Nezavisna Država Hrvatska

Unabhängiger Staat Kroatien - Independent State of Croatia
État indépendant de Croatie - Stato Indipendente di Croazia - Estado Independiente de Croacia

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske 1934 - 1994. I Briefmarkenkunde des Unabhängigen Staates Kroatien 1934 - 1994.

PROČITAJ SVE :

 

Srbi su genetski Turci

Srbi su ukrali svoj grb od bizantske obitelji Palaiologos

Srpska laž o srpskim jeziku

Lažni srpski vladari

Srpska laž o srpskim prezimenima

Srpska laž o Sorbima

Srpska laž o hrvatskim banovima

Srpska laž o hrvatskim vladarima

Jugo-srpski progon iranista

Srpska laž o navodnim napisu u Magdeburgu

Laži Srpske Pravoslavne Crkve

Srpska laž o Velebitskom ustanku

Srbi u Ustašama i organizacijama NDH

Četničke sluge Ustaša i Nezavisne Države Hrvatske

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve NDH

Židovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Srpska laž o Jasenovcu

Kako su Hrvati na popisu žrtava Jasenovca “preko noći” pretvoreni u Rome

U lažima su duge brade

Srpska laž o genocidnosti Hrvata

Srpski genocid nad Hrvatima

Četnički zločini u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Jugosrpski zločini u Bleiburgu i križnim putevima

Jugosrpski zločini u okupiranoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Partizanski zločin nad djecom iz dječjeg doma Jastrebarsko

Jugo-srpski progon Nijemaca

Masovno i nasilno iseljavanje Hrvata iz Istre

Jugo-srpske laži o Istri

Jugo-srpske laži o Dalmaciji

Jugo-srpske laži o Duklji

Jugo-srpske laži o Paganiji

Jugo-srpske laži o Travuniji

Jugo-srpske laži o Zahumlju

Jugo-srpske laži o Bosni

Jugo-srpske, četničke i laži domaćih crveni izdajnika o hrvatskim grbu

O Hrvatima i takozvanim Srbima

 

Jugo-srpske laži o Istri :

 

 

 

Godina je 1943. u Istri se događa kulminacija narodnih previranja. Desetljećima prije se vodi nacionalna bitka, s jedne strane hrvatstvo promoviraju Crkva, dio domaćih intelektualaca (Dobrila, Kirac, Balota…) te prekoučarski intelektualci izbjegli pred fašizmom (Kumičić, Car Emin, Spinčić, Laginja…). S druge strane talijanaštvo promoviraju talijanski iredentisti (De Franceschi, D’Annunzio…). Sukob se tako zahuktava još za vrijeme austrijske uprave u Istri, a 18. listopada 1910. se zaustavlja djelovanje Istarskoga sabora nakon incidenta u kojemu su sudjelovali zastupnici Zuccon, Spinčić, Kurelić i Trinajstić koji su fizički prekinuli rad sabora. Naime, predsjedavajući nije dopustio zastupniku Zucconu (kojemu je Spinčić stalno upadao u riječ) govor na hrvatskome jeziku.

Raspadom Monarhije Istra je pripala Kraljevini Italiji, a uskoro na vlast dolaze fašisti. To stvara plodno tlo za talijanski trijumfalizam, te ugnjetavanje i progone hrvatskog življa. Veliki dio Hrvata iz Istre se iseljava pod talijanskim pritiskom, a u gradove doseljavaju Talijani. Za tim dolazi i II. svjetski rat što prilike dodatno pogoršava, a nasuprot talijanskim fašistima jača antifašistički otpor. Istra je u II. svjetski rat već ušla kao dio države Italije, a hrvatski je narod Istre već gotovo 20 godina stenjao pod fašističkim progonima

Nako pada Italije, prvo pripojenje Istre Hrvatskoj dolazi 10. rujna 1943. kada Ante Pavelić ukida sve sporazume sa Italijom (tj. Rimske ugovore) te pripaja Istru NDH.

Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. Poglavnik NDH Ante Pavelić je 10. rujna 1943. objavio Državno pravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora, u kojoj se navodi :

“…Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te upravnog uređenja općine Split i otoka Korčule, pa uslijed toga ovi ugovori nikada nisu stupili u život. Naprotiv svi oni probici Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povređivani.

Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poretku.

Nakon što je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanačila primirje s neprijateljskom ratujućom strankom, i time sa izdvojila od dotadašnjih saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogućnosti da bi i unaprijed sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u život provedeni.

S tih razloga kao potpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakve obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku.”

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić.

Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.“

Time Rimski ugovori prestaju biti međunarodno važeći dokument između NDH i Italije, ali posljedično time i oni dijelovi Rapalskih ugovora koji su bili implementirani u njih. Talijanska vlast nakon 43 godine odlazi iz hrvatskih krajeva pripojenih temeljem Rapalskih ugovora, kao i nakon dvije godine temeljem Rimskih ugovora između NDH i Italije.

 

 

ISTARSKA DOMOBRANSKA PUKOVNIJA :

 

1 Kuna.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

2 Kune.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

3 Kune.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

4 Kune.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

 

 

 

 

5 Kuna.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

6 Kuna.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

7 Kuna.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

8 Kuna.
Istarska domobranska pukovnija.
Gumirana.
Set od 8 maraka.
Naklada : 500 nežup
čani.
Dan izdanja : 10.4.1993.
Veličina : 2,5 x 3,5 cm.

[ KUPI MARKICE OVDJE ]

 

 

 

 

 

Nakon kapitulacije Italije NDH je polagala pravo na Dalmaciju, Istru, Rijeku, Boku Kotorsku i Sandžak, ali je dobila samo Dalmaciju, dok je ostatak stavljen pod njemačku upravu sve dok rat traje. Nijemci su htjeli hrvatska područja pod njihovom kontrolom vratiti tek poslje rata Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ipak, utemeljeno je jo
š i Upravno povjerenistvo Sušak-Krk, na čijem je području službeni jezik bio hrvatski, ali je i dalje bilo u sklopu njemačke Operativne zone Jadransko primorje (Adriatisches Küstenland).

Na Su
šaku je utemeljena Istarska Domobranska Pukovnija, koja bi kasnije, kad Istra i Rijeka budu priključeni Hrvatskoj, trebala prerasti u diviziju.

Za pripadnike te pukovnije propisana je posebna oznaka koja se nosila na gornjem dijelu lijevog rukava -
štit od tamnoplavog sukna sa istarskom kozom bijele boje koja stoji na zelenom polju; znak je bio obrubljen srebrenom vrpcom.
Zbog ove oznake dobili su naziv "kozari".

Osim toga ve
čina pripadnika pukovnije nosila je talijanske zelenkaste odore otvorenog kroja, pa i talijanske šešire s perom, na koje su metnuli domobranske značke.

U okviru Hrvatskih oru
žanih snaga 1945. pukovnija je dobila naziv Hrvatska istarka pukovnija.



Zapovjednik :

Podpukovnik Stjepan Serti
ć


Operacije :

1 - 30.9. 1944 : U operacijama poginulo tri vojnika i troje ranjeno
Sije
čanj 1945 : Operacije sa HSSPF Adriatische Küstenland.
Velja
ča 1945 : Premjestanje od Pazina u Sušak
Ožujak 1945 : Uklju
čenje u XXIII Ustašku Brigadu

 

 

ISTRA :

Istra (staroperz. Astraya, ranogrč. Astraios chersonesos, latin. Histria, njem. Istrien, talij. Istria, kajkav. Istrija, primor.čakav. Jîstra, otočno-bodul. Yštrŕ) je naš najveći poluotok u Hrvatskoj i na cijelom Jadranu. To je najzapadniji dio Hrvatske što leži na sjevernoj obali Jadrana, većinom na ozemlju Hrvatske i manjim dijelom Slovenije (sjeverozapadni rub), a neki idejno smatraju i Trst sjevernim dijelom Istre (iako prostorno nije na poluotoku).

Geopolitička granica Istre na sjeveru bi bio gorski lanac Ćićarije, a na istoku greben Učke - pa po takvoj kontinentalno-balkanskoj logici npr. "Opatija nije dio Istre nego Kvarnera". Naprotiv je inače u pomorstvu prirodno-geografski poluotok Istra (kao i drugdje u svijetu) jasno i normalno uvijek omedjen najkraćom kopnenom crtom što spaja najsjeverniju uvalu Kantrida kod Rijeke s najistočnijom uvalom Milje (Muggia) kod Trsta. Nažalost, kod nas još dosad po kontinentalnom naslijedju balkanske Jugoslavije i dalje prevladavaju 'žabarsko'-upravna tumačenja.



Zemljopis Istre :

Dužina istarskih obala iznosi 445 km, a s otocima 539.9 km. Manji dio sjeveroistočne Istre upravno pripada Primorsko-Goranskoj županiji. Najjužnija točka Istre je rt Kamenjak kod Premanture, a najzapadnija točka Istre i cijele Hrvatske je rt Savudrija. Zapadna obala Istre je plića, niska i bolje razvedena, dok je istočna strma, kamenenita i slabije naseljena. Istočna obala Istre (tzv. 'Liburnija' tj. gradovi Brseč, Lovran, Opatija, Volosko, Matulji, Kastav odnosno sjeverozapadni dio Kvarnerskog zaljeva su od 1990. godine upravno odvojeni od matice Istre, tako da su formalno to djelovi Primorsko-goranske županije, dok najveći dio ostale Istre pokriva Istarska županija. Važniji gradovi i općine u Istri su Pula, Pazin, Poreč, Rovinj, Umag, Novigrad, Labin, Buzet, Motovun, Kopar i Piran.

Tlo i reljef :

Istru se po tlu obično dijeli na 3 dijela, pa sev razlikuje tzv. "bijela", "siva" i "crvena" Istra. Bijela Istra je na sjeveroistoku oko planinskih grebena, siva Istra je plodna zemlja na flišu u srednjoj unutrašnjosti Istre, dok je crvena Istra (terra-rossa) uz obale na jugozapadu :

   Crvena Istra (jugozapadna obala), gdje prevladava crveno-smeđa zemlja (terra-rossa)

   Siva Istra (središnja Istra), zbog sivoga glinenastog tla na mekšoj podlozi fliša.

   Bijela Istra (padine Učke i istočni dio poluotoka) su pretežno kraška kamenita tla.

 

Tlo je pretežno vapneničko i većinom s premalo vode zbog tipičnoga kraškog reljefa, osim na nekrškom flišu srednje Istre. Kontinentalne ravnice i doline su najviše namijenjene poljoprivredi. Bliže moru se zemlja rabi za uzgoj grožđa, smokvi i maslina. Glavne značajke poljodjelstva u Istri su proizvodnja ekološki zdrave hrane i kvalitetnog vina, kao i maslinarstvo. Obalna područja i otoci obiluju raznovrsnom mediteranskom vegetacijom, prvenstveno crnogoričnom šumom - zelenom makijom, većinom crnika i planika. Drveće su većinom hrastovi i borovi koji pokrivaju trećinu Istre. Kraške tvorbe poput jame Baredine kod Poreča ili podzemna rijeka Fojba u Pazinu su popularne geološke atrakcije. Kamenolom u blizini Rovinja je posebno prilagođen proučavanju geologije. Poznati su istarski prirodni rezervati tj. nacionalni park Brijuni i Park prirode Učka su zakonom zaštićena područja. Ina prirodno zanimljiva mjesta su Limski kanal, šuma kod Motovuna, Zlatni Rt, Šijanska šuma kod Pule, zaštićeni krajolik Kamenjak na najjužnijem rtu poluotoka, močvarni rezervat Palud kod Rovinja kao gnjezdište ptica (ornitologija). Brijunsko otočje je zanimljivo odredište s oko 680 biljnih vrsta.



Povijest Istre :

Špilje u blizini Pule, Šandalja i Roumaldova špilja, mjesta su arheoloških nalaza iz kamenog doba. Na području Istre se također nalaze i mjesta arheoloških nalaza iz mladjega kamenog doba (6000-2000 pr.kr.). Više od 400 lokaliteta potječe iz brončanog doba. Mnogi pronalasci poput oružja, alata i nakita potječu iz ranijeg željeznog doba. Naziv Istre potječe od ilirskog plemena Histri koje je ovdje živilo, a Rimljani ih opisuju kao zloglasne gusare koji su iskoristiti da su zbog brojnih plićaka istarske kamene obale opasne za plovidbu. U Istri su poznata 4 razna antička plemena:

   Fecusses su tu najstarije prapovjesno pleme koje još u predrimsko doba spominju starogrčki geografi, a u rimsko doba su već nestali jer su ih vjerojatno potisnuli i asimilirali Histri. Živjeli su kao poljodjelci na središnjem flišu 'sive' Istre.

   Rundictes su takodjer prastaro rano pleme koje je duže preživjelo pa ih poznaju i Rimljani. Kulturno su bili izmedju Histra i Liburna, a živjeli su kao stočari uglavnom na sjeveru u 'bijeloj' Istri oko Ćićarije, približno gdje i noviji romanski Ćići.

 

Ranoarijska Astraya :

Najprvi još slabije poznati pranaziv koji bi se odnosio na našu Istru, bio je ranoperzijski pranaziv za jadranski poluotok Astraya, koji je iranskim klinopisom zapisan iz doba Ahemenida na kamenom spomeniku u carskoj nekropoli ranog Perzepolisa.



Klasična Histria :

Histri su klasično i najpoznatije antičko pleme po kojima je imenovana rimska Histria. Živjeli su kao pomorci po srednjoj i jugozapadnoj Istri, a glavni grad im je bio Nesactium na jugu Istre. U doba istarskog kralja Epulona su ih od 2.stoljeća pr.Kr. porobili i većinom uništili Rimljani. Rimski liječnik Galen navodi kako su se Histri (kao i Liburni) izgledom razlikovali od inih crnomanjastih Ilira svjetlijom kosom i očima, a i kulturno su se oba plemena vidno odvajala od balkanskih Ilira i bili su bliži italskim Venetima, pa to nisu pravi Iliri.

Liburni su u klasično doba živjeli samo u istočnoj Istri na istok od Raše, te dalje po Kvarneru. Ovi su dobrovoljno prihvatili rimsko vrhovništvo pa su se kao romanizirani najduže očuvali u Istri do kraja antike. Značajno je da je ta zapadna granica Liburna na Raši potom u srednjem vijeku postala i zapadnom granicom Kraljevine Hrvatske.

Rimljani su Istru osvojili tek nakon dva vojna pohoda 177. godine pr.Kr. Rimljani su Istarski poluotok nazivali 'terra magica'. U doba Rimskog Carstva je iz antičke Istre (Histria) poznato dosta latinskih toponima, npr. Mons Carusadius (Ćićarija), otoci Pullariae (Brijuni) i južni rt Promontorium (Kamenjak), pa rijeke Arsia (Raša), Ningus (Mirna), Aquilis (Dragonja) i na zapadu Diserus (Limski kanal), uz niz imena antičkih naselja od kojih su važnija: Pola (Pula), Parentium (Poreč), Piranum (Piran), Humagum (Umag), Albona (Labin), Flanona (Plomin), itd. Padom zapadnoga Rimskog Carstva 476, Istru pljačkaju i zauzimaju Langobardi pa Goti.



Srednji vijek :

Krajem 6. stoljeća tu dolaze Hrvati i grade svoja prva naselja. 789. godine je Istra pripala Franačkom Carstvu pod Pipinom III, a nakon toga je njom vladao cijeli niz grofova, akvilejski patrijarhi i Venecianska Republika od 1267., a 1797. dio Habsburške Monarhije uz kratkotrajnu vlast Napoleona od 1805.- 1813. Od 1861. Poreč postaje glavnim gradom i sjedištem istarskoga regionalnog parlamenta u Austro-Ugarskoj. Pjesnik Dante Alighieri posjetio je i pisao o Istri nakon što ga je ona inspirirala, a ini slavni pojedinci poput Roberta Kocha i pisca Jamesa Joycea su živili i radili u Istri.

Nakon 1. svjetskog rata je po Rapalskom ugovoru Istra od 1920. do 1943. u Italiji. Kroz par sljedećih desetljeća Hrvati i Slovenci su bili prisiljeni na talianizaciju: morali su talianizirati imena, slavenske škole su bile zabranjene i mnogi Hrvati završavaju u zatvoru. Istra je tradicionalno etnički miješana i za vrijeme austrijske vladavine su u Istri živili Hrvati, Taliani, Slovenci i brojne manjine kao romanski Istrioti i Rumerski Ćići (tzv. "Istrorumunji"). Talianska vlada je tada u Istru doselila oko 4000 Talijana iz Italije, za potrebe administracije. Ovi potezi su pogoršali već ionako napete međuetničke odnose, koji su obilježili istarsku svakodnevicu od kasnih 1870. godina naovamo.



Nezavisna Država Hrvatska :

Nakon 1. svjetskog rata je sva Istra do Rječine s otocima Cres i Lošinj pripojena Italiji, gdje je ostala sve do kapitulacije Musolinijeve Italije 1943. Nakon toga je Nezavisna Država Hrvatska od 14. listopada 1943. formalno proglasila pripojenje matičnoj Hrvatskoj Istre s otocima Krkom, Cresom i Lošinjom, kao nova 22. upravna jedinica Velika župa Raša (samo djelomična civilna uprava bez sjedišta), - ali su nakon povlačenja Taliana vojnu upravu Istre i Kvarnerskih otoka uglavnom obavljale njemačke trupe kao Operativna zona Jadransko primorje, a početkom 1945. tu preuzimaju kontrolu Titini jugopartizani.

Nakon 2. svjetskog rata je Istra pripojena Jugoslaviji, pa je dosad ujedinjena s maticom Hrvatskom. Velika većina Taliana je potom izbjegla u matičnu zemlju, a mnogo njih kao i nepodobnih Hrvata su likvidirali komunistički partizani u kraškim fojbama. Po završetku drugog svjetskog rata Istra je postala dijelom komunističke Jugoslavije. Izmedju 1943. i 1956. Istru je većinom prisilno napustio veliki broj stanovnika talianske narodnosti, između 190.000 i 350.000 autohtonoga talianskog pučanstva Istre, a u zadnje vrijeme istraživanja upućuju na 210.000 do 220.000 osoba samo s područja Istre, ne ubrajajući Dalmaciju. Te izbjeglice se dijele na prisilno prognane "esule" i dobrovoljne "optante".

Nakon pripajanja Istre Jugoslaviji, u Istri i na otocima počinje proces "slavenizacije". Nakon rata sva slavenska imena i prezimena koja su bila talianizirina u predratno doba fašizma, ponovno se vraćaju u svoj izvorni oblik. Uz to je jugoslavenska administracija izmedju 1945. i 1975. sustavno i nasilno slavenizirala i većinu imena i prezimena talianskih i inih stanovnika Istre i susjednih otoka. U nedavnomu Domovinskom ratu je Istra zbog udaljenosti od bojišta bila poštedjena od neposrednih ratnih zbivanja. Ipak je u devedesetim godinama mnogo izbjeglica i prognanika iz ratom poharanih područja Hrvatske i BiH bio smješten u istarskim hotelima. U Istri je trenutno na vlasti Istarski demokratski sabor (IDS). Pučanstvo Istre izrazito poštuje kulturnu specifičnost Istre i to je jedini dio Hrvatske izvan balkanskog dosega, gdje se još manjeviše očuvala izvorna čakavica iz Kraljevine Hrvatske, koju su drugdje izvan Istre tzv. novi Hrvati uglavnom istrijebili ili govornike prognali u prekomorsku diasporu.



Istarska županija :

Istarska županija (Regione istriana, u NDH = Velika župa Raša 1943.- 1945.) je sada najzapadnija hrvatska županija koja obuhvaća najveći dio Istarskog poluotoka tj. 2820 od 3160 kv.km, osim sjeveroistočnog ruba. Upravno središte županije je Pazin i sastoji se od 10 gradova i 31 općine, a broj stanovnika = 206.344 i površina = 2.820 kv.km.

Istarski gradovi su : Pula (Pola), Pazin (Pisino), Poreč (Parenzo), Buje (Buie), Buzet (Pinguente), Labin (Albona), Novigrad (Cittanova), Rovinj (Rovigno), Umag (Umago) i Vodnjan (Dignano).

Ine istarske općine : Bale (Valle), Barban, Brtonigla (Verteneglio), Cerovlje, Fažana (Fasana), Funtana, Gračišće, Grožnjan (Grisignana), Kanfanar (Canfanaro), Karojba, Kaštelir-Labinci (Castellier-Santa Domenica), Kršan, Lanišće, Ližnjan (Lisignano), Lupoglav (Lupoliano), Marčana (Marzana), Medulin (Medolino), Motovun (Montona), Oprtalj (Portole), Pićan, Raša (Arsia), Sveta Nedelja (Santa Domenica), Sveti Lovreč, Sveti Petar u Šumi (San Pietro in selve), Svetvinčenat, Tar-Vabriga (Torre-Abriga), Tinjan, Višnjan (Visignano), Vižinada (Visinada), Vrsar (Orsera) i Žminj (Gimino).



Pučanstvo Istre :

Na prostoru Istre mogu se izdvojiti Hrvatski dio koji obuhvaća oko 89% Istarskog poluotoka i gdje žive većinom Hrvati sa oko 75 % stanovništva a manjine čine oko 25% stanovništva od čega Taliani 7% i ostatak razni ini narodi. Slovenski dio Istre na sjeveru obuhvaća oko 9% Istarskog poluotoka a Slovenci su apsolutno većinsko pučanstvo. Talianski dio Istarskog poluotoka na sjeverozapadu obuhvaća manje od 1% površine i svega 2 manje općine kod Trsta (Muggia) od kojih su u jednoj većina Slovenci, a u drugoj Taliani.

U nekim gradovima uz zapadne obale i po selima najviše na Bujštini živi talianska manjina oko 7% pučanstva koji dnevno govore veneciansku inačicu talianskog jezika. U slovenskom dijelu Istre govori se slovenski jezik tzv. 'ikavska slovenščina', a slično kao i u hrvatskoj Istri je tu zastupljena talianska manjina. Na sjeveroistoku Istre uz Ćićariju oko sela Žejane, Šušnjevica i po inim zaselcima još žive romanski Ćići ili po vlastitom Rumeri (tzv. "Istrorumuni" kod jugoslavista) tj. manjinsko pučanstvo romanskog iskona što govore vlastitim rumerskim (istroromanskim) jezikom i danas su to uglavnom Hrvati.

Preko 206.000 stanovnika ili 4,65% hrvatskog pučanstva živi u Istarskoj županiji. Gustoća naseljenosti je 73 stanovnika/kv.km, a prosječna starost pučanstva je 40,2 godine. Pula (Pola) je u Istri najveća urbana cjelina s 82.000 gradjana i oko 105.000 stanovnika na širemu prigradskom području. Oko 70,7% istarskog pučanstva živi u gradovima što pokazuje visoku urbanizaciju. Uz 29 općina brojna su i mnoga sela kojih u cijeloj Istri ima više od 600. Tzv. najmanji grad na svijetu u turističkoj promičbi - Hum je naseljen samo sa 3 obitelji ili tek 22 stanovnika. Sastav pučanstva iz 2001. je : Hrvati 148.328 (71,9 %), Taliani 14.284 (6,9 %), Srbi 6.613 (3,2 %),
Bošnjaci 3.077 (1,5 %), Slovenci 2.020 (1 %), Albanci 2.032 (1 %), Ćići ('Istrorumunji') 400, regionalno se izjasnili (Istriani) 8871 (4.3%) i neopredijeljeni 21.978 (10,7 %).



Dialektalna kultura :

U svakodnevnom javnom i privatnom životu govori se u Istri i danas najviše čakavskim narječjem i ovo je dosad najveće cjelovito područje s očuvanom starohrvatskom čakavicom, kao iz srednjovjeke Kraljevine Hrvatske, koja je na većim područjima drugdje u Hrvatskoj većinom izumrla. Velika većina stanovnika hrvatskog dijela Istre govori starohrvatskim jezikom tj. izvorno čakavskim narječjem. U nekima od tih govora blizu granice sa Slovenijom se rabi upitna zamjenica "kaj" pa se oni dijelom smatraju kajkavcima tj. kao prijelazni poddialekt Kajkavska ikavica.

Danas se u Istri govori desetak raznih hrvatskih i romanskih dialekata. Od romanskih se rabi najviše na zapadu venecianski i na jugozapadu posebni istriotski, a na sjeveroistoku rumerski ili istroromanski. Od hrvatskih je po većini Istre najčešća čakavica u više inačica, npr. na sjeveroistoku ekavsko-čakavski, pa u sredini i na sjeverozapadu ikavsko-čakavski, na istoku nepalatalni cakavizam na jugozapadu šćakavska ikavica, a na sjeveru kajkavska ikavica, itd.

Romanski dialekti :

   Venecianski talianski: ovaj romanski dialekt približno izmedju talianskog i francuskog danas najviše govore etnički Taliani zapadne i sjeverozapadne Istre.

   Romanski Istriotto: to je rijedak i stari romanski dialekt jugozapadne Istre možda iskonom od romaniziranih Histra, a danas je u izumiranju na jugozapadu od Rovinja do Vodnjana. Njegovi govornici se sada većinom izjašnjuju kao Taliani.

   Istroromanski Ćići (vlastito ime Rumeri, po jugoslavistima tzv. "Istrorumuni"): Ovo su istočnoromanski govornici čiji je poseban mini-jezik u izumiranju približno izmedju srednjovjekog starodalmatskog i novijega rumunjskog. Žive kao romanska manjina po sjeveroistočnoj Istri najviše oko sela Žejane i Šušnjevica te inih okolnih zaselaka. Ima ih tek oko 270 govornika i većinom se izjašnjavaju kao Hrvati, a mnogi su već asimilirani u čakavce. Unitarni jugoslavisti ih umeću u tzv. "Istrorumune", ali oni sami teško razumiju rumunjski i sjeverniji iz Ćićarije sebe ne smatraju Rumunjima nego posebnom romanskom manjinom ili Hrvatima. Doselili su se iz dalmatinske Zagore kao izbjeglice pred Turcima od 16. st.

 

Hrvatski dialekti :

   Ikavski čakavci: ovo su najbrojniji izvorni govornici u srednjoj i sjeverozapadnoj Istri koji obuhvaćaju oko 3/5 Istrana, a dijelom su izbjeglice pred Turcima iz kopnene Dalmacije.

   Ekavski čakavci su najstariji slavenski stanovnici Istre od srednjeg vijeka s arhaičnom inačicom čakavice. Danas većinom žive na sjeveroistoku Istre oko Učke i Ćićarije, pa dalje do Bakra i na Cresu.

   Nepalatalni cakavizam: To je takodjer stari dialekt istočne Istre oko Labina i Rabca te u dvadesetak susjednih sela, a sličan je cakavizmu sjevernog Cresa, Lošinja, Baške, zapadnog Brača, Hvara i Visa. Od inih Istrana se razlikuju izostankom palatala č, ž, š koje većinom izgovaraju sibilarno kao c, z, s. Genomske analize upućuju da su to vjerojatno slavizirani potomci Liburna, vidi još pobliže: Bodulski cakavizam.

   Šćakavska ikavica je prijelazni medjudialekt izmedju čakavice i štokavštine u jugozapadnoj Istri oko pule i Rovinja, čiji su govornici po iskonu većinom iz dalmatinskog Zabiokovlja kao izbjegtlice pred Turcima: vidi pobliže Staroštokavski ikavci.

   Kajkavska ikavica je najsjeverniji hrvatski dialekt Istre oko Buzeta, koji se tu nastavlja na slične govore Gorskog Kotara i Pokupja, vidi još pobliže Kajkavska ikavica.

 

Nepalatalni čakavizam :

Nepalataslni cakavizam Labinštine (Milevoj 1993): Na cijelom kopnenom primorju, cakavica je još razmjerno stabilna s dobrim izgledom za dalje preživljavanje jedino na području Labinštine u istočnoj Istri, zahvaljujući širem okruženju brojnih cakavskih sela odakle dolazi većina gradskih useljenika. Uz cakavske gradiće Rabac i Labin (cakavski: Labîn), u istočnoj Istri cakavicom govori još tridesetak okolnih sela i zaselaka (Milevoj 1993): Koromačno, Trget, Brgud, Sv. Martin, Sv. Bartol, Ripenda, Cera, Golja, Marcilana, Kapelica, Strmac, Vinež, Turini, Santalezi i još niz manjih zaselaka u istočnoj Istri izmedju Plominskog zaljeva i ušća Raše. Ova labinska cakavica je pretežno ekavska, kao i većina inih čakavskih govora sjeveroistočne Istre. Medju današnjim cakavcima, labinski govor ima razmjerno malo romanizama koji obuhvaćaju tek 1/4 njegovog rječnika, a 3/5 su slavenske riječi i ostalo germanizmi.

 

 

 

E-Mail.

YouTube.

Ducan / Shop.

[ SVE SRPSKE LAŽI ] [ ČETNIČKI ZLOČINI U NDH ] [ JUGO-SRPSKI ZLOČINI U NDH ] [ KROATISCHE GESCHICHTE ] [ SERBISCHE LÜGEN ]

 

[ VOJNA POVIJEST ]

Flag Counter 

[ TKO JE TKO U NDH ]

[ Impressum ] [ Datenschutzerklärung ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]