Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

 
[ Program internet radija “Krugoval” ]

 

Njemačka knjiga Ministarstva Vanjskih Poslova dokaziva srpske zločine u NDH već 3 dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske!

Šok za crvene domaće i dušmanske balkanske bradate bezpovijesne “istoričare” : ova knjiga Ministarska Vanjskih Poslova dokumentira srpske zločine od 13.4.1941 do listopada 1942 godine.

Dokaziva i činjenicu da su postojale tri formacije zločinaca :

- partizani
- četnici
- četnički partizani

Četnici su već 1941 godine prešli u partizane a ne kako bezpovijeni “istoričari” tvrde tek 1945te godine!

Pročitajte ovu knjigu na njemačkom jeziku i djelomično na hrvatskim
prijevodu [ OVDJE ].

 

NDH nije nikad kapitulirala pred jugo-srpskim okupatorom i pravno postoji još i danas!

Ovo vam jugo-srpski i bradati “istoričari” taje : Nezavisna Država Hrvatska nije pred okupatorima N.D.H. (partizanima i u partizane preobućenim četnicima) kapitulirala i zato pravno postoji još i danas!

Otkrivamo laž da je Poglavnik dr. Ante Pavelić “prodao” Dalmaciju Talijanima : to je već 1922 godine napravio srpski ministar Pašić u Kraljevini Jugoslaviji!

[
PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u NDH!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Genetičari potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Sandžak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

O ovim šute domaći crveni izdajnici, četnički zlotvori a i takozvani "Bošnjaci" : Sandžak je bio na zahtjev Sandžaklija 6 mjeseci dio Nezavisne Države Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Otkrivamo srpsku laz da na Katedrali u Magdeburgu pise anti-hrvatski natpis!

 

Srbi i domaći izdajnici tvrde da na katedrali u Magdeburgu (Njemačka) piše “Nek nas Bog čuva od kuge, rata i Hrvata!”.

Kontaktirali smo propovjednika i povijestničara katedrale te crkvenjaka katedrale koji su nam potvrdili tu srpsku laž!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Šrbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru prvi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubila 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma i kasnije te žrtve prepisala Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Trojedna Kraljevina  Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je postajala duže nego Kraljevina Srbija!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije a još više taje da je Srbija bila vazal Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Prema indijskoj svetoj knjigi Rig-Veda se o Hrvatima znade do
12.700 prije Krista!

Pročitajte sve o velikoj bogici Sarasvati i hrvatske Sarasvati-Ind civilizaciji te rano-hrvatske države [ Hurwurdu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ], [ Urartu ],
[ Huritsko kraljevstvo ], [ Harauvatija ]
i [ Chorasmija ]

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Šok za Srbe : Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Tko laže taj i krade!

Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ],[ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].

 

Tko je zbilja bio crveni šumski bandit Tito?

Dali je lažni smrad Tito bio Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Homo Balkanicus Primitivus protiv zdravog razuma
Hrvata!

Kako se velike “Hrvatine” bune svake godina protiv slavlja “Helloweena” a neznaju o poganstvu u svojoj kršćanskoj vjeri!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Muslimanske milicije Nezavisne Države Hrvatske.

Procitajte sve o muslimanskoj miliciji u Foči, Goraždu, Sandžaku, Huskinoj legiji, miliciji Salke Ćatića i miliciji Muhameda Hadžiefendića.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Njemačka Narodna Skupina i Einsatzstaffel u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte sve o Njemačkoj Narodnoj Skupini u NDH, Branimiru Altgayeru, filatelističkim izdanjima NNS i zloćin jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske nad Nijemcima.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Ovo vam taje domaće sluge bezpovijesni bradati “istoričara” :
Velikaya Horvatiya u dana
šnjoj Ukrajini, Poljskoj i Českoj!

Jeste čuli za tri hrvatske države “Bijelu Hrvatsku”, “Crvenu Hrvatsku” i “Karpatsku hrvatsku” na tlu današnje Ukrajine, Poljske i Česke?

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srbi odgovorni za
17.000.000 mrtvih u
I. Svijetskom ratu!

Franz Ferdinand je htjeo preurediti dualnu “Austro-Ugarsku” monarhiju u trialnu “Austo-Ugarsku-Hrvatsku” pa je balkanski četnički divljak Gavrilo Prinicp dobio nalog da ga ubije.

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu : cijela srpska povijest je laž!

U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ] [ SVE TEME ]

 

Jugo-srpska laž o anti-hrvatskim natpisu u Magdeburgu!

Hrvatsko konjaništvo u tridesetogodišnjem je ratu (1618-1648) nastao je kao kolektivni pojam za  jedinice lagane konjice, nastale od plaćenika iz današnje Republike Hrvatske i odcijepljene i okupirane Bosne i Hercegovine. Hrvatsku konjicu smatra se posebnom kategorijom oružja.

Hrvatska se konjica razvila unutar Habsburške vojne granice i borila se u tridesetogodišnjem ratu, posebno pod Wallensteinom u redovima carske vojske.

Od pripadnika hrvatskog konjaništva su postale sorbske legende od mađioničara Krabata. U tom dobu su se pojavile prve kravate, koje su nosili pripdanici hrvatskog konjaništva.
Još danas su u Njemačkoj zapamćena neka imena polja i takozvani "Kroatenkreuze" ("Križevi Hrvata") kao u Kevelaeru, Saarburgu, Schwäbisch Gmündu, Winkelhaidu, Eichenbergu (blizu grada Suhl) i Altendambachu.

 

Hrvatska konjica bila je lagana konjica. Osim sablja i bodeža, i obično i dva konjičarska pištolja često su nosili i arkebuzu, tako da su i vršili zadaće dragonaca.

Sablja je bila prebačena preko ramena jer je to bilo udobnije za pješačku službu.

Hrvatske jedinice su bile oko 50 muškaraca jake. Hrvatska konjica napredovala je u udrugama od oko 200-400 jahača.

Vojna prednost i snaga hrvatske konjice rezultat su činjenice da se je mogla koristiti i na konju i pješice.

Ta je raznolikost učinila ih je predodređenima za poslove malog rata, prosvjetiteljstva, sigurnosti bokova, osiguravanja povoljnih ruta i četvrtine, hajka na raspršene neprijateljske trupe itd..

Za razliku od stvarne konjice, nisu bile namijenjene otvorenoj borbi s redovnim vojnicima.

Kao dio pukovnijega gospodarstva pukovnijski vlasnici djelovali su kao ratni izvođači radova koji su u početku uložili u instalaciju i opremu postrojbi, a zatim su jedinice za novce iznajmjavali zapovjednicima carskih ili drugih zaraćenih stranaka.

U hrvatskim konjičkim udruženjima utemeljenim nakon kraja tridesetogodišnjeg rata, oružje, struktura i misija temelje se na tome da li su organizirani kao husari, ulani ili gardisti, a koji su slijedili nacionalne vojne podjele.

Godine 1622. je Hrvatski sabor pozvao je slubu u redove carske vojske (HRR).

I ako je Hrvatska bila oslabljena i potamnjela dugim borbama protiv Otomanskog carstva, tisuće vojnoškolaca i dalje su volontirali kao plaćenici za službu u Tridesetogodišnjem ratu.

U redovima Katoličke lige pod vodstvom generala Tillya i Wallensteina hrvatski su se jahači borili u brojnim bitkama.

Proslavili su se u osvajanju Heidelberga i Göttingena i stigli do otoka Rügen i Stralsunda.

U većem broju pojavljuje se hrvatska konjica pod Wallensteinom u svojoj kampanji protiv princa Transilvanije i vođe anti-Habsburške pobune Gabriel Bethlen (* 1580, † 1629).

 

Da bi se borio uspješno protiv Bethlenove konjice, Wallenstein je regrutirao hrvatske jahače kako bi učvrstio svoju konjicu.

Ban Georg Zrinski (1599-1626) je sudjelovao u ovoj bitci u kojoj je zaradio bolest i umro od nje ubrzo nakon toga.

U za carsku vojsku igubljenoj prvoj bitci u Breitenfeldu (1631.) su hrvatski jahaći pod zapovjednicima Palant i Saradetzky bez velikih vlastitih gubitaka zarobili zastave saksonske pješadijske pukovnije pod zapovjedništvom Ernst Dietrich von Starschedela († 2. ožujka 1641.) i Hans Caspar von Klitzinga (1594-1644 ).

Jedan saksonski mušketier je nakon toga izvijestio : „die Offiziere hätten sie vermanet, sie sollten Stand halten, wehren aber selbst ausgerissen, ein Krawadt hatte das Fändel bekommen, dasselbe abgerissen und umb den Leib gewunden“ ("Častnicima su naredili da drže linije ali su probili. Jedan Hrvat (Krawadt) je dobio zastavu, odkinio zastavu i vezao je oko sebe.") Jedan od zapovjednika hrvatske konjice u ovoj bitci bio je Henrik Graf Holck (1599-1633).

U bitci kod Lützena (1632.) su hrvatski jahači iz Wallensteinovih trupa uspjeli veliki proboj u švedske linije, što je ugrozilo švedskog kralja Gustava Adolfa. Radi toga su Šveđani kasnije pod Gustav Adolfom i pod vodstvom Axela Oxenstiernom bili bez milosti prema zarobljenim Hrvatima.

U ljeti 1633. godine, kada je Holk u roku od dvije godine treći put uspio osvojiti grad Leipzig su dva puka hrvatskih jahača bila su među njegovim postrojbama.

U bitci kod Nördlingena (1634.) su hrvatski jahaći pod zapovjedništvom Johannom Ludwigom Hektorom von Isolani (1586-1640) osigurali desno krilo carske vojske. Njihov vješti manevarski napad na lijevu stranu švedskih vojnika bio je tako jak da su Šveđani pobjegli. Hrvati su slijedili rasute trupe i zarobili su mnoge ratne materijale.

Hrvati su se pod Isolaniem zapovjedništvom pojavili su se pred carskim gradovima Dinkelsbühl, Mergentheim, Rothenburg i zauzeli Salzungen i Meiningen.

U drugoj bitci kod Breitenfelda (1642.) hrvatski su jahači otvorili bitke, prema suvremenom izvještaju koji kaže: "Prije nego što je sjednica završena, Hrvati su se pokazali".

Tijekom završne faze rata, hrvatski se ban Nikola Zrinski borio s grupom hrvatskih plemića pod zapovjedništvom Peterom Melanderom iz Holzappela (1589-1649) u sjevernoj Češkoj i Thüringiji.

Nakon Westfalskog mira (1648) su se većina hrvatski jahača vratili na službu na vojnu granicu ili su bili otpušteni iz službe. Neki su ostali u Njemačkoj i još danas njemačka prezimena kao Kowac, Kovac ili Kowatsch te Horwat ili Horwath dokazivaju podrijetlo od pripadnika hrvatskog konjaništva iz tridesetogodišnjeg rata.

Na vrhuncu Tridesetogodišnjeg rata bilo je oko 20.000 hrvatskih jahača u službi Carstva. Veliki dio Wallensteinovih arkebuzira činili su Hrvati. Srbi, Vlasi, Mađari, Poljaci, Kozaci, Uskokovi, Tatari i Turaci služili su u hrvatskoj konjici.

 

 

U knjizi "IKaiserliche, Ketzer und Kroaten” možemo čitati sljedeće : “... Mit dem Troß der kroatischen Reiterei kamen besitzlose Serben und Wallachen ins Land. Diese waren unfreie Diener ihrer kroatischen Herren, Diese Fußtruppen der Kroaten zeichneten sich besonders durch Grausamkeit aus, da sie die Landbevölkerung abschlachteten und alles raubten was sie in die Hände bekamen. Während die kroatische Reiterei zum Beispiel Kassel verschonte, zogen die serbischen und wallachischen Fußtruppen nach Eschwege weiter und zerstörten es komplett. ...”

Prijevod : "... Sa hrvatskim jahačima su došli i Srbi i Vlasi u zemlju koji su bili bez imetka. To su bili neobvezne sluge njihovih hrvatskih majstora. Pripadnice tih hrvatski sluga su karakterizirali zvjerstva, jer su zaklali seljačko stanovništvo i ukrali sve što im je palo u ruke. Na primjer, dok je hrvatska konjica poštedila Kassel, srpski i vlaški pješaći su pošli u Eschwege i potpuno uništili grad."

Toliko o srpskoj tvrdnji da su Hrvati činili zločine u 30 godišnjem ratu. Nijemci su izdali kratko nakon I. Svijetskog Rata tu knjigu u kojoj piše da su baš neslobodne srpske i vlaške sluge Hrvata činile zločine za koje nas srpski “istoricari” i njihove domać
e sluge Beograda optužuju.

Bez obzira na kojoj strani su se borili, plaćenici Tridesetogodišnjeg rata često su bili glavna prijetnja civilnom stanovništvu.

Nasilni napadi, pljačka sela i gradova počinjeni su sa svih strana. Loša reputacija hrvatskih jahača rezultirala je i njihovim korištenjem kao vojni izviđaci
(Explorateurs), kroz koje su često dolazili prvi u naselja, koji su do tada bili pošteđeni.

Budući da su se Hrvati i njihove sluge morali brinuti o sebi, ta su područja često bila prva koja su osjećala rat. Dok su se hrvatski jahaći borili u vojničkim borbama su hrvatske sluge (Srbi i Vlasi) se brinuli za hranu, koju su po knjizi "Kaiserliche, Ketzer und Kroaten" krali od seljaka (vidi gore).

Međutim, srpske i vlaske sluge Hrvata, osobito u protestantskom dijelu europske populacije, stekli su negativan ugled zbog navodnih i stvarnih ratnih zločina.

Prilikom zauzimanja Kaiserslauterna (tzv. „Kroatensturm“), Magdeburga i Chemnitza Hrvati su bili optuženi za okrutna djela kao što su ubojstvo, pljačkanje, silovanje i palež (prema knjizi "Carski heretičari i Hrvati", su to činili srpske i vlaške sluge Hrvata), tako da ih je švedski kralj Gustav Adolf nazvao "novim plemićem đavola".

Hrvatski plaćenici nikad nisu bili nasilni prema civilnom stanovništvu, nego njihove neslobodne srpske i vlaške sluge. Posebno tijekom zimske faze svjedoče se duža razdoblja uglavnom mirnog suživota hrvatski jahača i lokalnog njemačkog stanovništva.

Međutim, Tilly, Wallenstein i ostali carski generali mogli su posebno poticati i kroatofobiju, kako bi među protivnicima izazvali najveću moguću ekonomsku štetu.

Reputacija hrvatski trupa dugo se odražavala u zabavnoj literaturi.

Tako je Hans Jakob Christoffel von Grimmelshausen pustio svog Simplicissimusa provesti neko vrijeme s hrvatskim jahačima, pa čak se i u  "Wallensteinova smrt" Friedrich Schillera pojavljuju stoljeće kasnije.

Za razliku od njemačkih protestantskih područja u kojima su katolički hrvatski jahači, bili protivnici protestantski vojnika (ne stanovništva), bilo je u njemačkim katoličkim područjima upravo obrnuto.

Ovdje se sjeća vrlo pozitivno borbenoj moći Hrvata.

Tako postoji npr. u Altdorfu povijesni klub, takozvani "Altdorfer Kroatenhaufen", koji je obilježio 30 godina postojanja 2017. godine. Nadalje, u Waldmünchenu se nalazi "Hrvatska pukovnija Stjepan Dragije".

 

Gore : zastava "Altdorfer Kroatenhaufen".

Gore : "Altdorfer Kroatenhaufen".

Gore : "Altdorfer Kroatenhaufen".

 

Već tijekom tridesetogodišnjeg rata, Hrvati su služili ne samo u carskoj vojsci i drugim državama katoličkog logora kao Bavarskoj i Španjolskoj, nego također i u danskoj i francuskoj vojsci.

Neko vrijeme nakon završetka rata su zemlje koje nisu bile povezane s Habsburgom održavale hrvatsku konjicu.



Francuska :

Na zahtjev kralja Luija XIV. su od strane Conte Jean de Balthazarda 13. kolovoza 1643. godine postvljene tri konjačke pukovnije od hrvatski jahača (régiments-etrangér de cavalerie).

Godine 1667. ostaci triju pukovnija spojeni su u jednu, nazvana "Royal Cravate cavalerie" i ugrađena u liniju konjice.

Hrvatska pukovnija je nosila izdužene, karakteristične vratne petlje, koje se danas poznavaju kao "kravate":

Već krajem 17. stoljeća, hrvatski element nije više igrao nikakvu ulogu u pukovniji. 1761, ugrađena je "Régiment de Chabrillan cavalerie".

I ako se je jos uvijek vodila kao „Royal-Cravates“ od tada službeno više nije bila pukovnija stranaca.

Od 1791. do 1803. godine zvala se "10e regiment de cavalerie", a od 1803. do 1940.  "10e régiment de cuirassiers", koja je od 1971. ponovno bila neaktivna rezervna pukovnija.


Zastava “Royal-Cravates” iz 1739 godine :

 

 



Saksonija :

Hrvatska tjelohraniteljska kompanija "Hrvati na konju" (Kroaten zu Ross) bila je 1660. godine osnovana od saksonskog kneza Johann Georg II. i postajala je nedugo nakon smrti kneža do 1680. godine.

Zapovjednik je bio od 1661. do 1680. godine hrvatski grof Janko Peranski († 1689).

Najpoznatiji gardist je bio Janko Šajatović alias Johann Schadowitz (1624-1704), koji se smatra kao povijesna predloška sorbske legendarne figure Krabat.

Kao izraz apsolutističke vlasti prema primjeru francuskog kralja Sunca, su imali i srednji i manji knezovi često stražara iz inozemstva.

U turskim ratovima i u Tridesetogodišnjem ratu su hrvatski jahači stekli vojnu slavu i ugled kao zastrašujući borci.

To je dovelo do uspostave hrvatskih tjelesnih čuvara na različitim europskim kraljevskim dvorima.

Saksonski knez Johann Georg II. je bio jedan od njihovih obožavatelja, jer su saksonski pukovnijci osjetili tijekom tridesetogodišnjeg rata šelnu hrvatskog konjaništva.

Johann Georg II. je trebao suglasnost vladara Hrvata, cara Leopolda I.. Sa pismom od 18. veljače 1659. iz Dresdena, je knez obavijestio hrvatskog bana Petra Zrinskog da je car pristao poslati Hrvate u Saksoniju. Julius von Burckersroda je 23. ožujka 1659. pisao knezu da je poslao pismo Banu i da je taj spreman poslati Hrvate u Dresden.

Baron Barbo je bio planirani kao zapovjednik Hrvata. On je stigao s prijedlozima za ugovore u Beč koje su od strane izbora prihvatili 19. travnja 1659. godine. Dva mjeseca kasnije, Zrinski se također složio s ugovornim aranžmanima.

Projekt je odgođen u kolovozu iste godine činjenicom da Baron Barbo (koji nije bio hrvatski) nije priznat kao zapovjednik i umjesto njega je odbacio zapovjedništvo predložen grof Drašković. Osim toga, Ban Petar Zrinski i njegov brat Nikola Zrinski su bili u tom trenutku na odmazdi protiv Turaka.

U rujnu su za Hrvate stigle putovnice izdane od carske kancelarije.

Prema carsim dekretu izdanim 6. rujna 1659. godine u Bratislavi dopušteno je hrvatskom grofu Janku Peranskom da s 20 hrvatskih jahača ima slobodan i nesmetan prijelaz do Saksonije i da uđe u izbornu saksonsku službu.

Obitelj Peranski, poput hrvatskog bana, došla je iz ogranka plemićke obitelji Šubić.

Konačno je Georg Silly preuzeo zapovijed hrvatski tjelohranitelja krajem listopada 1659. Oglasi za hrvatske tjelesne čuvare su završeni su početkom veljače 1660.

Okupljeni vojnici nisu mogli odmah radi snijega i poplave stići u Dresden.

Dana 15. ožujka 1660. godine su u gradu Pirna bili postrojeni kao „Leib-Compagnie Croaten zu Ross“ (Hrvatski tjelohranitelji na konju).

Hrvatski tjelohranitelj su mjesečno primili plaću od 852 Reichstalera iz kneževog privatnog kovčega.

Nakon pregleda i zakletve, hrvatski su se tjelohranitelj prvi put preselili u grad Meissen da bi konačno bili smješteni u tvrđavi Neu-Dresden.

12. kolovoza 1661. je nasljednik Silliya postao Janko Peranski.

Peranski je bio dokazano do 1678. godine (vjerojatno ali i do raspada 1680.) zapovjednik Hrvatskih tjelohranitelja.

Janko Peranski je primio dopust da za predstojeći rat sa Turcima 1663/1664 odputuje u Hrvatsku.

Peransko pismo od 26. lipnja 1663. godine iz Karlovca upućuje na to da su ih pratili i drugi hrvatski tjelohranitelji. Saksonski knez je bio u nekoliko pisama obaviješten o borbama s Turcima.

Osim toga je primio  nekoliko pljačkaških oružja kao dar, između ostaloga 1664. godine od grofa Nikole Zrinskog tri otomanske puške s dvobojima koji se trenutno nalaze zajedno s darovima čuvara u Dresdenu.

Kada je 1664. godine krenuo Johann Georg II. u skupštinu u Regensburg su ga pratili njegovi hrvatski tjelohranitelji sto je izazvalo veliku pozornost. Do 1666. godine su pod Peranskog zapovjedništvom bili 132 hrvatski tjelohranitelja od godine 1676 pa nadalje 75.

Peranski je 1675. godine pomaknut u čin potpukovnika.

Tijekom sastanka kneza sa njegovim braćama su se hrvatski tjelohranitelji postrojili 1. veljače 1678 u Dresdenu i održali paradu.

Nakon smrti Johanna Georga II. je njegov nasljednik Johann Georg III. preselio tjelohranitelje u grad Zwickau a nešto kasnije ih je radi troškova razriješio od obaveza.

Časnici i gardisti su pušteni u natrag u Hrvatsku.

Janko Peranskije već kupio dvorac Brlog u Hrvatskoj 1679. godine i vratio se u Hrvatsku nakon njegove službe 1681. godine.

Janko Šajatović ili Johann Schadowitz služio je u saksonskoj "Guard du Corps" i postao je 1690. godine zbog ratnih iskustava, dokazane darežljivosti u mnogim bitkama i duge službe njihov zapovjednik.

Umro je 1704. godine u Saksoniji i postao povijesnim modelom sorbske legendarne figure mađioničara Krabata.

 

 

OTKRIVAMO SRPSKU LAŽ O NAVODNIM NATPISU NA MAGDEBURŠKOJ KATEDRALI :

Na veliko-srpskim internet stranicama i na Youtubeu se možže pročitati više puta da na katedrali u Magdeburgu navodno piše na njemačkim jeziku sljedeće : "Gott schütze uns vor Hunger, Pest und Kroaten." Prijevod : "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata.".

Nakon što smo več otkrili srpske laži o navodno "srpskim" grbu u Dresdenu ćemo sada otkriti srpske laži o navodnim napisu na katedrali u Magedburgu. Kontaktirali smo propovjednika katedrale i povijestničara iz katedrale u Magdeburgu, gospodina Giselher Quasta i pitali smo ga dali postoji takav napis na katedrali.

Objavljamo original e-maijl gospodina Giselher Quasta sa prijevodom na hrvatski jezik :

 

 

Prijevod :

Poštovani gospodine,

katedralska zajednica mi je već prije nekoliko tjedana poslala vaše pitanje a ja sam ih već i odgovorio. U mojoj dugogodišnjim radnim vremenu u katedrali i oko katedrale nikad nisam na zgradi ili u literaturi našao takav napis. Ne predpostavljam da se taj natpis krije u jednim od latinskim napisima koje još nisam sve preveo. PRETPOSTAVLJAM DA JE TA SRPSKA TVRDNJA LEGENDA.

Dali ima išta sa (isto mitomanskom) trvrdnjom veze da je jedan kriv Hrvat iz Tillysove vojske da si spasi život pucao u nedostajni krizni cvijet na južnem tornju (koga već nije niti bilo u tridesetogodišnjem ratu) ne znadem. Ovdje bi se trebala traziti jedina motivacija.

S poštovanjem.
Vaš
Giselher Quast.




Javio se je i crkvenjak katedrale Magedeburga na pitanje dali možda on nesto znade o navodnim napisu na katedrali.

Odgovorio nam je sljedeće :

 

 

Prijevod :

Poštovani gospodine,

Nedavno smo dobili pitanja iz Zagreba o tim problemu.
Nažalost Vam ne mogu dobro pomoći.
Ja poznajem tu izreku - ali ona završava sa “ ... od strijela Mađara”,
ali to se može lako izmjeniti.

Dokazano je da su hrvatski plačenici sudjelovali u 30godišnjem ratu u Magdeburgu,
na to sjeća na jugu grada i jedna ulica : Kroatenweg (= Put Hrvata).

Neki natpis nam i ovdje nije poznat.

S poštovanjem.
Uwe Jahn
Crkvenjak

 

 

Znaći da Srbi nisu samo lagali radi nepostojećeg natpisa na katedrali u Magdeburgu, negu su izmijenili izreku “Bože čuvaj nas od kuge, gladi i strijela Mađara” i od nje napravili : “Bože čuvaj nas od kuge, gladi i Hrvata”.

Ne mogu Srbi bez laži!

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) o svojim Srbima kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
Lažemo zbog slobode.
Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“


Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Crnogorac dr. Sekula Drljević kaže o takozvanim Srbima : "Nitko ne umije tako podvaliti kao što to može Srbin."

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

U Hrvatskoj i odcijepljenim teritorijama je poznata izreka : “Nema nitko
što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade!”

 

 

Interesantno je da se još danas proizvode vina s imenom "Kroatenpfad" ("Put Hrvata") u Lachen-Speyerdorfu (dio Neustadt an der Weinstraße).

U opisu tih vina piše na njemačkom jeziku : "Unsere historisch interessante Lage ist der Kroatenpfad, umgangssprachlich auch Krawattenpfad genannt. Während des 30-jährigen Krieges hatten kroatische Söldner dort ihr Lager und wurden von den Bürgern des Dorfes über diesen Pfad mit Nahrung versorgt."

Prijevod : "Naš povijesno zanimljiv položaj je "Kroatenpfad" ("Put Hrvata"), koji se zove i "Krawattenpfad". Tijekom 30. Godišnjeg Rata su tamo kampirali hrvatski Vojnici a stanovnici sela su im preko tog puta donosili hranu."

Tko bi normalan dao ime proizvodu (vinu) koji su po srpskim "istoričarima" i domaćim slugama Beograda bili zločinci, koljači, silovatelji, ... ?

To bi onda bilo kao da Židovi daju vinu ime "Josef Eichmann", "Heinrich Himmler", “Adolf Hitler” ili slično.

 

 

 

Literatura :

Holger Schuckelt: Kroatische Reiter – Schrecken und Faszination in Sachsen. In : Uwe Fiedler (Hrsg.) : Der Kelch der bittersten Leiden : Chemnitz im Zeitalter von Wallenstein und Gryphius. Kunstsammlung Chemnitz, Schlossbergmuseum, 2008, S.100–107.

Holger Schuckelt : Die Kroatenleibgarde zu Ross des Kurfürsten Johann Georg II. von Sachsen. In : Staatliche Kunstsammlungen Dresden (Hrsg.) : Dresdener Kunstblätter. Nr.5, 2005, S.320–329.

von Preradović : Ein Beitrag zur Geschichte der Errichtung bezw. Ausrüstung der Kursächsischen Leibkompagnie zu Ross „Kroaten“ (1660–1680). In : Verein für historische Waffenkunde (Hrsg.) : Zeitschrift für historische Waffenkunde. Band3. Dresden 1905, S.358ff. (archive.org).

August von Minckwitz : Die ersten kursächsischen Leibwachen zu Roß und zu Fuß und ihre Geschichte. Hrsg. : Georg von Schimpff. Dresden 1894.

O. Schuster, F. A. Francke : Geschichte der sächsischen Armee : von deren Errichtung bis auf die neueste Zeit : Unter Benutzung handschriftlicher und urkundlicher Quellen. Band1. Duncker & Humblot, 1885, S.84–87.

 

 

KOMENTARI :

 

 

 

[Natpis]

 Flag Counter

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolači?a.

Privatnost OK