slavlja “Helloweena” a neznaju o poganstvu u svojoj kršćanskoj vjeri!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Muslimanske milicije Nezavisne Države Hrvatske.

Procitajte sve o muslimanskoj miliciji u Foči, Goraždu, Sandžaku, Huskinoj legiji, miliciji Salke Ćatića i miliciji Muhameda Hadžiefendića.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Zašto je Mađarska okupirala Međimurje, Bačku i Baranju od Nezavisne Države Hrvatske?

O ovoj temi domaći crveni izdajnici niti sluge bradati bezpovijesni “istoričara” neznaju ništa!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Ovo vam taje domaće sluge bezpovijesni bradati “istoričara” :
Velikaya Horvatiya u dana
šnjoj Ukrajini, Poljskoj i Českoj!

Jeste čuli za tri hrvatske države “Bijelu Hrvatsku”, “Crvenu Hrvatsku” i “Karpatsku hrvatsku” na tlu današnje Ukrajine, Poljske i Česke?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srbi odgovorni za
17.000.000 mrtvih u
I. Svijetskom ratu!

Franz Ferdinand je htjeo preurediti dualnu “Austro-Ugarsku” monarhiju u trialnu “Austo-Ugarsku-Hrvatsku” pa je balkanski četnički divljak Gavrilo Prinicp dobio nalog da ga ubije.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu : cijela srpska povijest je laž!

U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Hrvatski Muslimani

“Bošnjaci” su Hrvati muslimanske vjere!

Genetika je potvrdila što su hrvatski Muslimani iz Bosne i Sandžaka uvijek znali ali u 90tim godinama prošleg stojeća zaboravili : oni su genetski Hrvati!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Srpski genocid nad Hrvatima :

I prva i druga Jugoslavija su bile tamnica i grobnica za Hrvate – a to domaće crvene izdajice ignoriraju.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Genetika Hrvata :

Za Hrvate se znade prema indijskoj svetoj knjigi “Rig-Veda” čak 12.700 prije Krista a sa takozvane Srbe jedva 1.000 godina. Da su Srbi genetski Turci a da Hrvati nemaju ništa sa Srbima dokaziva i genetika.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]
 

Odvratno : Srbi koriste slike Auschwitza za “dokaz” za Jasenovac!

Skandal nad skandalima : jugo-srpski i četničiko-srpski lažovi i mitomani koriste slike Auschwitza i stalinovog terora nad Ukrajincima za navodne ustaške zloćine u radnim logoru Jasenovcu.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Četnici koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku :

Tijekom proljeća 1942. glavnina četničkih odreda u dijelu Nezavisne Države Hrvatske pod njemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, suradnji sa vojnim i civilnim vlastima Nezavisne Države Hrvatske. Ugovori o primirju i suradnji sadržžali su klauzule o priznavanju suvereniteta Nezavisne Države Hrvatske od strane četnika, o zajedničkoj borbi protiv partizana, slanje vojne opreme, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.

U sprovođenju sporazuma dolazilo je do povremene zategnutosti i do incidenata, ali je rasuća opasnost od NOVJ uslovila da se bez obzira na to ugovori neprekidno obnavljaju. Nakon sredine 1943. nastupila je situacija prisustva brojčano jakih njemačkih snaga na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. U toj situaciji je uspostavljena neposrednja suradnja između četnika i jedinica Nezavisne Države Hrvatske.

   „U svim predjelima naseljenim Srbima u Hrvatskoj, četnici imaju sporazume sa hrvatskim vlastima, čime su im osigurana široka prava. Obadvije strane se trenutno pridržavaju ugovora. Razoružanje četnika dolazi u obzir samo ako bi Hrvatska raskinula ove ugovore, za šta trenutno nema izgleda.“

   – Dopis štaba zapovjednik njemačkih jedinica u Hrvatskoj (18. 11. 1942).

Nakon postizanja suradnje, Poglavnik Dr. Ante Pavelić je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim Domobranima i Ustašama.«

   "Četnici Ozrena su postali poznati po svojim borbama s Ustašama. Ali onda se je korupcija uvukla, dijelom kroz lijenost, a dijelom kroz utjecaj lokalnih popova (pravoslavni svećenici), dijelom zbog prevladavajućeg raspoloženja kompromisa u Srbiji; i prvo su prestali boriti, a zatim, nakon što ih je napustio Toša otišavši kod Koste, oni su se okrenuli na partizane. ...oni su se plašili Toše, i ograničili su svoje aktivnosti na špijuniranje za Nijemce i ubijanje naših ranjenika.

   — Basil Davidson

 

Gore : Četnici sa Domobranima u NDH.

Gore : Predstavnici četnika, Ustaša i Domobrana na sastanku u Bosni.


 

U studenu 1941, Mihailović i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio pravi trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik nametnuli su se partizani, s obzirom na to da su zastupali taktiku bezuslovne borbe, te je postojala opasnost da u odlučujućim trenucima opstanu kao nezaobilazan vojni i politički faktor. S obzirom da su Nijemci zadržžali odbojan stav prema taktiziranju, prema njima je zauzet stav izljbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji njemačkog napada. Italijanske snage, budući izložžene velikom pritisku partizana, vrlo rado su prihvatile suradnju, dijelom i na svoju inicijativu. Već tijekom studenog uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u Dalmaciji, zapadnoj Bosni i Hercegovini, a tokom siječnja i veljače 1942. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u Crnoj Gori.

„Istina je da su četnici na Ozrenu i Trebavi napravili sporazum sa Hrvatima na pitanju zajedničke borbe protiv komunista. Razlog, što su se svojim teškim položajem bojali uništenja posle slabe situacije u Istočnoj Bosni. Borci su protiv sporazuma i Botić ide tamo. [...] U srezu Rogatičkom, preko 100 četnika sa Hrvatima održavaju red.“

(Depeša Lazara Tešanovića Draži Mihailoviću od 11. VII. 1942. god.)

»Ustaške vlasti su počele da revidiraju politiku prema srpskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini. [...] Pavelićeva vlada donijela je niz mjera. Uvela je u Hrvatski državni sabor predstavnike Srba [...], osnovala Hrvatsku pravoslavnu crkvu i pozvala u domobranstvo pojedina godišta srpskih mladića, itd. [...] Ustaško rukovodstvo prihvatilo je politiku sporazumijevanja sa četnicima.«

— Svijedočenje Sava Pređe

»U jučerašnjem izviještaju (17. juna 1941.) obavijestio sam, da je na ovom području postignuta suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i Južne Like. Ta suradnja utanačena je osobito sa četničkim vodama : Manom Rokvićem (Drvar, Bos. Petrovac), Branom Bogunovićem (Bos. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Strmica). Za konačno utanačanje pojedinosti suradnje danas me je posjetio Mane Rokvić s punomoćima svih gore spomenutih, da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću.«“

(Izvještaj župana Davida Sinčića ministru policije Andriji Artukoviću od 18. 6. 1942.)

Ugovori četnika sa vlastima NDH sklopani su sljedećim redom :

- Momčilo Đujić, Brane Bogunović i Pajo Popović su prosinca 1941. godine prvi otišli na pregovore kod župana Davida Sinčića u Kninu.

- Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda »Kočić« sklopio je sporazum sa NDH u Mrkonjić Gradu 27. travnja 1942.

- Lazar Tešanović, zapovjednik četničkog bataljona »Mrkonjić«, sklopio je sporazum sa NDH 23. svibnja 1942.

- Cvijetin Todić i Savo Božić, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 28. svibnja 1942. u selu Lipac.

- Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 30. svibnja 1942.

- Rade Radić, zapovednik četničkog odreda "Borja" sklopili su sporazum sa vlastima NDH 9. lipnja 1942.

- Slavko Bjelajac i Jovan Dabović, četnički zapovjednici iz kotarske oblasti Otočac, postigli su sporazum 17. prosinca 1942. godine.



Četnici se obavezuju na :

- priznanje NDH i njenog Poglavnika;

- prekid svih neprijateljstava sa civilnim i vojnim vlastima NDH;

- pružanje borbene podrške oružanim snagama NDH u borbi protiv partizana;

- pomoć organima NDH pri uspostavi reda i izgradnji državnog aparata;

- dopuštenje i pružanje pomoći civilnim i vojnim organima NDH pri vršenju istrage zločina protiv života i imovine građana bez obzira na vjersku pripadnost na četničkoj teritoriji;

- neki sporazumi su uključivali i "interniranje nepoćudnih koji bi sporazum ometali".



Hrvatske vlasti se obavezuju da će :

- prepustiti četnicima samoupravu na njihovoj teritoriji, uz kontrolu organa NDH;

- dozvoliti četnicima nošenje oružja radi borbe protiv partizana;

- opremljavasti četnike municijom;

- zbrinjavati četnike ranjene u borbi protiv partizana u bolnicama NDH;

- pomagati udovice i siročad četnika poginulih u borbi protiv partizana;

- dozvoliti neometan promet robe i osoba, kao i ostalim građanima.“

 

Budući da su njemačke vojne vlasti imale taktičko zapovjedništvo u tim područjima, legalizirani četnici su potpisivanjem ugovora sa vlastima NDH stupile pod njihovo taktičko zapovjedništvo.

Njemačke snage, snage NDH i legalizirani četnici, učestovali su u borbama protiv NOVJ pod njemačkim taktičkim zapovjedništvom kod Mrkonjić Grada kolovoza, rujna i listopada 1942, kao i na Manjači rujna 1942. Na drugim mjestima, kao što je Majevica i okolina Zenice, četnici su za Nijemce vršili obezbjeđivanje komunikacija.

U italijanskoj okupacionoj zoni, sadejstvo italijanske vojske, snaga NDH i četnika obezbjeđivano je posredstvom nadređene italijanske taktičke komande (na primer, u operacijama Alfa i Beta). Četničke grupe u Lici u listopadu 1942. i u ožujku 1943. potpisale su sporazme sa NDH, i učestvovale u zajedničkim borbama tjekom operacija Weiss I i Weiss II i tokom ofenzive NOVJ u Lici proljeća 1943.

 

Sklapanje pakta sa vlastima NDH uzrokovalo je drastičan pad morala kod četničkih boraca :

„Ne ulazim u suštinu neuspjeha borbi Borjanskog odreda i komande bosanskih četničkih odreda protiv partizana, ali moram da napomenem da su glavne greške ne samo u strategijskim planovima za napad, odbranu i povlačenje, nego i osmomesečna učmalost pod paktom koja nije dala ništa dobro nego samo učmalost, neposlušnost, nenaoružanje i samovolju pojedinaca kao komandira, komandanata, pregovarača itd. — Jasan je dokaz što je 800 partizana razbilo odred od 1800 vojnika.“

(IZVEŠTAJ ČLANA ŠTABA MOTAJIČKOG ODREDA OD 9. FEBRUARA 1943. NAČELNIKU ŠTABA KOMANDE BOSANSKIH ČETNIČKIH ODREDA O EFEKTU PAKTA IZMEĐU ČETNIČKIH ODREDA I USTAŠKO-DOMOBRANSKIH JEDINICA)

Mihailović je ove taktičke dogovore smatrao korisnim, ali je bio veoma nezadovoljan formom pismenih ugovora, jer je to bilo politički i propagandno veoma nezgodno.

Sporazumi koji su sklopljeni i uspostavljena saradnja između četnika i NDH nisu bili rezultat međusobne bliskosti, nego trenutnih taktičkih potreba. Obe strane zadržale su međusobnu odbojnost. Pri provođenju sporazuma dolazilo je do teškoća, odugovlačenja, incidenata i sitnijih prepada. Ipak, s obzirom na stalnu opasnost napada od NOVJ po obe strane, ugovori su redovno obnavljani.

Najteži incident dogodio se 6. travnja 1943, kad je jedna grupa pripadnika Ozrenskog četničkog odreda na svom kontrolnom punktu zaustavila patrolu iz sastava 369. legionarske divizije, i ubila 6 vojnika. Kao mjeru osvete, jedan puk 369. divizije sredinom travnja je vodio višesatne borbe sa Ozrenskim odredom. Odred je izbjegao opkoljavanje i uništenje, a početkom svibnja 1943, posredstvom odvjetnika Branka Stakića i Đokana Šarčevića su, "uz određene uslove, u Zavidovićima, utanačili sa Nijemcima primirje"  i sklopili novi sporazum.

 

Gore : Četnici javljaju vlastima NDH i Nijemcima u Mrkonjić Gradu ("Varcar Vakufu") da partizani održavaju zbor kod crkve u Vrbljanima (na Ilindan, 2. 9. 1943.) i traže njihovo bombardiranje.

Gore : Četnici iz Teslića javljaju domobranskoj 6. lovačkoj pukovniji o predstojećem partizankom napadu na Teslić.

 

Medju večim bitkama protiv partizana u kojima su Ustaše i četnici zajedničko nastupili, su sljedeče :

- Bitka na Kozari - oko 2.000 četnika iz odreda Rade Radića, Vukašina Marčetića i Uroša Drenovića sudljelovalo s 17.000 vojnika NDH, plus 11.000 njemački vojnika

- Treća neprijateljska ofenziva

- Operacija Weiss - Četvrta neprijateljska ofanziva

- Šesta neprijateljska ofenziva

- Desant na Drvar

- Kninska operacija

 

ČETNIK UROŠ DRENOVIĆ PRIZNAJE NDH I SURAĐIVA SA USTAŠAMA :


Uroš Drenović (Sitnica (na Manjači), 1911. — Čađavica, 1944.), bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskog rata. Borio se na strani osovinskih sila protiv jugoslavenskih partizana, posebno u napadu na Kozaru. Surađivao je s NDH koju je priznao kao svoju državu.

U Drugi svjetski rat ušao je kao pričuvni časnik sa zvanjem poručnika. Po kapitulaciji bio je jedan od vođa ustanka u Bosni, ali se odvojio od partizana i osnovao četničke postrojbe. Ubrzo, 1942. godine prilazi Ustašama i NDH te s njima sklapa sporazum o lojalnosti i suradnji a i surađuje s Nijemcama. Njegove postrojbe sudjeluju u borbama sa Partizanama na Kozari. Gine 1944. godine prigodom savezničkog napada na njemačke položaje.

Po ocjeni koju je dao u svom izvješću četnički major Slavoljub Vranješević 3. veljače 1943. godine, Drenović je bio ambicioziran čovjek te se rado dogoravao i Hrvatima i Nijemcima, a uz to je slao i pokloničko izaslanstvo patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve Germogenu u Zagreb. Kao borac bio je hrabar.

Drenović je bio zapovjednik bataljona u sastavu partizanskog odreda. Međutim kada je saznao da se formiraju četnički odredi, on traži na odredskoj konferenciji 10. prosinca 1941. godine da se njegov bataljon preimenuje u četnički uz obećanje da će ostati u svezi s partizanskim dijelom odreda. Njegov zahtjev je prihvaćen, ali ubrzo dolazi do potpunog razlaza Drenovića s partizanima. Partizani optužuju Drenovića za suradnju s Talijanima i ubojstvo partizana, zamjenika političkog komesara Joze Nemeca u veljači 1942. godine na oslobođenom ozemlju.

Drenović je surađivao s Nedićem, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Talijanima, ali nejasno je je li bio pod zapovjedništvom Mihailovića i JVUO, ili je bio samostalni gospodar rata na području koje je nadzirao.

Uroš Drenović je jedan od nekoliko četničkih zapovjednika koji su surađivali s NDH. Drenović je sa stožerom svog odreda 27. travnja 1942. godine u Banjaluci u hotelu "Bosna" boravio na konferenciji s Ustašama.

Uroš Drenović je 27. travnja 1942. pred vlastima NDH u Varcar Vakufu dao iduću pismenu izjavu :

»Potpisati izjavljujem, da sam uvijek priznavao Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali da sam otišao u šumu, spasiti goli život naroda u ovom kraju, kao i sebe, koje su neodgovorni elementi počeli nemilice ubijati i pljačkati. Ujedno izjavljujem, da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno s hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojnog zapovjedništva svo ovo ozemlje od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu.«

(Arhiv VII, Ca, K 234, reg. br. 1 / 2).)

 

Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, Ustaški stožernik David Sinčić je 17. lipnja 1942. godine poslao iz Knina nadređenima brzojav :

"Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se s četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.

Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju sa nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila.

Četnici su poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvu trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića."

Iz ovog se vidi da je postojala suradnja postrojbi pod zapovjedništvom vojvode Uroša Drenovića s organima i vojskom NDH, te pomoć NDH u oružju, strijeljivu i čak i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama.

Postrojbe lojalnih četnika nisu samo sudjelovale u borbenim operacijama u službi NDH već su pružali logističku i pozadinsku podršku i njemačkim vojnim postrojbama. Tako su četnici vojvode Drenovića bili zaduženi za čuvanje i popravak puteva kojima su se kretale postrojbe Wermachta, ali su bili ovlašteni od seljaka za račun NDH i Trećeg Reicha vršiti otkup hrane, stoke i drvne građe a svi ti poslovi su išli preko zapovjedništva četničkih snaga u Bosni, između ostalih i preko vojvode Drenovića i drugih koji su od toga imali i osobnu korist.

Uroš Drenović je svoju suradnju i lojalnost NDH unovčavao i praktičnom prodajom zarobljenih pripadnika ustaničkog pokreta NDH. Tako je sačuvan navod satnika Anta Zičarića zapovjednika Ustaške bojne iz pisma upućenog glavnom stožeru ustaške vojnice u Zagrebu od 28. svibnja 1942. godine u kojem on kaže :

"Za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć, pa iz toga vidim, da bi se novcem mnogo toga dalo postići... Mišljenja sam da moraju postojati posebne novčane navjere (krediti) za obavještenja, jer sam ustanovio da većinu četničkih vođa možemo za novac ili bilo kakvu uslugu kupiti... "

Uroš Drenović je s četničkim vrhom aktivno sudjelovao u pripremama za hrvatsko-njemački napad na partizane na Kozari. Bio je prisutan na sjednici na kojoj se govorilo o predstojećem napadu na Kozaru. To svjedoči zapisnik sa sjednice četničkog vrha 7. lipnja 1942. godine i njegov referat u kojemu on između ostalog kaže :

„Promidžbe nema uopće u nas. Partizani govore da je njihova cijela Bosna. Narodu se može izložiti i lijepo kazati sve što je na stvari. Pozadina mora razumijevati naš rad, a rad u pozadini mora biti organiziran. Dalje referira o stanju partizana koji su se sada grupirali u Kozari i Grmeču. Na njih će napasti, prema obavještenjima koja on ima biti izvršena ofanziva 14. ov. mj. Hrvati će biti osobito oprezni oko Vidov dana, a iz Londona putem radija poručuju da borba za sad stane. Mislim da je narod jedino na taj način spašen, što smo zaključili ovaj sporazum.”

Pod zapovjedništvom Uroša Drenovića i Marčetića aktivno su sudjelovale u napadu na Kozaru zajedno s hrvatskim, njemačkim i mađarskim postrojbama, sveukupno oko 2 000 četnika pod zapovjedništvom Osovine. Prigodom drugog partizanskog napada na Jajce, 1942. godine, među poginulima u njemačko-domobranskom utvrđenju bila je i Drenovićeva supruga.

U izvješću upućenom zapovjedništvu bosanskih četničkih odreda 27. travnja 1943. godine, četnički zapovjednik Drenović, pored ostalog, javlja :

„Sad sam se vratio iz akcije na Paprovac i Bihać gdje sam zajedno sudjelovao s Nijemcima. Ono ljudstvo što je išlo tamo u akciju bilo je stavljeno na hranu s njemačkom vojskom i hrana je bila dobra. Partizani su vršili napade i davali žestok otpor.”

Uroš Drenović i bivši dožupan Jajca dr. Šunić su se sastali u Banjoj Luci 2. svibnja 1943. godine, gdje su razgovarali kao stari poznanici. Jedina nesuglasica među njima je bilo pitanje misteriozno nestalih 300 000 jugoslavenskih dinara :

„Dva gospodina su se pozdravili kao stari poznanici. Nakon raspitivanja o zajedničkim poznanicima i prisjećanja na teška vremena kad su partizani upali u Jajce, Š[unić] je započeo razgovor [...]“; Drenović je preuzeo na sebe razmjeniti 300 000 jugoslavenskih dinara prikupljenih od stanovništva iz svog kraja za kune i novac je donio u Jajce. Tijekom partizanskog napada nestale su sve priznanice i novac; Šunić je obećao da će kune biti isplaćene po dogovoru.”

(Izvješće sa sastanka Uroša Drenovića i bivšeg dožupana Jajca dr. Šunića u Banjoj Luci dana 2. svibnja 1943.)

Šunić je dalje nastojao odobrovoljiti Drenovića, stavljajući mu do znanja kako mu može nabaviti nove čizme i, eventualno, jedan automobil.

Njemačko izvješće od 19. studenoga 1943. godine za Drenovića kaže da je "nepomirljiv protivnik komunista", i da "više od godine dana surađuje otvoreno s njemačkim Wehrmachtom". Sam Drenović se na sastanku četničkih zapovjednika žali kako su zbog ugovora s NDH koji je potpisao, partizani njemu i njegovim borcima nadjenuli nadimak "srpske Ustaše"

Vremenom su vijesti o Drenovićevoj suradnji s okupatorom prodrle u javnost savezničkih zemalja, te britanska vlada traži od generala Mihailovića izjasniti se po tom pitanju. Na pitanje jugoslavenskog premijera Božidara Purića o kolaboraciji njegovih zapovjednika četnički general Mihailović 10. studenoga 1943. odgovara :

„Što se tiče svećenika Đujića i potpukovnika Baćovića, majora Novaka i učitelja Drenovića, to su ljudi koji uvijek vode narod protiv Nijemaca... Sve optužbe protiv njih dolaze od komunističke strane, jer komunisti u njima vide najveću smetnju za ostvarenje svojih prljavih ciljeva, zbog toga rabe sve kako bi lažnim izvješćima obmanuli Saveznike.”

Na poslijeratnom suđenju, optuženi Mihajlović se branio da Uroš Drenović nikada nije bio u kontaktu s njegovim zapovjedništvom, da u prvo vrijeme nije ni čuo za njega, da nije znao za Drenovićevu suradnju s Nijemcima i Hrvatima te da je za to saznao tek prigodom čitanja optužnice i na samom suđenju.

U daljnjem tijeku procesa, Mihailović je korigirao svoju izjavu, ali je i dalje negirao da je on imao nadzor nad Drenovićem, jer ga nije niti postavio niti ga je mogao smjenjivati, iz čega se stječe dojam, da je Drenović bio van nadzora JVUO. Tužitelj je Mihailoviću dao na uvid Mihailovićeve brzojave u kojima je on vlastitom rukom pisao da je Drenović surađivao s Hrvatima, Nijemcima i Talijanima, što je Mihailović potvrdio kao istinito, ali uz opasku da je za to saznao tek kasnije uslijed nemogućnosti nadzora i komunikacije.

Uroš Drenović je poginuo na Čađavici, 1944. godine prigodom savezničkog napada RAF-a na četničko-njemačke položaje, kako se navodi, stradao je od engleske avio-bombe. Poginuo je zajedno s njemačkim časnikom.

 

Gore : Domobranski bojnik Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, Uroš Drenović
i ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Vrcar Vakufu) 1942.

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) o svojim Srbima kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
Lažemo zbog slobode.
Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“


Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Crnogorac dr. Sekula Drljević kaže o takozvanim Srbima : "Nitko ne umije tako podvaliti kao što to može Srbin."

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

U Hrvatskoj i odcijepljenim teritorijama je poznata izreka : “Nema nitko
što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade!”

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

[ Dućan ] [ Sve teme ] [ Teritorij Nezavisne Države Hrvatske ] [ Tko je tko ] [ Vojska ] [ Filatelija ] [ Valuta ] [ Odlikovanja ] [ HOP ] [ HOS ] [ Genocid ] [ Krugoval ]


 Flag Counter
 

[ Narudžba ] [ Uvjeti pružanja usluge ] [ Poštarina ] [ Pravo na povlačenje ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolači?a.

Privatnost OK