Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ VOJNA POVIJEST ] [ POVIJEST ] [ DIE VERBOTENE GESCHICHTE DER KROATEN ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

PROČITAJ VIŠE :

 

[ POČETAK ]

 

- 7. SS divizija „Princ Eugen”

- 13. SS divizija “Handžar”

- 23. SS divizija “Kama”

- SS pukovnija “Sandžak”

- Njemačko-hrvatsko redarstvo

- 369. pojačana pukovnija

- 369. “Vražja Divizija”

- 373. “Tigar Divizija”

- 392. “Plava Divizija”

- Zrakoplovna legija

- Pomorska legija

- Protuzrakoplovna legija

- Laki prijevozni zdrug

- Einsatzstaffel

- 1. Kozačka Divizija

- Hrvatsko domobranstvo

- Ustaška vojnica

- Crna legija

- Hrvatske oružane snage

- Zrakoplovstvo

- Protuzračna obrana

- Ratna mornarica

- Hadžiefendića legija

- Huskina legija

- Muslimanska milicija u Foči

- Muslimanska milicija u Goraždu

- Muslimanska milicija u Fazlagića Kuli

- Muslimanska milicija Salke Ćatića

- Oružništvo

- Narodna zaštita

- Državna radna služba

- DORA postrojbe

- RAVSIGUR

- Ustaška nadzorna služba

- Ustaška mladež

- Željeznička ustaška vojnica

- Ženska loza ustaškog pokreta

 - Istarska domobranska pukovnija

- DOMDO postrojbe

- Crnogorska narodna vojska

 

KONTAKTIRAJTE NAS :

 

E-Mail

 

CD / DOWNLOAD :

 

Transponder - Velika Smradija

 

POKRET 10. TRAVANJ :

 

Domoljubni pokret
10. travanj.

[ Pročitaj više ]

 

VOJNA POVIJEST : 7. SS divizija „Princ Eugen”

 

7. SS dobrovoljačka gorska divizija „Princ Eugen” ili 7. SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“ (skraćeno Princ Eugen) je bila vojna jedinica u sastavu Waffen SS-a tijekom Drugog svjetskog rata.

Osnovana je u ožujku 1942. najvećem dijelu od Volksdeutschera (etničkih Nijemaca), dobrovoljaca iz Nezavisne Države Hrvatske.

Sudjelovala je u protupartizanskim operacijama na takozvanom "Balkanu" tijekom rata. Kasnije je popunljena od Nijemaca iz Banata i Rumunjske.

Prinz Eugen je formiran prvotno kao brdska divizija.

Nisu bili opremljeni standardnim njemačkim naoružanjem, nego su koristili zarobljeno, npr. češke strojnice i francuske lake tenkove.

 

Prva akcija divizije izvedena je na srpsko-crnogorskoj granici u planinama istočno od rijeke Ibar i kasnije u Operaciji Weiß u okolici Karlovca i Zagreba, gdje su s talijanskim jedinicama bezuspješno pokušali uništiti Titove partizane.

U svibnju 1943. sudjeluju u Operaciji Schwarz aktivnostima protiv četnika Draže Mihailovića u Hercegovini i Crnoj Gori.

Divizija 1943 napada Mostar i neprijateljske jedinice sjeverozapadno od Sarajeva. Operacija je uspješno izvedena, te je Mihailović prisiljen povući se u Srbiju. U kolovozu 1943. Prinz Eugen je pridružena 15. brdskom oružanom korpusu (njem. XV Gebirgs Armee korps) i poslana u rujnu 1943. na dalmatinsku obalu s ciljem razoružavanja talijanskih snaga koje su kapitulirale. Tada i okupira otoke Hvar, Brač i Korčulu te poluotok Pelješac i sudjeluje u Operaciji Landsturm, još jednoj protupartizanskoj akciji u Omišu, Pločama i na Biokovu.

Divizija je reorganizirana 22. listopada i preimenovana iz prvobitnog 7. dobrovoljačka divizija „Princ Eugen” u 7. dobrovoljačka brdska divizija „Princ Eugen”, kako je u studenom pridružena 5. SS brdskom korpusu.

U ožujku 1944 divizija sudjeluje u još nekoliko protupartizanskih akcija u suradnji s još nekim njemačkim postrojbama, uključujući i napad na Drvar gdje je cilj bio ubojstvo Tita. U svibnju divizija poduzima akcije koje sprečavaju Partizane da prebjegnu u Crnu Goru. Do tog vremena Crvena Armija napreduje kroz takozvani "Balkan", tako da se divizija sukobljava s Rusima i Bugarima, te trpi velike gubitke.

21. rujna pogiba prvi zapovjednik Obergruppenführer (ekvivalent činu generala) Artur Phleps. Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza NDH.

Sljedeća akcija je poduzeta u suradnji s SS Handžar i Kama divizijama sastavljenima većinom od ljudstva iz NDH.

20. listopada Beograd pada u ruke Rusa, a Princ Eugen biva postavljena u pozadinu obrane njemačkog povlačenja, zajedno s Handžar i Skanderbeg (koja je kasnije raspuštena i pripojena Princu Eugenu) divizijama osigurava koridor za povlačenje 350.000 njemačkih vojnika iz Grčke.

 

 

Sastav divizije :
 

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 13 „Artur Phleps“

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 14 „Skanderbeg“ (ostatci SS divizije „Skanderbeg“)

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Artillerie-Regiment 7

- SS-Panzer-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Panzerjäger-Abteilung 7

- SS-Kavallerie-Abteilung 7

- SS-Sturmgeschütz-Abteilung 7

- SS-Flak-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Nachrichten-Abteilung 7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Aufklärungs-Abteilung 7

- SS-Panzer-Aufklärungs-Zug

- SS-Radfahr-Bataillon 7

- SS-Radfahr-Aufklärungs-Abteilung 7

- SS-Gebirgs-Pionier-Bataillon 7

- SS-Kradschützen-Bataillon 7

- SS-Nachschub-Kompanie 7

- SS-Wirtschafts-Bataillon 7

- SS-Sanitäts-Abteilung 7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Veterinär-Kompanie 1/7 und 2/7

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Kriegsberichter-Zug 7

- SS-Propaganda-Zug

- SS-Feldgendarmerie-Trupp 7

- SS-Instandsetzungs-Abteilung 7

- SS-Wehrgeologisches Bataillon

- Divisionstruppen 7

- SS-Feldersatz-Bataillon 7

 

Zapovjednici divizije :

 

Artur Martin Phleps (29. studenog 1881. – 21. rujna 1944.) bio je austro-ugarski Rumunj, njemački časnik s činom SS Obergruppenführera u Waffen SS-u tijekom Drugog svjetskog rata.

Bio je i austro-ugarski časnik tijekom Prvog svjetskog rata, služio je u rumunjskoj vojsci u međuratnom razdoblju sve do pridruženja njemačkom Waffen SS-u.

Borio se u sklopu 5. SS oklopne divizije "Wiking", kasnije je postao zapovjednik 7. SS dobrovoljačke gorske divizije "Prinz Eugen" pa uskoro i zapovjednik V. SS gorskog korpusa.

Phleps je bio nositelj brojnih odlikovanja., uključujući i "Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub" i Njemački križ u zlatu.

Artur Phleps rođen je u Birthälmu (danas Biertan), u blizini Sibiua (Hermannstadt) - područje gusto naseljeno rumunjskim Nijemcima, obično se nazivaju transilvanijski Saksonci.

Njegov otac bio je liječnik koji je došao u Transilvaniji iz austrijskog Silesia.

 

 

Nakon osnovne škole u Sibiuu, Phleps je pohađao Vojnu akademiju u Požunu. Nastavio je časničku obuku i diplomirao, a kasnije se borio za vrijeme Prvog svjetskog rata u austrougarskoj vojsci, stekavši čin potpukovnika.

Nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Phleps se vratio u svoju rodnu Transilvaniju, koja je postala dio Rumunjske i pristupa rumunjskoj vojsci. U početku, radio je u Vojnoj akademiji u Bukureštu, a kasnije, kao general-pukovnik, određen je za gorske trupe, pretvarajući ih u elitne jedinice unutar rumunjske vojske (Vânători de Munte).

1941. Phleps se odlučio upisati u njemačku vojsku. Pod djevojačkim prezimenom njegove majke Stolz, pridružio se osoblju 5. SS-Panzergrenadier-Wiking divizije. Brzo je napredovao u divizijskim činovima, i nakon smrti Hilmara Wäckerlea, dobija zapovjedništvo nad SS-Westland pukovnijom. Zahvaljujući njegovoj organizacijskoj vještini Phleps je brzo napredovao do čina Gruppenführer SS-a, a 1942. bio je zadužen od Heinricha Himmlera da organizira novu SS jedinicu sastavljene od Volksdeutschera ili njemačkog manjine iz Jugoslavije, Mađarske i Rumunjske.

 

7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" :

Uglavnom zbog podrijetla njegovih vojnika i njegova karaktera vojne postrojbe kao planinskih, Phlepsova nova naredba je dizajnirana za anti-partizansko ratovanje i raspoređena u područja okupiranim od partizana diljem aneksirane Jugoslavije. U početku, svi njegovi vojnici su bili dobrovoljci, ali kako su morali popuniti ispražnjene redove uvedeno je novačenje. Početkom listopada 1942., 7. SS divizija "Prinz Eugen" neprestano se borila protiv partizana u tzv. "Banden-und Partisanenbekämpfung"u i bila je uključena u brojne ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

U priznavanju njegove sposobnosti kao zapovjednika "Prinz Eugen" divizije, dana 21. lipnja 1943. Phleps je unaprijeđen u SS-General Obergruppenführera Waffen SS-a i bio je nagrađen Viteškim križem željeznog križa. Nakon kratkog vremena dato mu je zapovjedništvo nad V. SS-Gebirgs-Korpsom (V. SS gorski korpus) ...
 

V. SS gorski korpus :

Osim toga, uz "Prinz Eugen" diviziju, Phleps dobiva dobiva zapovjedništvo i nad drugim gorskim jedinicama, uključujući i popularnu Handžar diviziju (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar). "Prinz Eugen" divizija kao i prije, bila je angažirana u Korpsu za protu-partizansku dužnost, uglavnom u okolici Mostara, protiv partizana.

 

U rujnu 1943., Phleps je unaprijeđen u čin Höherera SS-a i Polizeiführera. 1944. vratio se u Rumunjsku kako bi osobno nadgledao pripreme protiv Crvene armije u nadolazećoj Jassy-Chisinau ofanzivu (na čelu sa sovjetskim generalom Malinovskyim). Dok je na terenu izviđao situaciju, Phleps i njegovi suradnici zarobljeni su od Sovjeta u blizini Arada. Iako točan podatak o njegovoj smrti nije poznat, vjerojatno je da su Sovjeti bili svjesni njegova identiteta, pa su ga zato i ubili tijekom njemačkog zračnog napada u strahu da im ne pobjegne.

Ironično, njegov nestanak u početku je bio tretiran kao odsustvo bez dopusta i tjeralica za Phlepsom nije izdana. Pobješnjeli Heinrich Himmler osobno je proveo istragu za Phlepsovim "bijegom" i tek nakon što su njegove osobne stvari pretražene, službeno je naveden kao "ubijeni u akciji". Posthumno, Phleps je također nagrađen Hrastovim lišćem na Viteškome križu te je izabrana kao zaštitnik SS Dobrovolajčke pukovnije 13. Ovoj jedinici je dozvoljeno da nosi posebni natpis s njegovim imenom. Iako je natpis je proizveden, ratne fotografije natpisa nikad nisu izdane, sve do 2004.

 

Datumi promaknuća :
 

- SS-Mann : 30. lipnja 1940.

- SS-Oberführer : 30. lipnja 1941.

- Brigadeführer SS-Generalmajor und der Waffen-SS : 30. studeni 1941.

- Gruppenführer SS-Generaleutnant und der Waffen-SS : 20. travnja 1942.

- SS-General Obergruppenführer und der Waffen-SS : 21. lipnja 1943.

 

Odlikovanja :
 

   Željezni križ, 2. stupanj (1917.) i 1. stupanj (1941.) (Nacistička Njemačka)

   Kopča na Željeznom križu (1941.)

   Viteški križ željeznog križa (1943.)

   Hrastovo lišće - posmrtno (1944.)

   Njemački križ u zlatu (1944.)

   Medalja s Istočnog bojišta (1942.)

   Pješačka napadačka oznaka u bronci (1943.)

   Crvena kruna Rumunjske, časnički križ s mačevima na pantljikama vojne Virtue (?) (1920.)

   Crvena kruna Rumunjske, veliki križ (1933.)

   Rumunjski komemoratini križ 1916-1918

   Vojnički red željeznog trolista, 1. stupnja (Nezavisna Država Hrvatska)

   Red krune Jugoslavije, 2. stupanj (1933.)

   Čehoslovački ratni križ (1928.) (Čehoslovačka)

   Red za vojne zasluge, 2. stupanj (1934.) (Bugarska)

   Red Franza Josepha, časnički s mačevima i ratnom dekoracijom (1918.) (Austro-Ugarska)

   Red željezne krune, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1917.) (Austro-Ugarska)

   Križ za vojne zasluge, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1915.) (Autro-Ugarska)

   Medalja za vojne zasluge na vrpci za hrabrost, s mačevima u srebru (1916.) i bronci (1914.) (Austro-Ugarska)

   Crveni križ, 2. stupanj s ratnom dekoracijom (1915.) (Austro-Ugarska)

   Ratna medalja s jednom trakom (Austro-Ugarska)

   Komemorativni križ 1912-1913 (Austro-Ugarska)

   Vojni jubilarni križ 1848-1908 (1908.) (Austro-Ugarska)

 

Zanimljivost :

Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza NDH.

 

 

Otto Kumm (rođen 1. listopada 1909. u Hamburgu, † 23. ožujka 2004. u Offenburgu) bio je njemački vođa SS brigade i glavni general Waffen-SSa.

Kao takav, zapovijedao je jedinicama Waffen SS-a u istočnoj i jugoistočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata.

1944.-45. bio je zapovjednik 7. SS divzije "Princ Eugen".

Otto Kumm se pridružio NSDAP-u (članski broj : 421.230) 1. prosinca 1931. godine i bio je primljen u SS kao SS čovjek u istom mjesecu.

Prvog travnja 1934. služio se u činu "SS-Sturmführera" u "I./SS-Standarte „Germania“" u Hamburgu.

U kolovozu 1934. postao je vođa političke spremnosti Hamburga (Politische Bereitschaft Hamburg).

Nakom pripojenja Austrije III. Reichu Kumm postaje u ožujku 1938. godine zapovjednik satnje "Der Führer" i sudjeluje s njom u bitkama u Poljskoj.

 

U travnju 1940. sudjeluje u bitkama u Nizozemskoj. Tijekom borbi postao je zapovjednik III. bojne.

Dana 1. listopada 1940. promaknut je u čin SS-Sturmbannführer.

U proljeće 1941. Kumm sudjeluje sa svojom bataljom u sklopu SS divizije "Reich" (mot.) u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju.

Početkom sudjeluje na napad na Sovjetski Savez na području Lublina.

Dana 12. srpnja 1941. preuzima vodstvo SS pukovnije "Der Führer" od Georga Kepplera.

SS-pukovnija "Der Führer" je pod zapovijedništvom Obersturmbannführera Kumma održala od siječnja 1942. u bitci kod Rschewa tanku barijera koja je uspostavila vezu sa susjednim vojnim savezima. Od 2000 vojnika pod Kummom su 35 vojnika preživjeli.

U srpnju 1943. godine Kumm je imenovan načelnikom stožera V. Planinski SS korpusa pod Arturom Phlepsom. U tom je svojstvu bio aktivan u listopadu 1943. u ratu protiv Titovih partizana u Bosni.

30. siječnja 1944. je imenovan za SS-Oberführera i zapovjednikom VII. SS divizije "Princ Eugen".

Dana 28. ožujka 1944. je SS divizija "Princ Eugen" pocinila na području Knina na stanovništvom nekoliko sela, uključujući Otok na Sinju ratne zločine.

Hrvatski ministar vanjskih poslova Stijepo Perić prosvjedovao je radi toga u Berlinu.

Na sedmom Nuremberskom suđenju za ratne zločince, broj žrtava procjenjuje se 28. ožujka 1944. godine s 2.014 u 22 sela.

Dana 9. studenog 1944. Otto Kumm je postao Brigadeführer i glavni general Waffen-SSa. Povukao se je sa SS divizijom "Princ Eugen" u Mađarsku.

Od 6. do 16. ožujka 1945. godine postaje Otto Kumm zapovjednik 1. SS divizije "Leibstandarte SS Adolf Hitler" (LSSAH), koju je preuzeo nakon ranjavanja Wilhelma Mohnkea početkom veljače.

Sudjelovao je u operaciji "Frühlingserwachen", posljednjoj većoj njemačkoj ofenzivi II. svjetskog rata na području Balatona, što bi, između ostalog, trebalo osigurati lokalne naftne bušotine i rezerve goriva za njemačku ratnu ekonomiju.

Unatoč početnim dobitkom zemljišta, operacija je bila neuspješna.

6. oklopna vojska pod Seppom Dietrichom i LSSAH pod Otto Kummom su se morali povući u Beč.

Nakon što je zarobljen, Kumm je, prebačen u američki logor Dachau i nakon toga bio ispitivan više od pola godine u Nürnbergu kao svjedok u procesu protiv generala u jugoistočnoj Europi, a potom je poslan natrag u Dachau.

Prema njegovu vlastitom priopćenju, izbjegao je izručenje u Jugoslaviju bježanjem preko zida logora Dachaua.

1. siječnja 1949. u Hamburgu je osnovano od oko 50 osoba "Kameradschaftsgruppe der Waffen-SS" (Drugarska grupa Waffen-SSa). Vjerojatno počevši od rujna 1950. pna djeluje kao „Hilfsgemeinschaft auf Gegenseitigkeit (HIAG)" (zajednica uzajamne pomoći (HIAG)). Kumm je postao prvi predsjednik.

 

 

Kumm je objavio dvije knjige o SS diviziji "Prinz Eugen" godine 1978. i 1983.

Izdane su se u izdavačkoj kući Munin, koju je osnovao HIAG.

 

 

August Schmidhuber (rođen 8. svibnja 1901. u Augsburgu, † 19. veljače 1947. u Beogradu) bio je njemački general Waffen SSa.

Schmidhuber je bio sin državnog dužnosnika.

Poslije tri godine stjecanja naukovanja bio je pivar.

Već 5. svibnja 1919. godine odlazi za 12 godina u Reichswehr, gdje je nakon osnovne obuke bio dodijeljen puškoj pukovniji 42. Iste je godine je pripadao slobodnom korpusu "Epp".

U sklopu Reichswehra Schmidhubera se kasnije preselio u 11. kompaniju Planinarske pukovnije 19, gdje je do 1. studenoga 1926. porastao u Oberfeldwebela.

Nakon dvanaestogodišnje službe, Schmidhuber je 4. svibnja 1931. napustio vojsku i nastavio svoj posao kao pivar.

Također se pridružio Bavarskoj Narodnoj Stranci i vodio je kao okružni upravitelj za okrug Lindau.

 

Nakon što je imenovan za SS Sturmbannführera 30. siječnja 1939. godine, Schmidhuber je u svibnju iste godine zapovjedio I. bojnom pukovnije "Germania" Wernera Dörfflera-Schubanda. Među ostalim, sudjelovao je na poljskim i zapadnim bojištu i za to dobio obje klase željeznog križa.

1. siječnja 1941. je postao zapovjednik Druge bojne 11. SS pješačke pukovnije, koju je u to vrijeme već vodio mjesec dana u zamjenistvu i napokon od 14. listopada 1941. godine osam dana i cijelu pukovniju, koja je zbog visokih gubitaka 22. listopada raspuštena i podijeljena na pukovnije "Der Führer" i "Deutschland" divizije "Das Reich".

Schmidhuber je ipak zapovijedao ostacima osoblja pukovnije sve dok se divizija nije preselila u travnju 1942. za osvježenje u Francusku.

U istom je mjesecu Schmidhuber bio dodijeljen SS diviziji "Prinz Eugen" i tamo postao zapovjednik SS-Gebirgsjäger-Regimenta 2 (kasnije SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 14).

U toj je funkciji promaknuz za SS-Standartenführera 20. travnja 1943. godine i nagrađen u kolovozu s njemačkim križem u zlatu.

17. travnja 1944. Schmidhuber je imenovan zapovjednikom divizije "Skanderbeg" i ppostaje 21. lipnja 1944. SS-Oberführer.

Kao i SS divizija "Prinz Eugen" je SS divizija "Skanderbeg", koja se je sastojala od albanski dobrovoljaca i njemačke granične službe, bila iznimno brutalna protiv navodnih i stvarnih partizana i lokalnog stanovništva.

U daljnjem tijeku rata, SS divizija "Skanderbeg" je razbijena, između ostalog, dezertiranjem pogotovo na prijelazu 1944./45. godine, nakon čega je bila raspuštena i  ostaci su dodjeleni SS diviziji "Prinz Eugen".

Schmidhuber je bio imenovan 20. siječnja 1945. kao nasljednik zapovjednika Otto Kumm SS divizije "Prinz Eugen" i bio je an toj dužini još SS-Brigadeführer i glavni general Waffen-SSa.

Na kraju rata pao je u sovjetsko zatočeništvo u Sloveniji i prebačen u Beograd, gdje je osuđen na smrt zbog njegove uloge u navodnim ratnim zločinima na "Balkanu" i ubijen 19. veljače 1947. godine.

 

 

Bojna pošta SS divizije "Princ Eugen" :

 


 

Lijevo : Magazin "Eberschwanger Rundbrief" pripadnika SS divizije "Princ Eugen".

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

 

 

Pogledajte [ OVDJE ] program "Krugovala" i ugradite radio stanicu besplatno u Vašu stranicu.

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

 

Flag Counter 

Auf dieser Seite werden Cookies von integrierten Plug-Ins und Widgets verwendet. Wenn du dich weiterhin auf dieser Seite aufhältst, akzeptierst du den Einsatz von Cookies.

Mehr lesen

Ova stranica koristi kolačiće („cookies“) kako bi vam pružila bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda ove stranice slažete se sa korištenjem kolačića.

Pročitaj više