Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

PROČITAJ SVE :

 

Srbi su genetski Turci

Srbi su ukrali svoj grb od bizantske obitelji Palaiologos

Srpska laž o srpskim jeziku

Lažni srpski vladari

Srpska laž o srpskim prezimenima

Srpska laž o Sorbima

Srpska laž o hrvatskim banovima

Srpska laž o hrvatskim vladarima

Jugo-srpski progon iranista

Srpska laž o navodnim napisu u Magdeburgu

Laži Srpske Pravoslavne Crkve

Srpska laž o Velebitskom ustanku

Srbi u Ustašama i organizacijama NDH

Četničke sluge Ustaša i Nezavisne Države Hrvatske

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve NDH

Židovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Srpska laž o Jasenovcu

Kako su Hrvati na popisu žrtava Jasenovca “preko noći” pretvoreni u Rome

U lažima su duge brade

Srpska laž o genocidnosti Hrvata

Srpski genocid nad Hrvatima

Četnički zločini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Jugosrpski zločini u Bleiburgu i križnim putevima

Jugosrpski zločini u okupiranoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Partizanski zločin nad djecom iz dječjeg doma Jastrebarsko

Jugo-srpski progon Nijemaca

Masovno i nasilno iseljavanje Hrvata iz Istre

Jugo-srpske laži o Istri

Jugo-srpske laži o Dalmaciji

Jugo-srpske laži o Duklji

Jugo-srpske laži o Paganiji

Jugo-srpske laži o Travuniji

Jugo-srpske laži o Zahumlju

Jugo-srpske laži o Bosni

Jugo-srpske, četničke i laži domaćih crveni izdajnika o hrvatskim grbu

O Hrvatima i takozvanim Srbima

 

Srpska laž o Velebitskom ustanku :

 

 

U noći sa 6. na 7. rujna 1932. oružana grupa hrvatskih patriota napala je žandarmerijsku postaju u Brušanama kraj Gospića, što je poznatije pod imenom Velebitski ustanak. Ustanak je počeo zbog strahovitog terora nad Hrvatima, bio je ugušen, a sjedište UHRO-a (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija) se nakon toga seli iz Like u Podravinu (Koprivnica).

List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija „pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu“.

Organizatori akcije bili su pripadnici nacionalističke revolucionarne organizacije UHRO (Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija). Ustanak je ugušen, ali je imao snažan odjek među Hrvatima, pa i u inozemstvu u drugim zemljama, jer je pokazao da se Hrvati neće pomiriti s terorom, progonima i ubijanjem od strane srbijanskih fašista i hrvatskih fašista orjunaša.

Zanimljivo je da je ustanak podržan od Komunističke partije.

U noći sa 6. na 7. rujna u Lici je došlo do oružanog ustanka i napada na žandarmerijsku postaju u Brušanama kraj Gospića. Povod tome je bilo veoma teška situacija u kojoj se našao hrvatski narod u Jugoslaviji nakon ubojstva Stjepana Radića i hrvatskih parlamentarnih zastupnika u Beogradu, te uvođenja tzv. „šestosiječanjske diktature“ posljedica čega je bio sustavni teror nad našim narodom.

Oružanu akciju su pokrenuli pripadnici organizacije Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) na čijem je čelu bio dr. Ante Pavelić koji je 1941. postao čelni čovjek Nezavisne Države Hrvatske.

Ustanak je poznatiji pod imenom Velebitski ili Lički ustanak.

Akciju je vodila ustaška organizacija u Gospiću na čelu sa Andrijom Artukovićem, a poznatiji članovi su bili Juraj (Juco) Rukavina, bivši austrougarski časnik, Marko Došen, Josip Tomljenović i Nikola Orešković.

 

Velebitski ustanak – prvi znak pobune porobljenog naroda

Velebitski ustanak bio je prvi znak pobune jednog od porobljenih naroda tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a događaj su pozdravile političke snage cijele Europe. Posebnu potporu ustanku tada je dala i Komunistička partija Jugoslavije.

Povijesna kretanja su se potom mimoilazila pa se o ovome događaju nije smjelo govoriti do 1990. godine. Prvi organizirani napad na institucije Kraljevine Jugoslavije dogodio se nakon što su tadašnji žandari u Lici teško premlatili i osakatili više od 250 hrvatskih civila, ispitujući ih o tzv. kraljevim neprijateljima. Niti ubijanja hrvatskih seljaka nisu bila rijetkost u teroru koji nije bio poznat u Europi, osim u komunističkoj Rusiji.

Brušanski ustanak bio je poruka vlastodršcima i kralju Aleksandru kako se apsolutizam i terror neće dugo trpjeti.

U noći 6.-7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata prebačenih iz Zadra (tada područje Italije), u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića.

Okršaj je trajao oko pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Oni među njima koji su živjeli u Hrvatskoj su se vratili svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije kao J. Tomljenović i N. Orešković.

Većina organizatora akcije prebjegla je u Zadar pod zaštitu Talijana, a samo nekolicina su uhićena i osuđena na robiju. Juco Rukavina osuđen je na smrtnu kaznu, koja je zamijenjena doživotnom robijom.

U selu Jadovno, u zaseoku Krč, ustanik Stjepan Devčić ubio se 14. rujna 1932. godine aktiviravši bombu kako ne bi živ pao u ruke žandara, znajući kakva ga sudbina očekuje.

 

Ustaše prebacuju stožer iz Like u Podravinu

Nakon ovog ustanka područje od najveće važnosti za sprovođenje ustaničkih akcija u Jugoslaviji postala je Podravina. Sjedište UHRO-a prebačeno je iz Gospića u Koprivnicu, tako da je podravski kraj i u II. svjetskom ratu bio jako uporište ustaša. Velike zasluge u tome imao je tajnik HSP-a Gustav Perčec, koji je imao posjede uz Dravu, a nakon odlaska u emigraciju imao je zadatak rukovoditi akcijama protiv jugoslavenskog režima iz Mađarske.

Svakako valja istaknuti da se poslije “Velebitskog ustanka” u rujnu 1932. ustaška aktivnost uglavnom vodila preko Janka-puszte u Mađarskoj i Podravine. Ustaške akcije protiv jugoslavensko-velikosrpske diktature iz Mađarske izvodile su se uglavnom preko podravske i zagorske skupine i to primarno preko Ferdinadovca i hrvatskog Prekodravlja nasuprot Koprivnice gdje Drava nije bila granica već livade i šume kroz koje su ustaše prolazili. Te skupine ustaša stvarale su aktivnu antijugoslavensku i proustašku promidžbu u svojim krajevima i regrutirale ljude za revolucionarne akcije protiv jugoslavenskog režima.

Perčec je još u ljeto 1931. posredovanjem mađarskih vlasti uzeo je u zakup posjed Janka-puszta, kamp za obuku u blizini granice s Jugoslavijom iz kojeg su bile poduzimane akcije protiv srbijanske monarhističke diktarute.

Izdajom Stjepana Petrovića iz Hlebina, raspale su se ustaške organizacije i u Podravini, a mnogo Hrvata iz Podravine završilo je tada na jugoslavenskoj robiji.

 

Komunisti podržali ustaše

List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija „pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu“.

Povjesničari se ne slažu u tome da li je ovdje termin “ustaški” upotrijebljen u općem smislu (“ustanik”) ili se radi o eksplicitnoj podrški Pavelićevoj ustaškoj organizaciji. Sami borbeni hrvatski nacionalisti u to doba nisu za sebe usvojili opći naziv “ustaše”, nego su se nazivali “frankovci”, “hrvatski nacionalisti”, “hrvatski nacionalni borci” ili “hrvatski nacionalni revolucionari”.

Ono što je sigurno da je stav Kominterne u to je doba bio da Jugoslaviju, kao umjetnu versajsku tvorevinu, treba razbiti.

Tako gledano, u to vrijeme su i ustaše kao nacionalisti i komunisti kao internacionalisti bili na istom zadatku – razbijanja Jugoslavije kao tamnice naroda i generatora velikosrpskog fašizma.

 

U današnjoj slobodnoj domovini Hrvatskoj Velebitski ustanak trebao bi imati povijesnu važnost jer ga se smatra prvim organiziranim otporom hrvatskog naroda protiv vojno policijskog terora Kraljevine Jugoslavije o čemu svjedoči spomenik u Brušanima podignut 7. rujna 1998. od Gradskog odbora HDZ Gospića i HDZ Brušana i Rizvanuše.

Zašto je spomenik nastao u Tuđmanovom političkom vremenu, a kasnije se zanemario i spomenik i događaj zbog kojeg je postavljen, nije teško zaključiti!

Tragom događaja Velebitskog ustanka uputili smo se u Gospić. U Muzeju Like grada Gospića očekivali smo prigodan postav povodom 80. obljetnice Velebitskog ustanka. Ništa od toga! U tijeku je izložba Povijesno oružje s zanimljivim postavom, no bez ijednog slova na očekivanu temu. Tamo se može vidjeti slika posljednjeg ličkog hajduka harambaše Laze Škundrića i njegova puška, zatim fotografija austrougarskih vojnika negdje u snijegu Velebita, kao i oružje do Drugog svjetskog rata. No, baš ni spomena o događaju Velebitskog ustanka!

 

Čak nam u Muzeju nisu ništa znali reći o grobu poginulog Stjepana Devčića, ubijenog ustanika u potjeri nakon napada na srpsku žandarmerijsku postaju u Brušanima.

A Stjepan Devčić, pravi lički junak, rodio se na podgorskoj strani Velebita, u gorštačko-pastirskome selu Dolcu Devčić, kod Lukovog Šugarja. Zbog državnog terora Kraljevine Jugoslavije Stjepan se s ostalim Lukovčanima priključio ustaškomu pokretu.

Kod sela Jadovna, u sukobu s potjerom poginuo jedan od ustanika Stjepan Devčić, čiji se grob nalazi nedaleko mjesta pogibije. Njegov grob išli smo potražiti prema informacijama s kojima smo raspolagali.

Na ulazu u Jadovno kapelica je Sv. Jakova, a uz cestu ploča s natpisom dobrodošlice, velikim bijelim slovima.

Paradoksalno, upravo odlazimo u mjesto o kojem od nedavno likovi pod raznim maskama natežu nove krivotvorine o “vekovnim” srpskim i inim stradanja. Ove godine Milorad Pupovac je izjavio da su zločini u Jadovnom ‘matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i BiH’. Očita se želi Jadovno ozloglasiti i proglasiti ga mjestom izvornih ustaških zločina prije svih zločina, pa tako opravdati Srb i četnička klanja i paljenja hrvatskih sela, Brotnja, Lapac, Boričevac, Prijeboj i dr.

Jer NDH je proglašena 10. travnja 1941. a logor Jadovno je po Zatezalu i njegovim slijednicima proradio, odmah drugi dan – 11. travnja. Istina ili podvala?

Tako bi i Velebitski ustanak kao hrvatski revolucionarni pokušaj mogao biti proglašen zločinačkom namjerom s predumišljajem na budućnost!

 

Na pupavac-zatezalo prikaze osvrće se i Ivan Vukić u Političkom zatvoreniku (244/245, srpanj/kolovoz 2012.) opisujući potragu za grobom Stjepana Devčića :

„Bože, do kada će te srbokomunističke olupine živjeti na mitu o ustaškim zločinstvima, neprekidno ih podgrijavati i umnožavati, ne bi li svoja zločinstva opravdali i potisnuli u podsvijest, optužujući ustaše!? Logor Jadovno postojao je nepuna dva mjeseca. Kada se odbije vrijeme za izgradnju logora i njegovo zatvaranje, možda nije djelovao ni mjesec dana. Nitko razuman ne negira logore u NDH, od kojih su jedni naslijeđeni od Kraljevine Jugoslavije, a drugi novootvoreni po nalogu tzv. saveznika Nijemaca i Talijana, ali se zločinstva ne opravdavaju zločinima i povijesnim krivotvorinama!”

 

Ove će godine zahvaljujući poštovateljima istine i domoljubima grob Stjepana Devčića povodom 80. obljetnice Velebitskog ustanka biti barem dostojno obilježen.

Ako je Velebitski ustanak bio zločin zašto se to ne objavi sa podacima i činjenicama. Ako nam služi na čast i ponos, zašto onda hrvatske lokalne i državne vlasti zaziru od dostojnog obilježavanja tog revolucionarnog događaja hrvatske povijesne čežnje za slobodom?

Zašto šute o tom događaju u Jadovnom, kad su u etnoprigodi svi u Jadovnom? Ima li to neke veze sa etnobiznisom? Dokle će se dopuštati da nam razni pupavci i zatezala rastežu iskrivljenu prošlost i stigmatiziraju budućnost? Spirala zločina ima svoj početak u Beogradu, s mnoštvom repova po Hrvatskoj.

Nije li vrijeme i zločin lažnih optuživanja prozvati zločinom? Prozvati i zločin krivotvorenja istine, i zločin laži o pokrštavanjima, i zločin širenja napuhanih brojki žrtava, i zločin izmišljenih događaja, i zločin neistraženih jama, i zločin prešućivanja, i zločin preskakanja zločina, i zločin neutvrđivanja uzroka zločina, i zločin posljedica međusobnih zločina, konačno i zločin etnoiskorištavanja zločina, i starih i novih.

U pozitivnom sukobu mišljenja ide se od negativnog k pozitivnom, od destruktivnog prema konstruktivnom zaključku, iza kojeg slijedi ili zajedništvo ili razlaz. Pa ne mora svatko živjeti u zemlji ‘zločina’, u zemlji koju ne voli, u zemlji koju mrzi. Iskorištavati državu i medije, izluđivati narod iskrivljenim nametanjem zločina, nije li to isto zločin?

Za otrežnjenje njima i svima nama, usred Jadovnog treba postaviti veliki križ i povijesnicu o Velebitskom ustanku s odgovorom na pitanje: Zašto su ustali lički seljaci, ustanici, pravaši, revolucionari i ustaše 1932. godine i pokrenuli Velebitski ustanak?

Usred Jadovnog postaviti i velebni spomen poginulome junaku Stjepanu Devčiću. Tako da se sve Pupavce, zatezala i natezala na putu prema Šaranovoj jami, podsjeti na istinu i početak svih priča o zločinima.

Kasnije, napadom Njemačke na SSSR u Komunističkoj partiji je prevladala ideja obnove Jugoslavije, što je i učinjeno 1945. godine. Tim činom ponovno dolazi do još goreg stanja nego u prvoj Jugoslaviji, a komunistički režim u kome dominiraju Srbijanci provodi državni teror nad Hrvatima čije je finale bila agresija na Hrvatsku 1991. godine i etničko čišćenje Hrvatske od Hrvata.

 

 

KOMENTIRAJTE OVDJE :

Komentiranje je samo dozvoljeno na hrvatskim, njemačkim ili engleskim jeziku i na latinici.
Provokacije
domaći crveni izdajica i sluga Beograda i krivoslavnih bradati balkanski nomada sa 49% turske genetike se brišu.

 

E-Mail.

YouTube.

Facebook.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ ČETNIČKI ZLOČINI U NDH ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ KROATISCHE GESCHICHTE ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

 

Posjetite naš partnerski hrvatski radio “Krugoval” na [ Facebooku ]. Pogledajte [ OVDJE ] program i ugradite radio stanicu besplatno u Vašu stranicu.

[ VOJNA POVIJEST ]

Flag Counter 

[ TKO JE TKO U NDH ]

Nezavisna Država Hrvatska : od Međimurja do Srijema, od Istre do Sandžaka, od Slavonije do Dalmacije, od Zagorja do Boke Kotorske i Duklje.

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]